horugvica

Sutra pod vurom u centru Dugog Sela obilježavanje Dana narcisa
Iz Gradskog društva Crvenog križa Dugo Selo obavještavaju građane Dugog Sela, općine Rugvica i Brckovljani kako se zbog današnjeg kišnog vremena akcija obilježavanja Dana narcisa odgađa za sutra kada će se uostalom održavati i na području cijele Hrvatske. Ovogodišnja humanitarna akcija u cilju borbe protiv raka dojke održat će se u 30 hrvatskih gradova, a po prvi puta pokrovitelj akcije je predsjednik Hrvatske Stjepan Mesić, uz Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi. Prodaja narcisa u Dugom Selu počet će u 10 sati ispod sata u centru grada. Kako saznajemo od organizatora v.d. ravnateljice Crvenog križa Dugo Selo Darinke Remenar nabavljeno je 2 000 cvjetova, što je duplo veći broj od prošle godine, a sredstva prikupljena od prodaje koristit će se u programima ranog otkrivanja raka dojke.
I. G. O.

Donosimo jedan vrlo zanimljiv tekst iz arhive Vjesnika od 14. prosinca 1999. godine. Iako je tekst objavljen prije dosta godina, zbog važnosti arheološkog nalaza mislimo da nije loše objaviti ga i na ovim stranicama jer, naime, svjedoči o bogatom povijesnom naslijeđu rugvičkog područja. Prenosimo ga u cijelosti...

Jedinstveni čun iz Svibovskog Otoka

U šljunčari iskopan monoksil, čun osobite konstrukcije / Sredina mu je bila izdubena poput bačve, te je tako postignuta vrsta zaštitnog krova za putnike ili teret / On ukazuje, možda, na tradiciju izgradnje koja bi mogla sezati u vrijeme što se veže uz hrvatske početke / Stablo čuna nosi u godovima i podatke o povijesti klime područja

