ETIKA I POLITIKA
četvrtak, 17.05.2012.
UZAŠAŠĆE GOSPODINA NAŠEGA ISUSA KRISTA
|
»Isus koji je uzašao na nebo ostaje s nama sve do konca svijeta« Hvaljen Isus i Marija! Draga braćo i sestre! Danas svetkujemo zaključno otajstvo Isusova života ovdje na zemlji: njegovo Uzašašće na nebo. Kao što to često činimo, pitamo se dvije stvari: prvo, koji je povijesni sadržaj ovoga otajstva i što ono slavi; drugo, koji je njegov duhovni sadržaj i što to otajstvo znači za nas i Crkvu. Povijesnu činjenicu Uzašašća Gospodinova potvrđuje nam prvo čitanje iz Djela Apostolskih koje govori o Isusovu boravku među svojim apostolima četrdeset dana nakon njegova Uskrsnuća i o obećanju Duha Svetoga kojega će im poslati od Oca i koji će sići na njih te će mu biti svjedoci do na kraj zemlje. »Kad to reče, podiže se njima naočigled, i oblak ga ote njihovim očima. I dok su netremice gledali kako on odlazi u nebo, gle, dva čovjeka stadoše kraj njih u bijeloj odjeći i rekoše im: „Ljudi Galilejci, što stojite i gledate u nebo? Ovaj Isus, koji je od vas uzet na nebo, isto će tako doći kao što ste vidjeli da odlazi na nebo.”« (Dj 1,10-11) Sve donedavno ovaj je opis bio shvatljiv i ostavljao nas je mirne, iako je doduše tražio od nas čin vjere, jer nebo se zamišljalo, kao i u Isusovo vrijeme, nekim tajanstvenim i praznim prostorom koji je nad našom zemljom i u kojem prebiva Bog. Međutim danas, otkako je čovjek svojim strojevima povrijedio prostornost ovog svemirskoga neba, sve se više uvjeravamo da ne postoji nebo poput onoga koje smo zamišljali kroz tolika stoljeća. Kakvo onda, značenje ima kad kažemo da je Isus uzašao na nebo? Odgovor imamo u samome današnjem sv. Evanđelju po Marku: »I Gospodin Isus, pošto im to reče, bude uzet na nebo i sjede zdesna Bogu« (Mk 16,18). Isus, dakle, ne ulazi u neko »prostorno mjesto«, nego u novo stanje, u novu stvarnost gdje više nemaju smisla naši izrazi nebo, zemlja i podzemlje. Eto, nebo je tijelo uskrsloga Krista s kojim će se ponovo združiti svi spašeni da budu s njime samo jedan duh (usp. 1 Kor 6,17; 15,49 sl.). Nebo je onaj tajanstveni »hram« o kojem se govori u Otkrivenju: hram porušen i opet podignut (usp. Iv 2,19), odnosno, »Janje« Božje koje je bilo »zaklano« (Otk 5,6), a sada živi. Stoga Uzašašće nam potvrđuje da je Isus pošao k Ocu. Ići k Ocu ne znači samo ostaviti ovu zemlju, već biti proslavljen i primiti prijestolje u novom svijetu stečenom utjelovljenjem i uskrsnućem. Isusa Krista je Bog Otac i kao čovjeka, s njegovim tijelom, proslavio onom slavom koju je On, kao Božji Sin, imao i prije postanka svijeta (usp. Iv 17,5). S njim je i naša ljudska narav konačno stigla Bogu i od njega primljena, jer je On naša glava, a mi njegovo tijelo, a to je Crkva. Zato smo s njime i svi mi uzašli u nebo u nadi i u obećanju da jednoga dana budemo s našom Glavom i našim Učiteljem kod Boga. »Danas se spominjemo i slavimo dan, kad je naša bijedna narav bila uzdignuta u Kristu sve do prijestolja Boga Oca«, kaže sv. Leon Veliki papa. Dakle, Uzašašće potvrđuje da je Isus pošao k Ocu i da ćemo i mi poći k Ocu. Ali, Uzašašće potvrđuje da je Isus i s nama. Pošao je k Ocu i vratit će se k nama, kao što je i uzašao, kaže anđeo Apostolima. Ali On je još i već s nama: »Ja sam s vama u sve vrijeme sve do svršetka svijeta« (Mt 28,20). Zato je nekoliko godina nakon svoje smrti Isus mogao reći Saulu: »Savle, Savle zašto me progoniš?