Image Hosted by ImageShack.us
Priče iz planine

25.04.2013., četvrtak

Evo zašto me dugo nije bilo....

Dakle, stvarno dugo nisam ništa zapisala, a nisam jer nikuda nisam planinarila. No, tomu je došao kraj. thumbup Ali, puno, puno važnija stvar od toga što je toj stanki došao je kraj jeste jedno malo divno biće koje puni moje srce i svaki trenutak moga života već punih osam mjeseci plus onih prvih devet mjeseci kiss

Sin Arijan, od ljubavi i milja zvan Arči, je prekrasna beba. Po noći spava, po danu se igra i jede sve što mu se pripremi. Vrlo je strpljiv, ali i živahan, i nikad niti naporan niti cendrav. Stalno je nasmijan, pa ga svi automatski zovu smješko. Naprosto, kao beba sa reklame. (Čak je i porod bio i brz i lak, iako sam ja žena u dobrim godinama i rekli mi da će ta stvar malo potrajati, no ja sam znala da ću roditi do podneva, i tako je i bilo, u 11.55)

Osjećam se kao i sve majke, sretnom i mogu reči nekako "novom" starom osobom. Život se promjeni, to je istina, no, s druge strane, on se zapravo samo produbi, doda mu se jedna nova dimenzija, jedna kockica sreće više. Sada su male oblekice i igračke na prvom mjestu, kao i želja da se djetetu pokaže svijet i sve njegove čari.

S jednom od tih čari života smo započeli. Obavili smo prvo pravo planinarenje. Kažem pravo jer je prvo ustvari bilo po Kastavskoj šumi, no to nije bilo onako zapravo, sa ruksakom i gojzama, već više kao šetnja i uvod tj utvrđivanja dal mi to uopće možemo. yes A pokazalo se da možemo i tako je na red došao i pravi pohod. cerek

Odluka je pala na Čičariju i Korita. To mi je već dugo bila želja, a i put je jednostavan i relativno kratak i lak, i za početak idealan. Veselila sam se cijeli tjedan dana ranije toj našoj novoj pustolovini. Arči je bio oduševljen. Otvorio je svoje velike okice i promatrao, a povremneno se divio svojim švrlj brlj rečenicama. rofl

Image and video hosting by TinyPic

....uživao je u prvoj pauzi sa špekom i pogledom na Učku....

Image and video hosting by TinyPic

...hvatao se za borove, čudio je kamenju, brčkao vodu po koritima...

Image and video hosting by TinyPic

......guštao u planinarskom ručku.....

Image and video hosting by TinyPic

...i druženju sa planinarima iz Pule koji su nas lijepo primili i nahranili, pa ih sve lijepo pozdravljamo i bilo bi nam drago da ih opet zateknemo na istom, ili nekom drugom mjestu mah

...malo smo i predahnuli poslije ručka i obilaska.........i uživali u pogledu......

Image and video hosting by TinyPic

...u selo smo se spustili drugom stazom, mada nismo imalo pojma niti kakva je niti koliko ćemo hodati, no malo istraživanja uvijek dobro dođe (hm..u Kastvanskoj šumi sedmicu ranije smo se dobrano izgubili pa se vračali i tako ukrug headbang)...pokazalo se da je staza za spuštanja lakša i baš smo bili sretni odabirom....wink

O da, ne smijemo zaboraviti spomenuti niti veliki autobus planinara iz Ivanca i Varaždina koji su hodali od Poklona do Korita s kojima smo lijepo popričali na domaćem kajkavskom rofl, pa i njih pozdravljamo i poručujemo da se vidimo i na njihovim bregima mah

Kad smo se vratili u Rijeku (oko 19,00) meni je jedina želja bila ubaciti se u krevet, no moj se Arči razigrao nije zaspao do 22,00. Eh, neke planinarenje i zrak umore zijev, a neke razbude thumbup. Bravo sine moj, drugi put ti možeš nositi mene rofl


14.12.2011., srijeda

Kalnik u magli i suncu

Dani su kratki, pa su i naši izleti sve bliži i kraći. Destinacija: Kalnik. Nekog posebnog plana hodanja nema jer ne znamo kakvo će nas vrijeme tamo dočekati. Magla se danima ne miče nono, a po slikama na Kalniku je sve puno inja, znači da je hladno i vjerojatno sklisko no.

