Our destiny are horses...

Ove smo godine bili na 108. SAJMU KONJA u gradu Romea i Julie- Veroni. Put koji smo čekali cijelu godinu, napokon je bio pred nama. Napokon su ljubitelji konja dočekali ono zbog čega vrijedi patiti svaki dan. I bilo je fenomenalno!!!! Nema riječi kojima možeš dočarati jedino mjesto na kojem se nalazi sve o čemu sanjaš. Našli smo se u petak kasno navečer na našem dragom hipu. Svuda uokolo mrak, tišina, mir, a mi čekamo... Tama se polako miješa s našim uzbuđenjem, koje raste iz sekunde u sekundu. Mi kao da ne primjećujemo da je prošla ponoć i da cijeli grad spava, jer naši snovi tek dolaze. Došao je autobus, a curke i ja smo se zadržale u wc- u, pa nas je Maja morala zvati. Spremili smo prtljagu, a moja sekica je našla odlična mjesta za ekipu. Krenuli smo!! Čeka nas dalek put do Italije. Cijelonoćno putovanje na godišnji sajam. U busu se ekipa zapričala. Razgovarali smo o tome što moramo kupiti, što ćemo vidjeti, slikati.... Izašli smo iz mog rodnog grada i tada nas je polako ulovio san. U busu su se pogasila sva svijetla i svatko je upalio svoj mp3. Zaspali smo uz zvukove omiljene glazbe. Stali smo na benzinskoj pumpi, gdje nas je Maja sve probudila. Damica nije mogla zaspati, pa nas je sprašila u dućan. Malo smo protegnuli noge i nastavili put spavajući. Zora nas je dočekala u samoj Italiji. Došli smo ranije od planiranog. Jutarnje sunce je obasjavalo prostrane vinograde, dok se magla dizala s uzvisina. Pogled mi je zastao na starinskim kućama, koje kao da su skrivale tajne iz prošlosti. A naša budućnost tek dolazi. Ušli smo u Veronu i ubrzo se našli na sajmu. Već je na ulazu bila velika gužva. Uspjeli smo ući bez problema i ... sada počinje "show time". Nas se četvero razdvojilo i krenulo... ali kamo, jer je sve što nas zanima oko nas. Svuda uokolo su se nalazile hale u kojima su bili dresurni i preponski turniri, štandovi, izložbe konja, western jahanje, boksevi s konjima, kočije, prezentacije, zabava za djecu, jahanje na ponijima, prodaja konja... Sve što čovjek može poželjeti. Nakon razgleda, došlo je vrijeme za kupnju. Obišli smo brojne štandove i još uvijek nismo sve kupili. Prava strka, jer se čovjek stvarno može izgubiti. Nosili smo pedeset vrećica. Bila je prava gužva. Kupili smo sve i svašta, a ostatak ćemo sutra. Malo smo se odmorili gledajući turnire, a Maja je za to vrijeme stalni odlazila iz hale da bi slikala konje. Jednom smo je skoro izgubili!!! Izvan hale je bilo mnogo jahača na konjima i stvarno su imali što pokazati. Jedan je poni radio visoku dresuru, kauboji su jahali svoje šarce, policaji i vojska pokazivali vojne konje, aristokrati i njihove dame jahali konje vrijedne pogleda, halfingeri vukli kočije, a tamo su bili i teški hladnokrvni konji, koji su stvarno golemi... a trebali ste samo vidjeti šest crnih frizijaca upregnutih u kočiju. Duge, kovrčave, crne grive padale su im skoro do poda. Bili su konji iz različitih krajeva svijeta. Nakon napornog dana, u sumrak smo se uputili u hotel. Soba je bila u dobrom stanju, samo što nismo mogli zaključati vrata kupaonice. Na sreću smo dobili četverokrevetnu sobu. U sobi smo se zabavljali, ali ne dugo, jer smo bili preumorni. Pripremali smo se za sutrašnju novu avanturu. Zora je došla vrlo brzo, a ekipa je bila spremna za ponovni posjet sajmu. Jedan dio društva je otišao u razgled grada, a mi na sajam obaviti zadnje kupnje. Ponovo smo imali hrpu vrećica i sada više nismo znali čije je što. Uživali smo koliko smo mogli, jer vrijeme brzo curi. Maja se opet odvojila, a zatim vratila s kaubojskim šeširom na glavi. Mi smo se dobro nasmijali. Vrijeme je da se oprostimo od svega što nam je nešto značilo ovih dana. Uputili smo se kući s novim iskustvima. U busu smo se super zabavljali i naslikavali. Znali smo da nas ponovo čekaju stare obaveze, škola i naši voljeni konji. Ali mi smo živjeli samo za te trenutke. Zagreb je bio onakav kakvog smo ga i ostavili onu večer. Obavijen mrakom, čekao nas je. Kao da nikada nismo ni otišli. Sada sam ponovo stekla nove uspomene i spoznaje. Samo se jednom živi, pa se to isplati vidjeti. Nije mi žao što smo se vratili, jer ću se jednom tamo ponovo vratiti. Jednom... u grad Romea i Julie... ili možda konja!?