JAPSIK

28.07.2010., srijeda

NAŠA PUSTINJA

Kad čovjek nekoga voli,
želi se s njime sastajati,
i kad se nađu zajedno,
očekuje da mu bude lijepo.
Kad netko ljubi,
smetaju mu ljudi
koji se oko njega vrte.

Zaljubljenik želi svoju ljubav
slušati sasvim sam,
bez miješanja drugih glasova.
Zato su zaljubljenici u Boga
oduvijek tražili pustinju,
a Bog je nikad nije uskraćivao
onima koji ga ljube.

Siguran sam, Bože moj,
da me ljubiš
i da u ovom životu,
prepunom svim mogućnostima
- u kojem me stalno uznemiruju
moja obitelj, moji prijatelji
i toliki drugi ljudi -
ipak ima pustinja
u kojoj ću te sresti.

Ne stiže se u pustinju
bez mnogih krstarenja,
bez umora od dugih putovanja,
bez odvraćanja svojih očiju
od iznenadnih slika na horizontu.
Pustinju treba osvojiti,
ona nikome ne pada u krilo.
Osvajamo je samo silom -
protiv naših navika,
protiv naše tromosti.
To je naporno,
ali bitno za našu ljubav.

Više vrijedi deset minuta pravoga sna
od dugih sati pospanosti.
To je pravilo i za susrete
nasamo s tobom.
Sati tobožnje samoće
duši manje koriste
od trenutaka pune uronjenosti
u tvoju prisutnost.

Ne radi se o tome
da svi krenemo naokolo lutati.
Naučit nam je osamiti se
svaki put kad nam to život priušti.
A život je toga pun;
možemo to otkrivati
ili lakoumno previdjeti.
Izgledao nam dan ne znam kako
siv i težak,
koliko svjetla za nas,
ako se znamo unijeti
u svaki takav susret!

Kolika je radost znati,
da svoje oči možemo podići
k tvojem licu, sasvim sami,
dok juha pomalo ključa,
dok čekamo telefonsku vezu,
dok na postaji izgledamo za autobusom,
dok se uspinjemo stepenicama,
dok idemo u vrt ubrati malo peršuna.
Kako nas neobična šetnja čeka večeras,
na povratku kući,
kad nas noćne sjene budu skrivale
od pogleda ljudi.
Kakve li prilike dok očekujemo
muža, djecu, prijatelje,
koji su okasnili!
Svaka nestrpljivost u takvim prilikama
samo je znak da je tu naša pustinja.

Ali u svim našim pustinjama
naići ćemo i na žilav otpor
- može to biti naša nestrpljivost,
naše sanjarenje, naš umor -
koji će nas mamiti da zastanemo.
Tako smo građeni,
da tebe ne možemo pretpostaviti
drugim stvarima
bez barem malo borbe,
i da si ti, naša najveća Ljubavi,
uvijek na suprotnoj strani vage
od onih opsjena i nezasitne opčinjenosti
kojima zrače beznačajne sitnice.

Madeleine Delbrel





- 16:46 - Komentari (10) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

  srpanj, 2010 >
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30 31  

Studeni 2010 (1)
Listopad 2010 (1)
Rujan 2010 (1)
Kolovoz 2010 (1)
Srpanj 2010 (4)

Opis bloga

Linkovi

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se