JAPSIK

18.11.2010., četvrtak

GDJE JE SLUŽENJE VAŽNIJE OD ZARADE - Phil Bosmans



Kad dođemo u dodir s ljudima i njihovim nevoljama,
često imamo osjećaj da smo upali u džunglu,
gdje se ljudi lome, gdje se jednostavno gnječe.
Moderni barbari mogu sjediti u finim uredima.
Oni potpisuju, ruke im nisu uprljane.
Oni imaju svoje oružje u trezoru.
U poslovnom svijetu i svijetu financija ima upravo gangstera
koji nemilosrdno otimaju od neukih, nejakih, slabih.

U svijetu bolesnih, hendikepiranih, onih koji su potrebni
njege, u svijetu ljudi koji su učinili neki krivi korak,
u svijetu ljudi koji sami sebi ne mogu pomoći
i potpuno su izloženi drugima, i u tom se svijetu može
dogoditi pljačka, koja je isto tako odvratna kao i ona u
svijetu gospodarstva.

Ljudi koji su u velikoj bespomoćnosti krajnje su osjetljivi.
Zato je pohlepa u odnosu na njih posebno odvratna stvar.
Bogatiti se na nevolji drugih nečovječno je .
Kad dođeš u odnos s nekim slabim,
prednost mora imati ljubav, a ne novac.

Ako je tvoje zvanje briga za bližnje koji trpe,
moraš najprije vidjeti njihovo trpljenje
i njihovu nevolju, te ih voljeti.
Služenje je ovdje mnogo važnije od zarade.
Tko tu misli isključivo na zaradu,
postat će krivac za osobito sramotan oblik pljačke.

- 18:34 - Komentari (14) - Isprintaj - #

03.10.2010., nedjelja

TKO SI TI, PRESLATKI GOSPODINE


Bože moj i sve moje!
Tko si ti,
preslatki Gospodine,
Bože moj,
a tko sam ja
crvić, sluga tvoj?
Presveti Gospodine,
htio bih te ljubiti,
preslatki Gospodine,
htio bih te ljubiti,
Gospodine Bože.
Predao sam ti
cijelo svoje srce
i svoje tijelo,
i jako želim
još više učiniti
za tvoju ljubav
kad bih samo znao.
Vatrena i slatka
sila tvoje ljubavi,
molim, Gospodine,
neka obuzme moj um
i moje srce
i neka ga odijeli
od svega
što je pod nebom,
da umrem od ljubavi
ljubeći tebe
koji si se udostojao
umrijeti od ljubavi
ljubeći mene.

sveti Franjo Asiški

- 20:19 - Komentari (16) - Isprintaj - #

13.09.2010., ponedjeljak

MOLITVA ZA PONIZNOST - Kardinal Merry del Val

Isuse blaga i ponizna Srca, usliši me!

Od želje da budem poštivan, oslobodi me Isuse!
Od želje da budem ljubljen, …
Od želje da budem slavljen,
Od želje da budem počašćen,
Od želje da budem pohvaljen,
Od želje da budem drugima pretpostavljen,
Od želje da me pitaju za savjet,
Od želje da mi izraze priznanje,
Od straha da budem ponižen,
Od straha da budem prezren,
Od straha da budem ukoren,
Od straha da budem ocrnjen,
Od straha da budem zaboravljen,
Od straha da budem ismijan,
Od straha da budem nepravedno optužen,
Od straha da budem lažno osumnjičen, oslobodi me Isuse!

Da drugi budu cijenjeni više od mene: Daj mi, Isuse, da to želim!
Da drugi budu ljubljeni više od mene:
Da drugi rastu na ugledu više od mene:
Da druge upotrijebe u poslovima, a mene zapostave:
Da drugi budu cijenjeni, a ja zaboravljen:
Da drugi budu u svim poslovima meni pretpostavljeni:
Da drugi postanu svetiji od mene, no da se ipak i ja posvetim koliko mogu:Daj mi, Isuse, da to želim!

Isuse udijeli mi milost, da tako uvijek želim!





