CSPB - CRUX SANCTI PATRIS BENEDICTI
CSSML (okomica) -
Crux Sancta Sit Mihi Lux

- Neka mi križ bude svjetlo
NDSMD (vodoravno)
- Non Draco Sit Mihi Dux
- Neka mi zmaj ne bude vođa
VRSSMVSMQLIVB (slova u krugu)
- Vade Retro Satana, non Suade Mihi Vana,
Sunt Mals Qua Libas, Ipse Venena Bibas

ODLAZI SOTONO
NIKAD MI NE SAVJETUJ TAŠTINE
ZLO JE ONO ŠTO MI PRUŽAŠ
POPIJ SAM SVOJ OTROV



NAVRATITE I OVDJE:
DALMACIJA NEWS
Savez za Hrvatsku
J. J. blog

Prije svakog posla zazovimo Duha Svetoga
da nas nadahne čistim mislima i dobrim nakanama,
a dok pišemo: 'riječima nek bude usko, a mislima široko'
DOĐI DUŠE SVETI
KARIZMATSKA OBNOVA U DUHU SVETOMU

PJESME, MOLITVE, VIDEO, MP3...


NE BOJ SE
UDOBNA IM BUDI...M. BORAS
VRIDILO JE

POVEZNICE: blogovi, novine, vijesti
CANTGREG
CROWNOFSTARS
BETANIJA

VATIKAN
EU4CHRIST
CRKVA NA KAMENU
BISKUPIJA MOSTAR
HRVATI BH
KARMEL
FRANJEVCI
IZLAZAK
ŽELJKO ZUBANOVIĆ
FRAMA POSUŠJE
DR SUNIĆ
PATER LUKA
HRVATSKA KATOLIČKA MLADEŽ
PLODOVI DUHA DUGOPOLJE
PALOTINCI
PROSTOR DUHA
RI APOSTOL
TAU
ISUSEVOLIMTE
EVANDJELJE U MOLITVAMA.BLOG
ISTINE ODNOSNO LAŽI
LION QUEEN
GORUSICA
SKRIVENO BLAGO
BOZJA DJECA
HVALJEN ISUS
INSPEKTOR C.
ROSTILJANJE
SUSJED.COM
KNJIŽNICA
HERCEGBOSNA

Mnogo se, istina, govori o ljubavi prema narodu, ali mnogi govore tako zato što to koristi njihovom džepu,
drugi zato da lakše prikriju razne prljavštine, treći zato što su željni slave.
No, za uvjerena katolika ljubav prema narodu nije predmet trgovine, nego je ona moralna i etička dužnost
.
Alojzije Stepinac

Moli ovu molitvu s vjerom
i kad dođeš do toga da iskreno misliš svaku riječ svim svojim srcem,
nešto dobro duhovno će ti se dogoditi.
Iskusit ćeš Isusa i On će na poseban način promijeniti cijeli tvoj život
.


GOSPODINE ISUSE,
dolazim pred Tebe ovakav kakav jesam.
Žao mi je što sam griješio. Kajem se za grijehe.
Molim Te, oprosti mi.
U Tvoje ime opraštam svima drugima
za sve što su činili protiv mene.
Odričem se Sotone, zlih duhova
i svih djela njihovih.

Predajem Ti cijeloga sebe moj Gospodine Isuse
sada i zauvijek.
Sada Te pozivam u svoj život Isuse.
Prihvaćam Te kao svoga Gospodara,
svog čuvara
Molim Te ozdravi me, promijeni me, ojačaj me
u tijelu, duši i duhu.

MARIJO, Majko žalosnih, Kraljice mira
.......
svi anđeli i sveci
pritecite mi u pomoć.
Amen! Amen!

Blagosovila nas Gospa Marija
s ljubljenim sinom

O, dođi Gospodine Isuse!
Zaštiti me svojom Predragocjenom Krvi.
Ispuni me svojim Duhom Svetim!
Ljubim Te Gospodine Isuse!
Slavim Te Isuse!
Zahvaljujem Ti Isuse!
SLIJEDIT ĆU TE U
SVE DANE ŽIVOTA SVOGA

"Neka te blagoslovi Gospodin i neka te cuva! Neka te Gospodin licem svojim obasja. Milostiv neka ti bude! Neka pogled svoj Gospodin svrati na te i mir ti donese."

Molitva za obitelj


Bože naš,koji si izvor i temelj obiteljske zajednice,
daj da se u našim obiteljima ugledamo na kreposti i
ljubav Svete Obitelji iz Nazareta,da jednog dana
kad se sretnemo u Tvojoj kući,prispijemo u posjed
vječnog blaženstva.Amen.

Image and video hosting by TinyPic

Molitva zaštite

U ime Isusovo uzimam vlast
i vežem sve sile i snage
u zraku, na zemlji, u vodi,
u podzemlju, na onom svijetu, u prirodi i u vatri.
Ti si Gospodin nad svim svemirom,
dajem ti slavu u ime tvoga stvorenja.
U tvoje ime vežem sve demonske sile
koje su došle protiv nas i naših obitelji
i stavljam sve nas pod zaštitu tvoje dragocjene krvi
koja je prolivena za nas na križu.

Marijo, naša Majko, tražimo tvoju zaštitu
i zagovor s Presvetim Srcem Isusovim za sve naše obitelji.
Zaogrni nas svojim plaštem ljubavi da se prestraši neprijatelj.

Sveti Mihovile, i naš anđele čuvaru,
dođite i branite nas i naše obitelji u borbi protiv svega zla što obilazi svijetom.
U ime Isusovo, zapovijedam svim silama i snagama zla
da odstupe istog časa od nas, od naših domova i naše zemlje.
A mi ti zahvaljujemo, Gospodine Isuse, jer si vjeran Bog i osjećaš s nama.
Amen
Image and video hosting by TinyPic
Molitva za domovinu

Presveta Djevice i Majko naša Marijo,
zaštitnice domovine,molimo Tvoju
pomoć i zaštitu u
svim pogibeljima i nevoljama.
Izmoli nam vjernost i ustrajnost u
katoličkoj vjeri,
pomozi nam da živimo u miru i blagostanju.
Pod tvoju zaštitu stavljamo mladiće i djevojke,
očeve i majke, djecu i starce, zdrave i bolesne,
žive i pokojne.
Čuvaj nas, našu domovinu
i našu imovinu. Amen

Image and video hosting by TinyPic
Molitva Duhu Svetome

Duše Sveti,Dušo moje duše, klanjam Ti se i molim Te:
prosvijetli me, vodi me, jačaj me, tješi me.
Reci mi što moram učiniti, daj mi Svoje naloge.
Obećajem da ću se podložiti
svemu što Ti tražiš od mene
i prihvatitit sve što budeš dopustio da me snađe.
Daj mi tvoj žar da Te, potaknut tvojom Riječi.
tražim uosobama koje susrećem
i događajima današnjeg dana.
Usmjeri uvijek moju volju prema svojoj
da je mogu jasno spoznati,
žarko ljubiti i sprovesti u djelo i slijediti primjer
Tvoga Sina Gospodina našega Isusa Krista.
Ponizno Te molim da uvijek budeš uz mene
da u svim stvarima radim
samo po Tvojim svetim nadahnućima.
Ti možeš probuditi tu ljubav ...

