V i j e s t i @ HR

 18.05.2005., srijeda

BLEFERI S NEZAVISNIH LISTA

Tatjana Holjevac je nova pojavnost u zagrebačkoj politici no kao i mnoge prethodne s jednostavnom ambicijom - vratiti poljuljani ugled i po mogućnosti domoći se neke vruće fotelje u gradskim tvrtkama. To sve ne bi bilo ništa čudno kada ne bismo znali o njenim lošim poslovnim odlukama u Ministarstvu telekomunikacija i pozadinskom lobiranju za VIP što samo govori kako su njene ambicije daleko veće i opasnije. Kao najveći apsurd u njezinoj pojavnosti može se smatrati otužna lista podupiraterljima među kojima se nalazi i Budimir Lončar i mnogi drugi bivši pripadnici SKH. Usprkos svemu tome, Tatjana će vas i dalje sa smješkom uvjeravati kako se ona i njezini ljudi (koji?) zalažu za pravdu, transparentnost i poštenje. Takvih smo se poruka naslušali, a lažni promicatelji slične retorike neslavno završavaju skupljajući ostatke iz ropotarnice strančkog djelovanja u skupštini grada Zagreba. Tatjana već nemirno sjedi i očekuje poziv Milana Bandića, ma koliko nas ona uvjeravala kako je to nemoguće, i razmišlja o novim poslovnim transakcijama u privatne svrhe. Od uglednog prezimena Holjevac, na žalost ostala su samo slova u nazivu, svaka druga sličnost je fikcija autora te je kao ozbiljna stvarnost potpuno isključena!

- 12:40 - Komentari (0) - Isprintaj - #

ZAGREBE, KAK IMAM TE RAD!

Milan Bandić ponovno je došao do pobjede u Zagrebu usprkos svim aferama koje su ga pratile. Kada uzmemo i otužni broj ljudi koji su pristupili izborima, postaje nam potpuno jasno kako je manjina izabrala vlast većini. Upravo je ta manjina ona koja podupire i obilato koristi kriminal i korupciju kao glavnu djelatnost za ostvarenje svojih poslovnih ciljeva. S obzirom na sve to, bolje nismo niti zaslužili, a kada se dogodi da vam netko tko nije glasao kaže kako nešto smrdi u politici slobodno mu odgovorite kako se smrad širi od njega, a ne od politike!!!

- 12:26 - Komentari (0) - Isprintaj - #

 12.03.2005., subota

VRAĆAM SE ZAGREBE TEBI...

Milan Bandić, utjelovljenje je beskrupuloznog falš političara koji vješto artikulira jeftinim pojmovima bliskim uhu primitivnog miljea našeg podneblja. Njegovom reanimacijom na izbornoj listi u Zagrebu, moralna hipokrizija je dosegnula dno dna!!! Najnovijim postavljanjem Milana Bandića za nositelja izborne liste u Zagrebu SDP-a, HSS-a i par prikrpnih stranaka, Hrvatska se svrstala rame uz rame nekim državama Južne Amerike gdje se vojne hunte smjenjuju iz dana u dan, a da pri tom nitko za ništa ne odgovara i svi mirne savjesti nastavljaju tamo gdje su i stali. Pijanstvo i prometni prekršaj, mnoge građane bi skupo stajali, no naš Bandić je i to pregrmio bez posljedica. Štoviše, on je kaznio prometnog policajca koji je tek nedavno vraćen na posao, a za period koji nije radio i gladovao jer je napravio profesionalnu stvar za koju je i plaćen, ionako nitkoga nije briga. Bepravne gradnje i pokušaj legaliziranja istih je također doživio fijasko no Bandić je i iz te afere izašao neokrznut te se okoristio pozicijom gradskog dužnosnika i umočio cijeli grad Zagreb u aferu pisanjem raznih prijetećih oglasa u javnim glasilima. Milan Bandić, utjelovljenje je beskrupuloznog falš političara koji vješto artikulira jeftinim pojmovima bliskim uhu primitivnog miljea našeg podneblja. Njegova želja za dokazivanjem purgerskog podrijetla graniči sa crnim humorom i kao takva nameće se svim građanima u nadi da su obolili od amnezije i raznih drugih poremećaja pamćenja. Želja za dominiranjem je za Bandića niscrpan izvor energije, a njegovu vještinu opstanka na vlasti najviše cijeni Ivica Račan koji nikako da shvati kako mu reformu zaostale stranke Bandić neće provesti! Sasvim suprotno, on će vođen vlastitim egoizmom uništiti civiliziranu struju, ako je uopće i postojala, te nametnuti jedan model upravljanja s divljeg zapada u kojem će on i svi njegovi podanici uvijek biti iznad svih zakona. Takav grad i takve političare Zagreb ne treba i bez njih bi grad već odavno riješio probleme kriminalnog miljea u vlastitim redovima. Ovakva bahatost, bezobrazluk i neobrazovanost morali bi biti kažnjen na lokalnim izborima. Za Zagreb će ovi izbori biti test građanske svijesti i rješavanje pitanja pripadanja europskim ili balkanskim sredinama.

- 11:30 - Komentari (1) - Isprintaj - #

 10.03.2005., četvrtak

NISMO MI KRIVI...

