ETIKA I POLITIKA
ponedjeljak, 25.02.2013.
Poučna priča o poštenju
|
S J E M E Jedan uspješni biznismen ušao je u duboku starost i shvatio kako je došlo vrijeme da ga netko zamijeni. Umjesto da sam izabere svoga nasljednika među svojim pomoćnicima ili svojom obitelji, odlučio je uraditi nešto neuobičajeno. Pozvao je sve potencijalne kandidate, financijske direktore, šefove odjela i pogona, blagajnike, osobne savjetnike i održao im sljedeći govor: - "Dragi prijatelji, došlo je vrijeme da ja završim moje poslovanje i odem u zasluženu penziju. Također, sada je najbolje odrediti novog generalnog direktora koji će voditi našu firmu u budućnosti... Odlučio sam da će to biti jedan od vas." Mladi perspektivni šefovi bili su zbunjeni... - "Dat ću svakome od vas po jedno sjeme. To je vrlo specijalno sjeme. Želim da ga posadite i zalijevate i da se ponovno okupimo sljedeće godine kako bismo vidjeli što ste učinili s njim. Tada ću odlučiti tko će biti moj nasljednik." ----- Na tome je sastanku bio i Džim, i kao svi prisutni dobio je sjemenku. Kada je stigao kući, podijelio je sa svojom ženom direktorovo razmišljanje i oni odlučiše zajedno njegovati sjeme iz kojega će niknuti biljka. Pronašli su lijepu teglu, stavili gnojivo, uzeli termometar, pročitali nekoliko knjiga o njegovanju biljaka i živjeli u ritmu novosti iz tegle. Svakoga su dana zalijevali zemlju i nestrpljivo iščekivali da nešto iznikne. Nakon tri tjedna, neki od Džimovih kolega već su počeli u uredu govoriti o biljci koja raste. I Džim je sa suprugom svakodnevno gledao u teglu, ali se ništa nije događalo. Prošlo je četiri, pet tjedana i još uvijek ništa. Sada se već naveliko diskutiralo o biljkama. Na zajedničkim ručkovima razmjenjivale su se praktične ideje o brzom rastu i Džim je shvatio kako jedino kod njega nema ničega i da je jedino on neuspješan. Ni šest mjeseci kasnije ništa nije niknulo u Džimovoj tegli. Počeo je vjerovati kako je u nečemu pogriješio. Možda previše vode ili loše gnojivo ili, pak, nešto drugo, što nije mogao objasniti. Znao je da je učinio najbolje što je mogao i bilo mu je žao što je bez rezultata. Godina je uskoro došla kraju i mladi šefovi su se sa svojim biljkama ponovno okupili oko generalnoga direktora. Džim je rekao svojoj ženi da neće nositi praznu teglu, ali ga je ona, ipak, uspjela na to nagovoriti, rekavši mu neka pošteno kaže što se dogodilo. Osjećao je mučninu i podmuklu bol u trbuhu. Ovo će, slutio je, biti za njega najneugodniji trenutak u životu. Ipak, znao je da je ona u pravu i bio je čvrsto uvjeren kako ništa nije pogrešno učinio. Unio je svoju praznu teglu u sobu za sastanke. Ugledao je na stolu različite, pažljivo odnjegovane, biljke. Sve su bile prelijepe, upravo, neodoljivo privlačne u svojoj bujnosti. Stavio je, uz podsmijeh svojih prijatelja, svoju praznu teglu na pod. Bio je u pravu. Pred njim su bili tužni trenutci. Kada je generalni direktor stigao, pogledom je preletio preko svih biljaka i pozdravio kandidate. Džim je pokušao biti što dalje od njega kako ne bi susreo njegov pogled. "Kako ste ih samo lijepo odnjegovali!" - počeo je generalni direktor, "Vidim da mi neće biti jednostavno pronaći nasljednika..." I, u tom je času spazio praznu teglu. Zatražio je od potpredsjednika da ju donese i dovede vlasnika naprijed. Džim je protrnuo. "Sada će puknuti bruka... Možda će me izbaciti iz firme." - pomislio je. Kada je istupio, generalni direktor ga je upitao što se to dogodilo s njegovom sjemenkom? I Džim mu je sve, iskreno i pošteno, ispričao. Generalni direktor zatraži od svih da sjednu - osim Džima. Pogledao ih je i rekao: "Džim, veoma sam ponosan na tebe... Poštovani, Džim je novi generalni direktor firme!" Svima je to izgledalo, gotovo, nestvarno, posebice Džimu. "Pa... kako je to moguće? Moja tegla je prazna....", - mucao je zbunjeno. Stari generalni direktor pojasni: "Prije godinu dana ja sam svakome od vas dao sjemenku iz koje ne može ništa niknuti. Dao sam vam mrtvo sjeme, sterilno. Svaki od vas, kada je vidio da ništa ne raste, odlučio je zamijeniti ga zdravim sjemenom. Svaki od vas - osim Džima. Svi ste mi donijeli biljke i cvijeće od vašega sjemena, a ne od moga. Jedino je Džim ponosno prihvatio neuspjeh i imao dovoljno hrabrosti i poštenja da mi donese praznu teglu. Vi ste svi tražili uspjeh - po svaku cijenu, a Džimu je njegovo poštenje bilo važnije od uspjeha. Zbog toga je on danas generalni direktor." I nastavi: "Ako sijete poštenje, požnjet ćete povjerenje. Ako sijete dobrotu, požnjet ćete prijateljstvo. Ako sijete poniznost, požnjet ćete pravu veličinu. Ako sijete jednostavnost, požnjet ćete trajnu radost. Ako sijete otvorenost, požnjet ćete respekt. Ako sijete odanost, požnjet ćete usjpeh. Ako sijete oproštaj, požnjet ćete pomirenje. Ako sijete iskrenost i ljubav, požnjet ćete vječnu radost i sreću. Zato, pazite što sijete, jer to će nam odrediti što ćemo kasnije žnjeti." |
- 15:22 - Komentari (0) - Isprintaj - #
subota, 23.02.2013.
