Ona krijestom krešti, plaši ljude.

23.11.2008., nedjelja

Danas su mi se ruke
Osušile na vjetru,
Popucali mi živci.
Danas, kao jučer,
Gledat ću u prazno.
Jučer, kao i sutra
Stajat ću pod satom.

'Jučer kao danas..',
Nasmije se sutra.

Puknuše mi živci.

Sutra, kao danas, tako i jučer,
Volim budalu što radiš iz mene
Jer, budale su veseli ljudi.
- 23:30 - Komentari (3) - Isprintaj - #

06.02.2008., srijeda

Ugledala sam jučer
Želiranu ljubav,
Romantičnu,
Male rezolucije.
Ego me upitao
Za razlog tvoje strasti.

A ja?

Ne znam, rekoh,
Al' zar nije lijepo
Osjetiti miris slobode
U cvijeću
Kasno popodne?





- 21:27 - Komentari (14) - Isprintaj - #

17.01.2008., četvrtak


Srknimo još malo.

Ponekad se pitam, razmišljaš li o golim Barbie lutkama dok gledaš preko ljubičastog horizonta boce. Primjećujem crninu stola i komentiram na glas; Jer vino gura sve misli iz mene.

U tom trenutku, zamagli mi se moždana leća. Počešem uho (da ju popravim) poput kakve životinje. Ali opet, neprimjetno, poput istrenirane dame.

Nasmijem se sama sebi. Fiksiram pogled prema tebi. Misli mi se nekako dijele. Jedna nagovara drugu da te slušam, druga nagovara jednu da skrene iza ugla neurona. Ušutkavam ih oboje i nagnem glavu. Šutim u sebi. Bezrazložno se osmjehujem. Sjedim u trenutku i uživam.

Zaljubljena sam u taj mir i tišinu. Iako tvoj sarkazam u sve to toči preveliko trenje. A nisam neki fizičar da znam kako mu se oduprijeti. Putujem polagano k tome.

Koljena su mi ispod brade, glava uz zeleni pliš. Trepćem kroz hladno staklo; Mozaik.
Dižeš se. "Moram napudrati nos."

Kabina; Presvlačenje. Plava uniforma, gotovo kartonska kapa. Klopočeš sa napravom za bušenje karata. Ulaziš u moj kupe, hladno me pogledaš.

Vadiš narančasti bic upaljač iz stražnjeg džepa hlača i pališ mi kartu.

Već četvrti put ovaj tjedan.
A svaki put platim sve skuplju rezervaciju.

Još da samo znaš koliko sam te voljela.

- 04:04 - Komentari (5) - Isprintaj - #

16.01.2008., srijeda

Jesi li vidjela roze ptice?
Gdje? Tamo; zijevale su
Na livadama grožđa.
Pamuk je podbadao nebo,
A cvrčci,
Cvrčci su plesali linđo.

Sove huktale su smak svijeta.
Zajeb.

Popijmo još jednu pivu,
Pivu za kapitalizam
Ispunjen stresom i kofeinom,
Kapitalizam koji nas tjera
Da stanemo na mjesto
I prebrojimo sitniš
Dok prolazi baba sa kolačima.



- 23:09 - Komentari (1) - Isprintaj - #

19.12.2007., srijeda



Nikako da si prestanem trovati pluća. Odvajam se i povlačim još jedan dim. Olovka mi je u ruci nakon dugo vremena, ponovno radim u svojoj prozirnoj i uskoj karanteni. Rozi čepići su mi u ušima. Nova kompilacija lupka ritam. 120 udaraca po sekundi rekla bi. Ma nije ni važno.

Ne da mi se vraćati natrag. Baš zato kopam rupe u pamćenju etanolom sve češće. Lupim koji akord za dušu. Pričam sama sa sobom da se smirim. Popijem pokoju kavu. Sve manje. Što me čudi.

Povlačim još jedan dim. Zaškiljim prema vrhu svog crvenog nosa. Dignem pogled u nebo. Ne znam zašto. Navika. Stisnem šake da sačuvam toplinu. Zijevnem.

Zapjevušim da otjeram neželjenu misao.
- 00:05 - Komentari (8) - Isprintaj - #

15.10.2007., ponedjeljak


Trebao joj je odmor koji bi isprao slike sa njenih zadimljenih kapaka. Igrala se sa jedinim dugim pramenom u svojoj kosi i zamjećivala bluz koji je svirao u pozadini.
Opet je beskorisno razmišljala. Koračala amo tamo po svojoj glavi. Kao da se izgubila.
Dopizdila su joj slova. Riječi. Rečenice. Pregorili su joj logički sklopovi. Pukli su ko kokica. Kao i njen fen jutros.