Predsjednikovim obraćanjem javnosti ponovno se pokušava prikriti pravo stanje stvari, a ono je katastrofalno poražavajuće, prvenstveno radi poznatih promašaja samog predsjednika i njegove podrške ljudima koji se sumnjiće za pomaganje Gotovini Predsjednik Mesić je svojim većerašnjim obraćanjem javnosti pokušao sve umiriti i prikazati svoje političke promašaje kao nešto što je trenutno manje važno. No problem je što je ta njegova politika druženja sa sumnjivim likovima poput Željka Bagića, Franje Tureka, Hrvoja Petrača, Saše Perkovića, Ive Pukanića i raznih drugih jataka kriminalnog miljea, koji je ujedno bio blizak i Gotovini, dovela Hrvatsku u sadašnju tešku poziciju. Zanimljivo je kako Mesić nije javnosti objasnio zašto smo se doveli u tu poziciju, već je pozvao na razumijevanje i strpljenje kojim ćemo se, prema njegovim rijećima, približiti Europi. Takav pristup potvrda je onoga što smo na ovim stranicama cijelo vrijeme govorili, a odnosi se na činjenicu kako je Predsjednik Mesić jedan loš političar sa još lošijom logistikom pa cjelokupni rezultat njihovog združenog djelovanja izgleda katastrofalno i upravo je rezultirao problemima sa približavanjem EU. Šteta koja je nanesena takvim promašajima je neprocijenjiva i tek ćemo vidjeti koliko će nas u stvarnosti sve to koštati, no sigurno je da će takva situacija pripomoći susjednoj Srbiji i Crnoj Gori na njihovom hvatanju priključka s EU.

- 21:48 - Komentari (1) - Isprintaj - #

 05.03.2005., subota

KOČNIČARI LINIJE "17.3. - EU"

Ivo Pukanić, Željko Bagić i predsjednik RH, Stjepan Mesić, svojim su aktivnostima i javnim nastupima, odgovorni za stvaranje negativnih ocjena Haaškog suda i zaustavljanje puta RH prema EU Hrvatska i EU, tema je koja nas već mjesecima okružuje sa sviju strana. Pritisci oko nedodirljivog generala Gotovine i njegovih pomoćnika stjerali su nas u kut iz kojeg se naša politička elita pokušava izvući. No kako bismo rasvjetlili prave uzroke trenutnoj situaciji potrebno se vratiti u ne tako davnu prošlost u kojoj su neki veliki samoproglašeni novinari poput Ive Pukanića stvarali tajni intervju s odbjeglim Generalom. Da, taj isti Pukanić danas smatra kako je upravo on najzaslužniji za pokretanje rješavanja slučaja Gotovina. Zasluge mu se mogu pripisati, no ne ove na koje se on poziva već one zbog kojih trenutno jesmo u ovakvoj bezizlaznoj situaciji. Oni koji misle kako Haaški sud ne promatra što se to piše u našim medijima, uvelike su se prevarili jer su upravo zbog intervjua s Gotovinom i sličnih tekstova s opisima mogućih tajnih Generalovih skrovišta, Hrvatska i svi njeni građani dovedeni u ovakvu situaciju. Pukanić je odgovoran jednako kao i predsjednik Mesić, koji taj isti intervju nikada nije osudio već se pozvao na njega kako bi uz pomoć likova poput, inkriminiranog Željka Bagića, stupio u kontakt sa Gotovinom. Pokušaji su doživjeli debakl, a posljedice danas plaćamo svi mi zajedno. Potvrda ovih tvrdnji može se pronaći i u izvješću haaške tužiteljice Carle del Ponte, u kojem između ostalog stoji "u Hrvatskoj ima ljudi koji znaju gdje je Gotovina, koji s njim mogu stupiti u kontakt i koji ga štite." Iz ovoga je jednostavno uočiti kako se svaki potez određenih medija ali i vlasti, u Haagu prati pod povećalom. Tako je bilo i u slučaju Pukanićevog intervjua i Mesićevog pokušaja razgovora s Gotovinom. Bagićeve izjave kako bi uvijek preporučio Gotovini da pobjegne i da se nikada ne preda samo potvrđuju problematične zaključke haaškog tužiteljstva. Predsjednik Mesić je bio obavezan znati i odgovoran pred svim hrvatskim građanima priznati kako je Željko Bagić cijelo vrijeme radio protiv hrvatskih interesa i kako je on kao predsjednik pogriješio kada ga je imenovao svojim savjetnikom. No kako su javna osuda i isprika izostale, ne preostaje nam drugo već zaključiti kako je i sam predsjednik bio upleten u sporna zbivanja oko bijega i skrivanja Gotovine pa njegovi razgovori u Bruxellesu nisu niti mogli bolje završiti. Izgleda kako je u ovoj zemlji konačno došao trenutak kada je potrebno identificirati nekompetentne, neobrazovane i ideološki deformirane snage, koje sustavno rade na kočenju Hrvatske na puta prema EU. Posljedice koje su neki od takvih predstavnika uzrokovali, danas su neprocjenjive i šteta koju Hrvatska iz tih razloga trpi, mogla bi je približiti Srbiji i Crnoj Gori na nekom zajedničkom uključivanju u EU. Ako je to bio cilj navedenih grupacija, onda nam postaje potpuno jasno zašto u Hrvatskoj nema pravog koncenzusa o nacionalnim prioritetima već se istovremeno mnogi samo služe nacionalnim prefiksom kako bi isposlovali svoje uske privatne interese. Ovim metodama, navedene kreature će ovu zemlju upropastiti do kraja, a istovremeno sve nas ostaviti na vjetrometini hladnih balkanskih vjetrova s istoka! mediasavjetnik