Na starom mjestu skupilo se veselo društvance thumbup, nekako malo mlađe ovaj puta, na žalost bez naše „mame“ tj predsjednice. No, zato u ekipi imamo i jednog perspektivnog budućeg člana cerek. Idemo Krunijevim kombijem. Veselu jutarnju atmosferu prekida „krepani“ kombi na Interpetrolu prije Koprivnice, koji se naime sam od sebe ugasio i niti makac dalje puknucu. Kruno šarafi, mi isprobavamo vlastito gorivo, tj orehovce i travarice i smišljamo plan spašavanja naughty. No, poguramo kombi i odjednom brum, brum i on proradi, samo je otišla svjećica. Naravno da nastavljamo dalje, kupimo Ivanu u Koprivnici i pravac Kalnik. yes

Magla je sve gušća. Na Kalniku je još gušća. Sve je prekriveno jutarnjim injem, izgleda kao da je pao snijeg. Kalnik djeluje tajanstveno i prekrasno.



Plana hodanja još uvijek nema, no na „zube“ nećemo jer su skliski, pa krećemo na vrh kraćom stazom. Ubrzo se penjemo iznad magle i oduševljeni smo.





Na vrhu je sunčano i iznad magle izviruju Ivanščica i Medvednica. Vadim kartu i eto plana. Idemo po grebenu prema točki Sv. Martin i onda sjevernom stranom natrag u dom. Na vrhu srećemo i planinara PD Kalnik, Alojza, koji nam pomaže u definiranju rute. Hvala Alojz, imena sam se odmah sjetila jer sam čitala njegove tekstove na webu, a znam i kako izgleda wave.
Veselo nastavljamo izabranom stazom. I zaista je odabir bio dobar, atraktivno je, na suncu smo, inje pomalo otpada pa je dojam kao da hodamo po snijegu, slikamo se, grudamo, tresemo inje s grana, dečki rade rašnje za pračke (a imaju samo malo ispod 30).



Srećemo i veliki broj Zagrepčana koji su krenuli sa kontra strane.



Odlučujemo poći i na Pecu, kako bi predsjednica bila još ponosnija na nas rofl. No nekako smo izgubili markaciju cry, a kako su dečki počeli zazivati grah, prekidamo potragu za tim vrhom i krećemo u dom.
U domu je velika gužva puknucu, pa odlazimo na maglom obavijenu gradinu i penjemo se do vrha.





Potrošenih pola sata ne donosi nam stol u domu pa grah jedemo za šankom njami.

Nadam se da će spomenuti „perspektivni budući član“ postati samo „član“ naše hodačke ekipe i da mu se dopalo ovo naše veselo društvo




Ukupno smo hodali 3 sata + penjanje na gradinu, što je za ove zimske dane sasvim dovoljno. Doma smo krenuli oko 15,00 sati i po prvi puta stigli još za dana mah

Do slijedećeg izleta, a to je Češljkavački vis na Papuku mah mah. PS. U planu su kobase na štapu! njami



07.11.2011., ponedjeljak

MOSLAVAČKA GORA

Polazak u 07,00; povratak u 19,00

Opet na putu thumbup. Informacije sam pronašla na stranici https://sites.google.com/site/moslavackagora/duze-ture i odlučila za turu Podgarić- Garić grad-Pukli kamen- Humka-Vis-Bela crkva- Humka-Podgarić u trajanju 4 sata. No, zahvaljujući zanimljivom susretu sa starim i novim planinarskim prijateljima stazu smo malo proširili. yes

