Kristov poslanik
Zarobljenici
" Ta i mi smo nekoć bili nerazumni, nepokorni... odvratni, mrzili smo jedni druge. Ali kad se pojavila dobrostivost i čovjekoljublje Spasitelja nešega, Boga, on nas je spasio... po svojoj milosti."
Poslanica Titu 3,3-5
Jedan je povjesničar ispričao kako je početkom devetnaestog stoljeća, tijekom meksičkog rata za neovisnost, borac za slobodu, Nicolas Bravo, zarobio šest stotina španjolskih vojnika. Tada je putem izdaje njegov otac pao u ruke Španjolcima. Oni su zahtjevali da se Bravo preda ili će ubiti njegova oca. Meksički general Morelos ponudio je španjolskom potkralju da će u zamjenu za njega pustiti zarobljenike. No ovaj je to odbio i dao zadaviti oca kao običnog zločinca. Time su bili ugroženi životi zarobljenika.
Ispočetka je Bravo bio bijesan i spreman pobiti ih. No kad je pomislio da bi stotine nedužnih ljudi trebale umrijeti zbog osvete za smrt njegova oca, nije cijelu noć mogao spavati. Do jutra je sačinio plan. Dao je pozvati zarobljenike pred sebe i rekao im: "Znate da ste trebali biti oslobođeni u zamjenu za život mog oca, ali je potkralj to odbio i ubio mi oca. ja ne želim postupiti poput njega. Darujem vam život i slobodu. Raziđite se i idite kamo želite." Isprva se njegove riječi dočekane s nevjericom, a zatim je nastupilo olakšanje i slavlje. "Nikud ne idemo. Borit ćemo se za neovisnost Meksika. Živio general Bravo!"
Ne podsjeća li nas to na mnogo veću i sjajniju milost, koju je Bog iskazao? Nismo bili samo Njegovi neprijatelji, nego i bijedna stvorenja koja su se pobunila protiv Njega. A On nas je želio spasiti: ne zbog ponosa, nego iz ljubavi, kako bi od nas napravio svoju djecu. Nije li vrijedan toga da mu odsada služimo?
Ludost ili Sila?
"Jer je propovjedanje o križu ludost onima koji propadaju, a nama spašenima sila je Božja."
1. Korinćanima 1,18
Tijekom jednosatne šetnje oko malog jezera u tri smo navrata zapodjenuli razgovor s ljudima koje smo sreli. Prvo je to bio jedan bračni par. Na našu golemu radost ispalo je da su oni istinski vjernici. Ljube Gospodina Isusa Krista kao svog Spasitelja i Gospodina. S njima smo se rastali vrlo ohrabreni.
Tada je naišao neki stariji čovjek. Kad sam mu ponudio kršćansku knjižicu, glatko ju je odbio, rekavši da zna on za takve stvari. Nekada je radio u okrugu gdje je bilo mnogo pobožnih ljudi pa je često nailazio na takve traktate. Već odavno je odlučio da neće imati ništa s Isusom Kristom. Način na koji je odbio primiti naš traktat pokazao je koliko mu je srce kruto.
Nakon toga nam se u šetnji pridružio neki mladić. Jasno je uviđao da nije uredio svoj odnos s Bogom i to ga je uznemirivalo. Tragao je za mirom srca i uma. Netko mu je bio rekao neka živi pobožno; da će tada sve biti dobro. Njemu smo pokazali put do Kneza mira, Otkupitelja i Spasitelja grešnika, Isusa Krista. Spremno je prihvatio knjižice koje smo mu ponudili.
Boga će naći svatko tko ga iskreno traži. Trebamo slušati Njegovu Riječ, kao što je izložena u Bibliji, i ne dopustiti da na nas utječu mišljenja drugih. Božja mudrost tvrdi: "Tko nalazi mene, nalazi život" (Izreke 8,35). Posvuda se mogu sresti ljudi koji se nazivaju kršćanima, ali idu ravnodušno svojim putem. Postoje sva puta u vječnost: široki put nevjere i uski put vjere, koji vodi u vječni život.