U šljunčari poduzeća IGM, iz Čiste Mlake, kod sela Svibovski Otok, koje se nalazi između Zagreba i Dugog Sela, općina Rugvica, ovih su dana radnici šljunčare Damir Hajtek i Mijo Vrbančić iskopali rijedak i izuzetan arheološki nalaz - monoksil, odnosno čamac izduben u jednom komadu drveta. U Hrvatskoj postoji još jedan sličan nalaz iz Koprivnice, nađen prije godinu dana. No, svibovski nalaz je vrijedan ne samo zbog rijetkosti, naročito na našem području, nego više zbog svoje posebne konstrukcije i mogućnosti ispitivanja i dobivanja podataka koji nam mogu rasvijetliti neke nepoznanice naše povijesti. Monoksili se smatraju jednim od prvih plovila. Obično se u popularnim prikazima početaka pomorstva prikazuje čovjek kako prvo jaši na brvnu, da bi se zatim »sjetio« spojiti nekoliko debala ili izdubiti brvno i tako dobiti prvi monoksil - ili čun. Na naivnost ove priče upozoravali su mnogi antropolozi koji su vidjeli kako se čunovi uistinu rade, i uviđali da to nije nipošto jednostavan postupak, jer podrazumjeva mnoge faze u kojima se drvo obrađuje i omekšava vatrom, pa je potrebna velika vještina, kako se ono ne bi raspucalo. Najstariji primjerci monoksila pronađenih u Europi datiraju iz razdoblja neolitika. Smatra se da su bili rasprostranjeni u sjeverozapadnoj Europi već prije 9000 godina. Njihova uporaba traje tisućama godina. Poznati su primjerci iz brončanog doba (2000. - 800. pr. Kr.). Naš je primjerak znatno mlađi. U njemu su zabijeni kovani klinovi (čavli) koji se u našim krajevima rabe tek od dolaska Rimljana. Oblik klinova upućuje na kasnija razdoblja. Precizna će se datacija moći dati tek nakon ispitivanja metodom C-14. Činjenica da se radi o mlađem primjerku čini ovaj monoksil čak i interesantnijim. Ukazuje, možda, na jednu tradiciju izgradnje koja bi mogla sezati u davna vremena povezana s počecima Hrvatske. Naime, bizantski izvori izvješćuju da su Slaveni, kada su se u VI. i VII. st. počeli naseljavati na područje Rimskog carstva, koristili monoksile. Već početkom VII. st. Slaveni napadaju grčke otoke, a zabilježen je i jedan napad u srednjoj Italiji, koji je starija hrvatska historiografija povezivala s dolaskom Hrvata. Prapostojbinu Slavena najveći broj istraživača smješta u kopnena područja između Poljske i Rusije, pa nije jasno na koji su način Slaveni svladali pomorsku tehnologiju i na kakvim su plovilima preplovljavali ove udaljenosti. Isto je tako zagonetna hrvatska plovidbena i pomorska terminologija, koja je slavenskog i kasnije mediteranskog porijekla, a nema tragova preuzimanja rimske latinske ili bizantske grčke terminologije - što bi bilo za očekivati kada bi naučili ploviti od ovdje zateklog stanovništva. Uporaba monoksila se obično vezuje uz zaostalu tehnologiju. Međutim, to ne može biti slučaj kod Hrvata naročito u kasnijim vremenima. Poznati su nalazi ninskih brodova iz starohrvatskog vremena, a i drugi slavenski narodi poznaju brodove i čamce izrađene od dasaka. U Poljskoj je takav nalaz iz Ščečina s prijelaza iz VIII. u IX. stoljeće. Unatoč