Molitva posvete Isusu Kristu
|
Moj Bože, ja vjerujem u Tebe, ja Ti se klanjam, ufam se u Tebe i ljubim Te, molim Te oproštenje za sve one koji u Tebe ne vjeruju, koji Ti se ne klanjaju, koji se u Tebe ne ufaju i koji Te ne ljube. Presveto Trojstvo, Oče Sine i Duše Sveti, klanjam Ti se s dubokim strahopoštovanjem i prikazujem Ti Predragocjeno Tijelo i Krv, Dušu i Božanstvo, Gospodina našega Isusa Krista, koji je prisutan u svim svetohraništima Zemlje, kao naknadu za uvrede, svetogrđa i nemarnosti kojima je On uvrijeđen. Po neizmjernim zaslugama Presvetog Srca Isusova i Bezgrešnog Srca Marijina, smiluj se nama grješnicima. (anđeo Portugala) Hvaljene, slavljene i blagoslovljene, neka budu Presvete Rane na Presvetom Tijelu Isusovu. x 5 O Marijo, bez grijeha začeta, moli za nas koji se tebi utječemo i za sve one koji se tebi ne utječu, a naročito za neprijatelje svete Crkve i za sve one koji su tebi preporučeni. (1. dio Čudotvorna medaljica od sv. Katarine Laborue, a ostalo, sv. Maksimilijan Kolbe) Totus tuus, Tvoj sam sav i sve moje pripada Tebi, moj ljubljeni Isuse, po Mariji, Tvojoj presvetoj Majci. (sv. Ljudevit Monfortski) O Krvi i Vodo, što potekoste iz Srca Isusova kao Izvor milosrđa za nas, ja se uzdam u Tebe. (Isus sv. Faustini Kowalskoj) Isuse, Marijo, Josipe, ja Vas ljubim i molim, spasite nerođene. Uzmi Gospodine i primi svu moju slobodu, moju pamet, moj razum i svu moju volju, sve što imam i što posjedujem, Ti si mi to dao, Tebi Gospodine sve vraćam, sve je Tvoje, raspolaži sa svime po Svojoj volji, daj mi samo Svoju ljubav i milost i to mi je dosta. (sv. Ignacije Lojolski) Molitva osobne posvete Isusu Kristu, utjelovljenoj Mudrosti po Marijinim rukama, sv. Ljudevita Monfortskog; “O vječna i utjelovljena Mudrosti! O preljubezni i poklona dostojni Isuse, pravi Bože i pravi čovječe, Jedini Sine Vječnoga Oca i Marije vazda Djevice! Duboko Ti se klanjam u krilu i slavi Tvog Oca u vječnosti i u djevičanskom krilu Marije, Tvoje predostojne Majke, u vrijeme Tvoga utjelovljenja. Zahvaljujem Ti što si poništio sama sebe uzevši oblik roba, da me izbaviš iz okrutnog vražjeg ropstva; hvalim Te i slavim zato što si se htio u svemu, podložiti Mariji, svojoj svetoj Majci da me učiniš po njoj svojim vjernim robom. Ali, jao! Nezahvalan i nevjeran kakav jesam, nisam čuvao zavjete i obećanja koja sam Ti tako svečano zadao na svom krštenju; nisam ispunio svoje obveze; ne zaslužujem zvati se ni Tvojim djetetom ni Tvojim robom; i, budući da u meni nema ništa što ne zaslužuje Tvoj prezir i tvoju srdžbu, ne usuđujem se sam približiti Tvome svetom i uzvišenom Veličanstvu. Radi toga se utječem zagovoru i milosrđu Tvoje presvete Majke, koju si mi dao za posrednicu kod Tebe; i njezinom se pomoću nadam isprositi od Tebe pokajanje i oproštenje svojih grijeha, postići i sačuvati Mudrost. Pozdravljam Te, dakle, o Marijo Bezgrješna, živo svetohranište Božanstva, u koje se sakrila Vječna Mudrost i hoće da joj se tu klanjaju anđeli i ljudi! Pozdravljam te, o Kraljice neba i zemlje, čijoj je vlasti podložno - sve što je pod Bogom. Pozdravljam te, o sigurno utočište grješnika, čije milosrđe nikome nikada nije bilo uskraćeno; ispuni težnje moje za Božanskom Mudrošću, i primi u tu svrhu zavjete i darove koje ti prinosi moja nevrijednost. Ja N. N., nevjerni grješnik, obnavljam i potvrđujem danas pred tobom i predajem u tvoje ruke zavjete svoga krštenja: odričem se zauvijek Sotone, njegova sjaja i njegovih djela, i potpuno se predajem Isusu Kristu, utjelovljenoj Mudrosti, da nosim za Njim svoj križ sve dane svoga života, i da Mu budem vjerniji nego što sam bio do sada. Ja te, o Marijo, danas izabirem pred cijelim nebeskim dvorom za svoju Majku i Gospodaricu. Predajem ti i posvećujem, u svojstvu roba, svoje tijelo i svoju dušu, svoja izvanjska i unutarnja dobra, pa i samu