ETIKA I POLITIKA
četvrtak, 18.11.2010.
DEVETNICA '24 SLAVA OCU' NA ČAST PRESVETOG TROJSTVA
|
Novena of the Twenty-four Glory Be to the Fathers The Twenty-four "Glory be to the Father's" novena can be said at any time. However, the ninth to the seventeenth of the month is particularly recommended, for on those days the petitioner joins in prayer with all those making the novena. The "Glory be to the Father" praising the Holy Trinity is said twenty-four times each of the nine days, in thanksgiving for all the blessings and favors given to Saint Theresa of the Child Jesus during the twenty-four years of her life. In addition, this, or a similar prayer may be used: "Holy Trinity, God the Father, God the Son, and God the Holy Ghost, I thank Thee for all the blessings and favors Thou hast showered upon the soul of Thy servant Theresa of the Child Jesus, during the twenty-four years she spent here on earth, and in consideration of the merits of this Thy most beloved Saint, I beseech Thee to grant me this favor, if it is in accordance with Thy most Holy Will and is not an obstacle to my salvation." After this Prayer, follow the twenty-four "Glory Be's," between each of which may be included this short prayer: "Saint Theresa of the Child Jesus, pray for us." The Glory Be Prayer Glory be to the Father, and to the Son, and to the Holy Ghost. As it was in the beginning, is now, and ever shall be, world without end. Amen. ORIGIN OF THE NOVENA Father Putigan, a Jesuit, began the Novena to Saint Theresa of the Child Jesus on December 3, 1925, asking the glorious Saint for one great favor. For nine days he recited the "Glory be to the Father" twenty-four times thanking the Holy Trinity for the favors and Graces showered on Saint Theresa during the twenty-four years of her life on earth. The priest asked Saint Theresa, that as a sign that his novena was heard he would receive from someone a freshly plucked rose. On the third day of the novena, an unknown person sought out Father Putigan and presented him with a beautiful rose. Father Putigan began the second novena on December 24 of the same year, and as a sign, asked for a white rose. On the fourth day of this novena one of the Sister-nurses brought him a white rose saying: "Saint Theresa sent you this." Amazed, the priest asked: "Where did you get this?" "I was in the chapel," said the Sister, "and as I was leaving I passed the altar above which hangs the beautiful picture of Saint Theresa. This rose fell at my feet. I wanted to put it back into the bouquet, but a thought came to me that I should bring it to you." Father Putigan received the favors he had petitioned of the Little Flower of Jesus, and promised to spread the novena to increase devotion to, and bring her more honor. In this fashion, from the ninth to the seventeenth of each month, those who want to participate in the Twenty-four "Glory be to the Father's" novena, should add to those of their own, the intentions of all who are at that time making the novena, thus forming one great prayer in common. |
- 10:01 - Komentari (0) - Isprintaj - #
ponedjeljak, 15.11.2010.
RICHARD GREEN: PUT LJUBAVI
|
Zašto mnogi ne ljube?! Zato što se boje!! Boje se davanja! Jer, misle da gube, kad daju! A gubitak prirodno ne volimo! Svaki gubitak zvoni na uzbunu da zaštitimo ono što imamo i osiguramo si život. Ali, ako s ljubavlju dajemo, nemamo strah od gubitka, nego radost dobitka! U ljubavi nema straha!! U ljubavi svako davanje doživljavamo kao primanje, obogaćivanje. Mnogi koji daju, ne primaju, jer ne daju s ljubavlju. Ne shvaćaju da se prima samo ono što se daje! Da daruju ljubav, primili bi ljubav! Bez ljubavi bojimo se i primanja, jer uvjereni smo da moramo uzvratiti davanjem. Bez ljubavi davanje osjećamo kao gubitak, a gubitak, svjesno ili podsvjesno, kao umiranje, i bojimo se smrti smrti ovakvog života kakvog sad živimo. Bez ljubavi se bojimo promijeniti život! Bojimo se novog, drugačijeg života. Jer uvjereni smo da bi u njemu nestalo, umrlo, naše "ja" i da mi ne bismo više živjeli. Uvjereni smo da to ne bismo više bili mi i da to ne bi više bio naš život. Strah od smrti našeg "ja" jedina je zapreka našoj ljubavi! To je zapravo strah od ljubavi! Tko se boji izgubiti svoje "ja", ne može ljubiti! Dok se god toga bojimo, živjet ćemo u grobovima svoga egoizma. Tko ljubi, ne boji se smrti svoga "ja"! Ako tko ljubi, ne živi više "on", nego Ljubav u njemu živi! Novi čovjek! Leptir koji je potpuno zaboravio da je nekad bio gusjenica, koja je u njemu umrla. Ne sjeća se ni svog umiranja ni svoje smrti. Jer, živi! U novom ljepšem, nebeskom, životu leptira. Zašto se onda bojimo?! Jer ne vjerujemo u život! U novi život!! U naš novi život! U drugi i drugačiji od ovoga kojeg sad živimo, pa se smrtno bojimo izgubiti svoje (lažno) "ja". Ljubeći, istina, gubimo svoje "ja", ali dobivamo novo – istinsko – ja! Bolje reći iskonsko ja! Ne vjerujemo da se umirući ponovo rađamo i zato se bojimo! Bojimo se smrti svoga "ja" jer mislimo da je ona naša stvarna smrt! Bojimo se jer nismo iskusili novi život, a nismo, jer se sadašnji bojimo ostaviti. Bojimo se jer ne ljubimo! Kad bismo ljubili, shvatili bismo da u ljubavi ne umire naše istinsko ja, nego lažno! Uvidjeli bismo da u ljubavi nema naše smrti, da ona postoji samo u našem strahu! U ljubavi bismo iskusili da smrt našega "ja" nije kraj, nego početak. Početak ljubavi u nama! Početak novog života! Života bez kraja! Kad ljubimo, za nas je ljubav život, i radujemo joj se; kad ne ljubimo, ona je za nas smrt i bojimo je se!! Onaj koji ljubi i ne primjećuje da gubi život (svoga "ja"), osjeća da dobiva život (istinskog ja), da mu se život umnaža u svakom čovjeku kojeg ljubi, i da sve što ostavlja u ljubavi dobiva stostruko. Tko svoj život želi spasiti, izgubit će ga, a tko ga izgubi u ljubavi spasit će ga!!! copyright Richard Green |
- 15:47 - Komentari (0) - Isprintaj - #
subota, 13.11.2010.