ETIKA I POLITIKA

utorak, 24.09.2013.

Siromasi su naši prijatelji za vječnost


DVADEST I PETA NEDJELJA KROZ GODINU
(Godina C)
POMAGANJEM SIROMAHA OD PROLAZNOG BOGATSTVA OVOGA SVIJETA PRIBAVLJA SE SEBI
PRIJATELJE ZA VJEČNOST

»I ja vam kažem: stecite sebi prijateljâ lažnim bogatstvom, da vas prime u svoje vječne stanove kad ga vama nestane.« (Lk 16,9)

Hvaljen Isus i Marija!
Draga braćo i sestre!

Svi ljudi barem donekle teže za novcem i čeznu za bogatstvom.
Ima pojedinaca koji svoje blagostanje grade na štetu drugih ljudi, druge proračunato izrabljuju i preziru one koji su siromašni.
Zato svaki kršćanin se mora uvijek ispitivati kako će se dobro poslužiti svojim bogatstvom da ga ne bi zloupotrijebio na štetu drugih ljudi. Po uzoru na našega Gospodina Isusa Krista mi se materijalnim dobrima i zemaljskim uspjesima moramo služiti za svoje osobno dobro i na dobrobit bližnjega, ali im ne smijemo ni u kojem slučaju robovati.
Stoga nas Isus u svojem Evanđelju potiče da pomaganjem siromaha i od svjetovnog bogatstva kojim raspolažemo na ovom svijetu pribavljamo sebi prijatelje za vječnost.

Prema tome Bog ne može dopustiti da bilo tko na bezobziran način gazi njegovu svetu volju koja traži obranu i pomaganje svih potrebnih i potlačenih.
Tako prorok Amos prima od Boga opasnu zadaću da samarijskim moćnicima u ime Božje poručuje da krivo rade što materijalno blagostanje u državi koriste samo za osobno obogaćivanje tlačeći siromašne državljane.
Bogataši Samarije održavaju vjerske blagdane, ali jedva čekaju da prođe propisano vrijeme počinka pa da se vrate izrabljivačkim spletkama. Prorok ih posebno napada što krivim mjerama izrabljuju siromahe.
Nakon što je naveo zaista okrutne riječi, koje izražavaju način kako silnici gaze i satiru uboge, prorok Amos navodi Božju izjavu koja najavljuje kazne za takva zlodjela.

Silnici i bogataši postupaju okrutno sa siromasima zato što nemaju na pameti Boga. I onda kada misle na Boga drže da Bog njihova zlodjela ne vidi (jer je daleko) i da o njima ne vodi računa.
Gaženje bijednika je redovito izvor i uzrok svakoga grijeha. A bijednik najčešće ne zna sebi drugačije pomoći nego da zazove Boga, koji može najprije smutiti i ublažiti progonitelja. Zato se Gospodin po proroku svečano zaklinje da neće napustiti svojih siromaha koji vapiju njemu i da će zlotvore kazniti ovdje i u vječnosti.
»Zakle se Gospodin Ponosom Jakovljevim: „Dovijeka neću zaboraviti nijednoga djela vašega!”« (Am 8,7)
Bog s neba neprestano gleda sve što ljudi čine na zemlji. Gleda i ne miruje već se brine za siromahe i vadi ih iz gliba u koji ih bezbožnici bacaju.

Iako su bogataši i moćnici ovoga svijeta nasilni i okrutni prema siromasima i bijednima, ipak kršćanin ih ne smije mrziti, nego se za njih moliti. Apostol Pavao nam preporučuje ne samo da se molimo za sve ljude, a posebno za one koji su na vlasti, nego spominje i cilj koji želimo postići tim molitvama. A to je da nam oni koji su na vlasti omoguće da mirno živimo u svoj bogoljubnosti i vjerskoj ozbiljnosti. Razni javni nemiri i neredi ne pogoduju dobrim djelima i bogoljubnom životu pa želimo da bi se sve vlasti brinule za naš miran i spokojan život.
»To je dobro i ugodno pred Spasiteljem našim Bogom koji hoće da se svi ljudi spase i dođu do spoznanja istine.«(1 Tim 2,3-4)

Apostol hoće da redovito molimo za sve ljude, jer spasenje nije povlastica samo nekih osoba. Naprotiv, upravo oni koji spasenje već uživaju moraju se molitvom i radom brinuti za spasenje svih ljudi.
To proizlazi već iz samog pojma što ga imamo o našem Bogu koji je Spasitelj. On je takav, jer zaista hoće da se svi ljudi spase. Bog ne bi bio Bog kakav nam se objavio kad bi želio da ga samo neki upoznaju i uzljube. On nam je otkrio svoju istinu i hoće da svi ljudi »dođu do potpune spoznaje istine« (1 Tim 2,4).
Spoznanje Božje istine će svakoga dovesti do obraćenja, a time i do konačnog spasenja.
»Jer, jedan je Bog, jedan je i posrednik između Boga i ljudi, čovjek – Krist Isus, koji sebe samoga dade kao otkup za sve.« (1 Tim 2,5-6)

Apostolu Pavlu koji je Boga nazvao Spasiteljem, odmah dolazi na pamet (um) njegov Gospodin Isus Krist koji je izveo spasenje svijeta.
Kao Božji Sin on ima mogućnost da preuzme tu ulogu posrednika između Boga i čovjeka, a kao Sin čovječji, koji pripada svemu ljudskom rodu, može tu ulogu izvesti i primjeniti na sve ljude.
Stoga Pavao s ponosom ističe da je on glasnik i apostol upravo toga i takvoga Spasitelja koji ga je postavio »učiteljem narodâ u vjeri i istini« (1 Tim 2,7)
Zato on želi da ga u tome i drugi pomažu i »da svi ljudi mole na svakom mjestu, podižući čiste ruke prema nebu, bez srdžbe i prepirke« (1 Tim 2,8).
To isto od nas traži i naša majka Crkva.