Volim Moslavački goru, to mi jedna od najdražih. Ne zato to je relativno niska i nema teških uspona, već zato što ima mnogo staza, i u svakom se trenu staza može proširiti za još koji korak i još kojih pola sata, i zato što su staze široke i zato što idu šumom koja u jesen poprima toplu žutu boju, pa je žuto dolje i žuto je gore, i čovjek pomisli da je sunce svuda i svagdje. Volim ju i zato što je puna priča o minulim vremenima i puna starih gradina. Volim ju i zato što su staze kružnog oblika pa se hodač uvijek lako vraća na polaznu točku. Volim ju i zato što je netko satnicu računao po najsporijem hodaču, pa ako piše 4 sata, to se može obaviti i u dosta kraćem vremenu, što ostavlja dojam da ste pobijedili vrijeme i da i ga imate više za odmor, pa je lako proširivati zacrtanu stazu. cerek

Dakle, u Podgarić smo, zajedno sa vremenom provedenim na jutarnjoj kavi stigli u 08,30 i krenuli hodati u 08,40. Udaljenost od Đurđevca do Podgarića je nekih 70 –tak km, a naš Kruno zna sve prečice po Hrvatskoj pa je Miličinu novu „Bijelu munju“ iznavigirao do tamo u taj čas. Da, da naša šefica se ponovila i morali smo to isprobati. U 09,20 stigli smo do Garić grada (356 m) i procunjali uokolo pa se malo i odmorili jer taj prvi uspon ide cestom i kosina nije zanemariva. Garić grad je živio od 1163 do 1545 godine, promijenio je brojne vlasnike i onda je nakon prodora Turaka počeo propadati. Danas su u tijeku restauratorski radovi i ulaz u samu kulu je zazidan. U 10,00 polako nastavljamo prema vrhu Humka. Na vrhu je repetitor i nema nekih pogleda, no tu je šumarska kućica sa nadrtrešnicom i stolovima. Tu je i ekipa koja lovcima priprema ručak, no mi se ubacujemo za stol. Šefica vadi čvarke i luk, i mi ostali upotpunjujemo stol ostalim domaćim proizvodima njami, a od „lovaca“ dobivamo vino party. Nakon reda čvarki i reda viceva rofl nastavljamo našim putem, tj prema Visu. Na putu srećemo još dvoje planinara sa krasnim psom. Mic po mic se gledamo eek, zaključujemo da smo si poznati yes, nagađamo odakle bi se mogli znati, i klik thumbup, pomalo se prisjećamo kako i odakle se znamo i nastavljamo zajedno jer ima priča i događaja koje treba ponoviti, te novu priču zajedno i stvoriti. Kao i mnogo puta do sada zaključujem kako je planinarski svijet divan i mali, jednostavan i očaravajući. Ljudi postaju jednostavniji, pristupačniji, željni jedni drugih, i nije važno tko si i što imaš. Na vrh Vis stižemo u podne. Za još pola sata smo kod Bele crkve. Put je ustvari u obliku boja 8, pa se vraćamo do Humke, a nakon toga slijedi spuštanje u Podgarić. Ovdje smo stazu proširili za nekih pola sata i otišli do lokacije označene kao Kozara (a prava Kozara nam je bio prošli izlet!!!) i onda se s prvim sumrakom vratili u Podgarić. Dan smo završili pivom, keksima, smokijima, paštetom i štapićima, stekli tri nova prijatelja, dogovorili slavonske kobasice i podravsko vino, a Laća (belgijski ovčar) je zadovoljno zaspala. Još smo otišli podariti i koji trenutak palim borcima NOB-a koji se nalazi preko puta jezera i koji kao da promatra jezero i Moslavačku goru.
No, da ne zaboravim, u našem Đuri svratili smo i do Meli u Osmicu kiss, pa ne može živjeti u neznanju do slijedećeg sastanka na kojem ćemo sve doživljeno ponovno prepričati.

mahmah


20.05.2011., petak

hodam

Da ne bi pomislil da ne hodam više. O itekako, ne stignem niti sve zapisati, no uskoro, uskoro, uskoro ću se opet baciti na tastaturu...... sretan