MOLITVA
|
Gospodine, ne molim te za viđenja i čuda, molim tek snagu za život svednevni. Pouči me umijeću malenih koraka. Misli mi razbistri, učini me snalažljivim, nauči me ugrabiti pravi trenutak. Daj da vidim kako je sve u životu važno. Jakosti mi daj za red i pravu mjeru, da ne klizim kroz život poput rasipnika, već vrijeme svoje da mudro raspoređujem, pa ipak da umijem prepoznati trenutke bogate sjajem, ljepotom i milinom i odvojiti časak za užitak srca i duha. Pomozi mi spoznati da ne koristi sanjati - niti o prošlosti, niti o budućnosti te da je najvažniji sadašnji čas, i da sve što slijedi učinim najbolje. Očuvaj me opsjene da život ima glatko teći. Trijezan mi uvid podari u istinu da su poteškoće, porazi i padovi, neuspjesi, boli pa i katastrofe na stazi žića vjerni pratioci uz koje naša bića sazrijevaju i rastu. |
- 21:07 - Komentari (0) - Isprintaj - #
POSLJEDNJA VREMENA
|
Gospel While some people were speaking about how the temple was adorned with costly stones and votive offerings, Jesus said, "All that you see here-- the days will come when there will not be left a stone upon another stone that will not be thrown down." Then they asked him, "Teacher, when will this happen? And what sign will there be when all these things are about to happen?" He answered, "See that you not be deceived, for many will come in my name, saying, 'I am he,’ and 'The time has come.’ Do not follow them! When you hear of wars and insurrections, do not be terrified; for such things must happen first, but it will not immediately be the end." Then he said to them, "Nation will rise against nation, and kingdom against kingdom. There will be powerful earthquakes, famines, and plagues from place to place; and awesome sights and mighty signs will come from the sky. "Before all this happens, however, they will seize and persecute you, they will hand you over to the synagogues and to prisons, and they will have you led before kings and governors because of my name. It will lead to your giving testimony. Remember, you are not to prepare your defense beforehand, for I myself shall give you a wisdom in speaking that all your adversaries will be powerless to resist or refute. You will even be handed over by parents, brothers, relatives, and friends, and they will put some of you to death. You will be hated by all because of my name, but not a hair on your head will be destroyed. By your perseverance you will secure your lives." |
- 20:48 - Komentari (0) - Isprintaj - #
petak, 12.11.2010.
MOLITVA RODITELJA ZA DJECU
|
Milosrdni Isuse, ja Ti predajem svoju djecu, nitko drugi ne može shvatiti moju bol i tjeskobe i dati mi bolju pomoć. Daj mi milost da mogu podići svoju djecu, jer ja znam da bez tvoje pomoći moja nastojanja neće donijeti ploda. Pročisti moja djela i prosvijetli me u mome poučavanju djece. Oslobodi ih grijeha, uči ih da rastu u ljubavi, sačuvaj od lošeg društva, pomozi im u njihovu učenju, učini ih ljubaznim prema siromasima, unesrećenima i patnicima. Sačuvaj ih u svojoj prisutnosti i u dobrom zdravlju, tako da mogu rasti na Tvoju slavu, za dobro drugih i na posveti svojih roditelja. Kad se nakon smrti pojavim pred tobom, mojim Sucem, neka se tvoja Majka zauzme za moju djecu. Ja obećavam da ću Te od sada vjerno služiti i drugima prenositi ovu pobožnost. |
- 19:28 - Komentari (0) - Isprintaj - #
subota, 06.11.2010.
Z. VUKMAN O PRIJETVORNOM PIJETETU BORISA TADICA I SKLONOSTI ZABORAVU SVIH NAS
|
Da, život ide dalje. Lady Ga-ga, gu-gu, ali to ne znači da treba zaboraviti na ono što bi u nama trebalo biti neumrlo. Ponekad strepim da je ovaj narod pretvoren u infantilnu, amorfnu masu, da nismo dostojni ni slobode ni žrtava koje su za nju pale. Raznorazni spektakli važniji su nam od tišine u kojoj bismo trebali zastati i preispitati sebe, vlastitu povijest i savijest. Ne, nisu nam krivi drugi za sve što trpimo, krivi smo sami. U ovoj zemlji sve je važnije od stvarnih problema. Bježimo u zabavu i tričarije, u opsjenu, i ne želimo se suočiti s činjenicom da smo duhovno i moralno devastirani. Hrvatska je poput umanjene replike Titanica koji tone u tihoj, hladnoj noći, dok na njezinoj palubi odjekuje glazba i pijani metež. Da, netko svira i klavir, prede neke svoje preludije, valjda je to Josipović. Hipnotizira nas, uspavljuje, kao studen sjevernih mora. Što je ostalo od one slavne i nepokorne Hrvatske? Prijekor i prijetvornost Umjesto da svi u tišini hodočastimo na grobove Ovčare i tamo plačemo s neutješnim majkama koje su Borisu Tadiću dostojanstveno okrenule leđa, mi ih ostavljamo same. Njihova bolna, majčinska intuicija i njihove molitve prepoznale su demonski scenarij. Neshvatljivo mi je da se cijeli Vukovar nije mogao podignuti na noge i u mirnoj procesiji doći na obalu Dunava, i samo prijekorno, u miru i tišini, gledati u tog Tadića i njegovu svitu, i ne dopustiti da netko tako zlorabljuje hrvatske žrtve, da na njima demonstrira svoju lažnu sućut! Da Vukovar nije mogao razumjeti da su Tadićev prijetvorni pijetet, njegove floskule o kajanju velika uvreda hrvatskim žrtvama jednog od najstrašnijih zločina u Europi nakon Drugog svjetskog rata! Zar je Vukovar tako prestrašen, zar je izgubio svoj ponos i prkos? Neshvatljivo mi je da dopuštamo i da se Predsjednik Hrvatske tako poigrava s pijetetom prema hrvatskim stradalnicima, i da su oni tako usamljeni u svojim prosvjedima, da se tek šačica ljudi usuđuje dignuti svoj glas protiv licemjerja i manipulacija, i