tome znamo da su Hrvati još krajem XVII. st. gradili monoksile. Kod turskog putopisca iz tog razdoblja, Evlije Ćelebije, nalazimo opis takve gradnje. Ćelebija je posjetio Nikolu Zrinskoga, pa kraj između Save i Drave naziva Vilajetom Zrinskog. Govori o ogromnim stablima i opisuje kako su iz jednog takvog stabla načinili tri čuna. Najvećeg su načinili od dijela najbližeg panju, a bio je tako velik da je u njega stalo »tisuću tovara jabuka«. Nije nam poznato koliko je težio jedan tovar jabuka, pa ne možemo proračunati nosivost ovog čuna, koja je očito bila velika. Međutim, iz analize engleskih monoksila znamo da su oni bili prilično veliki. Na nalazištu Brigg u istočnoj Engleskoj nađen je 15 metara dugačak čun koji je, prema analizama, mogao nositi 28 ljudi, imajući pri tom gaz od 36 centimetara, dok je noseći teret od 10 tona imao gaz od samo 88 centimetara, te mu je ostalo još 12 centimetara ograde iznad vode. Dobre plovne sposobnosti i očita brzina izgradnje ovih čunova upućuju na to da je tradicija izgradnje bila vezana uz ratove koji su se neprestano vodili na ovim područjima. Čunovi su vjerojatno bili neka vrsta priručnog desantnog plovila dok su u svakodnevnom životu služili daščani čamci. Slični su čunovi služili i kao plovila koja su nosila konstrukcije savskih mlinova, koji su mljeli žito usidreni na rijeci. Ovaj čun se odlikuje i posebnošću konstrukcije, koja proizlazi iz opisa nalaznika. Sredina čuna bila je izdubena poput bačve, tako da je ostavljena neka vrsta zaštitnog krova za one koji su plovili ili za neki teret. Na žalost radnici šljunčare nisu znali kome bi se obratili, te su sami izvadili ovaj vrijedan nalaz o kojem je Konzervatorski odjel u Zagrebu obavijestio mještanin Ivan Sandelić. Potom je Muzeju Prigorja, koji je najbliži nalazištu, skrenuta pozornost na već izvađen čun. Ekipa obiju ustanova, pod vodstvom djelatnice Zavoda Tanje Lulić obišla je nalazište i poduzela preliminarne mjere zaštite. No, potrebno je još organizirati prijevoz i smještaj čuna, kako bi bio zaštićen od smrzavanja i izlaganja štetnom utjecaju zraka. Posebne mjere zaštite potrebno je poduzeti i stoga što primjerci velikih debala, poput ovog od kojeg je načinjen taj čun, nose u svojim godovima i podatke o povijesti klime onog područja na kojem su rasli. Nažalost u Europi je Hrvatska najslabije paleoklimatski istraženo područje, i to u onim razdobljima za koje i inače imamo najmanje podataka. Ukoliko se nađu sredstva za zaštitu i ispitivanje tog monoksila, on bi nam mogao dati podatke ne samo o kulturnoj povijesti našeg naroda, nego i o klimi, a time i o prirodnim uvjetima života u kojima je kultura nastajala. Značajno je naglasiti potrebu da svi mi sudjelujemo u očuvanju naše baštine, i da svaki predmet odnesen u muzej postaje dio mozaika kojim upoznajemo svoju prošlost koja još uvijek živi u nama. Zato je vrijedno spomenuti i ljubaznost uprave IGM šljunčare i ing. Dragutina Klausa, koji je obećao pomoć i suradnju u čuvanju ovog i budućih nalaza u šljunčari.
Aleksandar Benadžić