Ja ne spadam u one koji šeču i prilaze ljudima, nebi li im rekli, pokazali put spasenja. Ja više radim među svojim prijateljima. No, i tu imam dosta problema....
Ljudi odrastaju na određeni način, važna im je tradicija, bez obzira vjeruju li oni u nju ili ne. Čim postoji tradicija, tako je i tako mora bit, ili onako kako kaže pop u crkvi. No imam i prijatelja koji je ateista, dosta sam molila za njega, davala mu traktate da ih pročita, što je i učinio, no još mu neke stvari nisu jasne.....
Ima ljudi, koji govore da vjeruju, tako se i ponašaju prema vanjskom svijetu, no srce im je daleko od Boga, psuju, lažu, kradu, odaju se bludnosti i misle da je to normalno i da to nije grijeh jer to svi rade....
"To svi rade, pa ću i ja" danas, sutra kada bude u đžiru skaakt kroz prozore 28 kata, opet će bit ista šema. "To svi rade, pa ću i ja!".
No Bog ne želi da ti radiš ono što svi rade, zašto se utapaš u većinu, "običnih" ljudi, Bog, Isus, želi da ti budeš drugačiji! On je svakoga stvorio drugačijeg, sa svojim darovima, blagoslovima. Možda sad neznaš koji su to, no budi Mu vjeran, strpljiv i saznat ćeš. Bog ljubi one koji su blaga i ponizna srca. On ljubi one koji su strpljivi, koji čekaju na Njegovu volju, On tebe ljubi i želi biti tvoj prijatelj.
Hoćeš li ti biti Njegov?
Zar ne znate?
"Zar ne znate da nepravednici neće baštiniti kraljevstva Božjega? Nemojte se varati! Ni bludnici. ni idolopoklonici, ni preljubnici, ni mekoputnici, ni oskvrnitelji dječaka, ni lopovi, ni lakomci, ni pijanice, ni klevetnici, ni razbojnici neće baštiniti kraljevstva Božjega. Vi ste neki takvi bili. Ali se opraste, i posvetiste, i opravdaste imenom našega Gospodina Isusa Krista i Duhom našega Boga. "Sve mi je dopušteno...." - Ali sve nije korisno. "Sve mi je dopušteno..." - Ali ja neću ničemu robovati. "Jela su određena za trbuh, a trbuh za jela..." - Ali će Bog uništiti trbuh i jela. A tijelo nije za bludnost, nego za Gospodina, i Gospodin za tijelo. Bog koji je uskrisio Gospodina Isusa, i nas će uskrisiti svojom moći. Ne znate li da su vaša tjelesa Kristovi udovi? Hoću li otkinuti Kristove udove i učiniti ih udovima bludnice? Daleko od toga! Ili zar ne znate da onaj koji se s bludnicom združi s njom biva jedno tijelo, jer se veli: "Oboje će biti jedno tijelo." A tko se združi s Gospodinom, s njim je jedan duh. BJEŽITE OD BLUDNOSTI! SVAKI (DRUGI) GRIJEH KOJI ČOVJRK UČINI IZVAN TIJELA JE; A BLUDNIK GRIJEŠI PROTIV VLASTITOG TIJELA. Ili zar ne znate da je vaše tijelo hram Duha Svetoga, koji stanuje u vama i koji vam je dan od Boga? Ne znate li da ne pripadate sami sebi jer ste kupljeni? Proslavite, dakle, Boga svojim tijelom!"
I Poslanica Korinćanima 6:9-20
Evo jutros dok sam čitala ovaj odjeljak u Bibliji zgrozila sam se. Na um su mi pale sve one afere gdje su rimokatolički svećenici razotkriveni kao oskrvnitelji dječaka, crkve u čijom je restauracijom nađeno na kosture novorođenih beba, crkva u Splitu i u Španjolskoj 1932. u Madridu, u sevilji u Španiji, u Baskiji na sjeveru Španjolske.
A oni bi trebali biti obraćeni, jer ovaj tekst je Pavao napisao obraćenim ljudima. no to ne znači da sad neobraćeni trebaju ignorirati ovaj pasus. daleko od toga! Obratite se Gospodinu Isusu, obucite se u čistu haljinu opranu Njegovom krvlju.