- 21:52 - Komentari (7) - Isprintaj - #

27.08.2010., petak

IZ ISPOVIJESTI SVETOGA AUGUSTINA




O VJEČNA ISTINO, O ISTINITA LJUBAVI, O LJUBLJENA VJEČNOSTI

Opomenut tako da se vratim samome sebi, ušao sam pod tvojim vodstvom u svoju nutrinu; to sam mogao jer si ti postao mojim pomoćnikom. Ušao sam i vidio slabašnim okom svoje duše iznad istoga oka svoje duše, iznad svoga duha svjetlo nepromjenljivo, ne ovo obično svjetlo i vidljivo svakom tijelu niti je ono bilo kao od iste naravi, samo veće, kao kad bi ovo svjetlo mnogo i mnogo jasnije svijetlilo i sve stvari obuzelo svojom veličinom. Ne, ono svjetlo nije bilo takvo, nego drugo, mnogo drugačije od svih ovih. Niti je tako bilo iznad moga uma kao ulje nad vodom, ili nebo nad zemljom, nego ono bijaše više, jer me je ono stvorilo, a ja bijah niže, jer sam bio stvoren od njega. Tko pozna istinu, pozna to svjetlo.
O vječna istino, istinita ljubavi, o ljubljena vječnosti! Ti si Bog moj, tebi uzdišem danju i noću. Čim sam te upoznao, ti si me podigao k sebi da vidim kako ima nešto što bih trebao vidjeti i kako još nisam takav da bih mogao vidjeti. Zablještio si moj slabi pogled zračeći u me žestoko i ja uzdrhtah od ljubavi i straha. I spoznah da sam daleko od tebe u kraju gdje je sve različno od tebe, i bilo mi je kao da čujem tvoj glas iz visine: "Ja sam hrana jakih: rasti pa ćeš me jesti. I nećeš ti mene pretvarati u sebe kao hranu svoga tijela, nego ćeš se ti promijeniti u mene."

Tražio sam put na kojem bih skupio snage koja bi me osposobila da uživam tebe, ali ga nisam nalazio dok nisam zagrlio Posrednika između Boga i ljudi, čovjeka Isusa Krista, koji je iznad svih stvari, Bog, blagoslovljen uvijeke, njega koji nas zove govoreći: Ja sam put, istina i život, i hranu, koju još bijah preslab uzimati, miješa s tijelom, jer Riječ tijelom postade, da nam tvoja mudrost, po kojoj si sve stvorio, bude mlijekom u ranom djetinjstvu.

Kasno sam te uzljubio, ljepoto tako stara i tako nova, kasno sam te uzljubio!
A eto ti si bio u meni, a ja izvan sebe. Ondje sam te tražio nasrćući na ta lijepa bića koja si stvorio, ja rugoba. Ti si bio sa mnom, a ja nisam bio s tobom. Mene su daleko od tebe držale one stvari koje ne bi postojale kad ne bi bile u tebi. Zvao si me i vikao, probio si moju gluhoću, zabljesnuo si, sijevnuo si rastjerao moju sljepoću, prosuo si miomiris, a ja sam ga upio pa uzdišem za tobom, okusio sam ga pa gladujem i žeđam, dotakao si me, i ja gorim za mirom tvojim.
- 21:04 - Komentari (11) - Isprintaj - #

28.07.2010., srijeda

NAŠA PUSTINJA

Kad čovjek nekoga voli,
želi se s njime sastajati,
i kad se nađu zajedno,
očekuje da mu bude lijepo.
Kad netko ljubi,
smetaju mu ljudi
koji se oko njega vrte.

Zaljubljenik želi svoju ljubav
slušati sasvim sam,
bez miješanja drugih glasova.
Zato su zaljubljenici u Boga
oduvijek tražili pustinju,
a Bog je nikad nije uskraćivao
onima koji ga ljube.

Siguran sam, Bože moj,
da me ljubiš
i da u ovom životu,
prepunom svim mogućnostima
- u kojem me stalno uznemiruju
moja obitelj, moji prijatelji
i toliki drugi ljudi -
ipak ima pustinja
u kojoj ću te sresti.

Ne stiže se u pustinju
bez mnogih krstarenja,
bez umora od dugih putovanja,
bez odvraćanja svojih očiju
od iznenadnih slika na horizontu.
Pustinju treba osvojiti,
ona nikome ne pada u krilo.
Osvajamo je samo silom -
protiv naših navika,
protiv naše tromosti.
To je naporno,
ali bitno za našu ljubav.

Više vrijedi deset minuta pravoga sna
od dugih sati pospanosti.
To je pravilo i za susrete
nasamo s tobom.
Sati tobožnje samoće
duši manje koriste
od trenutaka pune uronjenosti
u tvoju prisutnost.

