Kristov poslanik

Kuća Božja

Tekst koji slijedi preuzet je iz "Dobro sjeme", u izdanju Udruge krščana za promicanje duhovne kulture (Žrtava fašizma 2, HR, 51000 Rijeka).


"Ne znate li da ste vi hram Božji i da Duh Božji prebiva u vama?"
1. Korinćanima 3,16

"Svi istinski vjernici na Zemlji, to jest svi oni koji su putem vjere u Isusa Krista dobili vječni život, tvore Božje prebivalište u Duhu (Efežanima 2,22), to jest "kuću Božju... crkvu Boga živoga" (1.Timoteju 3,15).
Ta veličanstvena misao bila je u Božjemu srcu već u vječnosti, a ostvarena je u Jeruzalemu na Pedesetnicu slanjem Svetoga Duha. Temelj joj je djelo otkupljenja ostvareno na Golgoti. Sve što se zasniva na tome djelu, mora biti savršeno kao i samo djelo. Vjernici su "živo kamenje", a Krist je dragocjeni "ugaoni kamen", koji drži svu kuću (1. Petrova 2,4-8).
Svi vjernici, bilo od Židova ili od pogana, pomireni su s Bogom "u jednome tijelu" i "po jednome Duhu... u jedno tijelo kršteni" (Efežanima 2,16; 1. Korinćanima 12,13). Duh, sveta Osoba Božanstva, prebiva među onima koji su Njegovi.
To što među vjernicima postoje "lažna braća", uljezi koji nemaju vjere, ne mijenja "jedno tijelo". To je velika utjeha onima koji tuguju zbog opadanja i razjedinosti te božansku istinu pokušavaju provoditi u jednostavnosti vraćajući se onome "što bijaše od početka". U Božjim očima postoji samo jedna crkva, kojoj pripadaju svi koji su otkupljeni. Stoga bi to jedno tijelo, koje je Bog oblikovao svojim Duhom, trebalo biti ostvareno okupljanjem vjernika."


Možda mislite da, nakon toliko izbivanja, prvi post, još na Božić, pišem o crkvi, ali gdje možemo bolje slaviti dolazak našega Gospodina Isusa Krista, Njegovo utjelovljenje, nego u Njegovoj kući, nego sa Njegovom djecom, onima koji su opravdani Njegovom krvlju? Samo u društvu onih koji su svjesni svoje grešnosti, svoga odurnoga stanja, koji se gade nad samim sobom, možemo vidjeti to prekrasno SVJETLO koje je došlo na zemlju, da bi nas ljude, mene i tebe otkupilo, da bi UMRLO SMRĆU KOJA JE BILA ZA ROBOVE (znači najgorom mogućom smrću), On kralj nad kraljevima, Gospodar nad gospodarima, je umro za mene, umro je za tebe, da bi mu se vratio/la jer te voli....
Ali to nije vršenje religioznih dužnosti, On želi TEBE...

Čestit Božić, dolazak Kralja nad kraljevima!

(Kuca na vrata tvoga srca, otvori mu...)

25.12.2014. u 10:43 | 7 Komentara | Print | # | ^

Na sliku Božju

I reče Bog: "Načinimo čovjeka na svoju sliku, nama sličnog"... Tako stvori Bog čovjeka na svoju vlastitu sliku; na sliku Božju stvori ga.
Postanak 1:26-27

Među svim živim stvorenjima na zemlji čovjek je jedino koje u njegovu razmišljanju i djelovanju vode moralna načela. Životinje moraju slijediti svoje nagone.
Kad u današnjem retku čitamo na čiju je sliku stvoren ljudski rod, nemojmo misliti na svoj vanjski izgled, nego na svoju sposobnost da donosimo odluke utemeljene na moralnim načelima. Prvi ljudski par je to zorno prikazao u svom činu nepokornosti prema Bogu.

Znači li to da Božji naum za čovječanstvo nije uspio? Ni slučajno! Bog je ovamo na Zemlju poslao svog ljubljenog Sina, Gospodina Isusa Krista. On je sav svoj život bio potpuno podredio Bogu. svoju je poslušnost dokazivao do same smrti- i to patničke smrti na križu.
Bog je na taj način ostvario svoj naum s ljudskim rodom. Bog dovodi grešnike do pokajanja kroz "svjetlost evanđelja slave Krista, koji je slika Božja", a On je Bog "koji reče neka iz tame svjetlo zasvijetli, on je zasvijetlio u srcima našim da pruži svjetlo spoznaje slave Božje na licu Isusa Krista" (2. Korinćanima 4: 4,6)
Svi otkupljenici sada ga promatraju i "u istu se sliku preobražavaju- iz slave u slavu" (2. Korinćanima 3,18). To se događa sada, ovdje na Zemlji. Uskoro će otkupljeni biti savršeni, jer će biti poput Njega te će ga vidjeti onakvoga kakav jest (vidi 1.Ivanovu 3,2). Nije li vrijedno biti istinski vjernik u Kristu?