da ih gledamo kao čudake ili somnambule! Nemamo pravo zaboraviti! Kazna nije sustigla nakaze koje su pirovale nad mrtvim Hrvatima na vukovarskim ulicama! Kazna nije sustigla te monstrume, konduktere smrti u autobusima koji su vozili preko Dunava u nepoznato! Kazna nije sustigla ni one koji su po hangarima klali kao janjad nedužne i prestrašene ljude! Kako te beštije, koje su činile takva zla, mogu uopće i zaspati!? Neka ih progone krikovi nedužnih do Sudnjega dana, kad će doći pred Onoga koji vidi sve i kojemu neće umaknuti! Zato je Tadićev dolazak prestrašna farsa koja ide na savijest svima koji nisu podignuli glas protiv toga, a pogotovo onima koji su priredili teren za povijesnu prijevaru! Mi nemamo pravo zaboraviti na hrvatske žrtve, nemamo pravo šutjeti zbog nekažnjena zločina koji vapije do neba! Nemamo pravo ni oprostiti uime njihovo dokle god se sa strane zločinaca ne pokaže trun iskrenog kajanja! Nema ni pomirbe ni puta u budućnost bez srca čistog i raskajanog! Taj srbijanski folirant misli da će s nekoliko neodređenih fraza poravnati humke i na njima graditi svoj put za Europu, da bi sada trebali oprati ruke i kazati – to je prošlost, idemo dalje! Zar smo doista postali nacija idiota kojima se može prodati takav lažnjak, ili mnoge među nama više ni za što nije briga? Tadić je samo nekoliko mjeseci prije ponovio da je Oluja najveći zločin, da bi mu se nakon svega omogućilo da svojim licemjerstvom oskvrnjuje tako sveto mjesto kao što je Ovčara! |
- 22:32 - Komentari (0) - Isprintaj - #
petak, 05.11.2010.
ZORAN VUKMAN O 'POLITIČKOM BLEFU' U VUKOVARU
|
Koga je srbijanski predsjednik Boris Tadić predstavljao jučer u Vukovaru i u čije je ime govorio na Ovčari? To je ključno pitanje. Ako je njegov posjet bio privatnoga karaktera, ako je govorio u svoje ime, a ne i službeno u ime države koju zastupa, čemu onda sva ona ceremonija na najvišoj razini, čemu sva ta mizanscena koja je priređena da bi na hrvatskim grobovima politički poentirao? Njegov dolazak imao bi smisla i puno opravdanje da se došao izričito ispričati za velikosrpsku agresiju na Hrvatsku. U moralnom i političkom smislu Tadić je htio dobiti puno, a ne uložiti ništa osim jedne ljudske geste koja ga nije ničega stajala – ni pokajanja, ni stvarne isprike, ni pravih odgovora! Sve je to bio jedan veliki politički blef koji je poslužio kao igrokaz za Europsku uniju. Blef u kojemu su sudjelovali predsjednik Ivo Josipović i premijerka Jadranka Kosor. Blef u kojemu su predstavniku zemlje agresora priredili pozornicu da pred svijetom, na tako jeftin i neiskren način, relativizira istinu. Spretna protokolarna prijevara Zašto mislim da je Tadić bio neiskren? Ne ulazim u njegove privatne motive i emocije. Ovdje se ne radi o njegovom privatnom stavu i mišljenju, nego službenoj poziciji jedne države i njezina odnosa prema vlastitoj povijesti i agresorskom ratu kojeg je vodila protiv susjeda. S ljudske strane, njegova je gesta možda bila dobronamjerna i, kad bi njegov nastup gledali samo u tom kontekstu, onda se ponuđena ruka pomirenja može u znak pristojnosti i civiliziranosti prihvatiti kao izraz žaljenja. Ali on je na Ovčari trebao govoriti uime Srbije i kao predsjednik Srbije, ovako ispada da je sve jedna spretna protokolarna prijevara. Ispričao se, ali se zapravo, službeno, nije ispričao. Izrazio je nekakvo žaljenje u svoje ime. Njegove neodređene izjave na Ovčari u kojima ne precizira ni o čijim se žrtavama tu radi, ni što se zapravo tu dogodilo, govore da taj čovjek nije došao kao onaj koji je uistinu taj svoj čin duboko i potresno proživio. Da jest, imao bi snage za istinu! Imao bi snage za stvarnu ispriku – hrvatskim žrtavama, ne nekim bezličnim "žrtvama Ovčare", nego hrvatskim civilima, ranjenicima, rekao bi nešto o karakteru toga strašnog zločina, izrazio bi kajanje koje bi dalo pravi smisao i značenje njegovoj gesti! Ovako, na Ovčari nije mogao ni preko usana prevaliti da žali zbog hrvatskih žrtava! U Paulin Dvoru je naglasio kako je došao pokloniti se srpskim žrtavama. Žrtve su tu odjednom dobile svoj etnički pridjev, pa tako usput i hrvatske. Hiperinflacija isprika Naime, kada se analiziraju izjave i geste Tadića i Josipovića u Vukovaru i Paulin Dvoru, onda doista treba biti vrlo naivan, pa da se ne uvidi pravi politički smisao tog igrokaza i međusobnih razmjena isprika. Naime, i predsjednik Josipović je u Paulin Dvoru izrazio nekakvu ispriku, tako da u hiperinflaciji isprika vjerojatno možemo očekivati pad njihove "tržišne" političke vrijednosti. Kad se svi samo ispričavaju, onda isprike i nemaju velikog smisla. Tadić je došao u stilu "izvinjavamo se, mnogo se izvinjavamo", da bi sve s ove strane Dunava ostalo isto. Majke će i dalje tražiti grobove svojih nestalih sinova, a hrvatske žrtve istinu i pravdu. S one strane, tek ćemo vidjeti. Ne bih se začudio da uskoro saznamo kako ćemo u paketu sa Srbijom u EU. Uostalom, Tadićeva priča o zajedničkim udžbenicima povijesti govori sve o njegovim motivacijama, ali i motivacijama domaćina. Cilj je bio ispuniti domaću zadaću Europske unije i inscenirati veliku balkansku pomirbu. Sad će svaki kritičar toga igrokaza biti prokazan kao netolerantan i isključiv, iako svaka pomirba ima jedino smisla ako je utemeljena na istini i poštenom, konkretnom određenju prema stvarnim povijesnim događajima i žrtvama koje traže svoj mir. Zato ne vjerujem Danajcima ni kad isprike donose! |
- 22:43 - Komentari (1) - Isprintaj - #
četvrtak, 04.11.2010.