Samo grijeh udaljuje od spasenja, jer kida svaki odnos ljubavi između Boga Spasitelja i čovjeka.
Ali ako se čovjek na vrijeme obrati od svojega grijeha, sličan je snalažljivu upravitelju iz Isusove parabole u današnjem Evanđelju koji na vrijeme razmišlja o svojoj budućnosti.
Optužen da »rasipa« gospodarevo imanje, on predviđa skoro otpuštanje iz službe.
Zove stoga dužnike i briše im dio provizije koja bi pripala njemu kao nagrada za obavljeni posao.
Tako se pripravlja za budućnost koja sigurno predstoji: primit će ga ljudi kojima je pomogao od svog materijalnog dobra.
Isus ga pohvaljuje ne zbog prijevare kao takve, nego zbog odlučne smionosti i promišljene brige kojom se on u sadašnjosti brine za buduće dane i stavlja ga uzor snalažljivosti.
»I ja vam kažem: stecite sebi prijateljâ lažnim bogatstvom, da vas prime u svoje vječne stanove kad ga vama nestane.« (Lk 16,9)

A prijatelji koji primaju u šatore vječne kad prestane važiti svjetovno bogatstvo su anđeli, sveci i svi kojima smo svojim blagom ili uslugama pomagali u toku zemaljskoga života.
Zato mudar je onaj čovjek koji računa s time da će gospodar doći i tražiti obračun. Onaj koji ne živi samo za jedan dan, nego zna što od njega traži sadašnji trenutak te postupa smiono i odlučno, čineći dobro drugima, taj radi pametno i održat će se na kraju pred Gospodarevim sudom. Sve što posjedujemo i čime raspolažemo nije nam dano samo zato da to uživamo, nego u prvom redu zato da time sebi osiguramo vječno blaženstvo.
Stoga nas Isus i poučava kako treba razborito iskoristiti bogatstvo za dobra djela, jer inače ono je vrlo pogibljeno za spas duše.
»Nijedan sluga ne može služiti dvojici gospodara. Jer ili će jednoga mrziti, a drugoga ljubiti, ili će uz jednoga pristajati, a drugoga prezirati.
Ne možete služiti Bogu i bogatstvu!« (Lk 16,13) – govori nam Isus!

Amen!
Hvaljen Isus i Marija!

Čitanja: Am 8,4-7
Ps 113 (112), 1-2. 4-6. 7-8
1 Tim 2,1-8
Lk 16,1-13

- 20:10 - Komentari (4) - Isprintaj - #

nedjelja, 21.04.2013.

IV. Vazmena nedjelja - Krist Jaganjac i Dobri Pastir usred svoga stada



»Neće više gladovati ni žeđati, neće ih više paliti sunce niti ikakva žega, jer - Jaganjac, koji je posred prijestolja, bit će pastir njihov i vodit će ih na izvore vodâ života. I otrt će Bog svaku suzu s očiju njihovih.« (Otk 7,16-17)

Hvaljen Isus i Marija!
Draga braćo i sestre!

U našem društvu današnjice i mi kršćani često se dajemo zavesti od drugih, računajući jedino na korist i ne gledamo na pravi napredak čovječnosti u nama i oko nas.
Zato i nama danas Krist se nudi da bude naš predvodnik.
On želi samo jedno: oslobođenje čovjeka od svake sputanosti i zla. On je naš Pastir.
Isus je Dobri Pastir koji je za svog mesijanskog djelovanja uprisutnjivao pastirsku brigu Božju za ljude.
Iz svog uskrsnog proslavljenog stanja, On i dalje ostaje naš Dobri Pastir koji nas kroz povijest sabire u Crkvu, hrani svojom riječju i sakramentima te nas vodi prema vječnim Očevim pašnjacima.

Stoga današnja Liturgija je sva usredotočena na liku Krista Jaganjca i Pastira.
U stvarnosti osobe Isusa Krista se identificiraju likovi Jaganjca - Sluge Jahvina i Pastira - Vođe naroda Božjega u svojem neprestanom duhovnom - vjerskom izlasku.
U prvom liku Jaganjca - Sluge izražena je blizina Isusova s nama u kojoj Sin Božji želi biti u svemu sličan nama, osim u grijehu, želi podijeliti s nama našu sudbinu sve do smrti gdje je prolio svoju nevinu krv za naše Otkupljenje.
U drugom liku Pastira - Vođe izražene su ljubav i milosrđe Božje prema nama ljudima u osobi Isusa Krista.
Tako je vrhovni Pastir naših duša osobno prošao put koji i nama pokazuje: put križa ili »velike nevolje« koji vodi u vječnu sreću kraljevstva Božjega.

Isus Krist, Dobri Pastir jest živi model pastira za sve one koji u Crkvi njegovoj vrše pastirsku službu.
Ako pastiri Crkve ne ljube svoju braću i sestre osobnom, uljudnom, kršćanskom, ohrabrujućom i utješujućom ljubavlju sve do potpunog istrošenja svojega života za svoje stado bez ikakvih osobnih interesa, onda nisu pravi suradnici jedinog Pastira Isusa Krista.
Istu obavezu treba osjećati svaka kršćanska zajednica prema mnoštvu djece Božje.

Kao Pastir, Krist uspostavlja osobne odnose sa svakim od nas pojedinačno svojom ljubavlju koja prožima cijelo naše biće.
On nas osobno poznaje i prisutan je s nama i u nama svaki čas našega života.
Kao Jaganjac Krist nam doziva u pamet da je njegov život darivanje za druge, a ne iskorištavanje drugih; služba, a ne vlast; žrtvovati se za druge, a ne žrtvovati druge radi svojih interesa.
U Isusu koji postaje Jaganjac da bi mogao biti žrtvovan i da bi nas oprao svojom krvlju od naših grijeha i koji postaje kruh da bi nas hranio za život vječni, mi vidimo lice milosrdno Boga Oca koji se brine za svoju djecu.
To je Bog u službi čovjeka: to je Bog koji se otkrio - objavio nama u Isusu Kristu, zaklanom Jaganjcu koji je postao Pastir svojega stada.

To je poruka vjere i života svima nama kršćanima, pastirima i stadu da budemo živi svjedoci njegove prisutnosti kao Jaganjca i Pastira među ljudima.
I mi trebamo uvjeriti ljude našega vremena da nemamo nikakve želje da gospodarimo i dominiramo nad drugima, nego samo da služimo da bi pomogli svima da se bolje razumiju kao braća i da bismo zajednički ostvarili humanije i za sve pristupačnije društvo, odnosno zajednicu ljudi zasnovanu na istini, pravdi i ljubavi.

Stado Kristovo ne može se zatvoriti u samo sebe, nego se mora širiti i svoju vjeru u Krista i njegovu ljubav na druge prenositi. U tome je sva tajna uspjeha apostola Pavla i Barnabe, navjestitelja sveopćeg spasenja, koji nakon što nisu bili prihvaćeni od svojih sunarodnjaka, obraćaju se poganima i navješćuju im Božju riječ spasenja, bio je to vrlo važan zaokret u razvoju prve Crkve. Ta će usmjerenost, poslije manjih razumljivih kolebanja, sasvim prevladati i Crkvu otvoriti svim narodima.

