NAŠA PUSTINJA
Kad čovjek nekoga voli,
želi se s njime sastajati, i kad se nađu zajedno, očekuje da mu bude lijepo. Kad netko ljubi, smetaju mu ljudi koji se oko njega vrte. Zaljubljenik želi svoju ljubav slušati sasvim sam, bez miješanja drugih glasova. Zato su zaljubljenici u Boga oduvijek tražili pustinju, a Bog je nikad nije uskraćivao onima koji ga ljube. Siguran sam, Bože moj, da me ljubiš i da u ovom životu, prepunom svim mogućnostima - u kojem me stalno uznemiruju moja obitelj, moji prijatelji i toliki drugi ljudi - ipak ima pustinja u kojoj ću te sresti. Ne stiže se u pustinju bez mnogih krstarenja, bez umora od dugih putovanja, bez odvraćanja svojih očiju od iznenadnih slika na horizontu. Pustinju treba osvojiti, ona nikome ne pada u krilo. Osvajamo je samo silom - protiv naših navika, protiv naše tromosti. To je naporno, ali bitno za našu ljubav. Više vrijedi deset minuta pravoga sna od dugih sati pospanosti. To je pravilo i za susrete nasamo s tobom. Sati tobožnje samoće duši manje koriste od trenutaka pune uronjenosti u tvoju prisutnost. Ne radi se o tome da svi krenemo naokolo lutati. Naučit nam je osamiti se svaki put kad nam to život priušti. A život je toga pun; možemo to otkrivati ili lakoumno previdjeti. Izgledao nam dan ne znam kako siv i težak, koliko svjetla za nas, ako se znamo unijeti u svaki takav susret! Kolika je radost znati, da svoje oči možemo podići k tvojem licu, sasvim sami, dok juha pomalo ključa, dok čekamo telefonsku vezu, dok na postaji izgledamo za autobusom, dok se uspinjemo stepenicama, dok idemo u vrt ubrati malo peršuna. Kako nas neobična šetnja čeka večeras, na povratku kući, kad nas noćne sjene budu skrivale od pogleda ljudi. Kakve li prilike dok očekujemo muža, djecu, prijatelje, koji su okasnili! Svaka nestrpljivost u takvim prilikama samo je znak da je tu naša pustinja. Ali u svim našim pustinjama naići ćemo i na žilav otpor - može to biti naša nestrpljivost, naše sanjarenje, naš umor - koji će nas mamiti da zastanemo. Tako smo građeni, da tebe ne možemo pretpostaviti drugim stvarima bez barem malo borbe, i da si ti, naša najveća Ljubavi, uvijek na suprotnoj strani vage od onih opsjena i nezasitne opčinjenosti kojima zrače beznačajne sitnice. Madeleine Delbrel |
BOŽJE KRALJEVSTVO JE MEĐU NAMA
Kad se ljudi ljube,
Kad se ljudi uzajamno usrećuju. Kad ljudi jedan drugome prilaze i pružaju si ruke. Kad ljudi stvaraju uvjete mira. Kad ljudi međusobno razgovaraju. Kad su ljudi veseli i kad se razumiju. Kad ljudi jedan drugome prenose radost: riječju, ljubaznim pogledom razumijevanja. Kad se ljudi zauzimaju u najneznatnijim sitnicama svakodnevnice za mir, radost, sreću, ljubav, sklad, raspoloženje, čovječnost - uopće za ljude. Tada je uvijek Božje kraljevstvo među nama. Tada uvijek. Horizonte |
iz knjige: SUNČANE ZRAKE RADOSTI
Ne moram ništa posjedovati da bih se svemu radovao. Toliko je radosti ako se usredotočim na male stvari i na jednostavne ljude. Toliko je čuda koja otkrivam i otvorenih i zatvorenih očiju. Umijeće življenja jest vidjeti ovo: u svim stvarima sjećanje na raj. Nebo mora započeti na zemlji, tamo gdje ljudi postaju prijateljima i gdje se dobrota prenosi dalje. Volim ljude koji žive tu oko mene. Volim radost, a tako i radost dolazi k meni. Volim prijateljstvo, i tako ubirem zvijezde. I tako mi dan biva pun blaženstva. Phil Bosmans |
MIR
Svi moramo nastojati oko mira. I da bismo postigli ovaj mir, moramo od Isusa učiti da budemo blaga i ponizna srca. Samo poniznost nas vodi k jedinstvu i jedino jedinstvo nas vodi k miru. Stoga pomognimo jedni drugima da se približimo Isusu i da naučimo lekciju o poniznosti u radosti... Mislimo često na zaraćene zemlje. Majka Terezija iz Kalkute |
srpanj, 2010 | > | |||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | |||
5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 |