)
09.07.2007., ponedjeljak
Bauljanje vrhovima Balkana
|
Musala (2925 m) najviši vrh Balkana Uspon na Musalu, vrh Balkana koji je 8 m viši od čuvenog Olimpa vrlo je lijep i zanimljiv, te meni jedan od najlakših, pogotovo s obzirom o kojoj se visini radi. Čini mi se da se na našu Ivanščicu teže uspeti. Musala na turskom znači „Prema Bogu“ i nalazi se u okviru Rilskog nacionalnog parka. Dio Rilskog gorja zabranjen je za posjetioce jer predstavlja izvore pitke vode. Prema vrhu kreće se iz mjesta Borovets, najstarijeg i modernog skijaškog centra Bugarske, od Sofije udaljenog oko 1,5 sat. Za one koji su pohodili Durmitor mjesto Borovets vrlo je slično Žabljaku, no ima više hotela.  the end mjesta Borovets Kako je za uspon do vrha Jastrebac (2369m) moguće koristiti gondolu koja kreće iz centra mjsta i koja put od 3 sata skrati na 30-tak minuta (vozi od 08,30 do 16,20 sati svakog dana osim ponedjeljka kada prema dolje vozi samo do 13,00 sati) odlučili smo tim čudom tehnike pomoći našim koljenima. Cijena povratne karte je 8 leva.  Jastrebec Od Jastrebca do Musala hiže (2389 m) trebalo nam je 50-tak minuta nešto bržeg hoda, a staza je široka i utabana te je njome moguće proći i vozilom.  Put prema vrhu  stara Musala hiža  stara Musala hiža  nova Musala hiža Komentar da se ne zna da li se nova Musala hiža gradi ili ruši jedan je od najboljih i vrijedi za ovu, ustvari prekrasnu, građevinu. Velika je šteta što tako stoji i služi za odlaganje smeća. No, za one koji ne žele smještaj od 8 leva u staroj, ali i udobnoj Musala hiži sa ljubaznom gazdaricom mogu u ovom zdanju potražiti zaklon i postaviti ležaj. Nakon dobre pauze, obilaska jezera i cupkanja preko kamenja, pronalaska još jednog jezera  opet jezero krećemo dalje. Do vrha ima još 2 sata. Mic po mic dolazimo opet do jezera, a odatle prekrasan pogled na vrh:  Pogled na vrh Cijelo ovo vrijeme prate nas stari željezni stupovi, nosači vodova za struju:  stupovi I opet mic po mic dolazimo do zadnjeg doma Everest (2720 m). Sam smještaj je mnogo udobniji od onog u Musala hiži, a nudi napitke i energetske slastice, tako da ako imate nešto svoje hrane preporučam ovaj dom za prespavat ako već planirate pohod na 2 dana. Tu je i veliko Ledeno jezero (2709 m), najviše jezero na Balkanu.  Ledeno jezero i dom Everest Put prema vrhu ima svoju zimsku trasu, osiguranu sajlama uz željezne stupove i ljetnu trasu koja lagano zaobilazi sam greben kojim ide zimska trasa i koja je u ljetno vrijeme preporučljiva.  Zimska staza Na vrhu je nekoliko zgrada, među kojima i meteorološka stanica i Ekološki institut, te je u jednoj od njih moguć smještaj i noćenje, no pod kojim uvjetima nemam pojma, ali vidjeh cijelu ekipu domaćih planinara kako je zauzela sobe i krevete.  Vrh  S vrha pogled se pruža duž cijele staze po kojoj smo se penjali na vrh. Ledeno jezero, hiža Everest, Musala hiža, vrh Jastrabec su kako na dlanu. S duge pak strane u dolini na 2000 m jezera i široke livade.  Pogled Kako smo malo predugo uživali na samom vrhu više nismo stigli do Jastrabca na zadnju gondolu, pa smo odlučili prespavati u hiži Musala i uloviti prvu jutarnju. Noćenje je bilo ugodno, ali malo prohladno unatoč 4 deke koje dobijete po krevetu. Zvijezde su pak bile tako nisko kao da vam sjede na glavi.  