24
petak
oujak
2017
Rad i zivot sa Nijemcima
Hätte...wäre..Konnte....würde...mislim, stvarno mi je dosta njihovog gramatickog ispravljanja tijekom radnog vremena kada nesto kazem :) - onako ironicno :)
Mnogima je to simpaticno. Meni je iskreno strava kada me tako ispravljaju u govoru, jer time misle samo na pozitivu, zele da naucim, ali me pritom i pitaju ako je ok da me ispravljaju na svaku moju gresku.
Da, rekla sam da se slazem i da mi je OK.
Raditi sa Nijemcima je svakako drugacije nego sa nasim ljudima. Strogo se drze pravila i regula, ali su uvijek korektni. Sto je meni super. Posteni su i pristojni. Sve to ovisi i na kakvom ste radnom mjestu i sto konkretno radite. Nastoje da sve bude ravnopravno za svakoga, da svatko ima jednaka prava u svemu.
Meni recimo to pase, jer sam i sama tip koji voli regule i pravila jer se tako lakse funkcionira. Jako su tihi, diskretni...ne namecu se prvi za pomoci, ali su spremni uvijek pomoci ako ih se pita.
U vecini slucajeva, kada primijete da si stranac, ne pitaju te odkuda si, jer bi to bilo nepristojno. München je ionako internationalan grad gdje ima jako puno stranaca pa moze biti i zbog toga.
Strogo je zabranjeno razgovarati o placi, to se ne smije, tako da mi medjusobno u firmi ni neznamo koliko tko ima, jer svatko ima razlicito...sto je meni isto super, jer se recimo ne stvara ta ljubomora. Jedino Manager koji te zaposli zna koliko imas. Osim toga, placa po Njemackom zakonu ne smije kasniti, ona mora zakonski biti redovita i jako vode racuna o tome.
Nijemci se ne druze skoro nikada medjusobno nakon posla. Kod njih je poslovno i privatno - potpuno odvojeno. Naravno, uvijek postoje izuzeci i druze se, ali to je jako rijetko.
Uglavnom se radi cijeli dan, odnosno radi se punih , 8 sati, plus 1 sat pauza koja se mora iskoristiti unutar radnog vremena, tako da sam ja na poslu 9 sati, jer pauzu moram iskoristiti izmedu radnog vremena.
U uredu se pocinje raditi skoro u svakoj firmi u 9 sati, tako da kod mene radno vrijeme zavrsava u 18 sati.
Za vrijeme pauze, nema te pravo nitko gnjaviti, to je tvoje vrijeme koje ti imas pravo iskoristiti kako hoces i odmoriti se za nastavak posla.
Ako je jako stabilna firma u pitanju, salju te redovito na edukacije i ulazu u tebe, gledaju te dugorocno. Nema zaposljavanja preko veze, ako ima, onda je to jako jako rijetko, skoro nikada.
Ono sto je jos bitno napomenuti je da zive za vikend, naravno jer tijekom tjedna ni ne stignu ista obaviti :D Kada dode vikend, oni se potpuno iskljuce i provedu ga sa prijateljima, obitelji...jako vole putovati, tako da je na izlazu iz Münchena svaki petak popodne uzasna guzva i kolona se stvara.
Takodjer mi je super sto imas pravo iskazati svoje misljenje i izboriti se za svoja prava, na kakvoj god si poziciji, jer su oni jako korektni i ne vole nepravdu (naravno Nijemaca je jako puno i uvijek postoje izuzeci u svemu). Ako ti nesto ne pase imas to pravo reci, a ne trpiti.
Svakako su istocni Nijemci isto tako drugaciji od zapadnih Nijemaca. Sve ovisi u kojem kraju zivite. Ali u vecini slucajeva je ovako kako sam napisala.
Doma, u Hrvatskoj sam prije 2-3 godine radila preko programa Strucno ospobljavanje bez zasnivanja radnog odnosa, tada to bilo 1600 kuna, sad neznam koliko je, pretpostavljam vise. Uglavnom dok sam to odradjivala u Hrvatskoj nisu me nikako ozbiljno dozivljavali, pa su mi i govorili a ti si jos mlada, moras uciti, ne mozemo te odmah staviti na komplicirane zadatke ili bolje receno nosila sam kave - sto mi je islo uzasno na zivce - zato i jesam sada tu di jesam.