S vremena na vrijeme srknula bi malo kave koja se već odavno bila ohladila.

On je ostao isti kao i prije.
Uvijek bi doručkovao čokolino i onda se jadao kako je doručkovao samo čokolino. Lupkao je svašta po svemu pjevušeći bez ikakvog tonaliteta. Gunđao bi sebi u bradu kad bi se spotaknuo o broj.
Reciklirao bi sve. Od plastike do betona.
Kolutao bi očima ponekad.

I ona.

Zajebali su stvar na priglupe načine, jesu.

Za trideset i šesti rođendan on će kupiti novu ploču za svoj prašnjavi gramofon.
Možda tada sruši zid do sljedeće dimenzije.

Opet je sve o njemu.
Dosta mi je svega toga.






- 01:49 - Komentari (8) - Isprintaj - #

01.10.2007., ponedjeljak




Kako je sve to glupo. Uistinu.

Po petsto trideset i drugi put žvačem istu ploču šezdesetih godina. Pomaže protiv karijesa. Stvarno; ne lažem.
Udišem dim divlje višnje koji je mojoj majci oduvijek smetao. Jer je nema kod kuće trenutno, pleše par blokova dalje.
Sretan su oni par. Zadivljujuće sretan.
Njoj ne smetaju njegove elektrode od čistog srebra za elektrolizu. Njemu ne smeta njen svakodnevni nikotin. Iako prigovara. Na djetinjast način.
Krade nam slatkiše. Pogotovo kalendare sa prozorima i čokoladom. Zato smo ih počeli skrivati u mašinu za suđe. Ne znam čemu nam uopće služi. Kao ni biologija koju bih trebala trenutno učiti. Korijenova kapa. Hah.
Moraš ti narast' i postat pravi korijen da bi ju imao. Glupava hijerarhija. Dob je samo broj. Nekada sam više voljela brojeve. Ali postali su komplicirani kada su se udružili sa slovima. Pogotovo sa arkus-sinusom.

Ne shvaćam veze.
Ne shvaćam parove.

Nemojte lagati djeco, jerbo, narast će vam nos.

- 01:06 - Komentari (9) - Isprintaj - #

06.07.2007., petak






Od Lončara ću posuditi plašt nevidljivosti i utopliti njime svoje osjećaje. Ukrast ću zrak pun ozbiljnih riječi da im pravi društvo, a ja ću se pridružiti nasmijanoj crvenoj vojsci da si mogu pošteno isprati mozak. Svojevoljno i sama.
S mola ću skočiti u dur, zaprskati sve etanolom, posipati nikotinom i zapalit'.
Sat će mi se nasmiješiti jer se trudim ne kasnit za životom.


A Ljubav je popizdila.



- 01:54 - Komentari (10) - Isprintaj - #

04.05.2007., petak

Prag je kao Disneyland sa puno piva.

Pilsner, Gambrinus i Kozel postaju nova božanstva. cerek



'A kam ste vas dve odfikarile jučer? Novinarska? Meni defakto nitko niš nije rekel.'

Još malo pa je gotovo. Can't wait, can't wait!

party

____


Gledam ju dok
Okus uma slika slike bez boje
Prelijevajući ih caklinom od prašine
Bez boje.

Spokojna borba Sunca i dima.
A drvo samo zijeva istežući ruke.
Daleko do neba.

Nedaj nebu da potone,
Jer predaleko smo došli.
Da sve potone.
Predaleko smo došli.

Odgrizi rubove i nosi ih u džepu.
Podsjetit će te da požuriš
Pospremiti sobu prije nego majka dođe.

- 01:50 - Komentari (24) - Isprintaj - #

12.04.2007., četvrtak

Ne, trava nije bila zelenija. Samo je promjenila miris. Za nijansu.
Ali sve je to na mojoj glavi. I stišće mi nos, pomalo. I prelakirava svijet uokolo.
No, šta sad, ljubav je slijepa. A i izgleda da joj ni osjet dodira ne radi najbolje.


:)



Prag me zove.

Želim vidjeti Lennonov zid i Dancing house.
Želim popiti puno dobrog piva i uživati u duhanu prožetom čokoladom.
Želim otići u pošteni šoping. Nove starke. :D

I hoću!