A da nismo bili jedini Hrvati u Bugarskoj pobrinula se ekipa iz Siska, pa onda pozdrav Siščanima  Zaključak: -prekrasni pogledi, -mnogo, mnogo sjajno plavih jezera -mogućnost prenoćišta na takoreći na svakom čošku, no na svakom takvom čošku ne nudi se i hranu, pa ju treba ponijeti -ne treba nositi puno stvari (pola litre tekućine s obzirom da je voda u jezerima pitka, nešto hrane, flis i 20-tak leva je sasvim dovoljno za dvodnevni boravak) -sve je moguće obaviti u jednom danu, uz korištenje gondole za prvi dio uspona -karta terena može se kupiti u mjestu, a cijena je 10-13 leva Rilski manastir Drugi dan posjetili smo Rilski manastir iz 10 stoljeća. To je najveći i najposjećeniji manastirski kompleks u Bugarskoj i nalazi se na popisu UNESCO-ve kulturne i prirodne baštine. Ulaz je potpuno slobodan.   Rilski manastir Na povratku u hotel, koji je uput rečeno bio ko iz bajke i koštao 20 leva po osobi (10 E) svratili smo pogledati prirodne piramide nastale pijesku u mjestu Stub.  Stubske piramide 7 rilskih jezera Treći dan obišli smo 7 rilskih jezera. Obilazak staze traje oko 7 sati. Povratak može biti istim putem ili se može napraviti kružna staza pa je povratak preko livada i šume, tako da jezera ostanu s lijeve strane dok se s desne strane pojavljuje Maljovica, a uspon na nju se smatra jednim od najatraktivnijih u ovom dijelu Bugarske. Staza počinje desno od doma Hiža Vada koje se nalazi u produžetku sela Govedarci, a koje je u blizini Borovtsa. Cesta do doma je u vrlo vrlo lošem stanju i jedva prohodna. S obzirom da je ovo vrlo atraktivna i popularna staza, te da se parking kod doma plaća 5 leva morali bi ju popraviti. U dvodnevnom pohodu obilazak 7 jezera može se povezati sa usponom na Maljovicu ili sa posjetom Rilskom manastiru, mada je spust do manastira poprilično oštar i nema doma za prespavati, pa bi se trebalo vračati uzbrdo oko 3 sata do doma Ivan Vazar, dok je kombinacija sa Maljovicom lako izvediva, ali treba paziti jer do vrha trebaju neka 2 sata i još 1,5-2 sata za spuštanje do doma, no brži i spretniji mogu to skratiti. Moja jedina zamjerka je što na oznakama koje su dosta OK nema upisanih vremena potrebnih za neku turu, pa se sve nekako ide na sreću ili prema informacijama skupljenim na internetu. Mi smo u tom dijelu puno bolji. Dakle, lanac 7 jezera je najveća i najslikovitija grupa jezera na rilskoj planini. Kad se spazi prvo jedva se čeka drugo i tako redom. Ne znam koje mi je ljepše. Uz prva 2-3 su i domovi. Ime svakog jezera (Suza, Oko, Bubreg, Blizanci…..) upisano je na tabli zajedno sa visinom na kojoj se nalazi, dubinom, mapom…… Sa svakim slijedećim otvaraju se sve ljepši pogledi. Nakon staze po šumi od oko sat vremena dočeka vas livada sa cvijećem...  a onda jezera...........      Tu je stado divljih konja. Svaka mama konj ima i bebu konja.  Na vrhu posjetitelji ostavljaju svoje tragove....  Dolaskom na vrh nešto me tjeralo dalje da vidim što se još nalazi tamo malo više……. I sva sreća da sam slušala samu sebe! Kojih li fantastičnih livada. S desne strane otkrila se Maljovica i u daljini još jezera. Jednostavno sam cupkala od sreće. Da je bilo po mojem produžili bi na Maljovicu, no bila je tu i jedna razborita glava! Dan je u potpunosti uspio! Ok, spust je bio malo dugotrajniji, jer smo takvu kružnu verziju ugledavši te prostrane livade i odabrali, koljena i kuk su se počeli buniti, ali vrijedilo je!!!!  