Doista, nije li vrijedno biti istinski vjernik u Kristu, kada imamo sve što nam treba? Prije svega, imamo život i to ne baš nilo kakav život nego Život Vječni, zajedno sa našim Ocem i Gospodinom Isusom Kristom.
To je Radosna Vijest, to je Evanđelje, Život Vječni koji imamo u našem Gospodinu Isusu Kristu. Kada je On došao na Zemlju, kada se Riječ pretvorila u tijelo i prebivala među nama, a mi Ga ne upoznasmo (Ivan1:1-14), mi smo imali priliku upoznati Ga, no Otac nije htio da to propadne i mi ga sada, ovaj tren imamo priliku upoznati, jer Bog je tako ljubio svijet da je dao svoga Sina jedinorođenca da niti jedan koji u Njega vjeruje ne propadne nego da ima život vječni. Jer Bog nije poslao svoga Sina na svijet da sudi svijet, nego da se svijet spasi po nejmu. (Ivan 3:16,17)
Krist je tu i želi biti TVOJ prijatelj, dopusti mu da uđe u tvoje srce, pozovi Ga, željom svoga srca....
Bog vas blagoslovio

09.09.2014. u 12:05 | 6 Komentara | Print | # | ^

Uska vrata

Tekst koji slijedi preuzet je iz "Dobro sjeme", u izdanju Udruge krščana za promicanje duhovne kulture (Žrtava fašizma 2, HR, 51000 Rijeka).

"Trudite se da uđete na uska vrata: jer će mnogi, kažem vam, tražiti da uđu i neće moći."
Luka 13,24


To je Gospodin Isus Krist odgovorio nekome tko ga je upitao: "Gospodine, je li malo onih koji se spašavaju?" Gospodin mu je htio pokazati da je mnogo važnije biti jedan od onih koji su spašeni. Stanje srca toga koji je uputio to pitanje bilo mu je važnije negoli samo pitanje, koje je moglo biti puka isprika.
U usporedbi o širokom i uskom putu, Gospodin pojašnjava da je, usporedi li se s ravnodušnim mnoštvom, broj spašenih naznatan (Matej 7,13.14). Pritom je dodao nagovor da se uđe na uska vrata.
No što u ovome slučaju uključuje izraz "truditi se"? To znači prekinuti s životom u ravnodušnosti u kojoj se dosad živjelo, nadvladati sve predrasude i učiniti ono što mnogi ne vole: prihvatiti ruku koju pruža Spasitelj. Potrebna je hrabrost da se zanemari ono što kažu drugi, ali Gospodin veli "trudite se", jer "mnogi neće moći". Doista, većina ne uviđa. Ali ti bi trebao! U vječnosti ti neće biti ni od kakve pomoći nitko od ovih koji te sada pokušavaju spriječiti.
Spasenje je djelo Božje besplatne milosti. Nitko mu ne može nimalo doprinijeti vlastitim naporima. "Ali onomu tko ne radi, ali vjeruje u onoga koji opravdava bezbožnika, vjera se njegova uračunava kao pravednost" (Rimljanima 4,5).

04.09.2014. u 19:57 | 0 Komentara | Print | # | ^

Savršeno djelo

Tekst koji slijedi preuzet je iz "Dobro sjeme", u izdanju Udruge krščana za promicanje duhovne kulture (Žrtava fašizma 2, HR, 51000 Rijeka).

"Dovršeno je."
Ivan 19,30

"To je sasvim sigurno! Sâm Krist je to rekao. On je ostvario sve što je bilo potrebno za tvoje i moje spasenje.
Neki možda smatraju da je krštenje ono što je potrebno da bi nam dalo vječnu sigurnost. Neki smatraju da ono ovisi o pokorama i dobrim djelima koja činimo. No Krist je obajvio: Spasenje se može dobiti jedino putem Njegova djela okajanja, a ne na neki način putem kojega bismo ga mi mogli zaslužiti.
Sve što trebamo učiniti jest priznati da trebamo spasenje. A ovo je ono što Bog zahtijeva od nas: prosuditi svoj život u Njegovu svjetlu, priznati svoju krivicu i okrenuti se k Njemu. Tada se možemo pouzdati u Njegovu riječ i vjerovati u Isusa Krista i Njegovo djelo.
Krist je sâm učinio ono što je bilo potrebno za tebe i mene. To svakome vjerniku omogućuje da zna: spašen sam; moji su grijesi okajani i oprošteni; očišćen sam od svake mrlje grijeha. Bog više nema ništa protiv mene; pomiren sam s Njim putem krvi Njegova Sina. Izveden sam iz smrti u život, iz tame u svjetlo. Više me ne očekuje Božji sud, nego slava Neba. Imam mjesto kod Njega u Očevu domu. Ovdje i sada Isus Krist je moj Gospodin, čije vodstvo i skrb doživljavam svakodnevno.
To je ono što je On učinio za mene! Zbog toga je On patio i umro na križu. Bog sada samo očekuje da prihvatimo djelo koje je Njegov Sin ostvario u našu korist. Nemoj više odlagati s time da to učiniš!"

15.06.2014. u 20:03 | 13 Komentara | Print | # | ^

PSALAM 49

"Poslušajte ovo, svi narodi,
čujte, svi stanovnici zemlje,
vi, djeco puka, i vi, odličnici,
bogati i siromašni zajedno!
Moja će usta zboriti mudrost,
i moje srce misli razumne.
K poučnoj djeci priklonit ću uho,
uz harfu ću izložit svoju zagonetku.

Što da se bojim u danima nesreće
kad me opkoli zloba izdajica
koji se u blago svoje uzdaju
i silnim se hvale bogatstvom?
Ta nitko sebe ne može otkupit
ni za se dati Bogu otkupninu:
životu je cijena previsoka,
i nikada je neće platiti
tko želi živjeti dovijeka
i ne vidjeti jamu grobnu.
Jer, i mudri umiru,
pogiba i luđak i bezumnik:
bogatstvo svoje ostavlja drugima.
Grobovi im kuće zasvagda,
stanovi njihovi od koljena do koljena,
sve ako se zemlje nazivale imenima njihovim.
Čovjek koji nerazumno živi
sličan je stoci koja ugiba
.