15.10.2009., četvrtak

Bavarske alpe - vrh Wendelstein (1838 m), 176. Octoberfest, Salzburg, Minchen, dvorac Herrenchiemsee


Eto mene opet u Njemačkoj. Postaje mi jedna od omiljenih destinacija (u jeeee, takvih je sve više zubo). Ovaj put nije u pitanju bilo samo ispijanje piva, već i planinarenje. Izlet je organizirao Bršljan – Jankovac iz Osijeka i imala sam veliku sreću što sam se ubacila u ekipu. Upoznah jedno jako jako veselo planinarsko društvo.
Kako su Suzana i Goran većinu činjenica već rekli ostaje mi samo da popunim rupe.

Image Hosted by ImageShack.us
Suzana, Goran i ja

Hallein

Prvo je na programu bio posjet rudniku soli u mjestu Hallein u Austriji koji se iskorištavao već u brončano doba, dakle oko 600 g. p.n.e.. I dok se većina putnika nalazila pod zemljom ja sam švrljala okolinom nad zemljom naughty.

Image Hosted by ImageShack.us
Pogled

Image Hosted by ImageShack.us
Kućica kao da je iz časopisa ….

Šetajući naišli smo i na krasan park sa vanjskom pozornicom i paviljonom:

Image Hosted by ImageShack.us
Ima li tko pojma čemu ovo služi????
Ovdje se zrak osvježava solima iz rudnika koje otopljene u vodi cure niz granje, a preporučuje se asmatičarima.

Salzburg

Za manje od pola sata vožnje stižemo u barokni Salzburg. Ovdje je sve puno štandova i fešta djeluje zarazno. yes Stigli smo na Weekend media festival.

Image Hosted by ImageShack.us


Image Hosted by ImageShack.us


Image Hosted by ImageShack.us


Image Hosted by ImageShack.us


Nismo propustili baciti se na hranu njami….

Image Hosted by ImageShack.us


Minchen

U Minchenu smo se uputili na istraživanje grada. Grad je prekrasan, od trgova, galerija, muzeja, crkava, do trgovina i treba puno više vremena od onoga što smo mi imali. U gradu vlada i pravilo da niti jedna zgrada ne smije biti viša od najvišeg tornja crkve, tako da zgrade imaju maksimalno 4-5 katova.

Image Hosted by ImageShack.us
Porta Karlstor odakle se pruža pješačka zona

Ne znam kako je to u Minchenu kada nije Oktoberfest, ali u tim danima žene i djevojke gradom hodaju u dindrlicama i izgledaju bajkovito smijeh.

Image Hosted by ImageShack.us
Minimalna cijena ovih haljina je 100-tinjak eura, a ove su i oko i 300.

Image Hosted by ImageShack.us
Parlament

Image Hosted by ImageShack.us
Vijećnica

Image Hosted by ImageShack.us

Uz sam ulaz u park nalazi se ovaj kafić u kojem svi sjede kao u kinu, odnosno jedan do drugoga; hmmm pitam se kako društvo od 4-5 i više ljudi tamo razgovara…ili je to mjesto na koje izvedeš u solo varijanti

Kao ljubitelj hortikulture nisam mogla propustiti obilazak parka koji je veći i od Central parka u NY. Ima jezera, konjsku stazu, restorane, rijeku koja ga presijeca, mostove, itd, a ono što ga razlikuje od bilo kojeg parka kod nas je činjenica da se tamo smije gaziti trava, može se rasprostrti dekica i ležati, imati piknik, postaviti mreža za odbojku, igrati nogomet tj dopuštena je sva moguća zabava smijeh. Jednom riječju: to je park koji služi ljudima za kvalitetniji život thumbup(dok su kod nas parkovi više-manje samo za gledanje, na žalost bang).