Koliko je to bilo krivo Židovima toliko je razveselilo pogane. Sada su i oni imali pravo na Božju milost pa su novu vjeru prigrlili svi oni koji su imali barem malo smisla za duhovne vrednote.
»Pogani koji slušahu, radovahu se i slavljahu riječ Gospodnju, te povjerovaše oni koji bijahu određeni za život vječni.« (Dj 13,48)

Ovdje vidimo pastirsko služenje misionara koji unatoč teškoćama uprisutnjuju brigu Isusa Dobrog Pastira.
»A učenici se ispunjahu radošću i Duhom Svetim.« (Dj 13,52)
Krist nikad neće pridobiti mnoštvo svojih izabranika nekom demagogijom. On je sam svojom krvlju platio cijenu našega spasenja. Cilj kojemu nas on danas vodi jest pravi život. Taj život koji je on donio mi već sada uživamo, a punina nas čeka u vječnosti.

Zato u Knjizi Otkrivenja govori sv. Ivan Krstitelj da vidi kako svi otkupljeni u nebu stoje pred Božjim prijestoljem i pred Janjetom - Kristom obučeni u bijele haljine krsne milosti, a u rukama im palme, znakovi mučeničke i uopće kršćanske pobjede.
Svi »ovi dođoše iz nevolje velike i opraše haljine svoje i ubijeliše ih u krvi Jaganjčevoj« (Otk 7,14).
Božji Jaganjac je bio s njima, uvijek su ga imali na raspolaganju pa su u njegovoj krvi po sakramentima mogli uvijek iznova prati svoje krsne haljine kad bi ih uprljali hodajući zemaljskim cestama. Ono što su činili na zemlji služeći Bogu u hramu svojih zajednica to oni sada nastavljaju u nebu izravno pred prijestoljem samoga Boga i pjevaju mu dan i noć, bez prekida.
Uza svu božansku uzvišenost Božje se veličanstvo spušta među svoju djecu i s njima prebiva.
Zato je njihova radost u nebu vječna. Oni »neće više gladovat ni žeđati, neće ih više paliti sunce niti ikakva žega, jer - Jaganjac, koji je posred prijestolja, bit će pastir njihov i vodit će ih na izvore voda života. I otrt će Bog svaku suzu s očiju njihovih« (Otk 7,16-17).

Uskrsli Krist preuzeo je to Božje svojstvo, jer ga je u toku svog povijesnog ministerija uprisutnjivao svojim postupcima prema bolesnicima i raskajanima te prema svima koji su bili gladni riječi Božje.
Sve to nam govori da je proslavljeni Krist i danas naš dobri Pastir koji nam omogućuje da peremo svoje životne haljine u njegovoj krvi te nas vodi na izvore životne vode svoje milosti. Isus je postao naš dobri Pastir zato što se prije žrtvovao za nas kao Jaganjac.
On nas pozna svakog poimence i osigurava nam život vječni.
»Ja im dajem život vječni, - kaže Isus - te neće propasti nikada, i nitko ih neće ugrabiti iz moje ruke.« (Iv 10,28)

Iz svog uskrsnog stanja Krist to sada čini po vidljivim pastirima Crkve koji kršćanskoj zajednici treba da svjedoče duhovne vrednote svojim osobnim životom i svojom službom.
Zato ova Nedjelja Dobrog Pastira slavi se u Crkvi kao međunarodni dan duhovnih zvanja.
Oni koji u redovničkom i svećeničkom zvanju izbliže nasljeduju Krista djevičanskog, siromašnog, Ocu poslušnog i ljudima otvorenog, uprisutnjuju Isusovu pastirsku zadaću u Crkvi i svijetu kroz povijest.

Danas molimo da oni koje je Bog pozvao u redovnike, redovnice i svećenike ustraju u svom zvanju.
Molimo za sve koji se spremaju za duhovni poziv i za one koje Bog zove iz današnjih vjerničkih obitelji da se mognu odazvati tom Božjem pozivu i skupa s Kristom Dobrim Pastirom skupljati ljude u jedan narod Božji u ljubavi Boga Oca.
Ljubav koja veže Oca sa Sinom je zapravo ta životna snaga koja veže kršćane međusobno i podržava ih u njihovoj borbi protiv zla u svijetu.
Zato Isus i kaže: »Otac moj, koji mi ih dade, veći je od svih, i nitko ih ne može ugrabiti iz ruke Očeve. Ja i Otac jedno smo« (Iv 10,29-30).
Kada kršćani budu ostvarili to jedinstvo vjere i ljubavi s Gospodinom i međusobno, onda će moći u potpunosti dati svjedočanstvo svijetu da oni doista »slušaju glas« Kristov i da ih »on poznaje« i da oni »idu za njim« (usp. Iv 10,27).

Amen!
Hvaljen Isus i Marija!

Čitanja: Dj 13,14. 43-52
Ps 100,1-2. 3. 5.
Otk 7,9. 14b-17
Iv 10,27-30

Jakov Ripić

- 17:54 - Komentari (1) - Isprintaj - #

subota, 30.03.2013.

Sretan i blagoslovljen Usrs

Radosna vijest Uskrsnuća odzvanja danas u Crkvi: Krist je uskrsnuo, On je pobijedio smrt i živi, On je Gospodar živih i mrtvih.
Svemoguća riječ Božja koja je stvorila nebo i zemlju i koja je oblikovala čovjeka na svoju sliku u priliku, pozvala je u svjetloj noći Uskrsnuća na besmrtan život, Isusa iz Nazareta, Sina Božjega i Sina Marijina.
Uskrsnuli Krist je naša nada.
On je novi čovjek.
U njemu je ostvarena velika nada čovječanstva: ostvarenje nove zemlje i novih nebesa u kojima će svijet biti bez žalosti i plača, mir i pravda, radost i život bez sjene i bez kraja.
Smrt je pobijeđena Kristovom smrću i uskrsnućem.
U Uskrslom Gospodinu smrt i grijeh su poraženi i ne zadaju nam više straha jer nas je On od njihova ropstva oslobodio.

Stoga Blagdan Uskrsnuća Isusova je najveći blagdan naše svete vjere. Uskrs je prvi, najstariji i najveći blagdan kršćanstva.
Zato se u Liturgiji svaka Nedjelja slavi kao blagdan Uskrsa jer se ne sjećamo samo minulih davnih događaja Kristova života već slavimo Njega, Uskrsloga.
Riječ Božja koju smo slušali u današnjim čitanjima sv. Pisma govori nam o tom uskrsnuću Kristovu od mrtvih na kojem se temelji sva naša vjera i koje daje smisao čitavom našem životu. Zbog toga Isusovo Uskrsnuće, središnji događaj naše vjere, ima neizreciv smisao za nas.
Uskrsli Gospodin nam potvrđuje da je moguće i da je već na djelu posvemašnje oslobođenje i život vječni.
Vazam budi u nama i u cijelom svijetu neizmjernu nadu i pouzdanje u život.