vrijednost svojih dobrih djela, prošlih, sadašnjih i budućih, prepuštajući tebi potpuno i neograničeno pravo da raspolažeš sa mnom i sa svim što mi pripada, bez izuzetaka, kako se tebi svidi, na veću slavu Božju u vremenu i vječnosti. Primi, o dobrostiva Djevice, ovaj mali dar moga ropstva na čast i u jedinstvu s podložnosti kojom se Vječna Mudrost htjela podložiti tvome majčinstvu; kao priznanje moći koju vi oboje imate nad tim crvićem i bijednim grješnikom, i u zahvalu za povlastice kojima vas je obdarilo Presveto Trojstvo. Svečano izjavljujem da ću od sada, kao tvoj pravi rob, tražiti samo tvoju čast i u svemu te slušati. O Majko divna! Predstavi me svome dragom Sinu kao svoga vječnog roba, te kao što me je po tebi otkupio da me po tebi i primi. O Majko milosrđa! Pomozi mi da zadobijem pravu Božju mudrost i radi toga me uvrsti u broj onih koje ti ljubiš, učiš, upravljaš, hraniš i braniš kao svoju djecu i svoje robove. Djevice vjerna, daj da budem u svakoj stvari tako savršen učenik, nasljedovatelj i rob utjelovljene Mudrosti, Isusa Krista, tvoga Sina, da dostignem tvojim zagovorom, po tvome primjeru do punine njegove dobi na zemlji i slave u nebu. Tako neka bude. Amen http://www.monfortanci.com/Molitva_posvete_Isusu_Kristu.html |
- 21:00 - Komentari (0) - Isprintaj - #
srijeda, 13.02.2013.
ČISTA SRIJEDA - DAN POSTA I NEMRSA
|
»I kad postite, ne budite smrknuti kao licemjeri. Izobličuju lica da pokažu ljudima kako poste. Zaista, kažem vam primili su svoju plaću. Ti, naprotiv, kad postiš, pomaži glavu i umij lice da ne zapaze ljudi kako postiš, nego Otac tvoj koji je tu, u tajnosti. I otac tvoj koji vidi u tajnosti, uzvratit će ti.« (Mt 6,16-18) Hvaljen Isus i Marija! Draga braćo i sestre! Danas na čistu srijedu započinje korizma. Za vrijeme Mise, (ili ako nema euharistijskog slavlja), poslije službe riječi, obavlja se obred blagoslova pepela i pepeljenja. Dok nam svećenik stavlja pepeo na čelo, kaže: »Obrati se i vjeruj Evanđelju!«, ili »Spomeni se, čovječe, da si prah i da se u prah u vraćaš!« Pepeo podsjeća čovjeka koji vjeruje u uskrsnuće tijela i u život vječni da ne smije prionuti uz dobra ovoga svijeta, uz novac i vlast, kao da bi ta dobra mogla dati smisao ljudskome životu. Posipanje pepelom ujedno označuje poziv čovjeku na obraćenje Bogu. Nikad dovoljno ne otkrivamo Boga Isusa Krista i nikad dovoljno ne prianjamo uza nj, s kojim smo vjerom povezani. Istina, kršteni smo, no uvijek trebamo tražiti Boga i neprestano svoj život usklađivati s Evanđeljem. Naš je svakidašnji život ispunjen mnogim malim i velikim nevjernostima. Često znademo biti nedosljedni zahtjevima Evanđelja. Korizma je vrijeme obraćenja, molitve, posta i duhovnog napora u djelima milosrđa i ljubavi. Na to nas danas poziva i prorok Joel. On nam govori, ma kako bili veliki naši prijestupi i naša izdajstva, da imamo pouzdanja u milosrđe i dobrotu Boga našega. »Sada, govori Gospodin, vratite se k meni svim srcem svojim posteć, plačuć i kukajuć. Razderite srca, a ne halje svoje! Vratite se Gospodinu, Bogu svome, jer on je nježnost sama i milosrđe, spor na ljutnju, a bogat dobrotom, on se nad zlom ražali. Tko zna neće li se opet ražaliti, neće li blagoslov ostaviti za sobom!« (Jl 2,12-1) Bogu nije bio dovoljan samo službeni kult u hramu pa preko proroka traži obraćenje srca svojega naroda. Ako se narod zaista svim srcem vrati Bogu, onda će to pokazati postom i plačem za grijehe. Stari su istočnjaci običavali u znak žalosti razdrijeti haljine, a Bog traži da to učine sa svojim srcem. Zatim prorok ističe da se, zapravo, nije teško vratiti Bogu jer je On sama nježnost, milosrđe i dobrota. Bog se nikada ne ljuti na griješnika. Nježan kakav jest, On se nad zlom ražali i nad griješnikom se sažali. Stoga brzo oprosti i mjesto kazne ostavlja za sobom blagoslov i mir u čovjekovoj