Takav je put onih koji se ludo uzdaju,
to je konac onih koji uživaju u sreći:
Poput stada redaju se u Podzemlju,
smrt im je pastir, a dobri njima vladaju.
Njihova će lika brzo nestati,
Podzemlje će im biti postojbina.
A moju će dušu Bog ugrabiti Podzemlju iz pandža
i milostivo me primiti.

Ne boj se ako se tko obogati
i ako se poveća blago doma njegova:
kad umre, ništa neće ponijeti sa sobom,
i blago njegovo neće s njime sići.
Ako se u životu držao sretnim
-"Govorit će se da ti je dobro bilo!"-
i on će doći u skup otaca svojih,
gdje svjetlosti više vidjeti neće.
Čovjek koji nerazumno živi
sličan je stoci koja ugiba."

26.01.2014. u 21:55 | 8 Komentara | Print | # | ^

BOŽJA PORUKA

Pročitajte: Poslanica Hebrejima 1:1-9

"Bog, koji je u više navrata i na više načina govorio ocima po prorocima, u ove posljednje dane progovorio nam je po svome Sinu, kojega je postavio baštinikom svega, po kome je i načinio svjetove; koji je sjaj slave njegove i savršeni otisak njegove osobe te sve nosi riječju svoje snage; koji je, sam ostvarivši očišćenje naših grijeha, sjeo zdesna Veličanstvu u visinama; učinjen toliko boljim od anđela koliko je uzvišenije negoli oni baštinio ime. Jer kojemu od anđela on ikada reče: "Ti si Sin moj, ja te danas rodih"? I opet: "Ja ću njemu biti Otac, a on će meni biti Sin"? I ponovno, kada uvodi Prvorođenca u svijet, on reče: "Neka se poklone pred njim svi anđeli Božji." A za anđele on reče: "Koji anđele svoje čini duhovima i sluge svoje plamenom ognjenim." Ali Sinu reče: "Prijestolje tvoje je, Bože, u vijeke vjekova; žezlo pravednosti žezlo je tvoga kraljevstva. Ljubio si pravednost i mrzio bezakonje; stoga te pomazao, Bože, Bog tvoj, uljem radosti kao nikoga od tvojih drugova."


Bog, koji je negda mnogo puta i različitim načinom govorio ocima po prorocima, progovori nama u ove posljednje dane po Sinu. Hebrejima 1,1


"GODINE 1971. Ray Tomlinson je istraživao načine na koje čovjek i kompjutor mogu međusobno komunicirati. Kada je poslao poruku sa svog kompjutora na kompjutor u uredu, koristeći se sustavom koji ih povezuje, poslao je prvi e-mail. Sada, desetljećima poslije, dnevno se šalje više od milijardu e-mailova. Mnogi sadržavaju važne vijesti od obitelji i prijatelja, no mnogi mogu prenositi neželjene sadržaje ili viruse. Zato kad otvarate e-mail glavno pravilo glasi: "Ne otvarajte ako ne vjerujete pošiljatelju."
Bog nam je poslao poruku u osobi svoga Sina i tom Pošiljatelju možemo vjerovati. U Starom zavjetu Bog je govorio svom narodu kroz proroke i mnogi su odbacili Njegovu riječ. No konačni je cilj bio ovo: "Bog, koji je negda mnogo puta i različitim načinom govorio ocima po prorocima, progovori nama u ove posljednje dane po Sinu. Njega postavi baštinikom svemu, po Njemu stvori i svijet" (Hebrejima 1:1,2).
Možda osjećamo strahopoštovanje pred činjenicom da je svemogući Bog kao dijete došao na ovaj svijet, a istodobno oklijevamo prihvatiti Krista i svoj život staviti u Njegove ruke.
Božić je jedinstvena poruka ljubavi, otkupljenja i nade koju nam je Bog poslao. Hoćemo li vjerovati Pošiljatelju? Već danas otvorite Njegovu poruku."

Ovaj tekst je izvučen iz Kruh naš svagdašnji (Our daily bread), u izdanju DUHOVNA STVARNOST, Zagreb, Basaričekova 2


Još jedna godina nam je prošla, ponovo slavimo Božić, možda smo malo razočarani što kriza u zemlji još traje, što nema snijega, možda nam nedostaju neke stvari... Važno je da vidimo pravi smisao Božića. Gospodin Isus, Bog je došao u tijelu na zemlju (Ivan 1:1-12), odrekao se svog bogatstva, vlasti koja mu kao Stvoritelju pripada, ponizio se, uzeo narav sluge. Svih svojih 33 godine na zemlji živio je ponizno, nije se nadmetao, svađao sa onima koji su govorili da su nešto važno (farizeji, saduceji, pismoznanci). Njegov narod ga je osudio i kako je tada Izrael bio pod rimskom vlašću bio je razapet kao razbojnik. On je vršio volju svog Oca, bio mu je poslušan, "poslušan do smrti na križu". A što je s nama? Jesmo li mu mi poslušni? Služi li nama Božić samo kao prilika da se osmorimo od naporna posla, razveselimo s "ekipom", odemo vani?
Jesmo li barem pomislili na Boga i Njegovu žrtvu sve ove dane?