U prvom Čitanju iz Djela Apostolskih sv. Peatr u snazi Duha kratko sažimlje sav Isusov život i djelo te ističe jedinstven značaj njegove osobe, njegova života i djela za spasenje svakoga čovjeka.
Kristovo uskrsnuće pripisuje se zahvatu Očevu. Tim je činom Bog Otac posvjedočio da mu je Isus doista Sin i da je svaka njegova riječ sudbinski smjerodavna za svakoga čovjeka, a njegovo otkupiteljsko djelo preduvjet oproštenja grijeha.

Petar svjedoči da je Krist živ. On na temelju vlastitog iskustva i iskustva kršćanske zajednice daje svjedočanstvo o Isusovu uskrsnuću.
»Mi smo svjedoci svega što učini u zemlji judejskoj i Jeruzalemu. I njega smakoše objesivši ga na stup! Bog ga uskrisi treći dan i dade mu da se očituje ne svemu narodu, nego svjedocima, od Boga preodređenim – nama koji smo s njim zajedno jeli i pili, pošto uskrsnu od mrtvih.« (Dj 10,40-41)

U isto vrijeme Petar ističe da Bog preko vjerodostojnih svjedoka Kristova uskrsnuća, tj. preko apostola i njihovih nasljednika dotiče svakog čovjeka.
»On nam i naloži propovijedati narodu i svjedočiti: ovo je onaj koga Bog postavi za suca živih i mrtvih!« (Dj 10,42)
Stoga Petar tvrdi da će ljudi biti suđeni prema svojoj vjeri u uskrslog Isusa. Koji budu u njega vjerovali imat će i udio u njegovu životu.
»Za nj svjedoče svi proroci – da tko god u nj vjeruje po imenu njegovu prima oproštenje grijeha« (Dj 10,43)

I mi smo vjerom tom svjedočanstvu apostola prihvatili Krita i time ušli u živu zajednicu Božjeg naroda, u Crkvu.
Isus je i nama ugaoni kamen na kome gradimo svoje uvjerenje i tako sjedinjeni s njim gradimo novi Božji svijet.
I mi smo također pozvani kao očevi obitelji, kao majke i odgojiteljice, kao svećenici... da na nove generacije prenosimo navještenu nam vjeru i da riječu i životom svjedočimo Uskrsnulog Krista Gospodina.

Krist daje novi smisao našem životu. Naše se uskrsnuće već sada ostvaruje dok se mukom i naporom opiremo sili zla i grijeha. Novi je život u nama usmjeren potpunom procvatu koji će se očitovati kad se Isus objavi svijetu na kraju vremena. A sv. Pavao u svojoj poslanici Kološanima kaže da smo mi po sv. Krštenju suuskrsli s Kristom.
»Ako ste suuskrsli s Kristom, tražite što je gore, gdje Krist sjedi zdesna Bogu! Za onim gore težite, ne za zemaljskim!« (Kol 3,1-2)

Stoga moramo biti novi ljudi. Ne smijemo više dopustiti da grijeh u nama vlada. Nek Krist bude naš oživotvoritelj. Svijet žeđa i gladuje za istinom i pravdom.
U svakom kršćaninu treba da se događa trajan »izlazak« iz iskonske grešnosti te »prijelaz« u novoga preporođenog čovjeka u Kristu. Krist je naš vazmeni jaganjac, On je naša »pasha«.
Stoga se u nama mora događati njegova Pasha – prijelaz: tj. treba da prijeđemo iz starog čovjeka grijeha u novog čovjeka milosti. U nama dakle na smije više djelovati stari kvasac, »zloće i pakosti«, već treba da budemo autentični kršćani, pravi Kristovi sljedbenici.
»Zato svetkujmo, ne sa starim kvascem, ni s kvascem zloće i pakosti, nego s beskvasnim hljebovima čistoće i istine.« (1 Kor 5,8)

Sve ovo je moguće samo ako mi čvrsto vjerujemo, da je Krist uskrsnuo od mrtvih za nas i za naše spasenje. Naša vjera u uskrsnuće Isusovo temelji se na vjeri prvih učenika i apostola Kristovih, koja se zasniva na njihovu osobnom susretu s njime poslije njegove smrti i uskrsnuća. I oni sami nisu mogli zamisliti da će Isus uskrsnuti.
Prva i povlaštena svjedokinja Uskrsnuća, poslije Majke Isusove, bijaše Marija Magdalena koja prva dođe na grob.
Ona prva donosi tu radosnu vijest Uskrsnuća apostolima i to nekako povjerljivo samo Petru i Ivanu. Htjela je da oni prvi vide i da prvi provjere. Obojica potrčaše grobu, ali Ivan je pretrčao Petra jer je bio mlađi i stiže prvi na grob.
»Sagnuv se, opazi povoje gdje leže, ali ne uđe. Uto dođe i Šimun Petar, koji je išao za njim, i uđe u grob. Ugleda povoje gdje leže i ubrus koji bijaše na glavi Isusovoj, ali nije bio uz povoje, nego napose smotan na jednom mjestu.« (Iv 20,5-7)

Ivan nije htio odmah ući u grob već je dao da Petar kao poglavar Crkve uđe prvi i da provjeri grob i autentičnost Kristova uskrsnuća. Tako ovo Ivanovo evanđelje nam govori o prvim iznenađenjima i o prvim provjerama groba od strane povlaštenih svjedoka koji su ustanovili prazan grob.
Nije bez važnosti što je zapisano ono o povojima i ručniku. Da je tijelo bilo ukradeno kako to tvrde Židovi, da je grob bio oskvrnut sve bi bilo u neredu.
Čini se da ni Mariji ni Petru, a u prvi čas ni Ivanu, nije ni palo na pamet Isusovo uskrsnuće. Ostali su samo zaprepašteni pred iznenadnom činjenicom prazna groba.
Ali ipak Ivan je bio intuitivniji i sposobniji da prodire u srž stvari. Stoga on sam tvrdi da je, videći prazan grob i povoje gdje leže, shvatio i uzvjerovao da je Gospodin živ: »Tada uđe i onaj drugi učenik, koji prvi stiže na grob, i vidje i povjerova. Oni doduše još ne upoznaše pisma: da Isus treba da ustane od mrtvih« (Iv 20,8-9).