duši i srcu. Stoga nas Crkva uči da u odgovoru na tu ljubav Božju priznamo svoju griješnost. Tada ćemo se očistiti od grijeha, oprat ćemo se od svake ljage i Bog će nam dati novo, čisto srce i postojanost u dobru. Vratit će nam radost spasenja i učvrstiti nas duhom spremnim za svako dobro. A kad nam srce bude prožeto Božjom milošću i dobrotom, onda ćemo rado govoriti o Bogu i naša će ga usta hvaliti. Sve to imaju biti i plodovi korizme. Ma kako osrednji bio naš život, ma kako veliki bili naši prijestupi, nikad nije prekasno da se vratimo Gospodinu i svoje srce otvorimo njegovu praštanju. Bog zapravo nas traži i On nam se prvi približava. On nam je već oprostio. Dokaz tome jest križ njegova Sina Isusa Krista. Zato ne zatvarajmo svoje srce njegovu pozivu na obraćenje i njegovoj milosti. Na to nas poziva i sveti Pavao apostol kad nam kaže: »Braćo! Kristovi smo poslanici; Bog vas po nama nagovara. Umjesto Krista zaklinjemo: dajte, pomirite se s Bogom! (...) Evo, sad je vrijeme milosno; evo, sad je vrijeme spasa!« (2 Kor 5) Po apostolu Pavlu nam zapravo govori sam Bog. Apostol je samo Kristov poslanik. Apostolima je Krist povjerio službu pomirenja i stavio im u usta riječ pomirenja. Što nam Pavao apostol govori, to isto nas Crkva u Kristovo ime moli, da se pomirimo s Bogom. Pomiriti se može i mora tko je zavađen. A to je proizveo naš grijeh: on je napravio jaz između Boga i nas. A to pomirenje s Bogom ćemo učiniti po Isusu Kristu, našem Spasitelju, koji je sve naše grijehe uzeo na se, a posredstvom njegove Crkve. Sada je za to pravo vrijeme, dan spasenja! Dok traje dan, ovaj život, spasenje nam je na raspolaganju. Kad nastupi noć, smrt – na koju nas danas podsjeća pepeljenje – kad kucne čas vječnosti, onda bi moglo biti kasno. Naše spasenje još nije zauvijek osigurano, ali evo korizme da na nj steknemo još više prava za se i svim se silama pobrinemo da ga posredujemo drugima. Nisu dovoljni samo vanjski čini pokore. Bog od nas ne traži u prvom redu obredne čine ili postupke koji ne zadiru u naš život. On traži naše srce. Mada naši postovi, naša milostinja i molitve na koje nas danas Isus poziva u svome Evaneđlju, ništa ne vrijede bez predanja sebe samih Bogu, ipak tim činima mi očitujemo svoje kajanje i svoju ljubav. Zato je od odlučujuće važnosti za njihovu vrijednost da ih od prvog početka upravimo i namijenimo Bogu, da tu nakanu što češće i što življe obnavljamo. Ujedno isključujmo i od sebe tjerajmo svaku pomisao kojom bismo to činili zbog ljudi da nas vide i pohvale, a ne jedino Bogu za ljubav. Ako to činimo iz ljubavi prema Bogu, Bog će nam i platiti; ako pak za ljude, ostat ćemo razočarani jer ljudska plaća malo vrijedi i još manje traje. Gospodin preporučuje trostruko korizmeno vježbanje: milostinju, molitvu i post. Kod milostinje Isus naglašava da se ona, ma koje vrste bila, daje što tajnije. A da što jače istakne važnost davanja u tajnosti svoj zahtjev Krist nekako potkrijepljuje drugom slikom o ljevici koja ne zna što čini desnica. I tu Isus ponavlja obećanje da će Bog naplatiti što je dano i učinjeno siromahu. Zatim nam Gospodin govori o svojstvima molitve. Naglašavajući nužnot zasebne i osobne molitve, nije time htio dati manje važnosti zajedničkoj, liturgijskoj molitvi. Bez te molitve (liturgijske) ne bi bilo moguće Crkvu ni zamisliti i njezini su »napori upravljeni k tome da se svi, koji su vjerom i krštenjem postali Božja djeca, sastaju, usred Crkve hvale Boga, sudjeluju kod žrtve i blaguju Gospodnju večeru« (II. Vatikanski sabor Lit. 10). Tko bi zanemarivao zasebnu molitvu, brzo bi mu se bogoslužje pretvorilo u ispran ritualizam; a tko bi izbjegavao i omaložavao zajedničku, pogotovo liturgijsku molitvu i žrtvu, za toga bi se moglo sumnjati da li i zasebno kršćanski moli. Na koncu ni post koji nam Gospodin preporučuje ne smijemo obdržavati da nas ljudi vide. U tom je pogledu naročito opasno upadljivo uzdržavanje od jela i pića u zajednici. »I kad postite, ne budite smrknuti kao licemjeri. Izobličuju lica da pokažu ljudima kako poste. Zaista, kažem vam, primili su svoju plaću. Ti „naprotiv, kad postiš, pomaži glavu i umij lice da ne zapaze ljudi kako postiš, nego Otac tvoj koji je tu, u tajnosti. I Otac tvoj koji vidi u tajnosti, uzvratit će ti.