KAKO VRAG OBMANJUJE ČOVJEKA?
|
KAKO VRAG OBMANJUJE ČOVJEKA ČASOPIS RHEMA Ovdje ćemo govoriti o đavolskom savjetu, t.j. kako đavao učI ljude odlagati kajanje. Prije puno godina živio je monah pustinjak Hilarion, velikipokornik u pustinji blizu Aleksandrije. Bio je star gotovo stotinu godina i bio je veliki isihast. Molio je Boga nekoliko godina na ovu nakanu: ˝Pokaži mi, Gospodine, kakvo je lukavstvo zloduha kojim oni uspijevaju pridobiti najveći broj duša za pakleno kraljevstvo! Kakvo im je to lukavtsvo i metoda kojom uspijevaju odvratiti ljude s dobrog puta i učiniti ih robovima grijeha te ih na kraju odvesti u pakao. Kako zlodusi uspijevaju pridobiti više duša za pakao nego što anđeli čuvari uspijevaju dobiti duša za Kraljevstvo nebesko?˝ Molio se tako ovaj monah godinu, dvije, tri, ali mu Bog nije odgovarao. Naposljetku, jedne noći tijekom molitve, a bila je duboka noć i vani je sjao mjesec te je bilo svjetlo kao za dana, začuo je glas: - Abbo Hilarione! - Molim, Gospodine? - Uzmi u ruke sveti križ, uzmi štap, prekriži se, iziđi iz ćelije i idi do obližnjeg proplanka. Kad stigneš na proplanak, stani pokraj nekog stabla. Ne boj se onoga što ćešvidjeti! Stoj ondje i gledaj u središte proplanka dok se ja ne vratim. Kad je čuo da mu je glas savjetovao naoružati se znakom svetog križa, znao je da je poziv od Boga. Otišao je starac moleći se i pristigao na proplanak. Posvud je bila velika tišina - te noći nije bilo vjetra, vidio se samo mjesec i zvijezde. Monah je otišao do jednog stabla i stajao je iščekujući. Odjedanput vidje kako se posred proplanaka pojavljuje prijestolje, kraljevski tron. Sazdano kao od munja, kao gorući plamen. Zatim ugleda kako dolazi sotona i sjeda na prijestolje. Ramena mu bijahu poput nakovnja, koža poput crnila s medvjeđom dlakom i snažnim pandžama. Imao je krunu od zmija, a u ruci je držao štap u obliku zmaja. Kada ga je starac ugledao, prekrižio se. Sotona je sjeo na prijestolje i triput pljesnuo dlanom o dlan. Nakon što je pljesnuo, zrak se je ispunio đavolskim četama. Legije zloduha, tisuće i milijuni njih. Jedni, koji su izgledali kao glavni, paklene vlasti, stajali su kraj njega. Drugi su bili iznad šume, a neki opet u zraku; koliko god je pogledom mogaoobuhvatiti svuda je bila sama đavolska vojska. Kad je monah vidio toliko paklenskih stvorova, sjetio se je riječi koje mu je Anđeo rekao još u ćeliji: ˝Ne boj se!˝.Naoružao se zatim znakom Svetog križa i pažljivo stajao. Nakon što su se zlodusi skupili brojni kao morski pijesak, sotona je ustao na noge i rekao: - Skupio sam vas ovdje noćas u ponoć jer vas želim ispitati.Trebate položiti teški ispit. Znate li vi zašto sam vas pozvao? Jedan zloduh uzvrati: - Gospodaru, ne znamo! - Evo zašto sam vas pozvao. Kako biste istupili na odgovornost i rekli mi koje je najbolje lukavstvo kojim se obmanjuju ljudi i dovode u moje mračno kraljevstvo. Trebate mi pokazati kako to vi obmanjujete svijet i kako zaglupljujete čovjeka, zavodite gate ga dovodite na vječne muke u naše kraljevstvo. Kojom metodom, kojim lukavstvom, jer to je vaš zadatak u cijelomu svijetu: zavoditi ljudske duše. Želim vidjeti koliko ste iskusni u obmanjivanju ljudskih duša! Onaj tko dadne najvještiji odgovor, t.j. ako mi pokaže savjet kako obmanjivati svijet onako kako ja mislim, dozvolit ću mu upravljanje paklom na tri minute, postavit ću ga vladarom umjesto sebe na tri minute te ću ga učiniti generalom iznad svih ostalih. Tada iz mnoštva iziđe jedan zloduh i reče: - Živ bio, tvoja mračnosti! Došao sam ti podnijeti izvješće kako ja obmanjujem ljude! - No, da vidim! - Ja - veli on - kažem čovjeku ovako: ˝Dobro čovječe, idi tiu crkvu, posti, moli, dijeli čak i milostinju i čini druga dobra djela. To je dobro, no ipak nemoj ni s đavlom kvariti odnose! Idi u restoran, gostionicu, na zabave, provode, sudjeluj u igrama na sreću kako bi se i u ovom svijetu proveselio! Ovim sam postupkom zaveo brojne ljude. Ubacim im takvu pomisao jer druge moći ja nemam! Druga nam sila iz pakla nije dana. Rajski anđeli imaju moć od Boga ubaciti čovjeku misao da čini dobro. Mi imamo silu samo ubacivati čovjeku misli da čini zlo. No, mi ne možemo nikoga prisiliti na činjenje zla jer čovjek ima slobodnu volju koju mu je dao Bog. Mi ga ne možemo prisiliti na činjenje grijeha; samo ako je glup i sluša misao koju mu mi ubacujemo, on može učiniti grijeh. Tako sam obmanuo brojne ljude. Nakon što iziđu iz crkve neki se zaustave u krčmi. Tamo sretnu svoju rodbinu, prijatelje. Naruče čašicu