Ugašena svjetla. Svugdje oko mene duše koje vidim po prvi put. Negdje,u daljini, nasuprot, sa strane, daleko... možda i netko poznat. Topla ljetna večer. U sivoj majici kratkih rukava osjećam se otvoreno za osjećaj koji iščekujem. Čvrsto držim željeznu ogradu. Očima gledam no nečim,nedohvatljivim, bilježim svaku sličicu - svaki prizor,kamo god okrenuo glavu.

Grad noćas ne spava.

Crna i crvena. Moja najdraža kombinacija. Tisuće povika oduševljenja.

Nebo je vedro. Opet mnogo zvijezda. Ako sada,u ovim trenucima, ne pošaljemo poruku da smo ovdje,da postojimo....da nešto prelijepo tko god poželi može pronaći na ovom mjestu,pitanje je hoćemo li ikada više imati priliku nalik ovoj.

Glazba kao sveta misa. Otpuštam sve. Prihvaćam da me ispuni,dopuštam joj da pronađe sve putove u meni. Da dođe do svake moje stanice. Potpuna predaja. Savršen, trenutak predaje.

"Gdje ulice nemaju ime"

Tijelo radi na optimalnoj frekvenciji. Duša je zadovoljna. Sve funkcionira....baš savršeno. Od pete do svake vlasi kose na glavi, ježim se.

Ovo je pravi poklon. Za ovo sam mijenjao život iz temelja. USPIO SAM!!!!! USPIOOOOOOOOOOOO SAAAAAAAAAAM!!!!!!

Suze radosnice. Lice mi je mokro,natopljeno. Glazba ide dalje....
Pogled mi pada dolje,na teren. Koliko energije,svi skaču kao jedno. Predivno,fascinantno.
Ne znam što više želim. Biti opet dolje kao što sam bio sinoć, ili nastaviti odozgo promatrati taj neopisiv prizor.

Sam sam došao na ovaj koncert. Naslonjen na ogradu pravim se da nisam primijetio djevojku do sebe. Ni nju ne poznam. Ona je također jedna od ovih "novih" duša. Lijepa je. Oči su joj pune sjaja. Vjerojatno je primijetila da sam skrenuo pogled prema njoj. Koga briga. Još jedan od trenutaka koji bih spremio za vječni život. Još jedan kratak film koji bih premotao bezbroj puta i pogledao ga iznova. Još jedna stranica knjige koju uvijek mogu čitati,još jedan zapis...

Ostajem tu, pokraj nje. Neću je dotaknuti. Zajedno podižemo ruke sa svjetlima u zraku (sa svjetlima u nama), i divimo se, samo se divimo galaksiji oko nas.

Zar je važno što je smisao života??? Važno je samo ne propustiti trenutke života.

Kako je "lijep" ovaj svijet,ondje potok,ondje cvijet. Na pola puni mozgovi u napola punim glavama. Izrazi svoje mišljenje i neki od tih na pola punih mozgova odnosit će se prema njemu kao prema zadnjoj gamadi koja je ostala na svijetu. Čudno. Baš je čudno kako se uvijek nađe neka jadna budala, koja misli da je pametnija ako je njezina ili njegova osobnost, određena jačim fizičkim osobinama ili višim položajem. Šuti. Ako si podređen ,šuti. Nemoj nikome govoriti kako je tebi, iako znam, vjeruj mi da znam da u tebi žive i zmaj i zvijer i beskonačna borba. Znam da želiš poslati mnoge ljude u njihovo rodno mjesto,smrviti ih do veličine atoma ali postoji nevidljiva norma koja ti to brani. Svugdje oko tebe bombardiraju te njezinim sadržajem,sputavaju te sve dok sva tvoja snaga, sve moći kojima raspolažeš ne padnu na šahovsku ploču kao jedna od figura uz onaj podmukli zvuk. Teško je priznati samom sebi da si samo jedna od figura i da netko drugi pomakom ruke određuje tvoju sudbinu.

Kako je "lijep" ovaj svijet, ondje grob i na njemu cvijet.

I dok drugi brišu svoje pozadine pomoću ukradenog vremena, vremena kojeg su ukrali tebi, ti smišljaj način na koji ćeš se oduprijeti toj tiraniji. Ne postoji toliko snažno oružje koje bi počistilo,smrvilo sve tvoje neprijatelje. Možda ta teorija o vječnoj šutnji vrijedi nešto, možda i ne. Možda ne trebaš slati ljude u njihovo rodno mjesto, možda trebaš poslati sav njihov rad, sve do čega im je stalo, sve što želiš uništiti u njima, i dobro i loše na to mjesto. Jer nakon svega ovog - ti si samo dijete,ti si samo radnik, ti si samo učenik...

Smiri se. Ovaj panični napadaj bijesa uzrokovan je samo nepravdom. Na tebi je da odlučiš koliko te ona pogađa ili ne. Na kraju, tko još nakon svega ovoga ima volje za učenjem, za stvaranjem? Svi društveni predmeti, sve prirodne znanosti pošalji u smeće. Stvori svoju kreativnost,postani već jednom ono za što si stvoren. Neka te ne zamara ako onda i tebe netko pošalje u p....,u rodno mjesto.


(izvađeno iz ladice - 1.školska zadaća iz HR, napisano 9.studenog 2006; 3.r gimnazije)

Eto,ponekad se u svom tom neredu koji "krasi" moj mali radni kutak pronađe i nekakav tekstić za kojeg smatram da mu vrijedi vratiti stari "sjaj". Stigao nam je kolovoz. Ne znam kako je svima vama ali meni je vruće....zamislite. I tjedan dana je do mog odlaska na koncert U2-a na Maksimir. I jedan od mojih najboljih frendova si je pronašao djevojku....heh. Ja? Ja sam opet na starom. Sada samo šetam ulicom i blago se osmjehujem. Poklanjam ljudima dar za koji će tek kasnije shvatiti što znači.