Udruga antifašističkih boraca i antifašista grada Dugog Sela, općina Brckovljani i Rugvica organizirala je ove nedjelje, 26. ožujka, komemorativnu svečanost u Oborovu. Svečanost je održana u znak sjećanja na 152 poginula borca Antifašističkog rata Hrvatske, u čuvenoj Oborovskoj bitki koja se odigrala 29. ožujka 1944. godine ove godine obilježava se 62. obljetnica bitke. Svečanosti su nazočili predsjednica Županijske skupštine Zagrebačke županije Palma Klun Posavec, predstavnici Općine Rugvica, Grada Dugog Sela i Općine Brckovljani te članovi Udruge. Svečanost je svojim nastupom i programom uveličalo Kulturno umjetničko društvo «Preporod».
I. G. O.

Predsjedniku Borisu Điđi povjeren novi mandat

Jednoglasnom odlukom Skupštine Nogometnog kluba Rugvica odlučeno je da će i u narednom dvogodišnjem mandatu vodstvo Kluba biti povjereno dosadašnjem predsjedniku Borisu Điđi. Za tajnika je izabran Stanko Đujić, a za blagajnika Nenad Jakšić - usvojeno na Izbornoj skupštini NK Rugvica održanoj 25. veljače. Izvršni odbor činit će novih 9 članova, a u Nadzorni odbor izabrani su Dražen Pregorec, Mladen Behetić i Željko Vojković.
Kako je u svom obraćanju istaknuo predsjednik Kluba B. Điđa – NK Rugvica ima jedan od najbrojnijih pogona u Zagrebačkoj županiji, pa i šire. Registrirano je preko 150 igrača koji se natječu u sedam kategorija, a omladinske ekipe natječu se s ekipama treće, druge i prve lige. U prošloj sezoni odigrano je 205 utakmica, od čega 95 doma i 112 u gostima. Uz velike troškove natjecanja za koje trebalo namaknuti 340.000 kuna, navodi Điđa, vrlo malo se ulagalo u kapitalne investicije. No, ipak uspjela se dovršiti drenaža na glavnom igralištu, saniran i zatravljen teren, na osposobljenom pomoćnom igralištu napravljena je rasvjeta te je nabavljen namještaj za svlačionice. Pored toga organizirano je putovanje u Vukovar na prijateljsku utakmicu s Hajdukom iz Babske, a dostojno je obilježena i 30. godišnjica Kluba povodom koje odigrana utakmica s prvoligašem iz Kranjčevićeve – Zagreba. Što se tiče natjecateljskih rezultata – u prvoj polusezoni, kako je kazao Điđa, prošli su Kalvariju jedinstvene županijske lige, odigravši sve utakmice uz često poražavajuće rezultate. Iduće sezone zadržali su status u novoformiranoj Prvoj županijskoj ligi Istok. U ovoj dalekoj jačoj ligi od prethodne na kraju polusezone završili su na 5. mjestu. Stjecajem nesretnih okolnosti izgubili su 4 boda nakon prekinute utakmice protiv Kloštra koji su bili ključni da umjesto 5. mjesta postanu jesenski prvaci. Uz kvalitetnu ekipu trenera vjeruju da će ubrzo izbiti i na čelo tablice.
O vrlo dobrim rezultatima po kategorijama govorili su treneri, a na kraju su dodijeljene i nagrade za najistaknutije pojedince i to:
Prstići - Renato Majić
Limači - Alen Rumenčić
Početnici - Mario Filipović
Pioniri - Josip Rašić
Kadeti - Marko Smolčić
Juniori - Mario Điđa
Seniori najbolji strijelac - Kruno Fišter
Seniori najbolji igrač - Ivica Fišter
Ozbiljan pristup i vrlo dobro odrađen pripremni period pokazao se već u prva dva kola nastavka prvenstva gdje su ostvarene pobjede - prvo u gostima kod Gradića 2:1, te na domaćem terenu protiv uvijek neugodnog Lukavca 3:1, čime se je čvrsto prigrabila druga pozicija i čeka se pogreška vodećeg Dinama - Hidrel iz Novog Čiča. Uz već formiranu i uigranu ekipu pod vodstvom trenera Veljka Bertaka dobrom početku svakako su pridonijeli igrači D. Jurišević, D. Kolarin i I. Ištvanić koji su u izmskoj pauzi pristupili Klubu.
Skupština je održana u nazočnosti zamjenika načelnika Općine Branka Klepca, gostiju iz NK Ostrna, NK Hrebinec, Lovačkog društva «Zec» iz Oborova. Udruge umirovljenika Rugvica i brojnih članova Kluba domaćina.
I. G. O.

Prvi na Puma kupu

Taekwondo klub «Rugvica» nastupio je 4. ožujka na Puma kupu, natjecanju za kadete i juniore u Sesvetama i osvojio premoćno prvo mjesto uz pregršt pojedinačnih medalji. Nastupilo je 314 natjecatelja iz 25 klubova, a pojedinačne medalje za TK Rugvica osvojili su: Iva Kršić, Marija Štetić, Nikolina Nagradić, Lidija Ritan, Manuela Robić, Ena Čorić, Elma Hasanović, Matina Šapina i Antonio Hrdan – zlato. Srebro su osvojili: Iva Hrdan, Mirna Šapina, Jerneja Bambić, Ilona Kondić, Luka Čičak i Janja Bambić, dok su broncu osvojili Tihana Gavranović, Marta Mikulčić, Jelena Jurić, Tereza Svaguša, Kristijan Adrinek, Mihael Jelečević, Damir Hamzić, Dominik Bičak i Mihael Gavran.
Darko HRDAN

Nakon više godišnje stanke Gradsko društvo Crvenog križa Dugo Selo organiziralo je na području općine Rugvica akciju darivanja krvi. Iako se akciji odazvao mali broj ljudi, održanoj u prostorima Vatrogasnog doma Rugvica 22. veljače, organizatori su više nego zadovoljni jer će se, naime, akcije darivanja krvi za građane općine Rugvica od sada održavati u kontinuitetu. Zanimljivo da se akcija održavala tijekom zasjedanja Općinskog vijeća pa su darivanju pozvani i općinski vijećnici – no jedini hrabri koji su se i odazvali bili su načelnik Općine Ivan Remenar i vijećnik Mladen Čvorig kojima je ovo inače bilo prvo darivanje krvi. Do sljedećeg puta možda i ostali skupe hrabrost…
I. G. O.

