ETIKA I POLITIKA
četvrtak, 11.03.2010.
UPOZNAJTE FRA MIĆU STOJIĆA
|
Vlado Čutura Uz Svećeničku godinu Fra Miljenko Stojić, redovnik, književnik Bez duhovnosti svećenik je nezamisliv Svećenik Hercegovačke franjevačke provincije fra Miljenko Mića Stojić rođen je 1. lipnja 1960. u Donjoj Dragićini kraj Međugorja. »Dijete sam tipične hercegovačke obitelji tog vremena u kojoj su se roditelji bavili poljodjelstvom i imali nas osmero djece«, svjedoči o. Stojić. »Kako su odrastali, braća i sestre išli su na rad u inozemstvo, a ja sam ih očekivao poglavito da se družim s njima, a ne da mi nešto donesu. Bio sam, naime, najmlađi.« O Stojić ističe da se odlučio vrlo rano biti fratar, još dok je imao 11 godina, a to je u sebi uključivalo i svećeništvo. »To sam vidio na onima koji su službovali u mojoj rodnoj župi Čerin i nemam na to do danas nikakva razumskog odgovora. Još kao skroz mali nastojao sam postati ministrant, a nakon toga sve je išlo svojim tijekom. Nikome o tome nisam govorio. Roditelji i ukućani su za to saznali tek kad sam im morao reći da sam primljen u Franjevačku klasičnu gimnaziju u Visokom i da za koji dan trebam tamo ići.« Pokrenuo radio, portale... Za svećenika franjevac Stojić zaređen je 1987. i tada je započeo svoj dušobrižnički rad kao župni vikar u Konjicu. »Nakon godinu dana otišao sam u Čapljinu, a onda na postdiplomski studij u Rim gdje sam magistrirao iz franjevačke i kršćanske duhovnosti. Odslušao sam i doktorsku godinu, počeo pisati rad, ali nisam više mogao izdržati u tuđini. U svakom sam slobodnom trenutku, naime, išao na različita bojišta kao vojni dušobrižnik i htio sam se tome više posvetiti. Na kraju te balade kao vojni dušobrižnik dobio sam medalje 'Ljeto '95' i 'Oluja', što mi je iznimno drago.« Nabrajajući službe, o. Stojić kaže: »Do danas sam još obnašao službe odgojitelja sjemeništaraca i bogoslova, odgojitelja postulanata i novaka, radio s mladima u župi, bio sam tajnik Hercegovačke franjevačke provincije. Trenutno sam vicepostulator u postupku mučeništva naše pobijene braće, o čemu se mnogo može čitati na portalu pobijeni.info. Ipak, istaknuo bih rad u župi Međugorje, gdje sam imao čast pokrenuti Informativni centar 'Mi' Međugorje i Radiopostaju 'Mir' Međugorje te ih voditi i razvijati kroz duže vrijeme.« »Umjesto da se odreknu klerikalizma i počnu se vladati kao obični dobri vjernici, naravno u skladu sa svojom službom, trse se živjeti neku 'suvremenost'. Tako imamo primjer da se crkveni službenici natječu u kritiziranju Crkve s njezinim protivnicima ili u vladanju s onima koji idu 'ukorak s vremenom'. Umjesto, dakle, da stvaraju trendove i ozdravljaju društvo, oni slijede ono što je tko zna kakav mulj izbacio na površinu. Tako svećenik treba biti djelatan u društvu u skladu s darovima koje mu je Bog dao i u skladu sa svojom crkvenom službom.