- 13:26 - Komentari (0) - Isprintaj - #

 25.02.2005., petak

SVI PREDSJEDNIKOVI LJUDI

Prešućivane tajne - razotkrivanje prošlosti novog predsjednikovog tima Predsjednik Mesić, sve nas je ponovno iznendanio svojom neodoljivom opsjednutošću prošlim vremenima. Ovoga puta, naš Predsjednik dokazao je svoju političko-ideološku usmjerenost objavivši imena novih pratitelja u dobru i zlu. Dakle, novi slugani predsjednikovih dvora dolaze nam iz zanimljivih vremena i prostora. Tako npr. najnoviji savjetnik za nacionalnu sigurnost potiće iz ugledne UDBAŠKE obitelji Perković. Rođen od oca Josipa Perkovića, poslijednjeg šefa UDBE u tadašnjoj SR Hrvatskoj, naš Saša je imao već unaprijed popločen put do slave. Njegovi poslovi kojima se bavio upravo su bili bliski špijunskim krugovima. Tako je Saša Perković bio na čelu nekadašnje Sedme uprave Ministarstva vanjskih poslova, svojevrsne diplomatske tajne službe, u vrijeme kad je iz hrvatskog konzulata u Mostaru nestalo 900 hrvatskih putovnica, od kojih je jedna pronađena, ni više ni manje već kod Milorada Lukovića Legije, ubojice srpskog premijera Zorana Đinđića. Nakon toga Perković je postavljen za šefa operative HIS-a, odnosno Obavještajne agencije te se zajedno s novinarima, Rankom Ostojićem, haaškim i britanskim špijunima spomine u čuvenoj prezentaciji Franje Tureka, bivšeg ravnatelja POA-e. Nakon odlaska iz Obavještajne agencije Saša Perković zapošljava se u Ini, u poptuno nepoznatom odsjeku pod nazivom "sigurnosni konzalting", i to zajedno s Miroslavom Vidovićem, bivšim pobočnikom generala Petra Stipetića, i umirovljenim generalom Milenkom Filipovićem. Dakle, jedan apsolutno provjereni kadar sa provjerenom prošlošću našem će predsjedniku zasigurno otvoriti vrata povratka u neka nama dobro znana prošla vremena. Kao potvrda ovog zaključka poslužit će nam drugo ime novog Mesićevog pobočnika. Ovaj drugi, poznatiji iz vremena bratstva i jedinstva u SFRJ, Budimir Lončar, volontirati će za našeg Predsjednika i na taj način dati veliki doprinos Hrvatskoj. Tko su njegovi pravi financijeri, ostaje na svima nama da sami zaključimo, no s obzirom na njegovu prošlost neće nam biti teško donijesti zaključke. Uz ovaj veliki dvojac u Predsjednikove dvore vraća nam se i bivši Predsjednikov savjetnik za vanjsku politiku, Tomislav Jakić, poznat kao urednik Vanjske politike na tadašnjoj TV Zagreb u vrijeme najcrnijeg komunizma. Tu je i Boro Vučković, donedavno direktor Orfeja, ogranka HRT-a za glazbenu produkciju koji je Mesićev osobni prijatelj. Vučković je tijekom predsjedničke predizborne kampanje bio u direktnom sukobu interesa jer je kao aktivni uposlenik HRT-a bio i savjetnik za medije u predizbornoj kampanji Mesića s ovlašću za kupovinu oglasnog prostora u medijima pa tako i na HRT-u. Vučković je svojedobno radio i u tzv. Programu za iseljeništvo na TV Zagreb i bio je poznat kao veza sa Jugoslavenskim ambasadama sa zadatkom dojavljivanja pojedinosti o tadašnjim novinarima i urednicima s TV Zagreb. Svoj posao koji je bio u sukobu interesa, Boro Vučković je mogao nekažnjeno obavljati isključivo s odobrenjem ravnatelja HRT-a, Mirka Galića, koji je na taj način potvrdio svoju vezu sa predsjednikom Mesićem. Nakon toga rasvjetljava se i navijačko izvještavanje za vrijeme predizborne kampanje u korist Stjepana Mesića. Kada sve navedeno zbrojimo dobivamo jedan zanimljiv popis novih savjetnika koji su našeg predsjednika zadužili na razne načine, no očigledno nikome nije stalo javno priznati kako je ovdje zapravo riječ o ideološki opasno usmjerenim osobama s jasnim ciljem dekomponiranja hrvatskih nacionalnih obilježja. Svi predsjednikovi ljudi zasigurno će već ubrzo moći dokazati svoju stručnost u zaustavljanju Hrvatske na putu u EU jer u njihovu sposobnost za takve operacije nitko ne treba sumnjati. Mediasavjetnik

