Još ne znam kud s vama...

15 ožujak 2013

Ok, neke stvari se moraju raščistiti. Je li to zbog netom završenih konklava ili zbog nečeg desetog, ne znam...ali znam da me polako sustiže spoznaja važnosti i uopće ideje ispovijedi i ispovijedanja. Na stranu pomirenje s Bogom. Jedna osoba mi je prije sad već koju godinu rekla da sam ju naučio koliko je važno biti na miru sam sa sobom, koliko je vrijeme provedeno u samoći bitno za osobu. Element ili stanje pomirenja različitih psiho-dijelova mene pretvara se u požar epskih razmjera. U nedostatku smislenijeg dežurnog krivca, neka to bude ožujak.

Zanimljivih tekstova ima u Lideru, još više takvih podataka. Društvene mreže su nas, naime, pretvorile u špijune, nas male ljude sa svakodnevnim problemima. S jedne strane zadržavanje statusa quo, odmicanje, neutabane staze, second life...s druge laptop, zaštita mračne sobe, sati gledanja istih profila, istih gubitaka.

Nitko nije rekao da je svijet pravedan. Svatko svijet želi krojiti po svojoj ideji pravednosti. Osobno, umoran sam od pojma pravednosti. Nisam ni ja izuzetak, imam svoje neko viđenje kako bi što trebalo biti, naravno...da bi prije svega meni najvažnijem dijelu mene bilo dobro. Ali umoran sam od te želje za ostvarenjem vlastitog viđenja iste. Kao da prepisujem sa strane tu desno onaj jedan dio o romantičarima...dio koji se odnosi na upoznavanje realnoga.

Često ljude smeta moj pogled. Eto, žao mi je. Nije do vas, bez brige. Samo me ovaj, nadam se sada razjašnjeni umor zadržava na vašim licima, na susretu s vašim očima, s nekim vašim umorima. Inače ne trepćem puno tako da vas ta dodatna doza ozbiljnosti ne treba brinuti. Ali ima onih koji, možda nesvjesno...uzvrate istom mjerom.

I takvi me pogledi proganjaju. Pogled traženja razloga, traženja načina odustajanja od statusa quo. Dvoznamenkast broj redova samo oko toga.






<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>