« (Mt 6,16-18) Dakle: milostinja, molitva i post pred Bogom vrijede koliko i kako daje, moli i posti naše srce. Za ono što time radimo u čast Bogu, koji vidi u tajnosti, On sam nam je dužnik. A Bog ne ostaje dužan nikome. To je Isus danas tri puta kazao. Amen! Hvaljen Isus i Marija! Čitanja: Jl 2,12-18 Ps 50 2 Kor 5,20-6,2 Mt 6,1-6, 16-18 Jakov Ripić |
- 23:02 - Komentari (0) - Isprintaj - #
Pepelnica i početak korizmenog vremena
|
To je vrijeme pokore, razmišljanja i posta, koje nas priprema za Kristovo uskrsnuće preko kojega smo otkupljeni. Pepeo je simbol pokore i pomaže nam razviti duh poniznosti i žrtve. Dok se naša čela pepeljaju prisjećamo se riječi: Sjeti se, čovječe, prah si i u prah ćeš se pretvoriti ! Pepeljamo se kako bismo obuzdali oholost svojih srdaca i podsjetili se da je život na zemlji jedan i prolazan. Pepeljenje se koristi od davnine. Kršćani koji su počinili teške grijehe, javno su izvršavali svoju pokoru. Na Čistu srijedu (Pepelnicu), biskup bi blagoslovio marame za kosu, te ih posuo pepelom načinjenim od grana palmi od prethodne godine. Te marame su pokornici trebali nositi tijekom četrdeset dana pokore. Tada, dok su vjernici recitirali sedam pokorničkih psalama, pokornici bi bili istjerani iz crkve zbog svojih grijeha, baš kao što je Adam, prvi čovjek, bio istjeran iz Raja zbog svoje neposlušnosti. Pokornici ne bi ulazili u crkvu sve do Velikog četvrtka kada bi zaslužili pomirenje nakon četrdeset dana pokore i sakramentalnog odrješenja. Kasnije su svi kršćani, bez obzira da li su bili javni ili skriveni pokornici, dolazili primiti pepeo zbog pobožnosti. U stara vremena, nakon pepeljenja slijedila je pokornička procesija. Pepeo se pravi od blagoslovljenih grančica palme korištenih na Palmanu nedjelju prethodne godine. Pepeo se blagoslivlja blagoslovljenom vodom i kadi tamjanom. Mada pepeo simbolizira pokoru i kajanje, on nas također podsjeća da je Bog velikodušan i milosrdan onima koji mu se obraćaju pokorna srca. Njegovo božansko milosrđe je posebno izraženo tijekom korizmenog vremena, i Crkva nas poziva tražiti to milosrđe tijekom cijele Korizme uz razmišljanje, molitvu i pokoru. |
- 20:31 - Komentari (0) - Isprintaj - #
subota, 09.02.2013.
STEPINČEVA MOLITVA GOSPI ZA HRVATSKU
|
Zdravo, presveta Djevice i Majko Božja Marijo, moćna zaštitnice naše domovine Hrvatske! Premda nevrijedni da ti služimo, ipak uzdajući se u ljubav i divnu blagost Tvoju izabiremo Te danas pred cijelim dvorom nebeskim za Gospodaricu, odvjetnicu i majku svoju i cijelog našeg naroda te čvrsto odlučujemo da ćemo Ti drage volje i vjerno služiti. Molimo te usrdno da nam svima uz prijestolje Božanskoga Sina isprosiš milost i milosrđe, spasenje i blagoslov, pomoć i zaštitu u svim pogibeljima i nevoljama. Ti si kraljica i majka milosrđa, pomoćnica kršćana i tješiteljica žalosnih. Zato ti iskazujemo svoje djetinje pouzdanje kako Ti je naš narod vazda kroz vjekove iskazivao. Tvojoj majčinskoj zaštiti preporučujemo svoje duhovne i svjetovne poglavare, cijelu našu domovinu i cijeli naš narod u ovim teškim vremenima kušnja. Izmoli nam svima vjernost u katoličkoj vjeri, da u krilu svete Crkve provodimo dane u miru i bez straha, u blagostanju i poštenju i tako zavrijedimo doći jednom do vječnog života da slavimo ondje Trojedinog Boga uvijeke. Amen kardinal Alojzije Stepinac |
- 23:56 - Komentari (1) - Isprintaj - #
subota, 02.02.2013.