NA NEPRESUŠNOM IZVORU DJEČJE MAŠTE
SAGRAĐENO KRALJEVSTVO IZ SNOVA

Svakodnevnica u životu seoske djece i mladeži uključivala je trenutke provedene u igri i zabavi. Djetinjstvo u tradicijskoj sredini iziskivalo je ponašanje vođeno tvrdim običajnim normama, pa je unutar toga nastajao prostor za izražavanje dječje i mladenačke osobnosti. U nesagledivom mnoštvu igara nastalim kao plod bujne dječje mašte postojale su igre koje su se prenosile s naraštaja na naraštaj po čvrsto utemeljenom starinskom obrascu. Tako su one preživjele duže vremensko razdoblje i doprle u ponešto izmijenjenom obliku i do naših dana. Postojale su i one igre koje su nastale kao trenutna inspiracija pojedinog djeteta ili grupe da bi ispunili vrijeme dok su primjerice čuvali stoku na pašnjacima. Takve igre su po završetku najčešće bile zaboravljene. O mnogim danas zaboravljenim igrama sa smiješkom na licu pričaju nam naši djedovi i bake, očevi ili majke prisjećajući se kako je to nekada bilo.
Djeca su na selu posjedovala uglavnom skromne igračke. Drvene konjiće, kola, razna oruđa, koja su im izrađivali roditelji ili rođaci. Igračke su se mogle i kupiti na proštenjima i sajmovima. Bile su to glinene sviralice, nakiti za djevojčice, a nije nedostajalo ni šarenih licitarskih kolača. Pojedini su roditelji po dobro obavljenoj trgovini u gradu donosili svojoj djeci igračke iz grada i šarene bombone zvane cukori. Seoske djevojčice najviše su se voljele igrati s lutkama. Ako nisu imale kupljenu, izrađivale su im ih majke ili bake od komada krpica, orunjenih kukuruznih klipova, ili od povijesna lana zavezana na preslicu ili vreteno. Dječaci su bili više u pokretu služeći se granama ili štapovima, koji bi u njihovoj mašti postali željena igračka ili životinja.
Omiljene dječje igre na otvorenom bile su igre s pijeskom, zemljom i blatom. Djevojčice su izrađivale kolače, a dječaci su radili kule i valjali grude zvane topovi. Čuvajući stoku djeca su kratila vrijeme berući kestene, kukuruz i druge plodove koje su potom pekli. Djevojčice su brale cvijeće i izrađivale vjenčiće i narukvice.
Djevojčice su se zajedno voljele igrati mame, tate, brace, seke i kumova. To je bila njihova igra u kojoj dječacima nije bilo mjesta. Također su voljele i pjevati oponašajući svoje pjevačke uzore, a pjevale su i dok su izrađivale ručne radove ili čuvale stoku. Kako su djeca oduvijek voljela oponašati u svemu odrasle tako su djevojčice oblačile odjeću svojih majki uživljavajući se u njihove uloge. Dječje prerušavanje u različite likove bilo je prisutno i prilikom igre «svatova» ili za maškare.
U ljetnim mjesecima djeca su se voljela kupati u rijeci ili potoku. Umjesto čamca poslužilo je i korito za pranje rublja, a umjesto vesla kakav kolac kojim se otiskivalo o dno rijeke. Dječaci su voljeli loviti ribu, oponašajući pritom svoje očeve i djedove, u vrijeme dok je ribolov kao i lov bila privredna grana pomoću kojih se moglo zaraditi. Razni su uglavnom jednostavni načini na koje su dječaci hvatali ribu. Pribor za ribolov su izrađivali sami; jednostavne udice na koje su stavljali gliste ili komadiće kruha kojima su mamili ribe, ili pak složenije naprave koje su iziskivale više truda u izradi i skupni dječji angažman. Dječaci su i lovili razne štetočine, ptice i sitnu divljač. Za to bi se našao neki kamen, batina ili praćka, a ponekad se trebalo poslužiti i lukavstvom i postaviti zecu ili lisici zamku.