Praznici su bili mnogo lepi; piknik na Bundeku, Hrelić, neuspjeli posjet Spunku, Tribute to Nirvana, Ribnjak, bezbrojne kave.

party


And I don't care if nothing is mine
And I don't care if I'm nervous with you
I'll do my loving in the winter.


And what exactly is a dream
And what exactly is a joke.

- 01:05 - Komentari (22) - Isprintaj - #

18.03.2007., nedjelja





Dok plamen svijeće pleše protiv sjene, prelijevam se uz Pun tanjur tajni*. Gotova je još
jedna bitka s vjetrenjačom. Vadim maramicu i stružem sol sa lica i stola.
Udahnem. Izdahnem. Uzdahnem.


Sunce je tek izašlo. Spavam u šalici kave. S jednim okom otvorenim; da mogu gledati u
nebo. Želim da me zagrli. Želim da mi zrake zaprljaju pogled ljubičastim mrljama, da me
vjetar gura naprijed. Da ga osjećam, iako nisam sigurna da li postoji. Jer, možda je sve u
mojoj glavi.

Kao nekad.

Okrenem se i nasmijem nesreći jer je nema. Poput Isusa, nepozvana, upravlja i radi svoje
bez pitanja. Živući kratko i čudesno.. No, nadmudrila sam ju kad sam shvatila da joj samo
trebam odrezati početak da dobijem sve što mi je potrebno za život na ovom planetu.

:)



*saucerful of secrets
- 21:55 - Komentari (28) - Isprintaj - #

21.02.2007., srijeda

Oh da!
Evo mene natrag.
:D


Čilam.

Čilam uz 4-satne kave po 5 kuna, nepotrošno vikanje 'Puf, kokica' sa Nanom, svojom drugom majkom (i filozofiranjem o istom), dirajući dragog mi novog dječaka <3 :) , pobjeđujući čitav muški rod u zvukovskom pikadu i razmišljajući dal ću doma svirat, crtat ili možda pak spavat.

Radeći uglavnom ništa korisno za ljudski rod.

Sve se nešto slavi zadnjih dana.
I ja sam mnogo sretna. A tko ne bi bio da još dobije besplatnu pivu za pojavljanje na divnim i sretnim mjestima među sretne ljude . Oh!
Shiny happy people laughing


Bjeh na Pipsima! :D
Koncert je bio mrrrak .
No, razočarala me Rosita Pedringo koju nisu uspjeli odsvirat kako spada i odlaženje i vraćanje s pozornice dobrih 5 puta
Uspjela sam čak doći dovoljno blizu Ripperu da mu izbrojim dlake na prsima ^^

Pipsi, Pipsi, volim Pipse!


Ali nakon koncerta..
Prefakinfakinsavršeno!
I više od toga. :)
Kad smo se Ninja, Keta und majself razbacale ko natripane budale po polupraznom podiju na Ferdinande i Stripese, mislim da nismo ostale nezamjećene od ijedne osobe koja se u tom trenutku našla u bugaluu.
Al, reko, zabolila nas ona stvar koju nemamo i nastavile smo.

Nema boljeg osjećaja od skakanja, trčanja i vrištanja besmislica uokolo. <3


Oh! :D

Primljena sam u novi bend, as a bassist.
I smišljam i razmišljam kako se dokopati basa u što kraćem roku. (Ako netko želi pokloniti, i više je nego dobrodošo, ne :) )
Također, uđoh u novu grupu na skupnom i lagano se ježim od činjenice da ćem morat naučit kompletni Black Night. Al, mogu ja to. Uz puno truda i muke :o

Ili jednostavno prepustim solo gitaru drugom gitaristeku.
Da, mislim da ću to napravit :)

Obavih nacionalni ispit (iz Engleskog falatibože!) i dan je bio jednostavno superfantastičan.

:D

Volim vas sve, ljubim vas sve, budite zdravi, čili, sretni i optimistični.
Da,da.

:*



- 18:39 - Komentari (27) - Isprintaj - #

04.02.2007., nedjelja

Vjetar je propuhao moje mentalne mape
I neznam kuda da se okrenem
A da me koji papir ne upikne u oko
.

Ako postoji nešto što mrzim, to su nedjelje.

U većini slučajeva sam prisiljena obitavati u 8 kvadrata svog dijela sobe čekajući ručak koji mi se ni neće dati jesti.

Ili moram spremati taj dio sobe.

A neuredna koliko jesam, već će se sljedeći dan sve vratiti u istu hrpu odjeće, papira, olovaka, trzalica i nepotrebnih stvari koje stoje svugdje, samo ne u ormaru gdje ih zamišlja moja majka.