SVIJEĆNICA
|
Hvaljen Isus i Marija! Draga braćo i sestre! Prije koncilske obnove Liturgije, Svijećnica se slavila kao Marijin blagdan. Taj se blagdan danas u obnovljenoj Liturgiji prvenstveno slavi kao blagdan Isusova prikazanja u Hramu. Kako vidimo u centru pažnje Bogoslužja nisu oni koji ga prikazuju, njegova majka Marija i Josip, nego Isus koji je bio prikazan. Cijelo je Bogoslužje u perspektivi njegove križevne žrtve kojom je svega sebe prikazao Ocu za spas svijeta. Dakako, Isusova Majka Marija je sjedinjena s njegovim prinosom u jednu žrtvu, kako to pretkazuje starac prorok Šimun. Četrdeset dana nakon Isusova rođenja, njegova ga majka Marija, vjerna Mojsijevu zakonu, prikazuje Bogu u jeruzalemskom hramu. Tako Isus, Sin Božji, rođen u vječnosti od Oca, bio je prikazan u hramu od Djevice Majke Marije i proglašen od Duha Svetoga preko usta proroka Šimuna kao »slava Izraela« i »svjetlost svih naroda« jer sve to će se u njemu ispuniti kao na »trpećem Sluzi Božjem«. Prema tome prikazanje Isusovo u Hramu ne ulazi u pravom smislu riječi u tajne radosnoga, već žalosnog otajstva njegova života ovdje na zemlji. Istina je da Marija prikazuje svoga Sina Isusa Bogu sa radošću, ali to prikazanje je žrtveno prikazanje za spasenje čovječanstva. S ovim prvim žrtvenim prikazanjem Sina Bogu počinje također i misterij Marijinih trpljenja, skupa s mukom Isusovom, koja će doći do vrhunca pod križem umirućega Sina njezina. Stoga križ Kristov bit će taj mač boli što će probosti srce i dušu Marijinu. Svaki prvorođenac izraelskog naroda bio je vječni znak i svakidašnja uspomena njihova oslobođenja sa strane Božje od velikoga egipatskoga ropstva, jer su bili sačuvani od pomorstva od strane anđela srdžbe Božje koji je te noći poubijao sve prvorođence ljudi i stoke egipatskog naroda počevši od faraonove kuće. Zato su prvorođenci židovskog naroda bili posvećeni Bogu i njihovi roditelji su ih morali prikazivati u hramu kao žrtveni dar i otkupiti sa dvije grlice ili dva golubića, kako je rečeno u Zakonu Gospodnjem. Tako se učinili Marija i Josip sa Djetetom Isusom. Ali to Dijete Isus koji je prvorođenac Boga Oca i Marije Majke neće biti zapravo otkupljeno već će biti žrtvovano na oltaru križa da bi otkupio od ropstva Sotone i grijeha cijelo čovječanstvo. Stoga Marijin čin prikazanja Isusa Bogu Ocu u hramu, pretvara se u bogoslužni čin prikazanja Isusa u Euharistiji. To je zapravo žrtva Novoga Saveza između Boga i ljudi o kojoj nam govori već prorok Malahije u današnjem prvom čitanju. Nakon što je prorok Malahije ukorio svećenike Staroga Zavjeta zbog njihova licemjerstva i nesposobnosti da prinesu Bogu čistu i svetu žrtvu on nagovještava dolazak dana Gospodnjeg kad će sam Bog doći u svoj hram kao sudac i uspostaviti novo bogoslužje njemu ugodno i milo. Gospodin Bog kojega Malahija u proročkoj viziji gleda kako sam pohađa svoj hram jest Isus Krist. On je i Anđeo Saveza koji će obnoviti i usavršiti Savez sinajski. Zato njegova pojava izaziva veliko očišćenje i usavršenje »sinova Levijevih«, tj. svećeničkog roda i cijeloga naroda. Židovski je narod očekivao da će Mesija zaposjesti jeruzalemski hram. On će biti savršen svećenik, posve Bogu odan i prinosit će mu ugodnu žrtvu kojom će očistiti narod od njegova grijeha. Zato Gospodin koji dolazi označen je kao »Anđeo Saveza« jer On treba da obnovi Savez između Boga i njegova naroda čišćenjem srdaca koje čini da vjernici mogu prikazivati žrtvu Bogu ugodnu. To se dakle sve obistinilo u Isusu Kristu kako vidimo iz današnjeg sv. Evanđelja po Luki. Ovo Evanđelje prikazivanja je vrlo živo i svečano. Puno je nutarnje dramatike i dubokih poruka. Isus je prvorođenac Boga Oca i Djevice Majke Marije. Marija i Josip su ga kao prvorođenca svim srcem