rakije, popiju; neki upale i cigaretu, dođu svirači koji im zasviraju. Iz ovog se razloga čovjek spotiče te mu više ništa ne koristi što je jutros bio u crkvi jer se uvečer vraća s naše službe. Tako postupam sa svima. I upita ga sotona: - Jesi li brojne tako obmanuo? - Živ bio, tvoja mračnosti, brojne! - Obmanuo si gluplje od sebe, ali nisi učinio ništa posebno. - Kako to, tvoja mračnosti? - Ti savjetuješ čovjeku da ide i u crkvu i u gostionicu, na zabave i na Sveta mjesta, da čita, moli i zatim ide na nedozvoljene provode, ali Krist mu u Evanđelju govori: ''Nitko ne može služiti dvojici gospodara.'' (Mt. 6, 24), to jest meni i Njemu. Ti ga potičeš na zlo. Možda čovjek nije duševno pripravljen i on čini prema tvom savjetu nekoliko puta, ali nakon nekog vremena dolazi Anđeo i ubacuje mu u pamet sljedeću misao: ˝Slušaj, čovječe, ne možeš ići dvjema stazama; ili idi s Bogom ili s vragom!˝. I čovjek, budući da je prekoren i u njemu se javlja strah Božji, napušta loš put. ˝Hajde, držise jednoga puta jer nema spasenja u hodanju dvama putovima!˝ - I, jesi li tako nastradao? - Jesam, nastradao sam! - Vidiš! Rekao sam ti da si zaveo samo gluplje od sebe. Dakle, znaj da nisi dobro postupio. I pozove tada sotona jednog od svojih zapovjednika, jednog od onih velikih zloduha, i reče mu: - Uzmi ga na leđa, odnesi ga u zbor i udari mu deset batina po leđima te ga pošalji na dno pakla jer je glup! Isti ga je glavni zloduh istukao, umjesto da mu zahvali! Nije mu se svidio njegov savjet; tražio je drugi, bolji. Tada iziđe na odgovornost drugi zloduh. - Živ bio, tvoja mračnosti! Ako te ja ne zadovoljim, drugi te neće zadovoljiti. - Da te vidim, junače! Kako se zoveš? - Zovem se Šepavi Dabo. - Kako ti obmanjuješ ljude? - Evo kako, veličanstvo. Ja kažem čovjeku ovako: Dobro čovječe, nema Boga, nema đavla, nema anđela ni pakla, ni raja, ni vječnih muka ni vječne slave. Sve se nalazi ovdje, na ovomu svijetu! Ako imaš što jesti i piti, imaš ženskih i puno novca, ako uživaš poštovanje u očima drugih ljudi, posjeduješ kuću i bogatstvo, onda ti je ovdje raj. Ako nemaš svega toga, tada ti je ovdje pakao. Dakle, čovjeku je onako kako mu je na ovomu svijetu. - I jesi li zaveo time mnoge? - Jesam, mnoge sam zaveo! - I ti si zaveo samo gluplje od sebe. Znam da si obmanuo, ali glupe, jer one koji poznaju Sveto Pismo time ne možeš obmanuti. Sveto Pismo govori čovjeku da Bog postoji, kao i đavao, postoje anđeli, pakao, raj, vječne muke i vječna slava, postoji kazna za grijeh kao i nagrada na nebu za dobra djela. Sveto Pismo je puno takvog učenja, pa oni koji čitaju ne vjeruju tebi. Štoviše! Kad je Bog stvorio čovjeka usadio mu je u dušu i tijelo osjećj za Boga. Bez obzira na to koliko čovjek bio pogan (t.j. ne poznavao Boga), on osjeća nevidljivu silu u svojoj duši, a to je savjest. Savjest ga peče kad čini zlo i raduje kad čini dobro. Glas savjesti nije odraz tvari, dakle nešto materijalno, jer je nevidljive prirode. Savjest je glas Boga u čovjeku i čim čovjek zgriješi ona mu predbacuje:˝Zašto si to učinio?˝ Možda ga nitko drugi ne prekorava.Može nitko nije ni vidio kad je počinio grijeh, ali kad god čovjek zgriješi taj zakon kojega je Bog usadio najprije Adamu, zvan još i zakonom prirode ili savjesti, trenutno djeluje. Ponekad, ako je grijeh velik, savjest peče čovjeka tako jako da ga dovodi do očaja. To jest istanji se nada kao paučina i čovjek od velike grižnje savjesti skoro izgubi i samu nadu. Ako je savjest uprljana mnoštvom grijeha, ona ponekad tako snažno peče čovjeka da mu je grižnja savjesti muka nad mukama. Zbog savjesti čovjek ne uspijeva uredno ni jesti, ni spavati, nema više mira te se ne može ni moliti. Savjest ga peče kao što crv nagriza drvo: ˝Zašto si to učinio, zašto si rasrdio Boga takvim grijesima?˝ Dakle, uzalud mu ti govoriš da Bog ne postoji jer mu savjest govori suprotno, a nakon savjesti isto mu govori i Sveto Pismo.Ti kažeš da čovjeka učiš da ne posotji Bog ni đavao, ni anđeli, ni pakao, ni raj, ali mu savjest govori da sve to postoji, a i Sveto Pismo je puno svjedočanstava koja dokazuju kako Bog postoji kao i anđeli i vječne muke i vječna slava. Dakle, i ti si, poput onoga koji se je hvalio kako svojim savjetom obmanjuje puno svijeta, glup i ne daješ velik doprinos kraljevstvu pakla, ne donosiš veliku korist! Tako je nastradao i ovaj drugi zloduh kao i onaj prvi, koji se hvalio da je učinio nešto posebno. Dakle, umjesto da ga sotona pohvali i postavi ga iznad đavolskih četa, on ga je dao istući i, za