«, što je znak da je On na neki način još bio prisutan među ljudima. »On silazeći k nama nije napustio nebo, niti se udaljio od nas, kad je ponovo uzašao na nebo«, kaže sv. Augustin. Istina, ta Isusova prisutnost nije kao ona prva. Krist je ubijen u tijelu, ali živi Duhom (usp. 1 Pt 3,18). Dakle, prisutnost Gospodinova među nama nije po tijelu nego po Duhu. A baš ta nova prisutnost ima prednost pred onom prvom, jer je Isus sam rekao: Vama je bolje da ja odem, da Duh dođe k vama (usp. Iv 16,7). U ovom novom stanju Krist Gospodin se zaista može ponazočiti svakom čovjeku, na svakoj točci zemlje i povijesti, a ne samo svojim suvremenicima Židovima. On je suvremenik svakog čovjeka i svakog pokoljenja. On je naš suvremenik. Prema tome sudbina svakoga čovjeka je povezana s Gospodinom, a posebno nas kršćana. Bog Otac je, »kad ga uskrsi od mrtvih i posjede sebi zdesna na nebesima iznad svakog Vrhovništva i Vlasti i Moći i Gospodstva i svakog imena imenovana ne samo na ovome svijetu nego i u budućem« (Ef 1,22), postavio Sina Svojega Glavom Crkvi, zajednici u kojoj želi sabrati sve ljude. »Sve mu podloži pod noge, a njega postavi – nad svime – Glavom Crkvi, koja je Tijelo njegovo, punina Onoga koji sve u svima ispunja.« (Ef 1,23) Stoga Kristovo uskrsnuće i njegova proslava u nebu svjedoče o istinitosti njegova poslanja. Njegovi učenici nisu bili žalosni kad je On iščezao njihovu pogledu, jer je obećao da će trajno ostati nazočan u svojoj Crkvi. Naša liturgijska slavlja nam pomažu da ostanemo u susretu s Gospodinom te da shvatimo kako nebo u koje je On prvi uzašao nije daleko od nas, jer Krist trajno po svome Duhu djeluje među nama i ostvaruje tako novu povijest koja je usmjerena posvemašnjem otkupljenju i spasenju. Stoga beskorisno je stajati skrštenih ruku i očekivati Gospodinov povratak. Samo na izgled On je odsutan s naše zemlje. Djelovanjem Duha Svetoga, svjedočanstvom vjere i ljubavi Krist se očituje svakom čovjeku i nazočan je u svakom događaju. Zato svetkovina Uzašašća nas potiče da svake godine iznova raspalimo novim svjetlom najveću sigurnost svoga života, a to je: Isus živi i još je s nama! I našu najveću nadu: mi ćemo poći i biti s njime uz Oca! Tko god je položio ovu nadu u njega, čisti se od grijeha kao što je on čist, piše apostol sv. Ivan (1 Iv 3,3). Ne samo da čisti samoga sebe, nego svaki koji ima tu nadu, ne ostaje da zuri u nebo, kao što su onoga dana učinili apostoli, nego tu nadu pretvara u zauzetost i u svjedočenje Isusa Krista u ovom svijetu. I apostoli kad su to shvatili, otišli su i počeli propovijedati svuda njegovo Evanđelje spasenja. Idimo i mi ponizno, znajući dobro da bez Krista ne možemo ništa učiniti, ali idimo odvažno jer On je s nama u sve dane da svršetka svijeta. Amen! Hvaljen Isus i Marija! Čitanja: Dj 1,1-11 Ps 47 (46) Ef 1,17-23 Mk 16,15-20 (JRIP) |
- 13:59 - Komentari (0) - Isprintaj - #
petak, 11.05.2012.