P.S. Čestit Božić!

29.12.2013. u 15:11 | 3 Komentara | Print | # | ^

10 KAKO MOŽEŠ DANAS POSTATI KRŠĆANINOM?

Tekstovi koji slijede zapisani su u knjizi "Zašto se isplati biti kršćaninom", Norbert Lieth (Warum es sich lohnt, Christ zu sein, Verlag Mitternachtsruf, mitternachtsruf.com)

Obrati se, takav kakav jesi, molitvom Gospodinu Isusu Kristu. Reci mu da od sada želiš vjerovati u Njega i zamoli ga da ti oprosti grijehe.

Odlučno ga zamoli da uđe u tvoj život. Reci mu neka od sada On bude tvoj Gospodar i Učitelj, i da mu od sada prepuštaš vodstvo nad svojim životom.

Zahvali Gospodinu Isusu za to što je na križu umro za tebe i tvoje grijehe. Zahvali mu i za to što je uskrsnuo od mrtvih kako bi tebi mogao darovati vječni život. U Ivanovom evanđelju 1,12 zapisano je: "A svima koji ga primiše dade moć da postanu djeca Božja." S vjerom i zahvalnošću prihvati Božje otkupljenje.

Priznaj svoju vjeru i drugima. Svakodnevno čitaj Bibliju i potraži zajedništvo s ljudima koji također vjeruju u Isusa.

Imaš li kakva dušobrižnička pitanja, možeš nam s povjerenjem pisati. Ako želiš, poslat ćemo ti daljnje informacije o tome kako živjeti kao Isusov sljedbenik. Te su informacije besplatne i nimalo te neće obvezati u pogledu nas. Samo ispuni odrezak na sljedećoj stranici i pošalji ga na navedenu adresu.




Odgovor:

__ Brošura "Zašto se isplati biti kršćaninom?" uvjerila me u potrebu da postanem kršćaninom pa sam dana _________ odlučio poći za Isusom. to jest primio sam ga u svoj život. Molim vas, pošaljite mi besplatne i neobvezajuće daljnje informacije o tome kako živjeti kao Isusov sljedbenik.


Prezime _______________________
Ime________________- starost_____
Ulica i kućni broj _________________
Mjesto _________________________
Poštanski broj ___________________
Zemlja _________________________
Potpis __________________________

Ovaj odrezak pošalji na adresu:

"DOBRE KNJIGE ZA SVE"
EUROliber doo
Petrova 10
HR 21000 Split

12.10.2013. u 17:02 | 7 Komentara | Print | # | ^

9 ISUS: JEDINSTVEN, NEUSPOREDIV, ČUDESAN- u pogledu nebeske nagrade za djecu Božju

Tekstovi koji slijede zapisani su u knjizi "Zašto se isplati biti kršćaninom", Norbert Lieth (Warum es sich lohnt, Christ zu sein, Verlag Mitternachtsruf, mitternachtsruf.com)

Djeca Božja dobit će tijelo slično Njegovom proslavljenom tijelu.
Mi živimo u slabašnom smrtnom tijelu podložnom bolestima, starenju i smrti. Naše je tijelo ograničeno i sputava nas: obilježeno je grijehom. Na dan Uzeća (ili na dan uskrsnuća od mrtvih, ako umremo prije Uzeća) Gospodin će svojoj djeci dati proslavljena tijela: "A naša je domovina na nebesima, odakle i Spasitelja išćekujemo- Gospodina Isusa Krista, koji će, prema vlastitoj djelotvornosti kojom sebi može sve podložiti, preobraziti ovo naše bijedno tijelo i suobličiti ga svome slavnome tijelu" (Fil 3, 20-21).

Mi smo- koje li silne povlastice, koje li časti! pozvani "da postignemo slavu Gospodina našega, isusa Krista" (2Sol 2,14). Ovo će tijelo biti slično Njegovom proslavljenom tijelu. To ne znači da ćemo Gospodinu Isusu biti jednaki u pogledu Njegova božanstva, nego samo slični. Zacijelo ćemo izgledati drugačije i biti prepoznatljiviji kao pojedinci. To novo tijelo neće više biti podložno raspadanju, nego na najbolji način prilagođeno uvjetima koji vladaju u Nebu.

Božja djeca postat će Božjim baštinicima
To da ćemo uistinu postati Božjim baštinicima piše u poslanici Efežanima 1,18, gdje apostol moli Boga da nam prosvjetli oči uma "da spoznamo koja je nada u njegovom pozivu i što je bogatstvo slave baštine njegove u svetima." Oni koji vjeruju u Krista, u vječnosti Neba pred Božjim će anđelima biti očitovani kao Božji sinovi i kćeri. Budući da su djeca Božja, kao Njegovi baštinici imati će udjela u svemu Božjem kraljevstvu i slavi. Nešto veće uopće ne postoji!

Kad primiš Isusa u svoje srce i pođeš za Njim, i ti ćeš imati udio u svemu što Bog jest i što Njemu pripada. Drugim riječima, imat ćeš udio u svoj nebeskoj slavi.

Biti Božjim baštinikom znači da ti neće nedostajati ništa od onoga što je dobro. U Nebu će svega biti u izobilju, u punini i neopisivoj ljepoti. Biblija nam u Otkrivenju 21 i 22 daje ovakav opis Neba:
Građevni materijal zidina nebeskog Jeruzalema bit će dragi kamen jaspis.

