ETIKA I POLITIKA
ponedjeljak, 16.04.2012.
SVAKA TI ČAST, VELEČASNI
|
Svaka ti čast, velečasni, nek si im reko! PDF Ispis E-mail molitve/KTA Subota, 14 Travanj 2012 ck4.jpgŠto bi Isus viknuo onim katolicima koji nedjeljom trguju, kupuju, prodaju, sade, rade, odlaze u posjet, na utakmicu, na izlet, u prirodu, a u crkvu ni da povire. Ili onim lovcima kojima je nedjeljom daleko važnija lisica ili zec nego sveta Misa? Najsvetija stvar na svijetu za jednoga kršćanina katolika jest zasigurno sveta Misa. Nema ništa tako vrijedno, sveto, veliko, otajstveno, Božje prema čemu bi trebali pokazati krajnje strahopoštovanje i ljubav kao što je sveta Misa. Stoga svećenici često upozoravaju, opominju i upućuju na dostojanstven odnos vjernika prema našoj najvećoj svetinji i na dolično ponašanje u crkvi, u domu Božjem. Kako li se samo Isus razljutio kad je vidio u predvorju hrama Božjega trgovce, švercere i preprodavače koji su od svetoga hrama napravili pazar, pijacu, mjenjačnicu, gumno na kojem se viče, mlati, galami, dovikuje, psuje, grdi! I to sve rade oni kojima je taj isti hram najveća svetinja. Nevjerojatno! Pljuju po vlastitoj svetinji a istovremeno se kunu kako su baš oni najveći vjernici. Mi nismo takvi, zar ne? A, tko bi rekao, na primjer, da mi Hrvati pripadamo među najgore psovače u svijetu. Na svakom koraku možemo čuti neku psovku. Mnogi bez ružnih riječi kao da ne znaju uopće pričati. Kud ćeš gore obezvrjeđivanje i ponižavanje vlastitih svetinja. Kad je Isus vidio što su uradili od hrama Božjega, načini bič od užeta te ih sve istjera iz Hrama zajedno s ovcama i volovima. I viknu: Nosite to odavde i ne činite od kuće Oca mojega kuću trgovačku! (usp. Iv 2,14-16). Što bi Isus viknuo onim katolicima koji nedjeljom trguju, kupuju, prodaju, sade, rade, odlaze u posjet, na utakmicu, na izlet, u prirodu, a u crkvu ni da povire. Ili onim lovcima kojima je nedjeljom važnija lisica ili zec nego sveta Misa? A može se lijepo otići i na Misu i poslije u lov. U lov je spreman ustati u 4 sata ujutro, a na Misu ni u 11! Boje li se oni Boga? Zar im nije dovoljna opomena to što prijatelj u lovu nedjeljom ubije najboljeg prijatelja jer od njega misli da je medvjed? Je li nam crkva najsvetije mjesto jer je Božji hram, dom molitve, Isusovo prebivalište? Kako onda možemo samo mignuti nogom ispred stupova u dnu crkve, kad dolazimo na Misu, umjesto da se mirno poklonimo koljenom do zemlje pred svojim velikim Bogom. A kako se križamo? Bolje se prekrižiti jednom na dan sabrano, nego deset puta ko ni sebi ni drugome! A na Misi? Pravi katolik sjedne na svoje mjesto, pa kad se stoji, onda se ustane, kad se kleči onda klekne, kad se moli, onda zdušno, lijepo, glasno i razgovijetno i moli i pjeva. A ne: svi kleče, on sjedi, svi stoje, on kleči, svi pjevaju, on šuti. U jednoj župi bio jedan čovjek, vjernik i dobaršaljivdžija. Svi ga voljeli i rado slušali kad govori i priča viceve. Prije Mise pred crkvom svi bi se skupili oko njega da čuju koju njegovu. A on izvodi li izvodi. A kad zvono zazvoni i uđe se u crkvu na svetu Misu, ne ćete vjerovati - ne progovara ni jedne jedine! Usta mu ko zašivena. Stao na dnu crkve, nije došao ni do prvog stupa, raskoračio se, prekrižio ruke na prsima, stisnuo usne i šuti li šuti. Ma ni "amen" da rekne. Čim završi Misa, ne ćete vjerovati, ko nekim čudom Božjim, razvežu mu se usta, nekako odmah živne, svi se skupe oko njega, a on, isto kao prije Mise, počne sipati viceve ko iz rukava, a svi se oko njega grohotom smiju. Drugi je opet bio pjevač da ga se dva uha naslušaju. Kad podigne bećarac ili gangu, četiri ga sela čuju. A kad uđe u crkvu, na svetu