A kad sam stigla u München....i dobila prvi posao u financijama - to je bilo kao da su me bacili na vatru. Odmah sam dobila pristup dokumentaciji, zadatke koje prilazem Manageru nakon sto ih odradim, dozivljavali su me odmah kao dio tima, kao da sam tu vec godinama. Cijenili su moje misljenje vec od prvog dana, moje prijedloge za napredak. Osjecala sam se kao da su mi stavili krunu na glavu pa sam mogla raditi sto zelim :D - tako i treba, jer se jedino na taj nacin mlada osoba razvija i uci.
komentiraj (3) * ispii * #
21
utorak
oujak
2017
Dolaskom u Njemacku moj zivot se promijenio iz temelja :)
Dragi citatelji,
Ispricat cu Vam svima jednu zanimljivu pricu. Nesto sto ce mnogima dati nadu i promijeniti neke stavove i misljenja koja ste do sada imali. Ukratko moja prica ce mnogima dati vjetar u ledja :) i nadu da Njemacka ipak nije zemlja samo gastajbajtera, gdje cete vi skupiti neko iskustvo i novac pa se vratiti u svoju domovinu. Njemacka je zemlja za ljude koji dugorocno gledaju, zemlja u kojoj ima nade za svakoga, zemlja u kojoj je tvoje misljenje cijenjeno, gdje te postuju i daju ti priliku ako se trudis :)
Moja prica pocinje ovako....prije tocno 2 godine, na proljece 2015. uputili smo se ja i moj decko sa 2 kofera u nama, tada potpuno nepoznatu Njemacku, tocnije u München, sa cijelom nasom ustedevinom u dzepu. Nikada prije tu nismo bili, ni kao turisti. Onako prestraseni usli u autobus autotransa, nadajuce se da nas "ceka" taj dogovoreni smjestaj u jednoj garsonjeri za 1000 eura mjesecno. Smjestaj smo nasli preko stranice airbnba, bolje receno bio je to neki podrum za 1000 eura mjesecno. Nekako smo imali srece pa nam je taj gospodin ciji je smjetaj ponudio i prijavu na adresu, pa nam je to olaksalo sve ostalo, jer smo mogli nekako traziti posao kada imamo prijavu i sredivati sve ostalo. Jer bez sluzbene adrese je nemoguce uopce i pocet trazit posao.
Prva 3 mjeseca su bila uzasna, ali bas uzasna...mi smo smrsavili, kocilo nas je to jer nam je trebala radna dozvola...jer se u Njemackoj moglo zaposliti bez radne dozvole tek od 1.7.2015., pa je to nama jos vise otezavalo pronalazak posla...
Kako je vrijeme prolazilo...bilo je sve lakse...ustedevina se dosta brzo trosila jer je München jako skup...nekako sam imala osjecaj da necemo uspjeti, da cemo se vratiti u Rijeku...Borili smo se svim snagama da uspijemo..to nas je zblizilo, jer smo se zajedno borili da uspijemo...bez podrske drugih ljudi. Realno obitelj je jedva cekala da se vratimo doma, ali mi smo tako jako htjeli ostati u Munchenu. Zasto? jer smo tu vidjeli perspektivu, da se moze uspjeti, samo je pitanje vremena, kada? kada cemo naci posao?
Taman tada kada sam gubila nadu, dogodilo se cudo :) netko ce reci da smo imali srece, ali bome tu srecu smo mi izazvali :)
Moj decko je dobio jako dobar posao u struci. Oboje smo zavrsili fakultete u Rijeci i trazili smo iskljucivo u struci. Uspjelo nam je :) trud se isplati, uvijek i uvijek, samo je pitanje vremena.
Ubrzo sam se i ja zaposlila u struci, ekonomista sa zavrsenim fakultetom u Rijeci.
Kad danas sagledam situaciju, mogla bih reci da konkuriramo sa Nijemcima :) nema toga tko ce meni reci da stranci losije zaraduju, da imaju losije poslove od Nijemaca. To nije istina. Sve ovisi o vama!
Uspjeli smo relativno brzo naci stan kako imamo dobre poslove.
Danas nakon 2 godine ostvarili smo toliko toga i u Hrvatskoj sam o tome samo mastala.. putujemo svugdje, kupili najnoviji auto, opremili vrhunski stan, stedimo svaki mjesec.
Ja sam jednostavno presretna u Njemackoj i preporucujem svakome, tko to stvarno zeli, tko je spreman na uspone i padove, da se izbori, da tu dode i iskoristi sve blagodati ove zemlje :)
komentiraj (14) * ispii * #