- 21:25 - Komentari (1) - Isprintaj - #

 14.01.2005., petak

TAKE THE MONEY & RUN

HELP LINE-AGROKOR Upravni odbor Hrvatskog fonda za privatizaciju prihvatio je ponude jedinog ponuđača, koncerna Agrokor, za kupnju 52,21 posto dionica Belja i 99,76 posto dionica PIK-a Vrbovec, a konačnu odluku o prodaji donijet će Vlada. Tako stoji u vijesti o Agrokorovom potetu preuzimanja ovih dviju tvrtki. Usprkos nejasnim ponudama zbog kojih je Agrokor u prvom pokušaju kupovine dobio odbijenicu, on danas slavodobitno postaje vlasnik. Transfer je pokušavao opravdati i Hebrang kao predsjednik HFP-a, velikim dugovima, koje su ova poduzeća akumulirala u zadnjih godinu dana te upozorio kako bi druga varijanta bio stečaj. No ipak ostaje nevjerojatno kako to da Ivica Todotrić uvijek odnosi sve pred sobom. Možda bi bilo bolje da su u HFP-u odmah rekli kako su to Agrokorova poduzeća pa da se ljudi više ne umaraju oko cijele papirologije. No odgovora nema, a transparentnosti traga također nema što nas ponovno uvjerava kako je Todorić broj 1. u Hrvatskoj za sve gospodarske transfere i za njega nikada neće vrijediti ona pravila kao za sve nas, obične smrtnike. Ivica Todorić svoj imperij i dalje gradi na vezama u politici te gospodarskim ucjenama. Igrajući između SDP-a i HDZ-a on će uvijek biti dobitnik i tako iz godine u godinu, imperij Todorić raste, a mi sve više tonemo u monopolizaciju tržišta u kojoj ćemo moći birati između Agrokora i Agrokora i Agrokora i tako u nedogled! bondgirl

- 18:20 - Komentari (0) - Isprintaj - #

HEADLINES

ELITIZAM HRVATSKOG ZDRAVSTVA Hrvatsko zdravstvo ponovno je dodirnulo dno. Potez liječnika, ravan ubojstvu, proglašavanjem mrtvim živog i teško bolesnog pacijenta te kasnijim smrzavanjem, prodrmao je medicinske krugove. Oni su poput stupova društva čvrsto i uzvišeno promatrali hrvatski puk i pričali o Hipokratovim zakletvama, zaštiti pacijenata, visokim standardima isl. No od svih tih priča ostao je gorak okus u ustima nakon otrovanih, mentalno bolesnih korisnika doma Stančić, krivo anesteziranih i preminulih mladih trudnica i sada nakon smrzavanja živog čovjeka. Liječnici su potpuno zaštićeni i sve više poprimaju oblik elite, a svoju praksu pretvaraju u elitnu djelatnost dostupnu odabranim. Takav elitizam hrvatskog zdravstva doveo je i do slučajeva iz nedavne prošlosti, poput Baxter-a, gdje je medicinska struka uz alibi nedostatnih financijskih sredstava naručivala jeftinije filtere i na taj način dobro zaradila na ugovaranju posla i istovremeno pobila 20-ak nedužnih građana!Sramotna i skandalozna situacija završila je iznuđenom ostavkom ministrice zdravstva u bivšoj Vladi, a od obećanja uvođenja nadzornih tijela u bolnice do današnjih dana nije se dogodilo ništa. Zanimljivo je kako su žrtve ovakvih propusta upravo oni najosjetljiviji, odnosno ljudi bez prihoda ili sa slabijim prihodima te svi oni koji primaju socijalnu pomoć. Istovremeno razni junaci hrvatskog javnoga života takvih iskustava nemaju, a ako se i nađu u sličnim situacijama, za njih će se već pobrinuti elitizirani liječnički lobiji. Javnost je u svemu ovome ponovno izmanipulirana jer je cijeli problem prezentiran kao senzacija, a prave senzacije u smrzavanju ionako već teško bolesnog pacijenta nema. On je bio ostavljen bespomočno da se smrzne poput psa na cesti u hladnoj zimskoj noći. Takva i slične "senzacije" trebale bi u glavama odgovornih stvoriti sliku realnosti, a svima nama dobro otvoriti oči kako se ne bi iznenadili ako na mjestu smrznutog nesretnika uskoro pronađemo i nekog nama bliskog. Na kraju krajeva, možda su ratoborni i arogantni nastupi ministra Hebranga ipak imali nekakvog opravdanja s obzirom da se iz svega navedenog može zaključiti kako hrvatsko zdravstvo ne postoji, a odabrani medicinski lobiji upravljaju gotovo svim sferama hrvatskoga društva. hrvi

- 14:22 - Komentari (2) - Isprintaj - #

 12.01.2005., srijeda

Ples na staklenim nogama

Bivši premijer i aktualni predsjednik SDP-a, Ivica Račan, ponovno je iznenadio svoje koalicijske partnere. Ovoga puta, kao i uvijek do sada, Račan je pokušao nešto dogovoriti iza leđa svojih partnera. Podsjetnik na Budišu stvara nam gorak okus u ustima jer je poznato kako se Račanov stil vođenja politike plesom na staklenim nogama, kosi sa svim modernim i prihvatljivim političkim potezima. Iako ćemo svi zajedno reći kako je politika KURVA, Račanova politika ipak nadilazi sve granice dobroga ukusa. Rezultat ovakvog postupanja je nekoliko nižih mjesta za SDP-ove ljude u pregovaračkim timovima sa EU te izmjena prava na ukidanje Istražnih povjerenstava. Trgovinom i dogovorom, Račan, na svoju žalost, neće uspjeti vratiti Vlast, a to mu je i jedina ambicija. U tom naporu i želji, on je potpuno zaboravio kako se na vlast dolazi Izborima, a da bi se dobilo Izbore potrebno je izmijeniti greške iz prošlosti te dogovoriti kvalitetnu i uspješnu koaliciju. Kako sada stvari stoje, od te "Božanske" koalicije nema niti virtualnog traga, a pitanje je da li će ona uopće i profukcionirati. Ako je Račanov plan aktivirati pregovore prema potrebi, odnosno nekoliko minuta prije Izbora, onda se ne mogu očekivati promjene potrebne za stvaranje ozbiljne alternative na hrvatskoj političkoj sceni. Dok se takve promjene ne postignu, aktualni Pemijer Ivo Sanader može potpuno zasluženo i u miru čekati Parlamentarne izbore jer na kraju krajeva, usprkos svim pritiscima, on je u dva poteza riješio pitanje Hrvatske i EU te pitanje uvrijeđenog Ivice Račana te istovremeno uspješno dekomponirao njegovu koaliciju. Nakon razgovora sa Račanom, dionice Sanaderove vlade rastu dok istovremeno Račanove, Tomčićeve i dionice Vesne Pusić, nezadrživo padaju!To je taj apsurd hrvatske politike do kojeg dolazi zbog nestručnosti i kukavičluka u političkom odlučivanju, a nju će sada najskuplje platiti upravo onaj koji je očekivao kako će od ovakvog stila vođenja pregovora izvući najviše! hrvi