Misu, ne ćete vjerovati - usta ne otvara. A mogao bi dva zbora držati na okupu svojim glasom. Zašto ne progovara, Bože mi prosti? Ko stid ga. A usred sela na svadbi nije ga stid zapjevati najbezobrazniju pjesmu. To ga nije stid! Hajde, ova dvojica barem uđu u crkvu. A što ćemo s onima koji ne će ni da uđu u crkvu, a došli na Misu, još ima mjesta. Uđu ponekad kad je kiša i kad je studeno. Inače su vani negdje pod borom, pod orahom, u kakvu hladu, pa se šiljkaju, gurkaju, smijulje i ne ćete vjerovati - puše. Pa moraš poslije Mise čistiti njihove opuške koji su ostali na tom mjestu. Pa, bolan ne bio, ostani doma pa izmoli samo jedan Oče naš sabrano i pobožno. Bit će ti pred Bogom vrjednije nego takav dolazak na Misu. Ali jok! Hoće oni vrijeđat Isusa na svetoj Misi. O, Bože moj, pa kako tako! Jedan mladi svećenik, nakon što je završilo vjenčanje, reče: Sada možete doći ovdje pred oltar i čestitati mladencima i njihovim kumovima. I siđe prvi da čestita. Počeo narod prilaziti, pričati, dobacivati, cirkuzati… Kad eto ti uz crkvu barjaktara s okićenom ploskom lozovače u ruci. Nosi onaj barjak, pomalo se ljulja i viče velečasnom: Hajde, velečasni, da ja i ti jednu nazdravimo. Pruža mu bocu, grli ga i započinje: Hej, kad zapjevam ja i moj kolega… Nevjerojatno - tu, pred oltarom! Tako ti i treba, moj velečasni, kad ne znaš reći da se čestita ispred crkve i nikako drugačije! Doduše, nikada više poslije toga nije dopustio čestitanje u crkvi. U jednoj župi bio jedan veliki psovač. I svi znaju za to. Opominjao ga župnik nasamo više puta, sve uzalud. Pokušat će preko propovijedi, možda bude koristi. Vidi ga župnik s propovjedaonice kako sjedi u klupi pri dnu crkve. Ne spominjući ime, kaže: "Na žalost i u našoj župi ima teških psovača, koji najtežim psovkama pogrđuju ime Božje. Uzalud im je govoriti i opominjati ih. Braćo i sestre, nemojmo sramotiti svoju župu i svoga Boga, prestanimo s takvim psovkama i vrijeđanjima svojih najvećih svetinja." Onaj se u klupi ko malo prokomeša. Nakon Mise, dok je svećenik skidao misne haljine, evo ti njega u sakristiju k župniku. Ministranti i čitači se razbježaše. Župniku ne bijaše baš svejedno. Što ako ga udari, pa pukne sramota? Je li bilo bolje da je šutio?! Približi se on, pruži župniku ruku i reče: "Velečasni, svaka ti čast. Nek si im reko. Onako njima i treba. Ko da si mene pito! Takve je najbolje direktno u čelo. Druge nema. Eto, samo to sam ti došo kazat. Hajde zbogom!" I iziđe. Župnik ostade u sakristiji, sam, bez ministranata, bez čitača i bez teksta. Samo mu je odzvanjalo u ušima: Nek si im reko… Bojim se da će mnogi, nakon što pročitaju ovaj članak, reći: Svaka ti čast, velečasni, nek si im reko… Piše: mr. Ivo Šutalo Crkva na kamenu |
- 10:21 - Komentari (0) - Isprintaj - #
Rujan 2013 (1) Travanj 2013 (1) Ožujak 2013 (2) Veljača 2013 (6) Siječanj 2013 (4) Prosinac 2012 (5) Studeni 2012 (2) Listopad 2012 (1) Rujan 2012 (4) Kolovoz 2012 (7) Srpanj 2012 (3) Svibanj 2012 (4) Travanj 2012 (7) Ožujak 2012 (5) Veljača 2012 (3) Siječanj 2012 (4) Prosinac 2011 (3) Studeni 2011 (2) Listopad 2011 (3) Rujan 2011 (2) Kolovoz 2011 (2) Lipanj 2011 (2) Travanj 2011 (2) Ožujak 2011 (4) Veljača 2011 (1) Siječanj 2011 (3) Prosinac 2010 (3) Studeni 2010 (8) Listopad 2010 (8) Rujan 2010 (5) Kolovoz 2010 (3) Srpanj 2010 (6) Lipanj 2010 (11) Svibanj 2010 (15) Travanj 2010 (16) Ožujak 2010 (11) Veljača 2010 (9) Siječanj 2010 (2) Prosinac 2009 (3) Studeni 2009 (7) Listopad 2009 (8) Rujan 2009 (2) Kolovoz 2009 (2) Srpanj 2009 (5) Lipanj 2009 (6) Svibanj 2009 (9) Travanj 2009 (13) Ožujak 2009 (12) |
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Opis bloga