NEPLODNOST I SUVREMENI NAČINI LIJEČENJA
|
TRIBINA Neplodnost i suvremeni načini liječenja Postoji li alternativa medicinski pomognutoj oplodnji? Sudjeluju: Dražen Bušić teolog i publicist, autor knjige o liječenju neplodnosti - Blagoslov bez epruvete: Uzroci neplodnosti, dometi MPO i pastoral neplodnih bračnih parova Katarina Grgić bacc.med.techn., FertilityCare stručnjak, predsjednica Udruge FertilityCare Hrvatska: FertilityCare sustav i NaPro liječenje – Holistički pristup u otkrivanju i liječenju uzroka neplodnosti Kristina Bušić dipl. soc. radnica, tajnica Udruge Snaga za život: Posvojenje kao mogući odgovor na problem neplodnosti Tribina će se održati u petak 11. svibnja 2012. u dvorani crkve Sv. Mati Slobode na zagrebačkom Jarunu u 20.00 sati. Svi ste dobrodošli! |
- 11:24 - Komentari (0) - Isprintaj - #
četvrtak, 10.05.2012.
POVJERENJE - PRVI PREDUVJET POMIRBE I POBJEDE
|
NOVA POMIRBA, A NE TRULI KOMPROMISI Nema vjerovanja u politici, ali je povjerenje suradnika prvi preduvjet uspjeha pojedinca Dugo je odzvanjala jedna riječ nakon II. Vatikanskog koncila. Iako se odnosi prije svega na nadvremenost Pisma, na tumačenje vječne Riječi danas i ovdje, AGGIORNAMENTO ili posadašnjenje možemo tumačiti i kao potrebu inkulturalizacije poruke koja je dana „Ocima po prorocima“, svim narodima i svim naraštajima, s jednako aktualnom porukom nama ovdje i sada.. Kad bismo jednu sliku iz današnjih čitanja pete Vazmene nedjelje preveli na način blizak jeziku i razmišljanju novih naraštaja, onda bismo vjernog Isusova nasljedovatelja Barnabu opisali kao „čovjeka od povjerenja“, kao potpunog „insajdera“ koji zna više od drugih jer je blizak Učitelju, jer mu je vjeran od početka, jer je izgradio povjerenje kod drugih. Kad takav pravovjerni, neupitni autoritet za nekog tvrdi da je „naš“, da ne trebamo imati straha od njega, kao što je Barnaba u današnjoj poruci Djela apostolskih izjavio za Savla, prestaju sumnjičenja i optužbe, prestaju ispitivanja i nevjerice, nastupa povjerenje. Riječ koja u hrvatskom jeziku i etimološki ima korjen u vjeri, ne u znanju, ne nužno ni u iskustvu. Savao je gledao kako bi se priključio učenicima u Jeruzalemu, ali mu oni nisu vjerovali. Dok Barnaba nije ispričao kako je Savao na putu vidio Gospodina koji mu je govorio i kako je u Damasku smjelo propovijedao u ime Isusovo. Ostali učenici su znali da to nije ono što bismo danas nazvali „spin“, imali su povjerenje u Barnabu pa su zbog toga prihvatili Savla. Kako je među učenicima bilo i onih koji su ranije čuli za Savla, progonitelja vjere i vjernika, pitanje je što bi se dogodilo s kasnijim Gorostasom vjere, da nije imao svog Barnabu. NOVA POMIRBA A NE TRULI KOMPROMISI Kad je don Anto Baković stao uz Franju Tuđmana, neki su se pitali u dobroj vjeri, neki sa zlobom u srcu, što svećenik ima raditi u politici. Navlastito kad je don Anto usporedio Franju s Mojsijem koji će „izvesti narod svoj iz ropstva nemila“. Danas u politici u Hrvatskoj i u okruženju mnoge pojave i rijetki ljudi podsjećaju na vrijeme kasnih osamdesetih i ranih devedesetih godina. Crveni bi opet, kad bi mogli, predali oružje nekoj zajedničkoj teritorijalnoj obrani, opet bi Hrvatsku integrirali u nove-stare zajednice, plačući i danas što im je netko razbio dragu Jugu, taj „okvir za mržnju“. Liberali bi i dalje sanjali vjerni vlastitoj obmani o „pobratimstvu lica u Svemiru“, dok običan puk, uglavnom vjernički, sljedbenici navikli