- 16:19 - Komentari (0) - Isprintaj - #

 11.01.2005., utorak

"Bijeli miševi" kruže oko nas

Bijeli miševi su se ponovno pojavili. Pošast prošlosti u periodu tranzicije i demokratizacije Hrvatske pretvorio je "crvene, crne i zelene vragove" u "bijele miševe". Retorika prošlosti tako je ponovno zaživjela u glavi osobe koja se u javnosti promovira kao Predsjednik sviju građana. Taj naš Predsjednik uz pokoju kavu kod "Charlie-a" zapravo i ništa korisnoga u svojem mandatu napravio nije. Papir i dokazni materijali o njegovom predsjednikovanja sigurno se već pripremaju i zasigurno nadopunjuju genijalnim savjetima izborničkog "tima snova" kojem se eto dogodilo da svog kandidata dovedu u sramotni drugi krug. Vrhunski profesionalci i uvelike "obrazovani" stručnjaci, Mesića su već prikazali kao "dvorsku ludu" koja gubi živce u raspravi sa jednom običnom "paštetom", kako je Mesićev izborni tim prozvao protukandidatkinju. Da ta obična "pašteta", Jadranka Kosor, pozvala je velikog Predsjednika na javnu prezentaciju učinjenoga no zauzvrat dobila je lekciju o "bijelim miševima" i tako smo svi mi zajedno naučili gdje obitavaju i čime se hrane ti mali glodavci. Kao najomiljenije mjesto navodi se glava Predsjednika jer je naprosto nevjerojatno kako je upravo on zaboravio kakve ovlasti ima institucija Predsjednika te u kojem se političkom sustavu nalazi Republika Hrvatska. Ovu lekciju naš Predsjenik nikada nije naučio te se sa prihvaćanjem minorne funkcije koju mu je dodijelio Sabor, nikakako ne pomiruje. On i nadalje pokušava upravljati Hrvatskom iz svojeg Dvora na Pantovčaku te s toga usporedba s bivšim vremenima postaje vrlo aktualna. Kontrola diplomacije preko kadroviranja vlastitih delegata te uvjetovanjem zadržavanja visokih upravitelja državnih tvrtki i ustanova poput INE te HRT-a samo su neki od nevidljivih poteza našeg Predsjednika. Bilo bi sjajno kada bi se i njih navelo u opsežnom djelu "Mojih pet godina" pa ih kao takvu cjelinu ponudilo javnosti na sud. No, narod kaže kako "vuk dlaku mijenja, ali ćud nikada" i stoga će i naš Predsjednik Mesić zaboraviti na te stvari i možda se osvrnuti na "uspjehe" poput diplomatskog puta u Libiju ili možda razgovoru sa bjeguncem Gotovinom te suradnjom i suvlasništvom nad tjednikom Nacional. No izgleda kako je i to neprikladno za našeg Predsjednika. Pa što onda Predsjedniku preostaje?Da li pozvati kriminalca Petrača u pomoć ili "Klariko voće" kao savjetodavnu tvrtku ili se možda vratiti Saborskim danima i godinama mladosti kada je tada još drug Mesić prozivao autore povijesne "deklaracije o jeziku" kao najgore nacionaliste. Da i ovdje sami problemi i problemi. No rješenje se ipak nazire, a to je hrvatski puk kojem je dosta politike i političara, pa na izbore u većem broju izaći neće, a i protukandidat je žena, a Hrvati su poznati po premlačivanju i silovanju pa možda zamrze konkurenta, a i usput zaborave na istine prošlosti i zaokruže to sveto ime Stjepan Mesić. Ti opaki "bijeli miševi" gladni sve nervoznije kruže kao aveti prošlosti i Predsjedniku Mesiću govore kako je vrijeme monolita, monologa i monopola prohujalo s vihorom te će se glad tih glodavaca morati namiriti iz nekih drugih izvora, a to pak znači kako će se naš Predsjednik morati pomiriti činjenicom da je Predsjednik jedne male zemlje i još k tome s Parlamentarnim sustavom u kojem je Premijer BOG, a parlament odnosno Sabor BATINA, a on nitko i ništa, naprosto jedan ukras i ostavština izgubljene prošlosti! mediasavjetnik

