>
Nekako nisam zamišljao da ću prvi tekst ovog prosinca na blogu pisati baš na njegov posljednji dan, ujedno i posljednji dan ove 2010. Tražeći prave riječi, odustao sam od opisivanja, rezmiranja godine iza nas, barem ne u detalje.
Riješio sam prvu godinu novinarstva, bio sam u vezi nekoliko mjeseci, imao sam raznoliko ljeto iz kojeg bih izdvojio odlazak na Dirty Old Festival u Velikoj i to ne zbog svirke, već zbog ekipe....Prekid koji sam koliko toliko, relativno brzo prebolio, krenuo dalje...slobodan i sretan.
Jesen je donijela jedno drugo, rekao bih ozbiljnije postavljanje i razmišljanje. Osmijeh na lice izvukle su mi neke nove osobe i neke koje sad već poznajem neko vrijeme i svakim danom sam sretniji što i one dišu na ovom svijetu.
Rujan bih volio zaboraviti a opet ne mogu. Rujan kojeg je smrt doslovno uzela samo za sebe. Šale mog strica više nikada neću čuti...a znam da je i ljudima u Našicama bilo teško, možda i teže nego meni.
Potkraj godine, javili su se teški obiteljski problemi....jednom prilikom sam mogao završiti i na infuziji ali sam se iz svega nekako izvukao. Želja za Našicama bila je jača nego ikada. Želja za društvom jednako jaka. I na kraju ovogodišnje priče, možda šutim i možda griješim no bitno je da volim piti čaj :)
Svima vam želim dobro zdravlje u Novoj 2011; mnogo smijeha, minimum tuge...napredak ili novi početak,odaberite sami. Želim vam i mnogo ljubavi jer bez nje nema ničega ili je sve isprazno. A za noćas...to pogledajte na mom fejsbuk profilu status...ne želim se ponavljati :)
Što je Vatroslav želio reći 31. prosinca 2010. ?
31 prosinac 2010komentiraj (0) * ispiši * #