nekoga slijediti, traže svoj put, vapiju za vođom koji bi ih vratio u dane ponosa i slave. I tek što se u nekada narodnjačko- demokršćanskom HDZ-u pojavio povjesničar koji za sebe kaže da je „politički tuđmanist“, političar koji je kao mladić i sam bio sljedbenik i, po svemu sudeći učenik prvog predsjednika, počeli su prigovori „pravovjernih“, onih koji misle da su sami po sebi reinkarnacija F. Tuđmana, drugih koji misle da im krvno srodstvo jamči i politički auktoritet i trećih koji su svjesni da im je upravo ovaj i ovakav budući predsjednik HDZ-a, kakav je Tomislav Karamarko, najveća opasnost. Jer bolje od ostalih kandidata poznaje članstvo i utjecajne hadezeovce ali i većinu političkih protivnika s ljevice. Jer su svjesni da u svim elementima političkog umijeća nadilazi njihove salonske političke PR-oizvode, koji pobjeđuju samo kad „HDZ pobijedi samog sebe“ . Karamarko je još uvijek politički Savao onima u HDZ-u koji mu ne mogu oprostiti suradnju s Mesićem, Manolićem i Sanaderom. Njima možeš nabrajati na desetke i stotine političara koji su karijeru izgradili temeljem znanja, iskustva i veza stvorenih tijekom rada u obavještajnoj zajednici, oni će Karamarku upravo to zamjeriti. Ne smeta im takvo iskustvo ni kod oca i sina Tuđmana, nije im smetalo ni tajno stečeno iskustvo iz tog svijeta, Ive Sanadera i velike većine svih dosadašnjih hrvatskih ministara i zastupnika. Ali ono što je bilo prednost G. Bushu, Kinkelu, Sarkozyu, Kučanu, ako hoćete i mnogim papama koji su kao kardinali i biskupi radili u obavještajnom i diplomatskom koru Vatikana, to bi trebalo Karamarku postati kamen spoticanja na putu do vrha. Iako je u više navrata objasnio, u privatnim razgovorima i javno, razloge razlaza s Mesićem, iako Mesić priželjkuje kontinuitet na čelnom mjestu HDZ-a, „pravovjerni“ ne odustaju propitivati svaki detalj iz Karamarkove mladosti. Očito su i mediji i javnost njegovu kampanju za predsjednika HDZ-a percipirali kao utrku za predsjednika države, pa se tako prema njemu i odnose. Na paradigmi starih podjela u HDZ-u, jedni mu zamjeraju previše „sanaderovaca“ u timu (ne libeći se Antu Sanadera proglasiti „Ivinim bratom“??), drugi pak što dopušta bilo kojem političkom „pašalićevcu“ (opet lažno proglašavajući recimo Škorića i Ževrnju bliskim Doktoru), a on ustrajno i jednako za suradnike poziva i Jandrokovića i mladog Tušeka, i J. Mesića i Antu Zvonimira Golema, i A. Raspudića i F. Lucića, itd. Pače, svjestan da mnogi hadezeovci samo iz inata glasuju za HDSSB. otvara vrata za moguću suardnju s njima, ako to bude prihvatljivo novom vodstvu HDZ-a u Osiječko-baranjskoj županiji. SVAKI POLITIČKI SAVAO MORA IMATI SVOG ODANOG BARNABU Javnosti je poznato Karamarkovo dugogodišnje prijateljstvo s mnogim svećenicima, ali njegov vjerni prijatelj koji ga poznaje, njegov politički Barnaba nije nitko sličan don Anti ni pokojnom fra Duki. Onaj koji pred njim krči put, koji je puno prije objave njegove kandidature za predsjednika vjerovao da će Tomislav pobijediti, onaj koji je od Nove godine obišao svaki HDZ-ov ogranak, obavio na tisuće razgovora s hadezeovcima i onima koji su to davno formalno prestali biti, je pitao branitelje imaju li prigovor na Karamarkovu kandidaturu, tražio mišljenje svog brata i australskih Hrvata kao i mnogih po Njemačkoj, Austriji, Švicarskoj, Švedskoj i Americi. Branitelj s tako čistim ratnim putom, policajac profesionalac i u situacijama zbog