Our destiny are horses...

Ej, ekipa!!!!!!! Prošli vikend je bio legendaran! Išli smo na prvi zajednički teren, tj. na dresurni turnir u novi konjički klub "Jarun". To smo čekali danima i isplatilo se. Jedva smo dočekali to sunčano subotnje jutro. Bila je prava gužva. Maja je došla s biciklom i fotićem, zato da bi nas pratila i zabilježila nezaboravne trenutke. Ja sam odradila školu jahanja, dok su cure pripremale stvari za put. Išli smo ja i Anonymo, Sanjica i Bee, Mei- Lin na Alisi, Judita s I love you, te Ivančica na Paradoxu iz Purgerskog konjičkog kluba. Ovaj sam put na turnir išla s mladim doratim ponyjem Anonymom. Poorboyu je naotekla noga, ali sad je super. Bližilo se pola jedanaest i mi smo polako sedlale konje. Uzbuđenje je raslo. Maja je, kao i uvijek, pazila da sve uzmemo. Sve je bilo spremno da krenemo u novu avanturu. Konji su bili spremni, a nas je malo zabrinjavalo kako će se ponašati na terenu. Ali čovjek uz takvu ludu ekipu zaboravi sve brige. Trenera nam nije bilo u zemlji, pa je sve bilo na nama. Napokon smo krenuli!!! S hipa smo se odmah spustili na nasip. Hana je natrpana ularima vozila Majin bicikl, Matea je imala svoj, a moja seka je išla pješke i slikala nas sa svih strana. Ona je luda!!!! Pješke sve do Jaruna. Na nasipu je odlično. Duboka trava, šum rijeke, odlično društvo, konji... Zaboraviš da si u velegradu i prisjetiš se kako je prije bilo lijepo. Prošli smo pješački most i spustili se ispod prometnog. Tamo je kao u tunelu, ali konji nisu ni mrdnuli. Sad smo opet bili na nasipu i išli prema Jarunu. Maja je cijelo vrijeme slikala, dok smo se mi jahači stalno smijali i uživali. Prošli smo pored bazena i došlo nam je da se okupamo, a mislim da bi se s tim složili i konji. Zaobišli smo srušeno stablo, prešli preko ceste i došli na Jarun, ali ima još dosta do kluba. Kao da nam je to smetalo. Jahali smo pored Jarunskog jezera, probijali se kroz šumu i preko livade. Konji su uživali. Uskoro smo došli na biciklističku stazu i prolazili pored kafića. Možete samo zamisliti kako su nas gledali. Nakon ovog jednosatnog jahanja, došli smo u konjički klub. Tamo su nas jako ljubazno dočekali. A klub je prekrasan!! Nove štale, kafić, ispust... Mir i tišina. Sad je došlo vrijeme da malo odahnemo, a onda na posao. Maja je pazila na Anonyma, dok sam se ja presvlačila u natjecateljsku odjeću, koju su mi donijeli starci. Drago mi je što su bili uz mene. Bližio se turnir. Nervoza je rasla. Počelo je zagrijavanje u manježu. Anonymo je bio super. Malo je gledao uokolo, ali mi je bilo drago što se nije bojao. Nastup je prošao dobro i ja sam bila zadovoljna, s obzirom na to da je on mladi konj, koji tek uči. Velika podrška su mi bili moji prijatelji, seka i roditelji. Sada smo nestrpljivo čekali rezultate, a onda je tek počelo veselje. Prva je bila Sanjica na Bee, treća Matea, također na Bee, a ja sam bila četvrta. Odlično!!! Nakon podjele nagrada mogli smo odahnuti. Konji su zaslužno otišli na kupanje i pašu. Došla je i Katija, što me jako razveselilo. Mi curke smo se zabavljale, dok je Maja naslikavala konje i ponyje. Kao i uvijek!!! Da ostane za stare dane. Pričekali smo da završi Juditin nastup, pa da možemo krenuti na hip. Ivančica je ostala. Konji su brzo bili spremni za povratak, a ovaj put je Maja išla biciklom, jer je spucala cijeli film. Pozdravili smo se i krenuli kući praćeni glazbom. Povratak je opet bio zabavan. Matei je za vrijeme vožnje biciklom pukla vrećica, što nas je dobro nasmijalo. Zabavi još nije bio kraj, jer nas je Maja stalno zezala, a čak smo i pjevali. Sve je opet prošlo savršeno. Dolazak na hip nas je opet vratio u normalu. Sve po starom. Kao da ni nismo bili na Jarunu i tako se dobro zabavili. Jedva čekam još takvih avantura. Zbog toga vrijedi živjeti. Sve to ostaju duboko u srcu, tamo gdje je uspomenama i mjesto.



Ekipa na nasipu...



Stigli smo na Jarun...



Jedna od štala...



Najmanji član konjičkog kluba " Jarun "....



Anonymo nakon podjele nagrada...