Image Hosted by ImageShack.us


Image Hosted by ImageShack.us


Image Hosted by ImageShack.us


Image Hosted by ImageShack.us


Image Hosted by ImageShack.us
nezaobilazni surferi na rječici Eisbech

Kako je u gradu neopisiva gužva, ista takva je i u restoranima party

Image Hosted by ImageShack.us
Kobase u trgovini

Image Hosted by ImageShack.us
Kobase u tanjuru

Image Hosted by ImageShack.us


Image Hosted by ImageShack.us


Image Hosted by ImageShack.us


U gradu ima i mnogo bicikli za rentanje. na žalost nisam skužila sistem, pa ako netko zna molim da me uputi. Sistem da ga se plati SMS-om ipak nije opcija za turiste ili je??? eek

176. Octoberfest

A na 176 po radu Octoberfestu, odnosno na poljani Theresienwiese vrlo je živahno unatoč poskupjeloj pivi koja doseže i 8,6 eura za litru, no kao da to 6 milijuna posjetitelja ne brine previše. Scena Octoberfesta i kuće grade se oko 2 mjeseca, dakle mi se još dobrano bavimo ljetovanjima dok oni već kreću u bauštelu. U kuću niti ove godine nisam uspjela ući, valjda sam opet stigla prekasno. Npr. u kuću Pauliner pivovare stane oko 7,5 tisuća ljudi (ajme, moje cijelo selo, pardon grad!! roflnaughty). Poslije smo se šalili: na Octoberfestu ima svega, ali najteže je doći do pive!!!! partypartyparty

Image Hosted by ImageShack.us


Image Hosted by ImageShack.us


Image Hosted by ImageShack.us


A što se dešava nakon fešte pogledajte ovdje E, da ih mama vidi!!! puknucusmijehlud

Uspon na Wendelstein - 1838 m.

Image Hosted by ImageShack.us


Image Hosted by ImageShack.us


A na vrhu pravo naselje. Ima tu svega. Terasa, restoran, vidikovac, kapelica….Inače, osim pješice na vrh se može doći zupčastom željeznicom i gondolom (18E povratna karta).

Image Hosted by ImageShack.us


Image Hosted by ImageShack.us


U onda još malo i uređenom stazom da dođe se na sam vrh sretan

Image Hosted by ImageShack.us
Vrh

Image Hosted by ImageShack.us
…a s vrha pogled u maglovitu nizinu…

Svaka večer bila je začinjena glazbom i zabavom, a baš mi je bila fora kad se u bus utovarivao poveći drveni sanduk. Pitah se šta li u njemu…a ono aparatura za pravi disko thumbup naughty

Nisam se još dotakla našeg udobnog smještaja i predobrog domaćina. A što ustvari reči, osjećala sam se ko doma….prala posuđe, spremala krevet, slagala si sama kavu koje je bilo u izobilju u svakom trenu, pive je bilo na izbor po nekoj mini cijeni (1,2 eura mislim)…terasa i jastučići koji su se uzimali iz kutije su me oduševili, doručak i večera koliko god se može pojesti….zubo

Image Hosted by ImageShack.us


Image Hosted by ImageShack.us


Dvorac Herrenchiemsee

Povratak kući začinili smo obilaskom dvorca Herrenchiemsee kojeg je bavarski kralj Ludwig II dao sagraditi kao kopiju francuskog dvorca Versailles na otočiću Herreninsel. Ludwig II bio je veliki romantičar, genijalan arhitekt i izumitelj te nadasve maštovit, i poprilično je ispraznio državnu blagajnu gradeći dvorce, no isplatilo se. Dvorci su mu bajkoviti, a vrtovi koji ih prate prava remenk djela. Umro je vrlo mlad (41. godina) utopivši se u jezeru, te je ovaj dvorac ostao nedovršen. U njemu je boravio svega 9 dana.

Image Hosted by ImageShack.us


Image Hosted by ImageShack.us


Image Hosted by ImageShack.us


Image Hosted by ImageShack.us


unutra se ne smije slikati, ali eto jedne "mutne"….

Image Hosted by ImageShack.us


Do slijedećeg hodanja po bijelom svijetu mahwave

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se