« Govoreći o svećeničkom djelovanju, o. Stojić kaže da narod cijeni i treba svećenika. »Usudio bih se reći da ima bolje mišljenje o njemu, nego on o samome sebi. Nema tu ništa čudno. Nitko na ovoj zemlji ne može živjeti kao otok, a svećeništvo, redovništvo, crkvene službe, jesu onaj most koji nas svako na svoj način vežu s onom drugom obalom kamo ćemo svi stići. Kako relativizam sve više zahvaća današnje društvo, naravno da ga ima i među svećenicima. Sve što utječe na društvo i obitelj, utječe i na njih. Drukčije rečeno, rađaju se pod tim utjecajima i kao takvi ulaze u crkvene službe. Zbog toga kada netko od njih pogriješi, krivnju ne snosi samo on ili Crkva, već poglavito društvo, prije nego obitelj, koje ga je lomilo i lomi. Ono ga, naime, navodi na određene postupke, a poslije mu se ruga i kažnjava ga. I danas i u svako vrijeme svećenik treba biti onaj tko razumije trenutna događanja i u njih unosi poruku evanđelja. Bez duhovnosti taj je poziv, dakle, nezamisliv. Koliko će, pak, biti znanstvenik ili se baviti kulturom, to ovisi od darova koje mu je Bog dao. Važno je samo da se duhovno izgrađuje i preko toga shvaća kako ostvariti sebe i drugima oko sebe pomoći da se ostvare.« Između klerikalizma i vjere Komentirajući duhovnu protegu danas u Crkvi, koja se odražava i u društvu, o. Stojić kaže da su neki krivo razumjeli »posadašnjenje« i II. vatikanski sabor. »Umjesto da se odreknu klerikalizma i počnu se vladati kao obični dobri vjernici, naravno u skladu sa svojom službom, trse se živjeti neku 'suvremenost'. Tako imamo primjer da se crkveni službenici natječu u kritiziranju Crkve s njezinim protivnicima ili u vladanju s onima koji idu 'ukorak s vremenom'. Umjesto, dakle, da stvaraju trendove i ozdravljaju društvo, oni slijede ono što je tko zna kakav mulj izbacio na površinu. Svećenik treba biti djelatan u društvu u skladu s darovima koje mu je Bog dao i u skladu sa svojom crkvenom službom. Svećenici se trebaju oslobađati uvjerenja da su pozvani na svako pitanje posljednji dati odgovor. To je bilo dobrodošlo dok su jedino oni bili u prilici baviti se društvenim radom. Ta su vremena srećom iza nas. Što naše društvo više stasa, svećenici se trebaju povlačiti 'u sakristije' u pozitivnom smislu tog izraza. Pritom treba pratiti kretanja u društvu oko sebe i neprestano se djelatno odnositi prema njima. To će neki prozvati 'iskakanjem iz sakristije', ali to je njihova stvar. Svećenici i Crkva imaju pravo na svoj glas.« O. Stojić ističe da Crkva danas ne odgovara dovoljno društvenim izazovima. »Još se muči s pojedinim klerikalnim oblicima. Na pravi način ne uspijeva izići 'iz sakristije' u koju je neprestano trpa sekularizam. Posebno nikako da se snađe na polju javnih glasila, a baš tu bi trebala biti ukorak s vremenom. Niti se na pravi način njima služi, niti osniva dovoljno novih, niti profesionalno vodi one koje ima. To za posljedicu ima da ni kršćani u cjelini nisu dovoljno 'borbeni' na tom polju. A kad bi to bilo drukčije, onda sekularizam ne bi odgajao Crkvu i kršćane, već oni njega.« Vjera, domoljublje, čovjekoljublje O tome koliko su svećenici osposobljeni predstaviti svoj rad javnosti, o. Stojić kaže: »Oni su osposobljeni za znanstveni rad, ali ne i za predstavljanje svoje poruke javnosti pomoću sredstava koja su nam ili će nam biti na raspolaganju. Na fakultetu se ne uči dovoljno ili nikako govorništvo, računalstvo, novinarstvo u sadržajnom i tehničkom smislu, izražavanje pomoću pisane riječi. A sve su to temelji da svećenik poruku koju nosi predstavi današnjem društvu. Premalo je onih 10-ak minuta u obliku nedjeljne propovijedi. Treba živjeti, govoriti i učiniti sve potrebno da nas drugi čuju. Ne treba padati u napast moliti druge da nam to omoguće, već treba zasukati rukave i stvoriti si te mogućnosti.