Nezaobilazna dječačka igra u kojima do izražaja dolazi snaga i spretnost bila je «igra rata». U njoj su dječaci preuzimali likove iz naše povijesti koja je obilovala ratovima. Dječaci su višak energije «trošili» i u međusobnim obračunavanjima s dječacima iz drugih sela. Katkada je to preraslo u prave «male ratove». Uglavnom se radilo o preuzetoj netrpeljivosti koja se s odraslih prenosila na djecu.
Prava mala natjecanja na kojima su djeca mogla iskazati svoje umijeće priželjkujući da im sreća bude sklona, bile su igre s kamenčićima, špekulama i gumbima (peturkanje, devetkanje, špekulanje, gumbičarenje). Zanimljivo je spomenuti još neke igre među kojima su neke i nama poznate kao npr. igra lovice, skrivača, rihtera, brusim brusim kosice i sl. jer su uz njih vezane i dječje brojalice pomoću kojih se određivao redoslijed igrača u igri. Iz bogatog repertoara brojalica znamo primjerice i danas kako ide: «en ten tini sava raka tini...» ili «en ten tore, duboko je more...».
U mnoge dječje igre ušuljala se lopta. Ona kao da je neizostavni rekvizit draga posebno dječacima. Nogomet je kao kolektivna dinamična igra oduševljavala muški dio stanovništva koji se znao dosjetiti kako da uživa u tom sportu. Pašnjak je postao improvizirano nogometno igralište. Dva kamena ocrtavala su gol, a lopta se izrađivala od starih krpa (krpenjača) ili od konjske dlake. S vremenom su uvjeti za igranje nogometa u seoskoj sredini gotovo u potpunosti slijedili svoje uzore iz grada.
Još jedna vrsta zabave poznata isključivo dječacima bila je izrada hodača ili «štula». Tko je mogao na njima najduže hodati preko jaraka i blatnih terena bio je najbolji. Pojedini dječaci mogli su se pohvaliti umijećem u izradi «klopoca». Klopoci su se postavljali su vinograde kako bi svojim klepetavim zvukom rastjerali ptice u vrijeme kad je sazrijevalo grožđe.
Brojni su rekviziti čija je izrada uključivala dječju maštovitost i kreativnost, a nagrada bi bila veselje po završenom poslu. Pored već onih spomenutih tu spada i izrada ljuljački, sviralica od kore, guslica od kukuruzovine i tucaljki od bazge. U organizaciji pravog dječjeg orkestra sviralicama bi se pridružili stari lonci i poklopci i zabava je mogla početi.
Djeca su se znala zabavljati i zimi nedopuštajući da ih hladnoća i promrzlost ometu. Grudanje, izrada snjegovića, sanjkanje neke su od poznatih zimskih radosti u kojima su uživala sva djeca. Opreme za skijanje ili klizanje nije bilo, ali su se pojedinci dosjetili kako uživati u tome. Dvije poduže daske pričvrstile su se uzicama za noge i postale skije. Njima su se pridružili dva kolca koji su služili kao štapovi. Dvije daščice veličine cipele pričvrstile su se uzicama za noge, pa je onaj koji je htio mogao i klizati.
Promatrajući dječje igre u današnjem kontekstu kada dominira industrijska proizvodnja koja nudi gotove igračke na policama dućana jasno je da pojedine igre s polovice prošlog stoljeća više ovdje ne nalaze svoj smisao. Neke kolektivne igre su se ipak održale i do našeg vremena, dok su neke poput starinskih pastirskih igara, dječjeg lova i ribolova ostale zaključane u minulom vremenu.
Martina BADOVINAC