Ne shvaća kako je taj nered dio mene i moje vječne inspiracije.
Ozbiljno.

Uzmimo to ovako:
Ja i nered na neki način živimo u simbiozi.

Sve te stvari bi se osjećale nevoljene i tužne u malom mračnom ormaru, dok mene jednostavno ispuni sreća kad vidim svoju svijetleću hello kitty <3 koja sjedi na prozoru pored fenderove glave i gleda prema hrpi razbacanih knjiga koje čuvaju čaše pune bojica i olovaka.
Da ne spominjemo ostale gej stvarčice koje sam skupljala uokolo godinama.

Jednostavno je predivno.

I čini atmosferu veselijom :D
____

Bila sam jučer na Tribute to RHCP.
Ništa posebno.
Dođoh doma u 2 što nije razveselilo moje roditelje čije sam prodike prebacila za dobro jutro baceći se odmah u krevet.

Reko, fuj.


No, nema veze, vesele me činjenice da sam bila na Floydima ( savršenstvo <3 ) i da imam kartu za Pipse.

:D

I tako sada vegetiram i razmišljam kako bi bilo da sam otišla na larp.


Vaša Ljama,
Službeno zaljubljena u glazbu i umjetnost općenito.

*ljubim vas sve :)
- 16:37 - Komentari (23) - Isprintaj - #

26.01.2007., petak



Oči mi sniježe
Jel toliko sam hladna
Da nemogu više dignuti ruke
Ni da primim se za kosu.

Pa šutim.
Kao i uvijek, kažeš.

Istina ispade poput tempera.
Bijele i crne, crvene i žute.
Siva je otužna, a narančastu nevolim.

Opet čišćenje palete.

Životni primjer oksimorona.
Iskreno.
Toliko o savršenoj ljubavi.

Perfektno.





**Tko želi samnom na Floyde sutra? :D


- 01:12 - Komentari (30) - Isprintaj - #

16.01.2007., utorak



Ništa se nije promijenilo.

Monotonija koja je odavno zavladala poluraspadnutom učionicom još uvijek je na mandatu.
A nada je ionako zaključana u onoj trošnoj kutiji.

Nije zabavno!

No, danas mi je društvo pravila moja usna harmonika i novousvojena sposobnost predivnog sviranja A je to-a. I naravno, Imperial marcha dok su se krvnici približavali s imenikom :o *tam tam taaam,tamtatam tam tatam..*

To je bilo zabavno!

Ali, nažalost, nije previše pomoglo dizanju atmosfere.


Zijev.

Oćem otić na plažu pod sunce i spavati i probuditi se slanih stopala i užeglog tijela.
Želim se odšuljat iz školske svakodnevice.
Jednostavno je prenaporno-dosadno melankolična.
Fuj.

<3
- 00:57 - Komentari (16) - Isprintaj - #

13.01.2007., subota


Prestani biti hrčak.
Nemogu spavati od tebe, preglasan si dok bezciljno trčiš po cijele dane. I noći.
Iritantan si.
A ja te volim, iako i ne..

Upecala sam dvaput zvijezdu.
Ali kada sam je dotakla, nestala je.
Činjenica je da je to samo plin koji će izgoriti.
Prokleta bila ta stvarnost..

Ponudit ću ti samo ljepilo po 10 sa Trešnjevke.
Lijepi sve, pa i tvoje plastično srce.
Odi ljubit logo od Rolling Stonesa..

Osjećam se okrutno i ljuto.

Uh, oh.. paradoks.

A ja te volim.
Iako možda i ne..


In vino veritas?

Pa, baš i ne.
Možda je nešto dublje od dna?
Ma mora da je.


- 05:03 - Komentari (7) - Isprintaj - #

10.01.2007., srijeda


Prokleti miris ljeta ostao je tu
U njegovim očima
A ja nikad nisam shvatila
Kako razlikovati more od neba


Čudno je to kako preboljena prošlost izgleda tako bezazleno i lako u sadašnjosti.
A dobro znaš da je bilo upravo suprotno, da si ulagao svaku kap znoja, svaki udah zraka i svaku krvnu stanicu da pređeš preko toga. Često ne videći smisla u ičem...

Nadajući se da ima smisla i da pužeš u pravom smjeru.

A kada dopuzeš do zelene livade, jednostavno se onaj vrući put zaledi. I ostaje samo ona zelena livada prije ove. Sa cvijećem.