Grad i njegove ulice bit će od zlata nalik čistome staklu. Tu krasotu uopće si ne možemo zamisliti.

Temelji gradskih zidina bit će ukrašeni dragim kamenjem najbiranije vrste, a dvanaest gradskih vrata na ulazima u Grad sastojat će se od dvanaest bisera velikih poput samih vrata.

Ali usprkos tim krasotama, bit će kao što je to opisao zanmeniti engleski propovjednik Charles Haddon Spurgeon: "Ulice od zlata manje će nas se dojmiti, a zvuci anđeoskih harfa manje radovati negoli pogled na Kralja što sjedi nasred prijestolja. On je taj koji će na sebe privući naše poglede i misli, raspiriti našu ljubav i sve naše svete osjećaje izviti do vrhunca neprekidnog slavljenja."

Od prijestolja Božjeg i Jaganjčevog teći će rijeka vode života, blistava kao kristal.

U pogledu nebeske slave netko je jednom rekao: "Platiti nećemo ništa, a doživjet ćemo sve- i to ne samo na jednu minutu, ili jedan sat, nego za svu vječnost." Zašto? - zato što je Isus platio potpunu cijenu za naše otkupljenje! On nam je svojom krvlju platio ulaz u nebesko kraljevstvo (Heb 10,19-20).

Djeca Božja stanovat će tamo gdje prebivaju Bog i Isus Krist
To nam je obećao sam Gospodin isus, rekavši: "U kući Oca moga ima mnogo stanova. ... I ako odem i pripravim vam mjesto , ponovno ću doći i uzeti vas k sebi: da i vi budete gdje sam ja" (Iv 14,2-3). Dakle, jednom ćemo moći prebivati tamo gdje stanuje Bog. Sva ljudska moć zamišljanja nije dovoljna da si predoči slavu tog očinskog doma; ali ono što možemo znati jest sljedeće:

Arhitekt te kuće je sam Bog. Na temelju poslanice Hebrejima 11,10 On je "tvorac i graditelj" tog vječnog prebivališta.

Ti su stanovi neusporedivo lijepi zato što nisu načinjeni ljudskim rukama, nego ih je načinila svemoćna ruka Božja (2 Kor 5,1).

Tom nebeskom prebivalištu ne treba nikakvu prirodno ili umjetno svjetlilo. Ono ne ovisi ni o Suncu ni o Mjesecu, jer ga osvjetljava slava Božja, a svjetiljka mu je Jaganjac, to jest Isus Krist (Otk 21,23).

U tom nebeskom prebivalištu bit će više nego dovoljno mjesta, i to za sve koji vjeruju u Isusa Krista- iz svakog povijesnog razdoblja i iz svakog naroda.

Trebat će sva vječnost kako bi se upoznalo Nebo, i uvijek će se iznova otkrivati nešto novo!

Djeca Božja će vječno, bez prestanka, slaviti i gostiti se u nepomućenom zajedništvu s Bogom Ocem i Gospodinom Isusom Kristom.

O tom nezamislivo lijepom slavlju čitamo u Otkrivenju 21,3: "I začuh jak glas s neba: " Budući da će Bog prebivati s ljudima, Nebo će biti mjesto neizrecive radosti i savršene sreće. Ondje neće biti ni jednog jedinog negativnog obilježja ovoga svijeta (Otk 21,27).

Nebo je uspoređeno s vjenčanjem, što je prikaz najvećeg od svih slavlja.

U Ivanovu evanđelju 16,20.22 i 24 naglašeno je da će sva žalost biti pretvorena u radost, da nam tu radost nitko nikada neće moći oteti i da se tu radi o savršenoj radosti.

Apostol Petar piše: "(Njega) koga ljubite premda ga niste vidjeli; u koga, iako još ne gledate, vjerujete; radujete se radošću neizrecivom i prosljavljenom" (1 Pe 1,8).

U tom svjetlu shvaćamo i Isusove riječi: "Nego se... radujte što su vaša imena zapisana na nebesima" (Lk 10,20).

U nebu će biti uživanja i za osjetilne organe, barem ja tako shvaćam poruku prve poslanice Korinćanima 2,9: "Nego, kao što je pisano (u Izaiji 64,3): < Oko nije vidjelo, uho nije čulo, ni u srce čovječje nije ušlo ono što je Bog pripravio onima koji ga ljube.>"

Nebo je ispunjeno životom izobilja! Oskudica je ondje nepoznat pojam, jer neće postojati baš ništa što bi trebalo uvesti ili poboljšati. I dosađivanje će biti nepoznat izraz, jer je nebo savršeno i nudi beskrajan i ispunjen život.

Netko je na to primjetio: "I nakon što ondje provedemo tisućljeća promatrajući isusovo lice, Njegova će krasota i dalje biti tako nova, očaravajuća i nedokučiva kao i onog trenutka kad smo ga prvi put gledali s vrata raja."

Djeca Božja u Nebu neće više imati nikakvih pitanja
Na svako će se pitanje odgovoriti, svako "zašto" će umuknuti. U sveprodornom svjetlu Isusa Krista sve ćemo vidjeti i razumjeti. Neće biti ni najmanje nedoumice. Gospodin Isus je utješno govorio o tome: "Stoga i vi sada imate žalost; no opet ću vas vidjeti, i srce će vam se radovati i radost vam vašu nitko neće oteti. U taj dan ništa me nećete pitati" (Iv 16,22.23). Tada ćemo odjedanput shvatiti da nam je sve služilo na dobro, i da nam je težak životni put često bio od koristi u pogledu spasenja.