U Društvo učlanjen 31 član vatrogasne mladeži!

Malo je dobrovoljnih vatrogasnih društava koji se mogu pohvaliti da im se tijekom godine pridružilo više od 30 novih članova, a to se upravo dogodilo u DVD-u Ježevo koji je ušao u deveto desetljeće rada. Službeno primanje novih članova, koji su inače svi vatrogasna mladež (od 6 do 16 godina) što posebno veseli čelnike Društva, održano je tijekom godišnje skupštine DVD-a 25. veljače. Uz nazočnost zamjenika načelnika Općine Krune Antoljaka, predsjednika VZO Rugvica Ivana Vidaka te brojnih predstavnika DVD-a s područja općine Rugvice, Dugog Sela i okolnih područja, članovima Skupštine prezentirano je izvješće o radu za 2005. te plan rada i financijski plan za 2006. godinu. Prošle godine Društvo je obilježilo okrugli jubilej za kojeg je održana svečana sjednica i proslava pri čemu je u organizaciji sudjelovalo cijelo selo i nemali broj sponzora, rečeno je u izvješću. Premjestili su krovnu sirenu sa stare škole na krov vatrogasnog doma, sanirali su okoliš i obojili pročelje doma, uređen je kat doma, a napravljena je i nova kućica za autobusnu stanicu. Registriran je jedan požar na gospodarskom objektu, a Društvo je sudjelovalo i na intervenciji ispumpavanja vode za vrijeme poplave u Dugom Selu. Na natjecanju uz Dan općine vatrogasni pomladak osvojio je 1. mjesto, a ekipiranjem dva odjeljenja vatrogasne djece sudjelovali su i na Županijskom natjecanju u Zaprešiću. U sljedećoj godini DVD Ježevo planira prodati stari vatrogasni dom i izgraditi novo spremište, uvesti plin i centralno grijanje u prostorije Vatrogasnog doma, izgraditi sanitarni čvor te nužno nabaviti novu vatrogasnu opremu. Financijski plan za 2006. godinu težak je 165.000 kuna – od čega su planirani prihodi općinskog proračuna 100.000 kuna, vlastita sredstva 40.000, donacije 22.000 i 3.000 kuna dotacije VZO Rugvica. U obraćanju zamjenik načelnika K. Antoljak kazao je kako plinifikacija, a onda i ugradnja centralnog grijanja u Doma već u realizaciji, u čemu će u potpunosti sudjelovati općinski proračun. Predsjednik VZO Rugvica I. Vidak pak istaknuo je da se DVD Ježevo izdigao u vrh Vatrogasne zajednice te da će im se u roku tri mjeseca vatrogasnom opremom osposobiti interventna vatrogasna jedinica.
I. G. O.

Nezadovoljstvo vijećnika predloženim lokacijama odlagališta otpada

Glavna tema rasprave vijećnika na sjednici Općinskog vijeća, 22. veljače bile su II. izmjene i dopune Prostornog plana Zagrebačke županije u kojima se na području općine predlaže jedna lokacija za odlagalište komunalnog otpada i jedna lokacija za zbrinjavanje šljake i pepela – otpada buduće spalionice za područje Zagreba i Zagrebačke županije. Načelnik Ivan Remenar upoznao je vijećnike s dosadašnjim aktivnostima oko dogovora za lociranje odlagališta navedenih otpada na relaciji županijskih gradova i općina i Zagrebačke županije. Premda se na jednom od takvih sastanka općina Rakovec ponudila da se na njihovom području smjesti lokacija odlagališta za šljaku i pepeo, a Velika Gorica je predložila svoje područje Marclin, u prijedlogu izmjena Prostornog plana ipak su navedene i ostale moguće lokacije, a tako i one na području općine Rugvica. Načelnik Remenar nezadovoljan je s načinom pripreme budućih lokacija odlagališta jer, naime, nije pripremljena studija o utjecaju na okoliš (jedino sažeci), nije definirana renta, a niti nije ponuđen na uvid projekt izgradnje i uređaja spalionice (koji će navodno biti realiziran na području Grada Zagreba). Svoje nezadovoljstvo predloženim lokacijama odlagališta izrazili su i općinski vijećnici, stoga na ovoj sjednici nisu doneseni određeni zaključci, već će to učiniti na sljedećem Vijeću. Usko vezano, jedinice lokalne samouprave, tako i Općina Rugvica, u roku od 60 dana morat će se izjasniti i o sporazumu o zbrinjavanju otpada između Zagrebačke županije i Grada Zagreba.
U nastavku sjednice vijećnici su usvojili izvješća o radu Općinskog vijeća i Poglavarstva za 2005. godinu, donesena je prema novom Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o lokalnoj i područnoj samoupravi statutarna odluka o izmjenama i dopunama Statuta Općine Rugvice, kao i odluka o izmjenama i odlukama Poslovnika Općinskog vijeća. Naposljetku, vijećnici su donijeli odluku, a na zahtjev i prijedlog građana i Mjesnog odbora Jalševec Nartski da se umjesto njihovog prijedloga naziva nove ulice II. Školski odvojak, imenuje u Ulicu Brestove.

