>
Razdvojenih usana šetao sam kasno navečer ni sam ne znam kamo. Javna rasvjeta plesala je u mojim očima u ritmu pijanog valcera. Obrisi svjetala ljuljali su mi horizont. Svako malo, puhao sam od umora na svijet oko sebe.
David Bowie pjevao je mojim ušima o nekim herojima. Hodam automatski.
Osjećam se kao u podzemlju Berlina. Svima oko mene je dobro,svi se zabavljaju. I svi su blijedi,blijedi ko krpe.
Članci u novinama pričaju o zgražanju liječnika nad vikend radnjama današnje mladeži. "Svaki vikend imamo po 2-3 akutno alkoholiziranih osoba na odjelu pedijatrije!"
Slavonski gradovi su mrtvi. Oni su strava,užas i bijeda. Kriza ih je pogodila. Ali nije došla izvana, došla je od njih samih, u ljutome srazu krvavome. Zabava? Ti gradovi već dugo ne poznaju tu riječ.
Zašto se čudite? Recite mi gospodo, zašto? Podijelili ste gradove na narodnjake i alternativu. A alternativcima je već toliko mučno od takvog načina života da im ne preostaje izbora. Privid je bolji od ničega. Prividna zabava je također zabava. Čovjek se uživi.
Tako je, otkažite sve festivale, neka prvo kultura osjeti patnju, bez nje se može. Bolje nego da u gradovima nestane kruha, naravno.
No što je s onim dobrim dijelom ljudi koji se hrane kulturom? Kojima zabava, kada imaju slobodog vremena predstavlja spas od mizernog života, od čaše, jointa ili ne daj Bože injekcije?
Pripremite se na sve jadnije jeseni i zime. Vremena kada će vam biti drago ukoliko mladež vidite u rijetkim trenucima sreće, ljubakanja i pipkanja u zabačenim dijelovima ulica. Nastavimo li ovako, vrlo brzo će gradovi biti poprišta demonskog života.
Nove generacije se ne stvaraju same od sebe. One su odraz, neminovna posljedica, vezane uz sve što se događa.
Istrebljenje
23 rujan 2009komentiraj (1) * ispiši * #