« Kad su u pitanju važna povijesna zbivanja koja Crkva nastoji otkinuti zaboravu, o. Stojić kaže: »Na tim poljima Crkvi treba skinuti kapu. U skladu s vjerom, domoljubljem, čovjekoljubljem i osposobljenošću za znanstveni rad Crkva lavovski pokreće pitanja koja se nastoje prekriti iz različitih razloga. Ona je bila, jest i bit će duša našega naroda i čovječanstva u cjelini. Stvorila je zapadnu uljudbu koja je cvjetala dok je išla ukorak s njom, a sada propada jer se nastoji odreći te svoje biti.« Samozatajni o. Stojić između ostaloga objavio je više knjiga, među ostalim: »Ta vremena«, »Paljenje svijeće«, »Raspretavanje vatre«, »Rijeka«, »Moji anđeli«, a njegova djela prevođena su na poljski i makedonski jezik. O svom radu kaže: »Bogu sam zahvalan da mi je dao dar da se mogu izraziti pisanom riječju. U njoj je polazak svih mojih životnih nastojanja, pa i onda kad se to izvana naizgled ne vidi. Ono što sam dosad napravio na tom polju može se vidjeti na portalu miljenko.info. Pišem o svim temama koje zanimaju čovjeka i kršćanina, što mnoge i iznenadi. Misle, naime, da ću pisati u skladu s 'Bože, ti me voliš, ja te volim'. Književnost ima svoj izričaj i ne može ga se nasilu mijenjati ili ograničavati samo na jedan način izražaja. Ipak, ono što jesmo i što živimo uvijek je jedno, bez obzira na koji primjeren način to predstavili.« Glas Koncila, broj 11 (1864), 14.3.2010. |
- 10:33 - Komentari (0) - Isprintaj - #
Rujan 2013 (1) Travanj 2013 (1) Ožujak 2013 (2) Veljača 2013 (6) Siječanj 2013 (4) Prosinac 2012 (5) Studeni 2012 (2) Listopad 2012 (1) Rujan 2012 (4) Kolovoz 2012 (7) Srpanj 2012 (3) Svibanj 2012 (4) Travanj 2012 (7) Ožujak 2012 (5) Veljača 2012 (3) Siječanj 2012 (4) Prosinac 2011 (3) Studeni 2011 (2) Listopad 2011 (3) Rujan 2011 (2) Kolovoz 2011 (2) Lipanj 2011 (2) Travanj 2011 (2) Ožujak 2011 (4) Veljača 2011 (1) Siječanj 2011 (3) Prosinac 2010 (3) Studeni 2010 (8) Listopad 2010 (8) Rujan 2010 (5) Kolovoz 2010 (3) Srpanj 2010 (6) Lipanj 2010 (11) Svibanj 2010 (15) Travanj 2010 (16) Ožujak 2010 (11) Veljača 2010 (9) Siječanj 2010 (2) Prosinac 2009 (3) Studeni 2009 (7) Listopad 2009 (8) Rujan 2009 (2) Kolovoz 2009 (2) Srpanj 2009 (5) Lipanj 2009 (6) Svibanj 2009 (9) Travanj 2009 (13) Ožujak 2009 (12) |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Opis bloga