darovali Bogu, iako se ga obredno »otkupili«. I eto, dvoje staraca: Šimuna, koji »iščekivaše utjehu Izraelovu« i Ane, raspričane proročice koja, sva obuzeta radošću, »svima pripovijedaše o Djetetu«. Šimunov hvalospjev upravljen je Bogu, Gospodaru neba i zemlje, što je dočekao očekivanog Otkupitelja i spasitelja svijeta. To je proroštvo koje nam govori tko je Isus za Izrael, za sve ljude i za sve narode. On je »Spasenje Božje« i »Svjetlost na prosvjetljenje narodâ«. Starac Šimun se zaustavlja i kod Majke Isusove i upućuje Mariji proročanske riječi o njenom Sinu koje obuhvaćaju i njen osobni život. Taj Marijin Sin Isus, iako je došao da bude Spasitelj svijeta, bit će mnogima na propast. Oko njega će se dijeliti i opredjeljivati ljudi. On kao »svjetlost na prosvjetljenje« svijeta nužno obvezuje ljude da se odluče ili za njega ili protiv njega. U toj mučeničkoj sudbini svojega Sina sudjelovat će i Majka srca probodena. „Šimun ih blagoslovi i reče Mariji, Majci njegovoj: »Ovaj je, evo, postavljen na propast i uzdignuće mnogima u Izraelu i za znak osporavan, a i tebi će samoj mač probosti dušu da se razotkriju namisli mnogih srdaca!“ (Lk 2,34) Sve to se potpuno ispunilo u Isusu Kristu, Sinu Božjem i Sinu Marijinu. Iako je očekivani Mesija trebao biti tajanstvena, veličanstvena i moćna ličnost, Bog nam ipak šalje Spasitelja kao maleno Dijete koje je nezaštićeno te postaje odbačenim, prezrenim i raspetim čovjekom. Ali On je svećenik Božji koji je u svemu postao sličan nama osim u grijehu i na se je uzeo sve naše slabosti, i grijehe cijeloga svijeta da bi nas oslobodio od ropstva grijeha i zla. I svojom smrću na križu On nas oslobađa od »ropstva smrti«, koja je izražaj glavne moći Sotone paklenog nad ljudima. I baš stoga Kristova velikosvećenička žrtva bila je nama spasonosna. I kao što je Isus Krist, Sin Božji i naš brat po ljudskoj naravi, preuzeo na se naše dugove pred Bogom Ocem, tako i mi jedni prema drugima budimo sućutni i bratski solidarni. Kao što je On, Jaganjac Božji, nosio teret grijeha svoje braće, tako i mi nosimo terete jedni drugih. Zato današnji blagdan Prikazanja Gospodinova u hramu treba da nas uvijek iznova potiče da čiste duše, srca Bogu obraćena, prisustvujemo svakoj Misnoj žrtvi, tako da sami sebe Bogu za žrtvu prinosimo, sjedinjujući svoj život sa žrtvom Kristovom. I mi danas u Bogoslužju susrećemo Isusa, svjetlost svijeta. Učinimo to u duhu vjere koju primismo na krštenju. Onima koji tu vjeru ispovijedaju kroz sav svoj život, Gospodin obećava konačan susret sa sobom u svom Kraljevstvu. I ophod u kojem idemo noseći u ruci zapaljenu svijeću označuje hod Božjeg naroda u susret konačnom svjetlu koje će nam se očitovati u nebeskoj slavi. Zato srce naše, sve naše biće treba da bude širom otvoreno, kao i Marijino, da nas posvema zaposjedne Bog Otac i Pomazanik njegov, Isus Krist, naš Gospodin. Amen! Hvaljen Isus i Marija! Čitanja: Mal 3,1-4 Ps 24,7, 8, 9, 10 Heb 2,14-18 Lk 2,22-40 |
- 18:50 - Komentari (0) - Isprintaj - #
Rujan 2013 (1) Travanj 2013 (1) Ožujak 2013 (2) Veljača 2013 (6) Siječanj 2013 (4) Prosinac 2012 (5) Studeni 2012 (2) Listopad 2012 (1) Rujan 2012 (4) Kolovoz 2012 (7) Srpanj 2012 (3) Svibanj 2012 (4) Travanj 2012 (7) Ožujak 2012 (5) Veljača 2012 (3) Siječanj 2012 (4) Prosinac 2011 (3) Studeni 2011 (2) Listopad 2011 (3) Rujan 2011 (2) Kolovoz 2011 (2) Lipanj 2011 (2) Travanj 2011 (2) Ožujak 2011 (4) Veljača 2011 (1) Siječanj 2011 (3) Prosinac 2010 (3) Studeni 2010 (8) Listopad 2010 (8) Rujan 2010 (5) Kolovoz 2010 (3) Srpanj 2010 (6) Lipanj 2010 (11) Svibanj 2010 (15) Travanj 2010 (16) Ožujak 2010 (11) Veljača 2010 (9) Siječanj 2010 (2) Prosinac 2009 (3) Studeni 2009 (7) Listopad 2009 (8) Rujan 2009 (2) Kolovoz 2009 (2) Srpanj 2009 (5) Lipanj 2009 (6) Svibanj 2009 (9) Travanj 2009 (13) Ožujak 2009 (12) |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Opis bloga