I uživaš u suncu za ružičastim naočalama nataknutim na svoj nos.
_____

*skakuče uokolo pjevušeći: Ništa mi neće ovi dan pokvariiiiit... Nikakvi crnjaci ni ružne stvari... Ništa mi neće ovi dan pokvaaariiit*
_____

Ne znam točno zašto i ne znam točno kako al jedna mi je osoba jako uljepšala današnji dan i baš mi se sve super i sve mi je za pet. Hvala puno!

Mmmm..





- 01:46 - Komentari (9) - Isprintaj - #

08.01.2007., ponedjeljak

'Sretan rođendan Ninji Almighty, Bowieu i Elvisu!'

Trljajući okice nakon mahnitog gašenja alarma na mobitelu, shvatila sam da se i neću uspjet tako lako dignut ranije danas.
Okrenula sam se na drugu stranu i nastavila uživati u blagodatima svog kreveta.. Ionako mi se nije isplatilo dizat, pošto je moj dragi otac zaokupirao kupaonu XD A kad on uđe unutra, ne izlazi najmanje sljedećih sat vremena.
Nakon koja dva, tri sata bila sam na nogama i krenula prema safskom mostu da se nađem s ovom damom. Oh da, odvela me doma. :D
Iako je njena baka bila veoma uporna u pokušajima da nas našopa svom hranom koju je u kući mogla nać, nismo se dale. Pojele smo svaka po krišku rođendanske torte i pokupile se u sobu.
Zadatak dana bio je restaurirati njenu gitaru, netaknutu 30-ak godina. Prljavo, prašnjavo i hrđavo.. o.o
Ali uz pomoć pinceta, kliješta, usisavača, vate umočene u rakiju i škara, uspjele smo je dovesti u savršen red. Sada je jednostavno savršena ^^
_____

Preksutra hrelić!
Ne mogu opisat kolko uživam u kupovanju stvari od kojih ću samo 10% koristiti u skoroj budućnosti. Nažalost, moja majka ne razumije moju sreću oko toga i svaki put prije mog odlaska na Jakuševec drži prodike da ne kupujem ništa beskorisno jel bezveze trošim vrijeme i novac.

Tako sam jednom popušila savršene marte.
A šteta.
Jel, ustvari, ja ne bi htjela nove marte. Ove nove su nekakvog čudnog oblika i ružne su. Izgledam kao rambo u njima. Fuj..
Onaj stari model.. mmm.. svršozovno! :D

Dosada najuspješniji ulov su bile adidas tenisice za 10, i adidas trenirka po 2 kn. I naravno, majica (točnije, dječja pidžama) sa natpisom 'I'm a zuperhero' i nekakvim čudnim likom iznad što svjetli u mraku. 5 kn.
I to su ustvari moji najdraži komadi odjeće/obuće.

Long live hrelić!
_____

Odo sad čilat uz novo nabavljene diskografije bendića iz 60.-ih smijeh

party

- 22:18 - Komentari (3) - Isprintaj - #

06.01.2007., subota

Oh, da!
Službeno sam okrenula novu stranicu.
Nakon dugog vremena, osjećam se slobodno i nesputano. I sretno.
I nakon dugog vremena, otvorih i ja blog. Lijepo, zar ne? :D
_____

Danas smo na ritualnoj trosatnoj kavi promatrali učestalost konobarova mijenjanja pepeljara.
Čovjek se začudi kad shvati da se to dogodi svakih cca 15 minuta.
Kao da nemaju drugog posla.
Sigurno time ne pokazuju simpatiju prema nama, pošto svaki put kad zakoračimo
unutra, teta konobarica okrene očima za 1080 stupnjeva.
A mi je uvijek pristojno pozdravimo.
Ali ona šuti.

Jel to zato što smo ovako mali, ružni i nosimo ovu odeću !?!

Naravno.

'Say hey Johnny boy, the battle call.
United we stand, divided we fall.
Together we are what we can't be alone,
We came to this country, you made it our home.'
Možda i zbog ovog.. *sings
_____

Daj to vamo..

XD

- 01:26 - Komentari (1) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

< studeni, 2008  
P U S Č P S N
          1 2
3 4 5 6 7 8 9
10 11 12 13 14 15 16
17 18 19 20 21 22 23
24 25 26 27 28 29 30

Studeni 2008 (1)
Veljača 2008 (1)
Siječanj 2008 (2)
Prosinac 2007 (1)
Listopad 2007 (2)
Srpanj 2007 (1)
Svibanj 2007 (1)
Travanj 2007 (1)
Ožujak 2007 (1)
Veljača 2007 (2)
Siječanj 2007 (6)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se