Ona krijestom krešti, plaši ljude.

Vjetar je propuhao moje mentalne mape
I neznam kuda da se okrenem
A da me koji papir ne upikne u oko
.
Ako postoji nešto što mrzim, to su nedjelje.

U većini slučajeva sam prisiljena obitavati u 8 kvadrata svog dijela sobe čekajući ručak koji mi se ni neće dati jesti.

Ili moram spremati taj dio sobe.

A neuredna koliko jesam, već će se sljedeći dan sve vratiti u istu hrpu odjeće, papira, olovaka, trzalica i nepotrebnih stvari koje stoje svugdje, samo ne u ormaru gdje ih zamišlja moja majka.

Ne shvaća kako je taj nered dio mene i moje vječne inspiracije.
Ozbiljno.

Uzmimo to ovako:
Ja i nered na neki način živimo u simbiozi.

Sve te stvari bi se osjećale nevoljene i tužne u malom mračnom ormaru, dok mene jednostavno ispuni sreća kad vidim svoju svijetleću hello kitty <3 koja sjedi na prozoru pored fenderove glave i gleda prema hrpi razbacanih knjiga koje čuvaju čaše pune bojica i olovaka.
Da ne spominjemo ostale gej stvarčice koje sam skupljala uokolo godinama.

Jednostavno je predivno.

I čini atmosferu veselijom :D
____

Bila sam jučer na Tribute to RHCP.
Ništa posebno.
Dođoh doma u 2 što nije razveselilo moje roditelje čije sam prodike prebacila za dobro jutro baceći se odmah u krevet.

Reko, fuj.

No, nema veze, vesele me činjenice da sam bila na Floydima ( savršenstvo <3 ) i da imam kartu za Pipse.

:D

I tako sada vegetiram i razmišljam kako bi bilo da sam otišla na larp.


Vaša Ljama,
Službeno zaljubljena u glazbu i umjetnost općenito.

*ljubim vas sve :)