kojih je riskirao karijeru, već sada puno više znači Karamarku nego je recimo Perica Jurič značio F. Tuđmanu. Hrvatima iz BiH, Milijan Brkić pak vraća vjeru da nisu zauvijek svi protjerani iz HDZ-a. Za razliku od pokojnog ministra Šuška, Brkić nema obvezu kadroviranja po nametnutoj pomirbi. Njegov izbor visokih časnika HV-a i osoba od povjerenja ne bi bio limitiran nikakvim negativnim naslijeđem ni dugovima prema onima koji su u svakoj partiji bili da bi ju „iznutra rasturali“. Ako će Karamarko djelovati onako kako je to meni i širem krugu prijatelja kazao Milijan Brkić, a nikakva razloga nemam ne vjerovati u svaku njegovu riječ, jer je uvjerljiv, jer je povjerljiv i jer se dokazao kao vjeran i odan prijatelj, siguran sam da je ne samo HDZ dobio sposobnog i čvrstog predsjednika s vizijom, nego je i Hrvatska dobila budućeg jakog i stabilnog predsjednika Vlade ili države. Predsjednika koji će znati promovirati i (o)braniti novu hrvatsku neovisnost. To sam napisao prije nego se znalo tko će se sve kandidirati, to ponavljam i danas, tjedan dana uoči Sabora. Isto će ovih dana zasigurno potvrditi i predsjednici ostalih demokršćansko-narodnjačkih stranaka i neovisni pojedinci kao dr. Dodig, dr. Jurčević, Zvonko i Julien Bušić, Ruža Tomašić, D. Srb i drugi. Bitno je naglasiti da će u Karamarkovom širem timu biti svakako mjesta i za Kujundžića i Prgometa,Miloševića i Milinovića te da nitko nikada više ne će biti „brisan iz članstva“, niti će biti novih podjela koje priželjkuju neprijatelji HDZ-a. Ivan Baćak/benedikt.hr |
- 12:07 - Komentari (0) - Isprintaj - #
petak, 04.05.2012.
TRIBINA IVICE URSIĆA - UTORAK (08. 05.) U SPLITU
 Suvremeni čovjek ovih se dana pita: Što se to s nama zbiva u posljednje vrijeme? Zašto nam je iz dana u dan sve gore ? U društvu – u obitelji – na osobnom planu? Postoji li odgovor? Postoji li izlaz? Da, postoji odgovor i postoji izlaz. Zaboravili smo tko smo i čiji smo. Izgubili smo identitet. Zato patimo. Sjetimo da smo Božja djeca i kada shvatimo da je on Otac naš - Alfa i Omega tek ćemo onda početi rješavati svoje probleme. Ako to ne učinimo sami sebe osuđujemo na sve veće jade i nevolje. „JESMO LI ZABORAVILI ČIJI SMO?“ Utorak 8. svibnja u 20 sati Velika dvorana nadbiskupskog sjemeništa Zrinjsko Frankopanska, Split predavač Ivica Ursić neovisni novinar i publicist |
- 19:15 - Komentari (0) - Isprintaj - #
Rujan 2013 (1) Travanj 2013 (1) Ožujak 2013 (2) Veljača 2013 (6) Siječanj 2013 (4) Prosinac 2012 (5) Studeni 2012 (2) Listopad 2012 (1) Rujan 2012 (4) Kolovoz 2012 (7) Srpanj 2012 (3) Svibanj 2012 (4) Travanj 2012 (7) Ožujak 2012 (5) Veljača 2012 (3) Siječanj 2012 (4) Prosinac 2011 (3) Studeni 2011 (2) Listopad 2011 (3) Rujan 2011 (2) Kolovoz 2011 (2) Lipanj 2011 (2) Travanj 2011 (2) Ožujak 2011 (4) Veljača 2011 (1) Siječanj 2011 (3) Prosinac 2010 (3) Studeni 2010 (8) Listopad 2010 (8) Rujan 2010 (5) Kolovoz 2010 (3) Srpanj 2010 (6) Lipanj 2010 (11) Svibanj 2010 (15) Travanj 2010 (16) Ožujak 2010 (11) Veljača 2010 (9) Siječanj 2010 (2) Prosinac 2009 (3) Studeni 2009 (7) Listopad 2009 (8) Rujan 2009 (2) Kolovoz 2009 (2) Srpanj 2009 (5) Lipanj 2009 (6) Svibanj 2009 (9) Travanj 2009 (13) Ožujak 2009 (12) |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Opis bloga
