Freak's nightmares

nedjelja, 26.11.2006.

Gates of Hell (1980)



Svećenik, vješala, stara kletva, vrata pakla koja se otvaraju u ponoć na Dan mrtvih, horde zombija, Dunwich, grad duhova. Ima li nešto hororskije od gore navedene kombinacije?

Gates of Hell (City of the living dead) je film Lucia Fulcia, drugi iz njegovog zombi kvarteta s kraja sedamdesetih i početka osamdesetih. Ovaj film nije tipičan zombi-horror, ima nekih sitnica koje ga razlikuju od drugih filmova slične tematike. Između ostalog, zombiji koji se pojavljuju i nestaju, u osnovi religijska podloga i arhaični demonizam, te činjenica da se (istina prilično tanko) oslanja na priču H.P. Lovecrafta, Evil priest.

Kako jednostavan i prilično “grub”, neispoliran film. Sve je u njemu tako rudimentarno, sirovo i bez one fine dorađenosti kakva krasi filmove Daria Argenta, naprimjer.

Radnja:
Svećenik se, nakon kraćeg uvoda, klati na vješalima. Njegova smrt budi staru kletvu, koja kaže, da će, ne zatvori li netko vrata pakla koja se otvaraju u ponoć na Dan mrtvih, demoni zavladati zemljom. Sve daljnje radnje glavnih junaka usmjerene su na to da spriječe da zlo zavlada.

Kombinacija ("suradnja") muzike Fabia Frizzija, sa onim rythm-of-the-death basom i scena gdje svećenik-demon dolazi po svoje nove žrtve je jako dobro ostvarena. A tek ono čudno slabo plavičasto osvjetljenje...Tu su one dvije brutalne scene koje su nekako elementarno obilježile ovaj film: scena s bušilicom u garaži kuće, i ona kad svećenik-demon u slijepoj ulici naiđe na curu (glumi je Daniela Doria) i njenog momka (Michele Soavi-kasnije i sam redatelj). Dalje prepuštamo gledatelju na maštu...! Nasilja u Gates of Hell-u nema previše, ali ono što je tu je vrlo, vrlo jako.

Da, da. Čudan film, koji nema puno obzira prema gledatelju, već kad zatreba, zna ići do kraja u svojoj okrutnosti. Najvažnije je međutim, da je nasilje u filmu vrlo nerealno, i više-manje nemoguće u stvarnom svijetu, što ovaj film čini još zanimljivijim i originalnijim. Pod nerealnim mislim na način na koji se sve to odvija, a ne na samu scenografiju i efekte-ovi posljednji su izvrsni.

Fulci je bio više vizionar i umjetnik nego redatelj, i to se u COTLD-u odlično vidi. Dok u nekim filmovima gledatelj ima dojam da ideja nije realizirana kako treba, tj. da redatelj nema jasnu predodžbu što hoće, ovdje to nije slučaj-Fulci je imao namjeru naslikati na filmsko platno noćnu moru i podsvjesne strahove, i to mu je uspjelo u potpunosti.

7.5/10

26.11.2006. u 01:14 • 0 KomentaraPrint#

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

< studeni, 2006 >
P U S Č P S N
    1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28 29 30      


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv


Komentari da/ne?

Opis bloga

recenzije horror, thriller i filmova iz srodnih žanrova

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se