Djeca Božja su u Nebu na mjestu krunidbe i zajedničke vladavine
Sve što na ovome svijetu mi, milošću otkupljena djeca Božja, činimo u ime Gospodina Isusa, dobiva vječnu dimenziju. Tako je, primjerice, svima onima koji s ljubavlju iščekuju Njegov dolazak obećan vijenac (ili kruna) slave (2 Tim 4,7-8). Biblija spominje i neprolazni vijenac (1 Kor 9,25), vijenac slave (1 Pe 5,4) i vijenac života (Jk 1,12).
U knjizi proroka Daniela spominje se da će oni koji su mnoge uputili na put pravednosti i doprinijeli širenju Evanđelja zauvijek svijetliti kao zvijezde (Dn 12,3). I Gospodin Isus je u Matejevu evanđelju 13,43 izjavio: "Tada će pravednici zasjati poput sunca u kraljevstvu svoga Oca." Sveto pismo govori i o tome da će oni što pripadaju gospodinu, zajedno s Njime vladati od vječnosti do vječnosti (Otk 22,5),

U Nebu su djeca Božja na mjestu savršene ljubavi
Biblija govori da ljubav nikada neće prestati (1 Kor 13,8.13); jer u Nebu ćemo biti u izravnom zajedništvu sa samim Životom, jer je On ljubav, koju utjelovljuje svom svojom osobnošću. Mržnja i sve slično u Nebu će biti potpuno nepoznato. Vladat će samo ljubav i svatko će voljeti svakoga.

Nebo je mjesto na kojem mnogo čega više neće biti
Tamo više neće biti suza, jer će Bog onima koji su Njegovi izbrisati svaku suzu s očiju (Otk 21,4).

Više neće biti ni snova. Naš život ovdje na zemlji sastojao se od mnogih snova i maštanja. Mašta se o poslu snova, ljetovanju snova, plaži snova, bračnom drugu iz snova, vjenčanju snova, i slično. Svih tih snova i čežnji neće više biti, jer će ih uvelike nadmašiti stvarnost i krasota.

Ni mora više neće biti (Otk 21,1). More uvijek služi kao prikaz nemira; kako nemira među narodima, tako i nemira vlastitog srca i ovog demoniziranog čovječanstva. U Nebu će se sve smiriti i vladati će vječni mir.

Tamo neće više biti jada, ni žalosti, ni jauka, ni boli, ni straha, ni mučenja (a to su izrazi kojima se u Otk 21,4 služe razni prevoditelji). Uz to neće više biti prokletstva (Otk 22,3), neće biti noći (Otk 22,5), a smrt će biti ukinuta (Otk 20,14;21,4).

Neće više biti kao što je bilo! Bog će sve učiniti novo, i to potpuno novo. Stoga u Nebu neće biti ovog sadašnjeg (Otk 21,4.5).

Iz Neba nitko neće moći biti prognan, jer je ono krajnje prebivalište onih koji vjeruju u Isusa. Sva krasota će od vječnosti do vječnosti biti "za baštinu neraspadljivu, neokaljanu i neprolaznu, pohranjenu u nebesima" (1 Pe 1,4) za one koji su nanovo rođeni. Nebo je vrhunac koji je postavljen pred nama ljudima, najviši poziv.

Nebo je, također, mjesto bez grijeha. Zbog toga u Nebo ne može ući nitko tko ima ikakav grijeh: "nipošto neće u njega ući ništa što onečišćuje i čini kakvu gadost, ili laž, nego samo oni koji su zapisani u Jaganjčevoj Knjizi života" (Otk 21,27, kao i 8 redak).

I kao što je Nebo prekrasna stvarnost, tako je pakao užasna opreka Nebu. Isus je često spominjao pakao. Pakao je mjesto na kojem nema ničega od svega onoga što smo ranije nedostatnim izrazima pripisivali vječnoj slavi. Pakao je mjesto vječne odvojenosti od Boga i svega onoga što On daje na dar Isusovim nasljedovateljima. Pakao je mjesto mučenja za sve one koji nisu primili oproštenje po krvi Božjeg Jaganjca.

Isus Krist je taj jedan i jedini veliki Otkupitelju koji je trpio za nas, kako bi nam zaradio i zajamčio ulazak u Nebo. U kraljevstvo Božje može ući samo onaj tko vjeruje u Njega i preda mu svoj život sa svom svojom krivicom i grijesima.
Netko je upitao: "Zašto, tako mi svega na svijetu, bježimo od Života ako se bojimo smrti? Zašto bježimo od Istine, ako smo siti laži? zašto ostajemo na pogrešnim putovima, kad nas zabranjeni putovi grijeha vode u propast? isus Krist je Put, Istina i Život. Tko je protiv Isusa, nema budućnosti. No oni koji se odazovu Isusovu pozivu i krenu za Njim, imaju prekrasne izglede u pogledu budućnosti.- Njihov Gospodin dolazi ponovno. Vjerom oni vide novo nebo i novu Zemlju!"

Ne bi li i ti donio čvrstu odluku te primio Isusa u svoje srce i život?

U toj odluci radi se o sljedećem:

Jedan je kršćanin upitao nekog studenta medicine, pripadnika jedne velike istočnjačke religije, tko je po njegovu mišljenju najistaknutija osoba svih vremena. Student je odvratio: "Siguran sam da je Isus iz Nazareta bio najistaknutija povijesna osoba."