Susreti s Uskrslim Isusom će istom uslijediti.
»Gle, dvojica Isusovih učenika toga dana, prvog u sedmici, putovala su u selo koje se zove Emaus, udaljeno od Jeruzalema šezdeset stadija. Razgovarahu se međusobno o svemu što se dogodilo. I dok su tako razgovarali i raspravljali, približi im se Isus i pođe s njima. Ali prepoznati ga, bijaše uskraćeno njihovim očima. On ih upita: „Što to putem pretresate među sobom?”« (Lk 24,13-18)

Veliki Petak prouzročio je u toj dvojici učenika duboku krizu vjere i nade. Stoga oni napuštaju zajednicu u Jeruzalemu i vraćaju se u svoje selo. Njihove su nade propale i u tom razočaranju ne uspijevaju prepoznati Gospodina Isusa ni onda kad im tumači sv. Pismo koje govori da je Krist morao trpjeti da bi ušao u svoju slavu.
»A mi se nadasmo da je on onaj koji ima otkupiti Izrael. Ali povrh svega toga ovo je treći dan što se to dogodilo.« (Lk 24,21-22)

Ali će ga oni ipak prepoznati u »lomljenju kruha«. Tako se u prvoj Crkvi nazivala Euharistija (usp. Dj 2,42,46; 20,7; 27,35). U uspomeni učenika ostalo je nezaboravno to Isusovo geslo i odmah kad On išezne ispred njihovih očiju ustanovit će kako im je srce igralo od radosti kad im je tumačio sv. Pismo.
Jesti od istog kruha i piti iz iste čaše s Isusom bijaše za učenike znak osobitog zajedništva s njime i među sobom.

I mi kršćani smo Isusovi učenici na putu, mi smo »Crkva u hodu« (Ecclesia peregrians) ovom zemljom prema vječnoj domovini. I nama se Isus očituje i danas kao Uskrsnuli Spasitelj po svetom Pismu i Euharistiji.
Bez poniranja u sveto Pismo ne možemo upoznati Krista i bez blagovanja gozbe tijela i krvi njegove ne možemo imati zajedništvo s njim. Tako nam ovo uskrsno Evanđelje po Luki navješta dva stola svake nedjeljne Mise: stol Božje riječi i stol Božjega kruha (DN 21). Stoga tek po najintimnijem druženju s Kristom u sv. Pričesti postaju nam jasna i sama Pisma Staroga i Novoga Saveza koja neprestano govore o njemu.
I mi možemo prepoznati Krista u bratskom lomljenju euharistijskog kruha. On je trajno među nama. A za njega svjedočimo ljubavlju koja nas ujedinjuje i životom koji darujemo za njega i našu i njegovu braću i sestre.

Dvojica učenika iz Emausa istom kad su ugostili »nepoznatog Suputnika« otkrili su Krista Isusa. To nam govori da se naša Euharistija – Misa mora pretvoriti u život tako da svi osjete: i naši ukućani i sustanari i sugrađani da smo mi danas bili na Misi, tj. na svadbenoj gozbi Sina Božjega kao njegovi prijatelji. Koliko će iznenađenja biti u »onaj dan slave Sina Božjega« kada bude sudio živima i mrtvima.
On neće prepoznati svojima one kršćane koji ga nisu umjeli prepoznati u drugima, u potrebnima, dok svima onima koji ga Neznana poslužiše reći će »uđite blagoslovljeni u kraljevstvo Oca mojega pripravljeno za vas od početka svijeta« (usp. Mt 25,34).

Amen!

Hvaljen Isus i Marija!

(Jakov Ripić)

Čitanja: Dj 30,34-37-43
Kol 3,1-4
1 Kor 5,6b-8
Iv 20,1-9
Lk 24,13-35





SRETAN I BLAGOSLOVLJEN USKRS !!!

- 14:09 - Komentari (0) - Isprintaj - #

nedjelja, 24.03.2013.

Umjesto maslina, bacimo preda Nj svoje grijehe...


Prostrti pred Tobom
Umjesto maslina bacimo preda Nj svoje grijehe, umjesto palmi bacimo svoja nedjela i propuste, mjesto mladica dajmo svoja srca, a umjesto haljina prostrimo sebe. Pitam se je li svjetina koja je vikala Hosana Sinu Davidovu bila glasnija od one koja je vikala Raspni ga, raspni! Pitam se jesu li dobrota i ushićenje lica onih koji su ga veličali bila sjajnija od tame noći, zloće i mraka onih koji su ga osudili i razapeli… Danas, Gospodine,

kad si tako jednostavno, a tako svečano ušao u Jeruzalem slave te i veličaju, a ti dobro znaš Gospodine da tvoje Kraljevstvo nije od ovoga svijeta. Ušao si na magarcu, baš kao onoga dana kad si u Majčinu krilu bježao u Egipat; sada se na magarcu vraćaš da ispuniš Pismo i volju Očevu.

Dok si prolazio pored njih pjevaju ti, hvale te i bacaju pred tebe ono što su imali; bacaju grane masline, mladice, palmine grane i svoje haljine. Pripravljaju ti put, baš kao što je Ivan pozivao da ti se pripravi put. Ali uvijek se te riječi doslovno shvate. Čak je i Franjo u početku doslovno shvatio. Dajemo nešto svoje i bacamo pred tebe. Uzimamo najfinije grane i najfinije haljine i prostiremo preda te. Ali tebi naše grane i naše haljine nisu potrebne. Ti želiš nas cjelovite. Želiš nas, da ti se predamo i prepustimo. Umjesto maslina bacimo preda Nj svoje grijehe, umjesto palmi bacimo svoja nedjela i propuste, mjesto mladica dajmo svoja srca, a umjesto haljina prostrimo sebe. I neka uđe u naš život, neka uđe u naša srca i ondje se zakralji, ondje mu zapjevajmo pjesmu pohvalnu! Ovako ga dočekujemo samo izvana, kao nekog moćnog stranca kojemo se divimo i koji nam može pomoći, ali nam nije toliko bliz. A Isus nam hoće biti bliz, hoće hoditi s nama, a ne gledati nas kako veličamo njegov lik, a ne njega samoga.


Nije dobro ostati na površini; sanjamo o velikim pučinama, sanjamo o avanturama s Gospodinom, o neverama i dalekim morima, a uporno stojimo u luci. Nikako da se otisnemo na pučinu. Bojimo se, Gospodine, bojimo se jer ti ne vjerujemo. Ne vjerujemo da ćeš doći po vodi i spasiti nas. Vjerujemo da pretvrdo spavaš i da će nas vali odnijeti dok se ne probudiš. Ali zaboravljamo da si ti Gospodar i vjetrova i valova. I tako ostajemo samo na velikim govorima o tebi, i tako prolaze naši dani u lukama. Uvijek isti ljudi, uvijek isti zalazak i izlazak i divimo se ponekad nekom velikom brodu tamo u daljini. I ne pomišljamo da bismo mi mogli biti taj veliki brod. Ali se bojimo.