Maljovica (2792 m) Uspon na Maljovicu dogodio se neplanski. Prilikom pripremanja ove avanture na taj vrh nismo obraćali pažnju, no siščani su nam ga natuknuli kako ga se smatra jednim od najatraktivnijih pa onda zašto ne probati. Kad mi netko kaže da je uspon atraktivan odmah zamišljam čistu stijenu i sajle, i ustvari se ufrastim i ne idem nikud. No, mislim si ajd kad sam već tu. A kad tamo nikakve sajle i nikakve opasnosti. Uspon je krasan i atraktivan na jedan sasvim drugi način. Puno vode, 2 terase, livada, kamene gromade, jezera ….. Upute kažu da se gore i dole stigne za 5 sati. Ok, istina stigne se, al je zadovoljstvo ako se priča produži na cijeli dan puno veće. Dakle, uspon počinje kod skijaškog centra u kojem ima i domova i hotela. S obzirom da smo do sada u planini bili u radne dane drugih planinara i nije bilo toliko mnogo, pa nas je gungula na koju smo naišli u subotu ujutro poprilično iznenadila, a dokazuje da je u Bugarskoj planinarenje i vikend boravak po domovima i motelima poprilično popularan. Prvo staza započinje jednosatnom šetnjom od skijališta do doma, nešto nalik stazi do Borisovog doma kod nas u Paklenici. Stazu prati živahan potok, tako da ponovo ne treba pretjerivati sa vodom u torbi, ima je dovoljno na putu. Dom je velik, a neposredno do doma je u 10-tak bungalova. Do kraja dana svi kreveti su bili zauzeti. Opskrbljen je i hranom.  Prema domu  Prema vrhu Po potoku i kamenju staza vodi dalje i tako se savladavaju 2 terase. Slijede hrpe kamenja, no nije teško. Ljepota prirode tjera naprijed polako…….  Lila...  U kamenju...  Potok... Iako sam navijala za subotu u Sofiji, dobro je što je ispala subota u planini. Sve je bilo savršeno. Na vrh smo stigli oko 14,00 sati, dakle nakon nekih 3,5-4 sata vrlo polagane šetnje i pauze dolje u domu. Pogledi su i jopet neopisivi……  Pogledi....  Pogledi....  Livade...  Za pogled na Rilski manastir zahvaljujemo 10xoptičkom zoomu našeg Olipusa Idući prema dolje čudile su me full opremljene grupe koje tek kretale prema gore, bilo je 5 popodne već. Kod nas se u brdo kreće rano ujutro da se što ranije vrati, prije mraka, eventualnog pogoršanja vremena i sl. a tamo ko da nema takvih bojazni, prometno je i živahno ko na kakvom kolodvoru cijeli dan. I ha-ha, bilo je i oni koju su do gore i natrag trčali, a i onih koji su šetali u natikačama!!!! Sofija Jedno prijepodne proveli samo i u Sofiji, koja me se i nije nešto dojmila. Nema onih bečkih i praških ogromnih romantičnih građevina koje sam priželjkivala vidjeti. Pomalo sliči na naš Zagreb koji mi je ipak daleko ljepši. Crno more A kad smo već tako daleko otišli od naših domova, možemo i još cca 500 km dalje, treba se okupat u Crnom moru Usput smo stali u Velikom Taranovu, nekadašnjoj prijestolnici Bugarske. Tu vrijedi pogledat utvrdu smještenu na rubu provalije (otvorena do 19,30, a mi došli nešto kasnije) i etno selo Arbanassi 4 km prema brdu koje postaje prava turistička atrakcija. Karakteriziraju ga kuće-tvrđavice zaštićene visokim gradskim i dvorišnim zidinama. U srednjem vijeku tu je bila ljetna rezidencija kraljevske obitelji.  