- 14:13 - Komentari (2) - Isprintaj - #

 07.01.2005., petak

Moral & Politika u Hrvata

Već smo duže vremena izloženi stalnim medijskim raspravama o političkoj i moralnoj odgovornosti i o ljudima koji bi se na te pojmove trebali pozivati. Problem je što u ovoj zemlji nitko ne misli da je odgovoran za bilo što. Počevši od svakodnevnog šetanja po gradu pri kojem se nemali broj ljudi nagurava psuje ili ne daj bože prijeti raznim oruđem i oružjem. U takvom društvu koje više nalikuje na ZOO nego na nekakvu civiliziranu tvorevinu, naprosto je teško govoriti o pravim moralnim vrijednostima. Političari i razni drugi tzv. uglednici koji bi te vrijednosti u ovoj zemlji trebali promicati, zapravo su primjer potpune suprotnosti, odnosno poticaja na nemoralne radnje. Jedan od takvih samoproglašenih promicatelja dobra u Hrvata je i Srečko Ferenčak koji za sebe kaže kako je sudski nevin iako sud još uvijek nije rekao svoju poslijednju riječ. Njegov potez podnošenja neopozive ostavke na mjestu u gradskom poglavarstvu izaziva smijeh auditorija. Ljudi poput njega uvijek bježe u partijska skolništa iz kojih se kao preporođeni vraćaju na neke nove pozicije i na taj način potvrđuju besmislenost pozivanja na moralnu ili političku odgovornost. Hrvatska je jedinstveni primjer u svijetu gdje narod plača poslovanje, greške i neuspjehe pojedinaca koji se poput okorjelih kriminalaca uvijek besramno vračaju na mjesto zločina. Zagrebački dogradonačelnik Milan Bandić je najbolji primjer takve politike. Pijan, priprost i vulgaran nakon počinjenog prometnog prekršaja, ulazi u sukob sa djelatnikom MUP-a kako bi ublažio "svinjariju". Rezultat je uspješan; djelatnik MUP-a je javno osramočen i suspendiran te tek nedavno vračen na posao, a Milan Bandić pozicioniran na novu, ništa slabiju, poziciju dogradonačelnik sa koje i nadalje upravlja Zagrebom. Krajnje licemjerje od SDP-a i HNS-a koji su na jeftinim porukama dobili vlast te nakon pozicioniranja u gradskim foteljama potpuno zaboravili na vapaj svojih birača - građana grada Zagreba. Njihova iskrenost nakon svega ovoga tjera nas na "povračanje" i učvršćuje nas u odluci da takve stranke izbrišemo iz glava kada slijedeći put odlazimo na birališta. Zanimljiva je i činjenica što je do ovakvog poteza došlo isključivo nakon što je ministar Žužul podnio ostavku radi kritika od strane javnosti na vlastite nespretne poteze i time je njegova ostavka ujedno vrijednija i poučnija. Ona je u zemlji korupcije i amorala zasjala poput sunca te je njome stvorena obaveza preuzimanja odgovornosti kod drugih političara, i ma koliko oporbene stranke trvrdile kako je ostavka zakasnila, u stvarnosti ostati će zapisano kako je podnesena i to je ono najbitnije. Ivica Račan, Vesna Pusić i Zlatko Tomčić nakon ovog Žužulovog poteza imaju pune ruke posla jer kako povratiti birače, a istovremeno ih pozivati na potporu u traženju odgovornosti ljudi iz Vlade. Labirint u koji su se zapleli dovest će ih u tešku poziciju no na kraju krajeva to je cijena politike u Hrvata. M.

- 21:30 - Komentari (3) - Isprintaj - #

 04.01.2005., utorak

HRT sapunica - "Villa Pantovčak"

Izbori za predsjednika RH konačno su došli do finala - dvoje kandidata Stjepan Mesić i Jadranka Kosor otišli su u drugi krug, a ostatak šarlatanske ekipe veseljaka poražen napušta pozornicu. Neki od njih se i dalje ne mire sa gubitkom novaca no to je politika i s njom puno dobivaš, ali jednako tako puno i gubiš. Proučavajući ove izbore, uredništvo HRNews bloga je pronašlo nekoliko velikih medijskih propusta sa strane HRT-a u emisiji o izborima. HRT je ponovno pristrano pratio izbore uz veliki skandal dodjeljivanja paštete Predsjedniku od strane novinarke Munižabe, što je apsolutno besmisleno, neprofesionalno i nedopustivo za jednu javnu ustanovu. Pritisak komercijalnog smeća koji nam se prodaje kao vrhunski sadržaj i infantilni programi sa potpuno neprofesionalnim novinarima rezultat je djelovanja ravnatelja Mirka Galića. Njemu je potpuno jasno kako će uskoro morati poćet pakirati kofere i potražiti neke novo utočište, a za sada je najpouzdaniji zaštitnik predsjednik Mesić. Cilj je jasan - ravnatelj HRT-a, Galić, pokušava preko Predsjednika izboriti diplomatsko mjesto i na taj način zaključiti svoju bogatu karijeru prepunu suspektnih avantura. Potpuna nekompetentnost i arogancija Mirka Galića u današnjim izbornim emisijama došla je do vrhunca kroz naredbu o protežiranju Mesića i podršci u obliku naručenih, Mesiću sklonih rezultalta, dolazi i do objave istih prije zakonom dopuštenoga roka. Nakon svega toga pojavljuje se i poklonjena pašteta. Galić je definitivno izgubio sve kriterije pristojnog ponašanja. Najgore u svemu je činjenica što će za ovakvu blamažu odgovarati samo novinarka koja je inače poznata da izvršava ono što joj se naredi, a njeni naredbodavci se nalaze u programskoj upravi i u uredu ravnatelja HRT-a no oni će po starom partijskom običaju ostati nekažnjeni. Dakle propusti su amaterski i vidljivi već iz daljine te sigurno nisu pomogli njihovom favoritu pa se postavlja pitanje isplativosti ovakvog blamiranja i degradiranja ugleda javne ustanove HRT-a. HRNews blog, uredništvo