sramotu, poslati na dno pakla jer je smatrao da je glup i ne zna zavoditi ljude na krivi put. Zapravo, obmanuo je on ljude, ali premalo njih, stoga je premalo duša odveo u pakao! I ovaj je zloduh nastradao kao i onaj prvi, koji je poučio čovjeka da ide i u crkvu i u gostionicu te da tako čini i Božje i sotonino djelo. Time su se oba zloduha naposljetku loše proveli. Sotona je sad na odgovornost pozvao sljedećeg iz đavolskih četa. U đavolskim pukovima zavladao je muk jer od milijuna zloduha skupljenih oko šume i na proplanku nije se usudio izići niti jedan zloduh jer su se svi bojali da bi mogli nastradati kao i prva dvojica te da bi umjesto zahvalnosti mogli dobiti udarce i završiti na dnu pakla. Sotona je sjedio na prijestolju i čekao hoće li još netko stupiti preda nj. Zatim je prozborio: - Ako mi treći koji iziđe pogodi misao, to jest izloži mi plan za pridobivanje duša za moje mračno kraljevstvo koji bi bio bolji od prav dva plana koje smo čuli, postavit ću ga vladaromnad đavolskim pukovima i dozvolit ću mu sjediti na mom prijestolju tri minute. Nakon što je sotona ovo izgovorio, iz đavolskih se legija i dalje nitko nije ususdio izići i reći nešto što mu se ne bi svidjelo. Ipak, nakon nekog vremena iziđe jedan grbavi zloduh s četiri reda rogova, jednom pačjom, a drugom konjskom nogom. Na čelu je imao paklenu oznaku, a i rep mu je bio vrlo dug. Kad je izišao, stupio je pred sotonu, koji je sjedio na prijestolju usred proplanka te mu je rekao:- Živ bio, tvoja mračnosti! Sotona ga upita: - Kako se zoveš? - Zovem se Kusasti! - Eh, vidim da si star i grbav. Čini mi se da bi ti mogao znati različite vještine kojima se obmanjuju duše i dovode u moje kraljevstvo. Kusasti uzvrati: - Ni tvoja mračnost ne zna što ja znadem! - Da vidimo! Čini mi se da si veliki znalac kako pridobiti duše. - Ni ti ne znaš što ja znadem! Imam lukavstvo jer sam ostario u borbi s ljudskim dušama tolike tisuće godina i brojne duše ovime odvodim u pakao. Kako zimi padaju pahuljice snijega, tako i ja spuštam ljudske duše u pakao svaki dan. - I, kako si to uspio dovesti tako puno duša u moje kraljevstvo? - Ja ne govorim kao onaj prvi zloduh koji je stupio pred tebe.Čovjek znade da se ne može služiti dvojici gospodara i Anđeo čuvar ga pridobije na svoju stranu. Ne govorim ni kao onaj drugi glupan da Boga nema, ni đavla, ni anđela, ni pakla, ni raja. Ne! Jer Sveto Pismo govori kako i Bog i đavao i anđeli i pakao uistinu postoje. Ja čovjeku govorim ovako: ˝Gledaj, čovječe, Bog, đavao i anđeli postoje, jednako kao što postoje vječne muke za grijehe i vječna slava za dobra djela, ali ti za sve to imaš još vremena! Ne budi glup? Zašto bi baš danas započeo činiti dobra djela?˝ Ako se radi o djetu, tada govorim: ˝Dijete, ti od sada trebaš živjeti! Dolazi ti mladost, trebaš se oženiti i provesti se u svijetu! Nemoj uzaludno gubiti mladost jer život treba proživjeti!˝ Ako govorim mladiću, zborim ovako: ˝Nakon što se budeš oženio i osnovao obitelj, nakon toga ćeš započeti s dobrim djelima. Sad jedi, pij, provedi se, čini sva zla, ta mlad si.Oprostit će ti Bog jer on poznaje čovjekovu nemoć. Kajanje ostavi za sutra, preksutra, ostavi ga za dogodine, za kasnije˝. Učim čovjeka kako odlagati kajanje od danas do sutra, od sutra do preksutra! ˝Kakvu milostinju činiti sada? Ne žuri se! Pokajat ćeš se prije smrti! Zašto bi postio baš sada i time istrošio svoje zdravlje i tijelo? Čini to u starosti jer post je za stare! Želiš moliti? Pa, izgubit ćeš toliko sati moleći Boga? Sad imaš drugog posla. Evo, trebaš odgojiti djecu, izgraditi kuću, pobrinuti se za kćeri, udati i oženiti djecu. Imaš toliko toga za učiniti!˝ Zbunim ga tako životnim brigama te mu neprestano govorim:˝Pusti to za drugi put¨. Kada dođe Anđeo i reče mu:˝Čovječe, udijeli štogod u spomen pokojnicima!˝, ja mu kažem: ˝Jesi li glup? Sada trebaš odijevati djecu, prirediti svatove, trebaš činiti to i to!˝ Anđeo mu opet pristupa i govori: ˝Čovječe, hajde započni s postom tijekom godine srijedom i petkom!˝ Ja mu šapnem: ˝Nemoj postiti jer ćeš izgubiti zdravlje! Trebaš raditi, pobrinut se za svoje imanje, odgajati djecu!˝ Ili, pak, anđeo dolazi i zbori mu: ¨Čovječe, ostavi grijeh i razvrat, ostavi pijanstvo, duhan i psovke, ispovijedi se!˝˝Hmm, zar već sada? Kasnije ću se ispovijediti, pred smrt,dobit ću od svećenika odrješenje i time će biti gotovo. Pa u knjizi piše kako je važno da te zatekne dobar kraj, a dotle se može provoditi i ovako!