Kršćanin je nastavio: "Koga smatraš najznačajnijim učiteljem?" I na to je mladić odgovorio: "Isus iz Nazareta." Na posljednje pitanje: "Tko je od svih ljudi, po tvom mišljenju, živio najsavršenijim životom?" student je odmah odgovorio: "Isus iz Nazareta."

Taj student je odao priznanje Isusu, ali mu nije dao svoje srce. Ne radi se o tome da se Isusa prizna samo svojim umom, nego je potrebno donijeti odluku vjere.

"Nitko nije uzašao na nebo, osim onaj koji je sišao s neba: Sin čovječji, koji je na nebu.... da tko god u njega vjeruje ne propadne, nego ima život vječni" (Iv 3,13.15).

28.09.2013. u 15:08 | 3 Komentara | Print | # | ^

8 ISUS: JEDINSTVEN, NEUSPOREDIV, ČUDESAN- u svom ponovnom dolasku

Tekstovi koji slijede zapisani su u knjizi "Zašto se isplati biti kršćaninom", Norbert Lieth (Warum es sich lohnt, Christ zu sein, Verlag Mitternachtsruf, mitternachtsruf.com)

Gospodin Isus je govorio o sebi kad je rekao: "Gle, dolazi s oblacima i vidjet će ga svako oko, i oni koji su ga proboli, i naricat će zbog njega sva plemena zemaljska. Da! Amen! govori Gospodin, " (Otk 1,7-8). Isus je Bog od vječnosti. Živio je kao čovjek ovdje na Zemlji i umro na križu. No uskrsnuo je od mrtvih i doći će ponovno. O tom Njegovom povratku govorio je već i Etan u Psalmu 89,6: "Jer tko se na nebu (dosl.u oblacima) može usporediti s GOSPODINOM? Tko se među sinovima moćnikâ može prispodobiti GOSPODINU?" Isus će ponovno doći, i to najprije po one koji vjeruju u Njega, kako bi ih uzeo u Nebo (vidi Iv 14,1-6). Nedugo nakon toga na vidljiv će način u oblacima slave doći na Zemlju, zavladati nad svijetom i utemeljiti svoje kraljevstvo. Sve u povijesti našega svijeta kreće se prema najvećem od svih ciljeva: Isusovu povratku.

O Isusovu povratku Dr. Theo Lehmann je napisao: "isus ne spada u one koji su neko vrijeme tu pa onda nestanu u magli povijesti. Njegovo ime ne pripada onima o kojima se neko vrijeme piše u novinama, a nakon nekoliko godina padnu u zaborav.... On je Prvi- Stvoritelj ovoga svijeta- i Posljednji. Kada svi bogovi i idoli, svi svjetski sustavi i svjetonazori, moćni graditelji silnih spomenika, zadivljujućih građevina i prograničnih logora nestanu s prozorâ svojih palača, kad budu svrgnuti sa svojih položaja, kad se nađu oboreni sa svojih konja i spomenika, kad postanu prah- zaboravljeni, išćezli, propali- kada sav svijet propadne- Isus ostaje kao Posljednji. Bogove i idole-one negdašnje i sadašnje- nećeš nikada više sresti; ali Isusa, Njega ćeš svakako sresti. On stoji na svršetku povijesti- pa i povijesti tvog života."

U Djelima apostolskim 10,42 o Isusu Kristu je zapisano: "On nam je zapovijedio naviještati i svjedočiti narodu da je on taj koji je od Boga postavljen za suca nad živima i mrtvima." To ne znači ništa drugo negoli: Dolazi trenutak kada će svaki ćovjek morati stati pred Njega- jedinstvenog, neusporedivog i prekrasnog Gospodina- i to jedni kao zauvijek spašeni, a drugi, oni koji su odbacili božansku ponudu spasenja u Isusu, kao zauvijek izgubljeni. Zbog toga bi neizostavno trebao postati kršćaninom.- Nemoj mu se odupirati! To ne samo da je besmisleno, nego je i na tvoju vlastitu štetu.

Apostol Pavao, koji se tada još zvao Saul, neko se vrijeme pokušavao boriti protiv Njega. Pričajući o svom susretu s Isusom, rekao je: "I kada smo svi popadali po zemlji, začuh glas kako mi na hebrejskom jeziku govori: < Saule, Saule, zašto me progoniš? Teško ti se protiv ostana opirati>" (Djela 26,14). Biblijski prevoditelj Albrecht napomenuo je da se tu radi o jednoj poznatoj grčkoj poslovici. U njoj se misli na tvrdoglavu živinu za vuču koja si nanosi veću bol kad nasrće na ostan, šiljatu alatku što je u ruci onoga tko njome upravlja. Smisao tog izraza jest: "Uzalud mi se pokušavaš odupirati."

Dolazi dan kad će se doslovce ispuniti sljedeća biblijska izjava: " Stoga ga je Bog i preuzvisio i darovao mu ime koje je iznad svakoga imena: da se Isusovom imenu prigne svako koljeno nebeskih, zemaljskih i podzemaljskih bića. I svaki će jezik priznati da Isus Krist jest Gospodin- na slavu Boga Oca!" (Fil 2,9-11).