- 20:23 - Komentari (2) - Isprintaj - #

 30.12.2004., četvrtak

Don Quihote i snovi o Pantovčaku

Pogledamo li na trenutak slike i poslušamo li zvukove oko sebe, uočit ćemo kako nam u ovoj zemlji ništa ne nedostaje. Mi živimo u zemlji snova. Predsjenik nam želi biti svatko pa nas i ne iznenađuje što se među tim kaditatima nalaze i kojekakvi probisvijetovi, propali političari i odumrli dinosauri. Vlast je jedan opijum za naš narod - svi sanjaju kako voditi ovu jadnu zemlju, a na svoju i našu žalost ne znaju niti kako voditi sami sebe. Njihove slike promatraju nas kao strašila na poljima, zvuci radijskih i Tv uređaja sviraju u falšnim notama njihovih glasova i prenose potpuno nezanimljive i nemušto sroćene poruke nama tzv. biračima. Utrošeni novci u vremenu darivanja ostavili su gladne da gladuju, a našim junacima željnim "samozadovoljavanja" u obliku promatranja vlastitih pojavnosti na TV ekranima, pomogli su da ostvare te svoje vjekovne snove o kratkoj i slatkoj slavi. Duh Don Quihote-a se tako ponovno pojavio među našim ljudima tj. onima željnima predsjedničke karizme. Borba protiv nepoznatog zla ili dobra i obrnuto pa ponovno u krug, ostati će tek puki san i jedina uspomena na licima tih veseljaka i zgubidana koji će usprkos tome svojim unucima pričati kako je bilo u tom teškom političkom ratu kada se stvarala nova Hrvatska! Neka vam je sa srećom i neka vam Bog (ako ga uopće prepoznajete) pomogne, da zauvijek nestanete sa lica ove naše zemlje koju osim toga vi niste stvarali. Tamo negdje u dubini mraka anonimnosti, prepoznat ćete svoje prave vrijednosti, a one su ravne toj vašoj otužnoj minutaži reklamne celuloidne vrpce, naši prijatelji, junaci - predsjednički kandidati!

- 16:00 - Komentari (0) - Isprintaj - #

 27.12.2004., ponedjeljak

Big brothers in Croatia

Big brother iliti "očajni vapaj u pomoć", hrvatsku naciju uzbuđivao je do nedavno. Junaci, sve odreda "načitani i obrazovani ljudi", što bi se reklo pravi uzori nacije, iz dana u dan pokušavali su nam svima pokazati svoju kreativnost. Tko je s kime, kada, protiv koga te koliko puta isl. samo su neke od bitnih tema za hrvatski puk koji eto po svom ponašanju kao da i sam glumi u nekom Big brother-u. Svakodnevno smo svjedoci pokušaja dokazivanja u prostačkim, revolveraškim i šakačkim obračunima pa tko u njima bude jači taj će od nekoga "tamo gore" zaraditi po koji bod!Glupost, primitivizam i jedan običan jad i nemoć za suprotstavljanjem ovakvim uprizorenjima, bolest je koju mi Hrvati već duže vremena nosimo sa sobom. Upravo je završetak ovoga očajnog projekta potvrdio dijagnozu naše bolesti. Dakle, nakon što su se ti tzv. junaci međusobno borili prsa o prsa sa i bez ičega na sebi u doslovnom smislu, približio se i taj "famozni" trenutak odluke iliti poslijednji obračun. Sam obračun završio je u tipičnom Hollywood-skom stilu gdje John Wayne pobjeđuje svo zlo ili možda za nas malo bliži primjer - junačkih Bitki na Neretvi i Sutjesci gdje zli okupatori bježe, a osakapljeni Partizani ih junački sustižu!Da, hrvatski Big brother spasio je svijet od zla i dodijelio pobjedu čovjeku kojega je to zlo bilo sustizalo. Prokleti dugovi stvoreni na opijanju, "dernecima", kartanju, klađenju isl. za jednoga junaka postali su prošlost i on je naprosto uz pomoć pametnih hrvatskih gledatelja zasluženo pobjedio to zlo koje mu je toliko "uzdisalo za vratom" da mu je jedini spas bio bijeg i izolacija u BB-u. Sada slijedi ono najgore, a to je buđenje iz zimskog sna. BB junaci bili su instant zvijezde na 15-ak minuta Warhole slave, a nakon toga kolektivna amnezija preuzima stvar u svoje ruke. Sutra kada će ti nazovimo ih ljudima, hodati našim ulicama, nitko ih neće niti primjetiti, a njihova bol za slavom usmjeriti će ih u suze očaja te će utjehu potražiti kod svog uzora i tzv. pobjednika - lika koji se uspio zadužiti koliko i čitava Hrvatska. Derneci BB-a i nove kreature uskoro slijede i zato se pripazite da i vas sjene bivših virtualnih junaka ne odvuku u drugarsko opijanje i kockanje jer to će im jedino i preostati, a od kreatora ovakvog i sličnih uradaka ništa boljega i ne očekujemo s obzirom da znamo kako glupost nema granica!!! H.