Razbij Gospodine naš strah, našu nesigurnost. Ulij nam snage i hrabrosti da ti povjerujemo da znaš što činiš od naših života. Da stojimo čvrsto i kličemo ti s palminim granama u ruci u Jeruzalemu, ali da stojimo čvrsto uz tebe i na Golgoti. Supatimo s tobom, ali ne posustajemo, jer ti vjerujemo da znaš što činiš. Ti vidiš i iza naših oblaka. Ti vidiš jutro u našoj noći. Provedi nas Gospodine kroz Jeruzalem, učvrsti nas i ojačaj na Golgoti i proslavi nas sa sobom u jutru Uskrsa.

fra3.net

- 15:37 - Komentari (0) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 25.02.2013.

Poučna priča o poštenju



S J E M E

Jedan uspješni biznismen ušao je u duboku starost i shvatio kako je došlo
vrijeme da ga netko zamijeni. Umjesto da sam izabere svoga nasljednika među
svojim pomoćnicima ili svojom obitelji, odlučio je uraditi nešto
neuobičajeno. Pozvao je sve potencijalne kandidate, financijske direktore,
šefove odjela i pogona, blagajnike, osobne savjetnike i održao im sljedeći
govor:
- "Dragi prijatelji, došlo je vrijeme da ja završim moje poslovanje i odem
u zasluženu penziju. Također, sada je najbolje odrediti novog generalnog
direktora koji će voditi našu firmu u budućnosti... Odlučio sam da će to
biti jedan od vas."
Mladi perspektivni šefovi bili su zbunjeni...
- "Dat ću svakome od vas po jedno sjeme. To je vrlo specijalno sjeme.
Želim da ga posadite i zalijevate i da se ponovno okupimo sljedeće godine
kako bismo vidjeli što ste učinili s njim. Tada ću odlučiti tko će biti moj
nasljednik."
-----
Na tome je sastanku bio i Džim, i kao svi prisutni dobio je sjemenku. Kada
je stigao kući, podijelio je sa svojom ženom direktorovo razmišljanje i oni
odlučiše zajedno njegovati sjeme iz kojega će niknuti biljka. Pronašli su
lijepu teglu, stavili gnojivo, uzeli termometar, pročitali nekoliko knjiga
o njegovanju biljaka i živjeli u ritmu novosti iz tegle. Svakoga su dana
zalijevali zemlju i nestrpljivo iščekivali da nešto iznikne. Nakon tri
tjedna, neki od Džimovih kolega već su počeli u uredu govoriti o biljci
koja raste. I Džim je sa suprugom svakodnevno gledao u teglu, ali se ništa
nije događalo. Prošlo je četiri, pet tjedana i još uvijek ništa.

Sada se već naveliko diskutiralo o biljkama. Na zajedničkim ručkovima
razmjenjivale su se praktične ideje o brzom rastu i Džim je shvatio kako
jedino kod njega nema ničega i da je jedino on neuspješan.

Ni šest mjeseci kasnije ništa nije niknulo u Džimovoj tegli. Počeo je
vjerovati kako je u nečemu pogriješio. Možda previše vode ili loše gnojivo
ili, pak, nešto drugo, što nije mogao objasniti. Znao je da je učinio
najbolje što je mogao i bilo mu je žao što je bez rezultata.

Godina je uskoro došla kraju i mladi šefovi su se sa svojim biljkama
ponovno okupili oko generalnoga direktora. Džim je rekao svojoj ženi da
neće nositi praznu teglu, ali ga je ona, ipak, uspjela na to nagovoriti,
rekavši mu neka pošteno kaže što se dogodilo. Osjećao je mučninu i podmuklu
bol u trbuhu. Ovo će, slutio je, biti za njega najneugodniji trenutak u
životu. Ipak, znao je da je ona u pravu i bio je čvrsto uvjeren kako ništa
nije pogrešno učinio.

Unio je svoju praznu teglu u sobu za sastanke. Ugledao je na stolu
različite, pažljivo odnjegovane, biljke. Sve su bile prelijepe, upravo,
neodoljivo privlačne u svojoj bujnosti. Stavio je, uz podsmijeh svojih
prijatelja, svoju praznu teglu na pod. Bio je u pravu. Pred njim su bili
tužni trenutci.

Kada je generalni direktor stigao, pogledom je preletio preko svih biljaka
i pozdravio kandidate. Džim je pokušao biti što dalje od njega kako ne bi
susreo njegov pogled.

"Kako ste ih samo lijepo odnjegovali!" - počeo je generalni direktor,
"Vidim da mi neće biti jednostavno pronaći nasljednika..." I, u tom je času
spazio praznu teglu. Zatražio je od potpredsjednika da ju donese i dovede
vlasnika naprijed. Džim je protrnuo. "Sada će puknuti bruka... Možda će me
izbaciti iz firme." - pomislio je.

Kada je istupio, generalni direktor ga je upitao što se to dogodilo s
njegovom sjemenkom? I Džim mu je sve, iskreno i pošteno, ispričao.

Generalni direktor zatraži od svih da sjednu - osim Džima. Pogledao ih je i
rekao:
"Džim, veoma sam ponosan na tebe... Poštovani, Džim je novi generalni
direktor firme!"

Svima je to izgledalo, gotovo, nestvarno, posebice Džimu. "Pa... kako je to
moguće? Moja tegla je prazna....", - mucao je zbunjeno.

Stari generalni direktor pojasni:
"Prije godinu dana ja sam svakome od vas dao sjemenku iz koje ne može ništa
niknuti. Dao sam vam mrtvo sjeme, sterilno. Svaki od vas, kada je vidio da
ništa ne raste, odlučio je zamijeniti ga zdravim sjemenom. Svaki od vas -
osim Džima. Svi ste mi donijeli biljke i cvijeće od vašega sjemena, a ne od
moga. Jedino je Džim ponosno prihvatio neuspjeh i imao dovoljno hrabrosti
i poštenja da mi donese praznu teglu. Vi ste svi tražili uspjeh - po svaku
cijenu, a Džimu je njegovo poštenje bilo važnije od uspjeha. Zbog toga je
on danas generalni direktor." I nastavi:

"Ako sijete poštenje, požnjet ćete povjerenje.
Ako sijete dobrotu, požnjet ćete prijateljstvo.
Ako sijete poniznost, požnjet ćete pravu veličinu.
Ako sijete jednostavnost, požnjet ćete trajnu radost.
Ako sijete otvorenost, požnjet ćete respekt.
Ako sijete odanost, požnjet ćete usjpeh.
Ako sijete oproštaj, požnjet ćete pomirenje.
Ako sijete iskrenost i ljubav, požnjet ćete vječnu radost i sreću.
Zato, pazite što sijete, jer to će nam odrediti što ćemo kasnije žnjeti."