ONLINE SPOMEN Blog je bio zamišljen kao prostor za iznošenje različitih pogleda na trenutni položaj i budućnost Hrvata u BiH. Kako su te teme bliže BH javnosti o tomu pišem na blogu IVAN BAĆAK, a ovaj blog ostaje za meditacije, molitve, i uglavnom duhovne sadržaje. "Dragi moj ispaćeni narode, ne kloni duhom!" (Alojzije kardinal Stepinac) "Šutnja nije izbor, to je neizbor. Apolitičnost nije rješenje, to je nerješenje. Sadašnje vrijeme shvatite kao nastavak borbe iz početka 90-ih godina, to je očito bila samo prva faza. Nemojte dozvoliti da vaša žrtva i mnogo teža, i konačna, žrtva vaših prijatelja bude uzaludna." (http://branitelj.blog.hr) Mrijeti ti ćeš kada počneš sam u ideale svoje sumnjati (S.S. Kanjčević) "Nekoć smo govorili i kad smo šutjeli, danas šutimo i kad govorimo". Planovi međunarodne zajednice KORISNI BLOGOVI i STRANICE: HDZ SPLIT JOSIP JURČEVIĆ BLOG IVICA URSIĆ Savez za Hrvatsku IVAN.BACAK MEDJUGORJE MESSAGES DARIO KORDIĆ Blog je posvećen njemu koji je ponio križ svih Hrvata iz BiH i strpljivo ga nosi u zatvoru Karlau pored Graza. Dario Kordić, G-416 Justizanstalt Karlau Herrgottwisgasse 50 A – 8020 Graz  Vrijeme će pokazati da je ova nepravedna PRESUDA rezultat zavjere muslimanske obavještajne službe AID, pojedinaca iz RH i nekadašnjih Darijevih "prijatelja" i suradnika. PISMO DARIOVA OCA IVI SANADERU Kada su Darija Kordića bez ijednoga dokaza osudili na 25 godina robije izjavio je: "S ljubavlju i ponosom nastavljam nositi ovaj maleni križ prikazujući ga rođenom Isusu Kristu za dobro i boljitak svome najmilijem hrvatskom narodu." To je rekao iako je svjestan: "Bog mi je stavio lance, a današnja Hrvatska zategla omču oko vrata." (Hrvatski list, 23. prosinca 2004.) A u istom tekstu (HL, 23. XII '04.) možemo naći i slijedeće riječi Darijeve supruge Venere: "Živa je istina da mu je to bilo u istrazi ponuđeno preko odvjetnika: ukoliko optuži Tuđmana i Šuška, doći će do nagodbe sa Sudom! Da je to napravio, bio bi danas vani na slobodi kao i svi drugi optuženici. Zašto nije? Jer je, kako mi kaže, ponosan na te ljude, ponosan što je bio s njima, ponosan što ih je uopće poznavao. Ne može njih optuživati za nešto što u biti nema veze s njima. Dario nije želio nikoga drugog optužiti jer nije želio izaći iz zatvora na grbači drugih. Rekao mi je da bi to bilo sramotno, da ne bi mogao s tim živjeti, a najbitnije mu je, što je nekoliko puta ponavljao, 'da sljedećih deset godina mogu samoga sebe pogledati u zrcalu te da mogu uspravno stajati pred svojom obitelji'." Zar pravednik mora dokazivati zlome I u toj igri izigravat metu Dok traže pute, sredstva da ga slome Zar trpjet mora i pravdat se svijetu O zemljo moja, moj preslatki Dome, Na tvome pragu ptica sam u letu Što slobodu diše. Dokazivat kome Načela, snagu i istinu svetu. Samo u srcu svog naroda živi I budi sokol što nad njime bdije Proći će tmurni ovi dani svi I ništa teško ništa mučno nije Kada ćutiš nadu što je narod nosi Pjevaj je i živi, neka znaju tko si (Marko Tokić, Sasvim obične pjesme) RELIQUIAE RELIQUIARUM, 2006. (HAAŠKA ŠKOLA) Najtužnija mi tugo, Domovino. Pred žrtvenikom za tebe bdijem i pradjedovom se čašću mijem. U krletci, u kavezu pjevaju slavuji Dok vani šišmiši lete. Zlatko Sudac Zvonko Bušić Je li sokol il' je vihor Četvrtak, 24. srpnja Godine Gospodnje 2008., ZVONKO Bušić je promijenio adresu. Dao Bog da sa svojom Julien poživi u zdravlju i veseju. Neka ga Duh Sveti ojača i nadahne za djelovanje na dobrobit svih Hrvata. Velik je Gospod Bog, velika su djela Njegova! Zvonko, dobro nam došao! |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