ONLINE SPOMEN Blog je bio zamišljen kao prostor za iznošenje različitih pogleda na trenutni položaj i budućnost Hrvata u BiH. Kako su te teme bliže BH javnosti o tomu pišem na blogu IVAN BAĆAK, a ovaj blog ostaje za meditacije, molitve, i uglavnom duhovne sadržaje. "Dragi moj ispaćeni narode, ne kloni duhom!" (Alojzije kardinal Stepinac) "Šutnja nije izbor, to je neizbor. Apolitičnost nije rješenje, to je nerješenje. Sadašnje vrijeme shvatite kao nastavak borbe iz početka 90-ih godina, to je očito bila samo prva faza. Nemojte dozvoliti da vaša žrtva i mnogo teža, i konačna, žrtva vaših prijatelja bude uzaludna." (http://branitelj.blog.hr) Mrijeti ti ćeš kada počneš sam u ideale svoje sumnjati (S.S. Kanjčević) "Nekoć smo govorili i kad smo šutjeli, danas šutimo i kad govorimo". Planovi međunarodne zajednice KORISNI BLOGOVI i STRANICE: HDZ SPLIT JOSIP JURČEVIĆ BLOG IVICA URSIĆ Savez za Hrvatsku IVAN.BACAK MEDJUGORJE MESSAGES DARIO KORDIĆ Blog je posvećen njemu koji je ponio križ svih Hrvata iz BiH i strpljivo ga nosi u zatvoru Karlau pored Graza. Dario Kordić, G-416 Justizanstalt Karlau Herrgottwisgasse 50 A – 8020 Graz  Vrijeme će pokazati da je ova nepravedna PRESUDA rezultat zavjere muslimanske obavještajne službe AID, pojedinaca iz RH i nekadašnjih Darijevih "prijatelja" i suradnika. PISMO DARIOVA OCA IVI SANADERU Kada su Darija Kordića bez ijednoga dokaza osudili na 25 godina robije izjavio je: "S ljubavlju i ponosom nastavljam nositi ovaj maleni križ prikazujući ga rođenom Isusu Kristu za dobro i boljitak svome najmilijem hrvatskom narodu." To je rekao iako je svjestan: "Bog mi je stavio lance, a današnja Hrvatska zategla omču oko vrata." (Hrvatski list, 23. prosinca 2004.) A u istom tekstu (HL, 23. XII '04.) možemo naći i slijedeće riječi Darijeve supruge Venere: "Živa je istina da mu je to bilo u istrazi ponuđeno preko odvjetnika: ukoliko optuži Tuđmana i Šuška, doći će do nagodbe sa Sudom! Da je to napravio, bio bi danas vani na slobodi kao i svi drugi optuženici. Zašto nije? Jer je, kako mi kaže, ponosan na te ljude, ponosan što je bio s njima, ponosan što ih je uopće poznavao. Ne može njih optuživati za nešto što u biti nema veze s njima. Dario nije želio nikoga drugog optužiti jer nije želio izaći iz zatvora na grbači drugih. Rekao mi je da bi to bilo sramotno, da ne bi mogao s tim živjeti, a najbitnije mu je, što je nekoliko puta ponavljao, 'da sljedećih deset godina mogu samoga sebe pogledati u zrcalu te da mogu uspravno stajati pred svojom obitelji'." Zar pravednik mora dokazivati zlome I u toj igri izigravat metu Dok traže pute, sredstva da ga slome Zar trpjet mora i pravdat se svijetu O zemljo moja, moj preslatki Dome, Na tvome pragu ptica sam u letu Što slobodu diše. Dokazivat kome Načela, snagu i istinu svetu. Samo u srcu svog naroda živi I budi sokol što nad njime bdije Proći će tmurni ovi dani svi I ništa teško ništa mučno nije Kada ćutiš nadu što je narod nosi Pjevaj je i živi, neka znaju tko si (Marko Tokić, Sasvim obične pjesme) RELIQUIAE RELIQUIARUM, 2006. (HAAŠKA ŠKOLA) Najtužnija mi tugo, Domovino. Pred žrtvenikom za tebe bdijem i pradjedovom se čašću mijem. U krletci, u kavezu pjevaju slavuji Dok vani šišmiši lete. Zlatko Sudac Zvonko Bušić Je li sokol il' je vihor Četvrtak, 24. srpnja Godine Gospodnje 2008., ZVONKO Bušić je promijenio adresu. Dao Bog da sa svojom Julien poživi u zdravlju i veseju. Neka ga Duh Sveti ojača i nadahne za djelovanje na dobrobit svih Hrvata. Velik je Gospod Bog, velika su djela Njegova! Zvonko, dobro nam došao! |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