˝ S ovim me svi slušaju - reče đavo - i tako stalno odlažu pokajanje i dobra djela od danas do sutra. Sveto Pismo, međutim, govori drukčije. Duh Sveti budi ljude, govoreći: «Danas ako glas mu čujete, ne budite srca tvrda (Heb. 3, 7-8). I kao što sam rekao, glas Božji u čovjeku je savjest, koja ga peče zbog njegovih grijeha i govori mu: ˝Čovječe, napusti grijeh! Ostavi se krađe, bludničenja, psovanja, ostavi se pijanstva, pušenja i drugih zlih stvari, zavisti, zlobe, svađe˝. Bog mu zapovijeda danas, a mi mu šapćemo: ˝Ne danas, nego sutra, preksutra, u starosti!˝ I još mu govorimo ovako: ˝Daj meni današnji dan, a ti uzmi sutrašnji!˝ I tako je, kaže se, grijeh u čovjeku kao kad bi uzeo velik čavao i čekićem ga počeo zabijati u suho drvo.Ako ga udariš čekićem jedan, dva ili tri puta, lako ga je opet izvaditi van. Ako li ga ukuješ do polovice, teže ga je izvaditi, a ako ga, pak, sasvim ukuješ do kraja, tada treba rascijepiti drvo ako ga želiš izvaditi! Tako je i s grijehom! Ugrađuje se u ljudsku prirodu navikom. Ukoliko čovjek ne ostavi grijeh danas, kad je svjež, što više stari teže ga se je odviknuti. Jesi li vidio zelenu hrđu na bakru? Da se bakar svednevice čistilo, sjajio bi se kao sunce! No, ako ga se godinama ostavi, hvata se zelena hrđa koju se ne može više ničim na svijetu odstraniti, jedino topljenjem samoga bakra. Tako je i s dušom koja ostari u grijehu. Ako danas ne napusti grijeh neka ne misli da će ga sutra ili preksutra lakše odstraniti. Jer, s protjecanjem vremena grijeh stari i ukiva se u čovjekovu prirodu, pa mu uobičajenost grješnog ponašanja postaje druga priroda. Tako čovjek, htio ili ne htio, čini grijeh i nakon što grijeh dugo boravi u njemu, samo ga se velikom mukom može osoboditi! Grješna navika, prema kanonskim zakonima Crkve, predstavlja deseti stupanj grijeha iza koje slijedi očaj, kao pred posljednji stupanj. Kad vidim da se je čovjek naviknuo na grijeh jednu, dvije, deset ili više godina, tada znam da je moj zauvijek! I tako uspijevam zavesti ljude jer tisuće, milijuni njih odlažu pokajanje za sutra i tako svi postaju robovi grijeha. Svaki grijeh koji se ne ostavi danas - sutra, preksutra se sve više ukorjenjuje u ljudskoj duši i biva sve teži. Kad čovjek želi ostaviti grijeh, grijeh se diže na njega velikom snagom: ˝Jesi li glup? Živio si sa mnom tako dugo vremena! Kako ćeš živjeti bez mene? Što ti preostaje nego živjeti onako kako si naviknuo živjeti, a to je sa mnom!˝ Tako sam, kako sam ranije istaknuo, naučio i zaveo toliko duša da one padaju u pakao kao pahuljice snijega i to sve s jednim jedinim savjetom: ˝Dobri ljudi, ima još vremena za dobra djela; ne budite glupi da započnete s tim baš danas ili baš ovog trenutka!˝ Dakle, kažem vam, vaša mračnosti, to je moj savjet i moje lukavstvo i u paklu već imam četu od tisuće i stotine tisuća mojih učenika koje sam isto tako naučio te ih šaljem po cijeloj zemlji da šapuću na uši ljudima: ''Čovječe, za dobra djela ima još vremena. Sutra, preksutra, za godinu, dvije, u starosti. I uspio sam i uspijevam. Idi i vidi u paklu kolike sam gurnuo ovim savjetom!'' Tada sotona uzvrati: - Bravo! Najbolji savjet je učiti čovjeka odlagati pokajanje od danas do sutra: ˝Zašto se baš danas želiš ispovijediti?Zašto bi se baš danas želio pričestiti? Baš danas želiš dijeliti milostinju? Zar ne vidiš da sad nemaš vremena? Ostavi to za sutra!˝ Budući da si mi ugodio, dat ću ti svoju krunu i štap da na tri minute vladaš paklom i od tebe se svi trebaju naučiti lukavosti kako bi što više duša doveli u moje mračno kraljevstvo, kako bi one mučile s nama u vijeke vjekova. *** Nakon što je sve to vidio i čuo, monah je vidio sotonu kako je pljesnuo triput dlanom o dlan i sve je u zraku nestalo te se na proplanku više ništa nije čulo ni vidjelo. Ostao je začuđen onim što je čuo, tj. kako sotona uči svoje učenike i bezbrojne zloduhe iz pakla da savjetuju ljudima odlagati kajanje. Tada dođe Anđeo Gospodnji i reče mu: - Abbo Hilarione! - Molim, Gospode? - Tri si godine molio Boga da ti pokaže kako đavli zavode ljude na krivi put i kako ih odvode u pakleno kraljevstvo! Evo, vidio si svojim očima i čuo svojim ušima kako! Idi u svoju ćeliju, uzmi bilježnicu, uzmi pero i zapiši sve što si vidio i čuo kako bi za sljedeće naraštaje ostala zapisana ova sotonska lukavost. Jer, cijeli svijet treba znati kako je najbolji sotonin savjet za pridobiti duše za pakao taj da ga uči odlagati dobra djela od danas do sutra, od mladosti do starosti, i tako do smrtne postelje, te ih na posljetku sve odvesti u pakao! |
- 11:11 - Komentari (0) - Isprintaj - #