Veliko Taranovo-tvrđava izvana  Etno kuća u mjestu Arbanassi Plaže su tip-top, ko u priči. Pijesak, suncobrani, ležaljke, koktel-barovi, restorani kakve si samo čovjek može poželjeti, masaža na plaži, bazeni sa termalnom vodom…..Istina da je plivanje zbog valova nemoguće, ali more je toplo i manje slano od našeg, a bacanje na valove je poseban gušt.  Pogled prema plaži s kavom u ruci...  Plaža Zlatni pijesci Stacionirali smo se u manjem mjestu 8 km od Varne, obiteljski manji hotel 10 E sa doručkom. Jupi!!! Do plaže 5 minuta, gradski bus stoji na 1 minutu od hotela i vozi svaki čas u grad. Izdvajamo: kokteli -3-4 leva kava - 1,5-2 leva velika zdjela salate sa mesom ili vege verzija – 3 leva (vrlo popularan restoran Godzila) zdjela dagnji – 5 leva badić – 10 leva cipele – 60-100 leva (ko kod nas) Varna živi 24 sata dnevno. Noćni život uglavnom je smješten sa unutarnje strane plaže. Tu su poluotvoreni noćnu klubovi (upad 2-3 leva) i niz restorana u kojima je teško naći mjesto. Na ulazu u svaki klub nalaze se 3-4 izbildana bugara i pregled stvari i osoba je obavezan. U klubu je još nekoliko čuvara reda i mira, tako da se gost osjeća sigurnim od nasrtaja nekog alkoholiziranog gosta. Glazba uglavnom vuče na etno-tehno-cajke i vrlo je zarazna tako da je ustvari sve vrlo veselo i lako vas ponese…….a mogla bi ja tako i cijeli godišnji provest  Nedaleko Varne nalaze se Zlatni pjasatzi (Zlatni pjesci) i južnije uz simpatičan grad Nessebar Slantscev briag (Sunčana uvala), 100 metara široke pješčane plaže. Sunčana uvala mi učinila prenapučenom i bez duše. Tu je strahovito velik broj hotela, 6-8-katanih zgrada sa apartmanima…..zastrašujuće, dok su Zlatni pijesci, nešto manji i znatno ugodniji za boravak. Posjetili smo i 20-tak km od Varne udaljeno mjesto Balcik u kojem je 1924. sagrađen vlastelinski dvorac, a bogat botanički vrt dvorca seže do morske obale. Vrt je uređivala i sam kraljica, a za obilazak potrebna su minimalno 2 sata. Od niza ruža, tu je i vodeni vrt, nizovi kaktusa, paprati, biljke kamenjare, jednogodišnje cvjetnice, palme, četa cedrova…..a sve je ispresijecano kanalićima za automatsko zalijevanje……e kad bi ja svoj mogla tako urediti.  Dvorac kraljičin    Ustvari za ideju da se ode do Bugarske i Varne moram zahvaliti časopisu Lisa čiji sam broj od svibnja 2006. čuvala skroz do sada i koji je sa mnom vidio Bugarsku. U istom broju pisali su i o Zugspitzu (2962 m) u Njemačkoj, pa se već nekako vidim i tamo  i za the end: - trajanje: 12 dana - potrošeno: 310 E, niti prerastrošno, niti preštedljivo, prosječno 200 kn dnevno, a kao da ih doma ne bi  - autocesta se plaća kroz Srbiju – 15 E u jednom smjeru, u Bugarskoj potrebne vinjete koje se kupe samo na OMV pumpi - kroz Srbiju obavezno treba imati naljepnicu onu ovalnu sa HR oznakom inače te opešelje za 200 kn (eure ne primaju)  - ako vam pukne guma u Beogradu nabava iste i montaža i krpanje stare koštaju 70 E  - xy leva x 4 = xy kuna ili xy leva : 2 = xy eura - na mjestimično izraženu zmazanoću i hrpe smeća ne treba obraćati pažnju, jednostavno još su malo šlampavi  - kod njih se neotkupljuje plastična i limena ambalaža pa ako netko ima volje sve to vozit u Hr obogatit će se - ako kome treba vodič tu sam - sveukupna ocjena pohoda: 5+   |