- 15:22 - Komentari (0) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

< rujan, 2013  
P U S Č P S N
            1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30            

Rujan 2013 (1)
Travanj 2013 (1)
Ožujak 2013 (2)
Veljača 2013 (6)
Siječanj 2013 (4)
Prosinac 2012 (5)
Studeni 2012 (2)
Listopad 2012 (1)
Rujan 2012 (4)
Kolovoz 2012 (7)
Srpanj 2012 (3)
Svibanj 2012 (4)
Travanj 2012 (7)
Ožujak 2012 (5)
Veljača 2012 (3)
Siječanj 2012 (4)
Prosinac 2011 (3)
Studeni 2011 (2)
Listopad 2011 (3)
Rujan 2011 (2)
Kolovoz 2011 (2)
Lipanj 2011 (2)
Travanj 2011 (2)
Ožujak 2011 (4)
Veljača 2011 (1)
Siječanj 2011 (3)
Prosinac 2010 (3)
Studeni 2010 (8)
Listopad 2010 (8)
Rujan 2010 (5)
Kolovoz 2010 (3)
Srpanj 2010 (6)
Lipanj 2010 (11)
Svibanj 2010 (15)
Travanj 2010 (16)
Ožujak 2010 (11)
Veljača 2010 (9)
Siječanj 2010 (2)
Prosinac 2009 (3)
Studeni 2009 (7)
Listopad 2009 (8)
Rujan 2009 (2)
Kolovoz 2009 (2)
Srpanj 2009 (5)
Lipanj 2009 (6)
Svibanj 2009 (9)
Travanj 2009 (13)
Ožujak 2009 (12)
Opis bloga
Angelus feat Papa Ivan Pavao II - Dragi Hrvati
Found at bee mp3 search engine

ONLINE SPOMEN
Blog je bio zamišljen kao prostor za iznošenje različitih pogleda na trenutni položaj i budućnost Hrvata u BiH. Kako su te teme bliže BH javnosti o tomu pišem na blogu IVAN BAĆAK, a ovaj blog ostaje za meditacije, molitve, i uglavnom duhovne sadržaje.

"Dragi moj ispaćeni narode, ne kloni duhom!
"

(Alojzije kardinal Stepinac)

"Šutnja nije izbor, to je neizbor. Apolitičnost nije rješenje, to je nerješenje. Sadašnje vrijeme shvatite kao nastavak borbe iz početka 90-ih godina, to je očito bila samo prva faza. Nemojte dozvoliti da vaša žrtva i mnogo teža, i konačna, žrtva vaših prijatelja bude uzaludna." (http://branitelj.blog.hr)

Mrijeti ti ćeš kada počneš sam u ideale svoje sumnjati
(S.S. Kanjčević)

"Nekoć smo govorili i kad smo šutjeli, danas šutimo i kad govorimo".
Planovi međunarodne zajednice
KORISNI BLOGOVI i STRANICE:
HDZ SPLIT
JOSIP JURČEVIĆ BLOG
IVICA URSIĆ
Savez za Hrvatsku
IVAN.BACAK
MEDJUGORJE MESSAGES

DARIO KORDIĆ
Blog je posvećen njemu koji je ponio križ svih Hrvata iz BiH i strpljivo ga nosi u zatvoru Karlau pored Graza.
Dario Kordić, G-416
Justizanstalt Karlau
Herrgottwisgasse 50
A – 8020 Graz

Image and video hosting by TinyPic
Vrijeme će pokazati da je ova nepravedna PRESUDA rezultat zavjere muslimanske obavještajne službe AID, pojedinaca iz RH i nekadašnjih Darijevih "prijatelja" i suradnika.
PISMO DARIOVA OCA IVI SANADERU

Kada su Darija Kordića bez ijednoga dokaza osudili na 25 godina robije izjavio je: "S ljubavlju i ponosom nastavljam nositi ovaj maleni križ prikazujući ga rođenom Isusu Kristu za dobro i boljitak svome najmilijem hrvatskom narodu." To je rekao iako je svjestan: "Bog mi je stavio lance, a današnja Hrvatska zategla omču oko vrata." (Hrvatski list, 23. prosinca 2004.)

A u istom tekstu (HL, 23. XII '04.) možemo naći i slijedeće riječi Darijeve supruge Venere: "Živa je istina da mu je to bilo u istrazi ponuđeno preko odvjetnika: ukoliko optuži Tuđmana i Šuška, doći će do nagodbe sa Sudom! Da je to napravio, bio bi danas vani na slobodi kao i svi drugi optuženici. Zašto nije? Jer je, kako mi kaže, ponosan na te ljude, ponosan što je bio s njima, ponosan što ih je uopće poznavao. Ne može njih optuživati za nešto što u biti nema veze s njima. Dario nije želio nikoga drugog optužiti jer nije želio izaći iz zatvora na grbači drugih. Rekao mi je da bi to bilo sramotno, da ne bi mogao s tim živjeti, a najbitnije mu je, što je nekoliko puta ponavljao, 'da sljedećih deset godina mogu samoga sebe pogledati u zrcalu te da mogu uspravno stajati pred svojom obitelji'."

Zar pravednik mora dokazivati zlome
I u toj igri izigravat metu
Dok traže pute, sredstva da ga slome
Zar trpjet mora i pravdat se svijetu

O zemljo moja, moj preslatki Dome,
Na tvome pragu ptica sam u letu
Što slobodu diše. Dokazivat kome
Načela, snagu i istinu svetu.

Samo u srcu svog naroda živi
I budi sokol što nad njime bdije
Proći će tmurni ovi dani svi

I ništa teško ništa mučno nije
Kada ćutiš nadu što je narod nosi
Pjevaj je i živi, neka znaju tko si
(Marko Tokić, Sasvim obične pjesme)

RELIQUIAE RELIQUIARUM, 2006.
(HAAŠKA ŠKOLA)


Najtužnija mi tugo,
Domovino.

Pred žrtvenikom za tebe bdijem
i pradjedovom se čašću mijem.

U krletci, u kavezu pjevaju slavuji
Dok vani šišmiši lete.

Zlatko Sudac

Zvonko Bušić
Je li sokol il' je vihor


Četvrtak, 24. srpnja Godine Gospodnje 2008., ZVONKO Bušić je promijenio adresu. Dao Bog da sa svojom Julien poživi u zdravlju i veseju. Neka ga Duh Sveti ojača i nadahne za djelovanje na dobrobit svih Hrvata. Velik je Gospod Bog, velika su djela Njegova!
Zvonko, dobro nam došao!



VJERA, LJUBAV I DOMOVINA

KARMEL - PJESME
GLAS KONCILA



Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se