Rujan 2013 (1) Travanj 2013 (1) Ožujak 2013 (2) Veljača 2013 (6) Siječanj 2013 (4) Prosinac 2012 (5) Studeni 2012 (2) Listopad 2012 (1) Rujan 2012 (4) Kolovoz 2012 (7) Srpanj 2012 (3) Svibanj 2012 (4) Travanj 2012 (7) Ožujak 2012 (5) Veljača 2012 (3) Siječanj 2012 (4) Prosinac 2011 (3) Studeni 2011 (2) Listopad 2011 (3) Rujan 2011 (2) Kolovoz 2011 (2) Lipanj 2011 (2) Travanj 2011 (2) Ožujak 2011 (4) Veljača 2011 (1) Siječanj 2011 (3) Prosinac 2010 (3) Studeni 2010 (8) Listopad 2010 (8) Rujan 2010 (5) Kolovoz 2010 (3) Srpanj 2010 (6) Lipanj 2010 (11) Svibanj 2010 (15) Travanj 2010 (16) Ožujak 2010 (11) Veljača 2010 (9) Siječanj 2010 (2) Prosinac 2009 (3) Studeni 2009 (7) Listopad 2009 (8) Rujan 2009 (2) Kolovoz 2009 (2) Srpanj 2009 (5) Lipanj 2009 (6) Svibanj 2009 (9) Travanj 2009 (13) Ožujak 2009 (12) |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Opis bloga
ONLINE SPOMEN Blog je bio zamišljen kao prostor za iznošenje različitih pogleda na trenutni položaj i budućnost Hrvata u BiH. Kako su te teme bliže BH javnosti o tomu pišem na blogu IVAN BAĆAK, a ovaj blog ostaje za meditacije, molitve, i uglavnom duhovne sadržaje. "Dragi moj ispaćeni narode, ne kloni duhom!" (Alojzije kardinal Stepinac) "Šutnja nije izbor, to je neizbor. Apolitičnost nije rješenje, to je nerješenje. Sadašnje vrijeme shvatite kao nastavak borbe iz početka 90-ih godina, to je očito bila samo prva faza. Nemojte dozvoliti da vaša žrtva i mnogo teža, i konačna, žrtva vaših prijatelja bude uzaludna." (http://branitelj.blog.hr) Mrijeti ti ćeš kada počneš sam u ideale svoje sumnjati (S.S. Kanjčević) "Nekoć smo govorili i kad smo šutjeli, danas šutimo i kad govorimo". Planovi međunarodne zajednice KORISNI BLOGOVI i STRANICE: HDZ SPLIT JOSIP JURČEVIĆ BLOG IVICA URSIĆ Savez za Hrvatsku IVAN.BACAK MEDJUGORJE MESSAGES DARIO KORDIĆ Blog je posvećen njemu koji je ponio križ svih Hrvata iz BiH i strpljivo ga nosi u zatvoru Karlau pored Graza. Dario Kordić, G-416 Justizanstalt Karlau Herrgottwisgasse 50 A – 8020 Graz  Vrijeme će pokazati da je ova nepravedna PRESUDA rezultat zavjere muslimanske obavještajne službe AID, pojedinaca iz RH i nekadašnjih Darijevih "prijatelja" i suradnika. PISMO DARIOVA OCA IVI SANADERU Kada su Darija Kordića bez ijednoga dokaza osudili na 25 godina robije izjavio je: "S ljubavlju i ponosom nastavljam nositi ovaj maleni križ prikazujući ga rođenom Isusu Kristu za dobro i boljitak svome najmilijem hrvatskom narodu." To je rekao iako je svjestan: "Bog mi je stavio lance, a današnja Hrvatska zategla omču oko vrata." (Hrvatski list, 23. prosinca 2004.) A u istom tekstu (HL, 23. XII '04.) možemo naći i slijedeće riječi Darijeve supruge Venere: "Živa je istina da mu je to bilo u istrazi ponuđeno preko odvjetnika: ukoliko optuži Tuđmana i Šuška, doći će do nagodbe sa Sudom! Da je to napravio, bio bi danas vani na slobodi kao i svi drugi optuženici. Zašto nije? Jer je, kako mi kaže, ponosan na te ljude, ponosan što je bio s njima, ponosan što ih je uopće poznavao. Ne može njih optuživati za nešto što u biti nema veze s njima. Dario nije želio nikoga drugog optužiti jer nije želio izaći iz zatvora na grbači drugih. Rekao mi je da bi to bilo sramotno, da ne bi mogao s tim živjeti, a najbitnije mu je, što je nekoliko puta ponavljao, 'da sljedećih deset godina mogu samoga sebe pogledati u zrcalu te da mogu uspravno stajati pred svojom obitelji'." Zar pravednik mora dokazivati zlome I u toj igri izigravat metu Dok traže pute, sredstva da ga slome Zar trpjet mora i pravdat se svijetu O zemljo moja, moj preslatki Dome, Na tvome pragu ptica sam u letu Što slobodu diše. Dokazivat kome Načela, snagu i istinu svetu. Samo u srcu svog naroda živi I budi sokol što nad njime bdije Proći će tmurni ovi dani svi I ništa teško ništa mučno nije Kada ćutiš nadu što je narod nosi Pjevaj je i živi, neka znaju tko si (Marko Tokić, Sasvim obične pjesme) RELIQUIAE RELIQUIARUM, 2006. (HAAŠKA ŠKOLA) Najtužnija mi tugo, Domovino. Pred žrtvenikom za tebe bdijem i pradjedovom se čašću mijem. U krletci, u kavezu pjevaju slavuji Dok vani šišmiši lete. Zlatko Sudac Zvonko Bušić Je li sokol il' je vihor Četvrtak, 24. srpnja Godine Gospodnje 2008., ZVONKO Bušić je promijenio adresu. Dao Bog da sa svojom Julien poživi u zdravlju i veseju. Neka ga Duh Sveti ojača i nadahne za djelovanje na dobrobit svih Hrvata. Velik je Gospod Bog, velika su djela Njegova! Zvonko, dobro nam došao! |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