Ne radi se o tome
da svi krenemo naokolo lutati.
Naučit nam je osamiti se
svaki put kad nam to život priušti.
A život je toga pun;
možemo to otkrivati
ili lakoumno previdjeti.
Izgledao nam dan ne znam kako
siv i težak,
koliko svjetla za nas,
ako se znamo unijeti
u svaki takav susret!

Kolika je radost znati,
da svoje oči možemo podići
k tvojem licu, sasvim sami,
dok juha pomalo ključa,
dok čekamo telefonsku vezu,
dok na postaji izgledamo za autobusom,
dok se uspinjemo stepenicama,
dok idemo u vrt ubrati malo peršuna.
Kako nas neobična šetnja čeka večeras,
na povratku kući,
kad nas noćne sjene budu skrivale
od pogleda ljudi.
Kakve li prilike dok očekujemo
muža, djecu, prijatelje,
koji su okasnili!
Svaka nestrpljivost u takvim prilikama
samo je znak da je tu naša pustinja.

Ali u svim našim pustinjama
naići ćemo i na žilav otpor
- može to biti naša nestrpljivost,
naše sanjarenje, naš umor -
koji će nas mamiti da zastanemo.
Tako smo građeni,
da tebe ne možemo pretpostaviti
drugim stvarima
bez barem malo borbe,
i da si ti, naša najveća Ljubavi,
uvijek na suprotnoj strani vage
od onih opsjena i nezasitne opčinjenosti
kojima zrače beznačajne sitnice.

Madeleine Delbrel





- 16:46 - Komentari (10) - Isprintaj - #

27.07.2010., utorak

BOŽJE KRALJEVSTVO JE MEĐU NAMA

Kad se ljudi ljube,
Kad se ljudi uzajamno usrećuju.
Kad ljudi jedan drugome prilaze
i pružaju si ruke.
Kad ljudi stvaraju uvjete mira.
Kad ljudi međusobno razgovaraju.
Kad su ljudi veseli
i kad se razumiju.
Kad ljudi jedan drugome prenose
radost: riječju,
ljubaznim pogledom razumijevanja.
Kad se ljudi zauzimaju
u najneznatnijim sitnicama
svakodnevnice za mir, radost,
sreću, ljubav, sklad,
raspoloženje, čovječnost
- uopće za ljude.

Tada je uvijek Božje kraljevstvo
među nama.

Tada uvijek.

Horizonte
- 11:00 - Komentari (2) - Isprintaj - #

22.07.2010., četvrtak

iz knjige: SUNČANE ZRAKE RADOSTI


Ne moram ništa posjedovati
da bih se svemu radovao.
Toliko je radosti
ako se usredotočim na male stvari
i na jednostavne ljude.
Toliko je čuda
koja otkrivam i otvorenih
i zatvorenih očiju.
Umijeće življenja jest
vidjeti ovo:
u svim stvarima
sjećanje na raj.

Nebo mora započeti na zemlji,
tamo gdje ljudi postaju prijateljima
i gdje se dobrota prenosi dalje.
Volim ljude koji žive tu oko mene.
Volim radost,
a tako i radost dolazi k meni.
Volim prijateljstvo,
i tako ubirem zvijezde.
I tako mi dan biva pun blaženstva.


Phil Bosmans
- 20:01 - Komentari (5) - Isprintaj - #

21.07.2010., srijeda

MIR


Svi moramo nastojati oko mira. I da bismo postigli ovaj mir, moramo od Isusa učiti da budemo blaga i ponizna srca. Samo poniznost nas vodi k jedinstvu i jedino jedinstvo nas vodi k miru. Stoga pomognimo jedni drugima da se približimo Isusu i da naučimo lekciju o poniznosti u radosti... Mislimo često na zaraćene zemlje.

Majka Terezija iz Kalkute
- 22:47 - Komentari (1) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

< studeni, 2010  
P U S Č P S N
1 2 3 4 5 6 7
8 9 10 11 12 13 14
15 16 17 18 19 20 21
22 23 24 25 26 27 28
29 30          

Studeni 2010 (1)
Listopad 2010 (1)
Rujan 2010 (1)
Kolovoz 2010 (1)
Srpanj 2010 (4)

Opis bloga

Linkovi

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se