...EVO ME...

Ola…evo da ne biste pomislili da sam nestala…jednostavno nisam stigla napisat novi post…previše obaveza…učenja…živciranja…znate već kako je pred kraj školske godine…jedva sam čekala taj kraj…a sada…nekako to i ne želim…nedostajat će mi ljudi iz razeda…a i neki drugi …hodnici….veliki odmori…al dobro…preživjet ću nekako…ipak dolazi ljeto…more…uživancija…sloboda…ljenčarenje…i naravno izlasci…joj jedva čekam ….e da …i još nešto...za nastanak ovog posta zaslužna je mistique (obečala sam pa…)…pussa…

..."VOLIM TE"...

Dvije najljepše riječi koje postoje…
Nešto prekrasno i neopisivo…
A još kad ti ih kaže netko tko to doista prema tebi osjeća…
Netko tko te beskrajno voli i netko tko te riječi može potvrditi djelima…
Prekrasno…neopisivo…
Preplavi te bezbroj osjećaja…
I …osjećaš se nepobjedivo…
Ali što je samnom ???
Zašto ja to ne mogu osjetiti???
Možda zato što me povrijedila osoba koju sam voljela,
Možda zato što svakog dana gubim povjerenje u osobe do kojih mi je stalo,
Možda jer me svakog dana neka od tih osoba razočara,
Možda zato jer sam različita od drugih
I zato što ne mogu shvatiti neke postupke meni bliskih osoba,
A zbog toga u meni svakog dana nestaje po djelić nade….
Djelić nade za pravu ljubav, prijateljstvo i za prave osjećaje….
A s nestajanjem te nade i povjerenja rađa se strah od bliskosti s pojedinim osobama,
Strah od iskrenosti i ljubavi…
A kad sve to zbrojim i oduzmem proizlazi zakljucak da više ne mogu vjerovati bilo kome, da više ne mogu "volim te" doživjeti na onaj pravi način…
A sve to zbog gluposti…
Zbog naivnosti i lakovjernosti…
Ali ipak u mom životu postoje osobe koje neizmjerno volim i za koje sam sigurna da vole mene…osobe kojim vjerujem…osobe kojim ništa ne trebam reći a one već znaju što mislim…osobe koje nebih mjenjala ni za što na svijetu….

(Jedno veliko HVALA tim meni posebno dragim osobama…i...VOLIM VAS...)