Krematorij za kućne ljubimce krije spalionicu medicinskog otpada?

Članovi Poglavarstva, na sjednici 14. ožujka, utvrdili su više nedostataka u Studiji utjecaja na okoliš za zahvat u prostoru – groblje kućnih ljubimaca s krematorijem na području općine Rugvica, na koju sve uključene strane u Komisiji za procjenu Studije prethodno nisu imale primjedbe, osim predstavnika Općine Rugvica. Predstavnici Općine smatraju da se iza navedenih prevelikih kapaciteta krematorija (3 peći za spaljivanje 230 kg životinjskih lešina na sat) krije drugi posao koji će prevladavati – spaljivanje medicinskog otpada, koji se spominje u Studiji, ali naveden kao primarna djelatnost. Pored toga problem rješavanja otpada nastalog spaljivanjem Studijom nije adekvatno riješen jer takav otpad smatra se opasnim i traži određene uvjete skladištenja. U Studiji nisu predviđeni filtri zraka ni filteri vode, što Poglavarstvo smatra potrebnim radi blizine stambenih kuća i stanovnika na području Oborova. Zaključak Općinskog poglavarstva je da se Komisiji predloži odbacivanje ove Studije, a ukoliko do toga ne dođe, Općina će u konačnici odbaciti projekt izgradnje i stopirati donošenje Detaljnog plana uređenja groblja za kućne ljubimce s krematorijem, rečeno je na sjednici.
Poslovi redovitog održavanja asfaltiranih nerazvrstanih cesta, trgova i javnih površina tijekom ove godine, odlučeno je, povjereni su tvrtki Graditelj Dugo Selo. Poslove rada rovokopačem obavljat će Renato Rušković; komunalne poslove nabave i obnavljanja signalizacije na općinskim cestama obavljat će tvrtka Talan promet; prijevoz materijala kamionom rješavat će Renato Rušković; tvrtki Viadukt povjereni su poslovi održavanja nerazvrstanih cesta, nabava materijala i frezanog asfalta; radove građevinskih strojeva na području općine tijekom ove godine obavljat će tvrtka Toljan trans, a komunalne poslove nabave materijala prirodnog šljunka i frakcioniranih agregata obavljat će tvrtka IGM šljunčara Trstenik. Iz općinskog proračuna za 2006. godinu ukupno se za sve navedene komunalne poslove izdvaja 775.000 kuna. Na temelju zahtjeva Hrvatskih autocesta Poglavarstvo je odlučilo sprovesti postupak donošenja izmjena i dopuna Prostornog plana Općine Rugvica kako bi HAC realizirao idejni projekt izgradnje upravne zgrade na području Svibovskog Otoka (uz autocestu). Poglavarstvo je također odlučilo da se Gradskoj knjižnici dotira redovnih 10.000 kuna za zabavu knjiga, a Kinološkom društvu Dugo Selo za potrebe proslave 30. godišnjice rada – 1.000 kuna.
I. G. O.