- 10:52 - Komentari (0) - Isprintaj - #

 26.12.2004., nedjelja

Kraljevina rasipništva u zemlji siromaha

"Sanader u medijskom klinču", odnosno, zašto je Sanaderova pobjeda u Hrvatskoj poraz?

Hrvatska je konačno ishodila datum otvaranja pregovora sa EU i to prema svemu prikazanom isključivo zahvaljujući pregovaračkoj spretnosti i sposobnosti premijera Sanadera koji je, na žalost, umjesto pohvala u Hrvatskoj, doživio pokude od svih hrvatskih medija. Ta činjenica potvrđuje trenutnu sliku medijske pozornice u Hrvatskoj, a kao što se i iz ovog primjera vidi, ona je poprilično otužna. Napadati i krivo prenositi jednu od najvažnijih vijesti još od priznanja RH je ravno čistom ludilu ili potpunoj profesionalnoj nesposobnosti. Koliko je taj profesionalni lom prisutan na javnoj ustanovi poput HRT-a, već je odavno poznato, no istovremeno nikome nije jasno zašto je upravo ta medijska kuća sebi uzela za pravo prokomentirati Premijerov povratak u Hrvatsku kao "potpuni poraz" i sva njegova nastojanja kao "jalov trud". Nakon takvih ocjena i nakon potvrde koja je uslijedila iz EU o tome da Hrvatska ne treba izručiti Gotovinu ako on nije u Hrvatskoj, netko je unutar uprave i uredništva informativnog programa HRT-a trebao snositi odgovornost. No do toga nije došlo te se sa programom lakih nota i jeftine zabave nastavilo kao da se toga dana za Hrvatsku ništa bitnoga nije niti dogodilo. Ljudi poput Mirka Galića na HRT-u i sličnih, odgovorni su za kreiranje slike dnevnih zbivanja u Hrvatskoj, ali i van hrvatskih granica te se ta odgovornost ne može prebacivati na neke anonimne urednike ili novinare. U zemljama EU praksa tzv. zapovjedne odgovornosti je odavno prihvaćena te su njome mnogi u tim zemljama i zbog manjih previda podnosili ostavke. Kamo je zapravo krenula Hrvatska sa ljudima poput Galića na ključnim pozicijama u medijima koji bi se trebali smatrati javnima?Najvjerojatnije u ponor žutila i komercijalizacije, ali i opasne marginalizacije bitnih nacionalnih i gospodarskih pitanja. Zatupljivanjem već ionako slabog obrazovnog prosjeka hrvatskih građana, stvara se prijezir prema svim bitnim temama i istovremeno želja za više jeftinog i primitivnog sadržaja. Takva slika Hrvatske sigurno nije dobrodošla u EU te će premijer Sanader morati zauzeti oštar stav u kritiziranju, ali i u konkretnim koracima, poput donošenja novog Zakona o HRT-u, kako bi se ovakve pojavnosti u budućnosti izbjegle. On je danas prepušten sam sebi jer ključni politički koncenzus za odnose prema EU, o kojem se stalno priča, zapravo i ne postoji. Sve oporbene stranke u stvarnosti željele bi vidjeti Sanaderov poraz na putu u EU no s obzirom da javno to ne mogu reći, služe se provjerenim metodama angažiranja vlastitih ljudi u medijima koje su ionako još 2000. detaljno ispretresli u svoju korist. Danas se upravo ti ljudi javljaju po svim medijima u Hrvatskoj i objašnjavaju javnosti kako je Sanader doživio poraz iako prave argumentacija za to nikada nisu imali. Njihova uvjerenost u ispravnost vlastitih stavova ide toliko daleko da više nije bitno to što bi, u slučaju Sanaderova poraza, poražena bila i Hrvatska, već im je interes isključivo povezan sa stranačkim i osobnim interesom. Njihovi uski pogledi samo potvrđuju koliko je hrvatska politička scena zagađena zagrljajem 50. godišnje prošlosti od kojega se ne može osloboditi. Vrijeme jednoumlja i partijske podobnosti je preživjelo sve reforme i promjene te se u mozgovnim sklopovima ne malog broja hrvatskih političara, ali i građana zadržalo kao skriveni fitilj koji se upravo u ovakvim trenutcima zapali. Takvim ljudima je teško prihvatiti činjenicu kako su cijeli život potrošili u jednoj izgubljenoj i na kraju poraženoj ideologiji - komunizmu. Oni su bespomoćni i reakcije su im upravo ovakve koje smo ovdje i opisivali - Hrvatska prema tim vizijama možda i treba biti u EU, ali samo pod uvjetom da taj proces nadziru upravo takvi ljudi. U tom svjetlu postaje i jasnije zašto se pojavljuju stalni otpori prema EU koji dolaze sa onih adresa koje su se još nedavno zaklinjale da je EU jedino rješenje. Kao najnoviji problem proglasili su nespremne pregovaračke timove, ali ne zato da bi pomogli Hrvatskoj na putu u EU već kako bi ishodili mjesta za svoje ljude i upravo iz svih ovih razloga za Hrvatsku bi bilo najbolje da se takvi ljudi pošalju u ropotarnicu prošlosti odakle će njihovi glasovi poprimiti onaj pravi oblik - plač za izgubljenim pozicijama, a da se istovremeno na legalno izabranoj Vladi omogući završetak započetog procesa priključenja Hrvatske EU! J.H.

- 14:25 - Komentari (0) - Isprintaj - #