ONLINE SPOMEN Blog je bio zamišljen kao prostor za iznošenje različitih pogleda na trenutni položaj i budućnost Hrvata u BiH. Kako su te teme bliže BH javnosti o tomu pišem na blogu IVAN BAĆAK, a ovaj blog ostaje za meditacije, molitve, i uglavnom duhovne sadržaje. "Dragi moj ispaćeni narode, ne kloni duhom!" (Alojzije kardinal Stepinac) "Šutnja nije izbor, to je neizbor. Apolitičnost nije rješenje, to je nerješenje. Sadašnje vrijeme shvatite kao nastavak borbe iz početka 90-ih godina, to je očito bila samo prva faza. Nemojte dozvoliti da vaša žrtva i mnogo teža, i konačna, žrtva vaših prijatelja bude uzaludna." (http://branitelj.blog.hr) Mrijeti ti ćeš kada počneš sam u ideale svoje sumnjati (S.S. Kanjčević) "Nekoć smo govorili i kad smo šutjeli, danas šutimo i kad govorimo". Planovi međunarodne zajednice KORISNI BLOGOVI i STRANICE: HDZ SPLIT JOSIP JURČEVIĆ BLOG IVICA URSIĆ Savez za Hrvatsku IVAN.BACAK MEDJUGORJE MESSAGES DARIO KORDIĆ Blog je posvećen njemu koji je ponio križ svih Hrvata iz BiH i strpljivo ga nosi u zatvoru Karlau pored Graza. Dario Kordić, G-416 Justizanstalt Karlau Herrgottwisgasse 50 A – 8020 Graz  Vrijeme će pokazati da je ova nepravedna PRESUDA rezultat zavjere muslimanske obavještajne službe AID, pojedinaca iz RH i nekadašnjih Darijevih "prijatelja" i suradnika. PISMO DARIOVA OCA IVI SANADERU Kada su Darija Kordića bez ijednoga dokaza osudili na 25 godina robije izjavio je: "S ljubavlju i ponosom nastavljam nositi ovaj maleni križ prikazujući ga rođenom Isusu Kristu za dobro i boljitak svome najmilijem hrvatskom narodu." To je rekao iako je svjestan: "Bog mi je stavio lance, a današnja Hrvatska zategla omču oko vrata." (Hrvatski list, 23. prosinca 2004.) A u istom tekstu (HL, 23. XII '04.) možemo naći i slijedeće riječi Darijeve supruge Venere: "Živa je istina da mu je to bilo u istrazi ponuđeno preko odvjetnika: ukoliko optuži Tuđmana i Šuška, doći će do nagodbe sa Sudom! Da je to napravio, bio bi danas vani na slobodi kao i svi drugi optuženici. Zašto nije? Jer je, kako mi kaže, ponosan na te ljude, ponosan što je bio s njima, ponosan što ih je uopće poznavao. Ne može njih optuživati za nešto što u biti nema veze s njima. Dario nije želio nikoga drugog optužiti jer nije želio izaći iz zatvora na grbači drugih. Rekao mi je da bi to bilo sramotno, da ne bi mogao s tim živjeti, a najbitnije mu je, što je nekoliko puta ponavljao, 'da sljedećih deset godina mogu samoga sebe pogledati u zrcalu te da mogu uspravno stajati pred svojom obitelji'." Zar pravednik mora dokazivati zlome I u toj igri izigravat metu Dok traže pute, sredstva da ga slome Zar trpjet mora i pravdat se svijetu O zemljo moja, moj preslatki Dome, Na tvome pragu ptica sam u letu Što slobodu diše. Dokazivat kome Načela, snagu i istinu svetu. Samo u srcu svog naroda živi I budi sokol što nad njime bdije Proći će tmurni ovi dani svi I ništa teško ništa mučno nije Kada ćutiš nadu što je narod nosi Pjevaj je i živi, neka znaju tko si (Marko Tokić, Sasvim obične pjesme) RELIQUIAE RELIQUIARUM, 2006. (HAAŠKA ŠKOLA) Najtužnija mi tugo, Domovino. Pred žrtvenikom za tebe bdijem i pradjedovom se čašću mijem. U krletci, u kavezu pjevaju slavuji Dok vani šišmiši lete. Zlatko Sudac Zvonko Bušić Je li sokol il' je vihor Četvrtak, 24. srpnja Godine Gospodnje 2008., ZVONKO Bušić je promijenio adresu. Dao Bog da sa svojom Julien poživi u zdravlju i veseju. Neka ga Duh Sveti ojača i nadahne za djelovanje na dobrobit svih Hrvata. Velik je Gospod Bog, velika su djela Njegova! Zvonko, dobro nam došao! |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