ONLINE SPOMEN Blog je bio zamišljen kao prostor za iznošenje različitih pogleda na trenutni položaj i budućnost Hrvata u BiH. Kako su te teme bliže BH javnosti o tomu pišem na blogu IVAN BAĆAK, a ovaj blog ostaje za meditacije, molitve, i uglavnom duhovne sadržaje. "Dragi moj ispaćeni narode, ne kloni duhom!" (Alojzije kardinal Stepinac) "Šutnja nije izbor, to je neizbor. Apolitičnost nije rješenje, to je nerješenje. Sadašnje vrijeme shvatite kao nastavak borbe iz početka 90-ih godina, to je očito bila samo prva faza. Nemojte dozvoliti da vaša žrtva i mnogo teža, i konačna, žrtva vaših prijatelja bude uzaludna." (http://branitelj.blog.hr) Mrijeti ti ćeš kada počneš sam u ideale svoje sumnjati (S.S. Kanjčević) "Nekoć smo govorili i kad smo šutjeli, danas šutimo i kad govorimo". Planovi međunarodne zajednice KORISNI BLOGOVI i STRANICE: HDZ SPLIT JOSIP JURČEVIĆ BLOG IVICA URSIĆ Savez za Hrvatsku IVAN.BACAK MEDJUGORJE MESSAGES DARIO KORDIĆ Blog je posvećen njemu koji je ponio križ svih Hrvata iz BiH i strpljivo ga nosi u zatvoru Karlau pored Graza. Dario Kordić, G-416 Justizanstalt Karlau Herrgottwisgasse 50 A – 8020 Graz  Vrijeme će pokazati da je ova nepravedna PRESUDA rezultat zavjere muslimanske obavještajne službe AID, pojedinaca iz RH i nekadašnjih Darijevih "prijatelja" i suradnika. PISMO DARIOVA OCA IVI SANADERU Kada su Darija Kordića bez ijednoga dokaza osudili na 25 godina robije izjavio je: "S ljubavlju i ponosom nastavljam nositi ovaj maleni križ prikazujući ga rođenom Isusu Kristu za dobro i boljitak svome najmilijem hrvatskom narodu." To je rekao iako je svjestan: "Bog mi je stavio lance, a današnja Hrvatska zategla omču oko vrata." (Hrvatski list, 23. prosinca 2004.) A u istom tekstu (HL, 23. XII '04.) možemo naći i slijedeće riječi Darijeve supruge Venere: "Živa je istina da mu je to bilo u istrazi ponuđeno preko odvjetnika: ukoliko optuži Tuđmana i Šuška, doći će do nagodbe sa Sudom! Da je to napravio, bio bi danas vani na slobodi kao i svi drugi optuženici. Zašto nije? Jer je, kako mi kaže, ponosan na te ljude, ponosan što je bio s njima, ponosan što ih je uopće poznavao. Ne može njih optuživati za nešto što u biti nema veze s njima. Dario nije želio nikoga drugog optužiti jer nije želio izaći iz zatvora na grbači drugih. Rekao mi je da bi to bilo sramotno, da ne bi mogao s tim živjeti, a najbitnije mu je, što je nekoliko puta ponavljao, 'da sljedećih deset godina mogu samoga sebe pogledati u zrcalu te da mogu uspravno stajati pred svojom obitelji'." Zar pravednik mora dokazivati zlome I u toj igri izigravat metu Dok traže pute, sredstva da ga slome Zar trpjet mora i pravdat se svijetu O zemljo moja, moj preslatki Dome, Na tvome pragu ptica sam u letu Što slobodu diše. Dokazivat kome Načela, snagu i istinu svetu. Samo u srcu svog naroda živi I budi sokol što nad njime bdije Proći će tmurni ovi dani svi I ništa teško ništa mučno nije Kada ćutiš nadu što je narod nosi Pjevaj je i živi, neka znaju tko si (Marko Tokić, Sasvim obične pjesme) RELIQUIAE RELIQUIARUM, 2006. (HAAŠKA ŠKOLA) Najtužnija mi tugo, Domovino. Pred žrtvenikom za tebe bdijem i pradjedovom se čašću mijem. U krletci, u kavezu pjevaju slavuji Dok vani šišmiši lete. Zlatko Sudac Zvonko Bušić Je li sokol il' je vihor Četvrtak, 24. srpnja Godine Gospodnje 2008., ZVONKO Bušić je promijenio adresu. Dao Bog da sa svojom Julien poživi u zdravlju i veseju. Neka ga Duh Sveti ojača i nadahne za djelovanje na dobrobit svih Hrvata. Velik je Gospod Bog, velika su djela Njegova! Zvonko, dobro nam došao! |
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