Isus je jedinstven i zbog toga što se ne odvraća od grešnikâ. I to ne samo da se ne odvraća od nas ljudi, nego nam se obraća. Zbog toga je i bio došao na Zemlju te umro i uskrsnuo. On te voli kao što te ne voli nitko drugi, i On ti danas izlazi u susret sa svom svojom ljubavlju. On jedini ima moć oprostiti ti sve grijehe, primiti te u svoje kraljevstvo i podariti ti vječni život.- Bi li htio danas prihvatiti Njegovu ispruženu ruku?

29.07.2013. u 18:43 | 4 Komentara | Print | # | ^

7 ISUS: JEDINSTVEN, NEUSPOREDIV, ČUDESAN- u onome što čini u svojima i za svoje

Tekstovi koji slijede zapisani su u knjizi "Zašto se isplati biti kršćaninom", Norbert Lieth (Warum es sich lohnt, Christ zu sein, Verlag Mitternachtsruf, mitternachtsruf.com)

Kako ne bi bilo nesporazuma, ili samoobmane, prije svega valja razjasniti pitanje o tome koga se to može ubrojiti u Njegove. Biblija nam na to daje sasvim jasan odgovor.

Uskrsli Gospodin govori: "Evo, stojim pred vratima i kucam. Posluša li tko glas moj i otvori vrata, ući ću k njemu i večerati s njim; i on sa mnom" (Ot 3,20).

"A svima koji ga primiše dade moć da postanu djeca Božja: onima koji vjeruju u njegovo ime" (Iv 1,12).

"Tko ima Sina-ima život; tko nema Sina Božjega- nema života" (Iv 5,12).

Tko se, dakle, posve svjesno odluči primiti Isusa u svoje srce i svoj život, taj postaje Njegovim vlasništvom- kojim On ima pravo raspolagati- i time pripada Njegovima. Takav čovjek je Božje dijete.- Jesi li to ti? Ako nisi, tada još danas trebaš donijeti tu odluku jer je svaki dan bez Njega bijedan i protraćen. Onaj tko pripada Isusu, Njega može iskusiti u svojoj svakodnevnici. Tada ne samo da ima prekrasnu nadu u pogledu budućnosti, nego i sadašnjosti koja u sebi krije beskrajno bogatstvo.

Onoga tko se oslučio za Gospodina Isusa, u ovome životu snalazi nešto veliko:
1. Njegov odnos prema Bogu više nije kao odnos grešnika prema pravednom Sucu, nego odnos djeteta prema njegovu ocu: "Gledajte kakvu nam je ljubav darovao Otac- da se djecom Božjom nazivamo. Zato nas svijet ne poznaje jer nije upoznao njega" (1 Iv 3,1).

2. Nebeski Otac ljubi Božju djecu. Ljubav koju On pruža svojima nije neka nepostojana, o raspoloženju ovisna ljubav, nego vječna ljubav. Kad ujutro otvore oči, i kad ih navečer sklope, njihova prva i posljednja misao može biti: "Bog me prihvatio i ljubi me vječnom ljubavlju." Koliko je ta ljubav opsežna, zapisano je u poslanici Rimljanima 8, 38-39: "Jer uvjeren sam da nas ni smrt ni život, ni anđeli, ni vlasti, ni sile, ni ovo sadašnje ni ono buduće, ni visina ni dubina, niti ikoje drugo stvorenje, neće moći rastaviti od ljubavi Božje koja je u Kristu Isusu, Gospodinu našemu."

3. Zauzeo si posve novi položaj, jer si postao novim čovjekom. "Početi još jednom od samog početka" želja je nebrojenih ljudi. Putem predanja Isusu, to je moguće: "Stoga, ako je tko u Kristu, novo je stvorenje: staro je prošlo, sve je novo, gle, nastalo" (2 Kor 5,17).

4. Odsada možeš svakodnevno putem molitve sve svoje brige i potrebe, i sve svoje želje, iznositi Isusu: "Ne budite zabrinuti ni za što, nego u svemu molitvom i prošnjom, sa zahvaljivanjem, obznanite svoje molbe Bogu; i mir Božji, koji nadilazi svaki razum, čuvat će srca vaša i misli vaše u Kristu Isusu" (Fil 4,6-7).
Tko ti, osim Isusa, može ponuditi takvo što?

5. Možeš biti uvjeren u jedno: Imam Boga, koji jest i ostaje vjeran, i koji ispunjava svoja obećanja. Naime, jamstvo da ćeš stići na cilj ne ovisi o tebi, nego o Njemu. U Njega se možeš potpuno pouzdati i u dobrim i u lošim danima. On te nikada neće iznevjeriti: "Uvjeren sam u to da će Onaj koji je započeo dobro djelo u vama, dovršiti ga do Dana (to jest ponovnog dolaska) Isusa Krista" (Fil 1,6).

6. Možeš biti siguran da ti je izbrisan svaki "mali", "veliki", "laki" i "teški" grijeh iz prošlosti- ako si ih iskreno priznao i molio se za oproštenje. Putem tog savršenog oproštenja oslobođen si i od upletenosti u sve što je okultno ili demonsko. Odsada nisi više u vlasništvu i pod vlašću đavla, nego u Isusovoj vlasti: "Izbrisao je nama protivnu zadužnicu s odredbama, koja je bila protiv nas, i uklonio je s puta pribivši je na križ. Razoružavši (mračna demonska) vrhovništva i vlasti, javno ih je pokazao proslavivši pobjedu nad njima" (Kol 2,14-15). Luther je to preveo ovako: "On je sile i vlasti razodjenuo i javno izložio pogledu načinivši od njih trijumf u Kristu."

Ako nakon što si postao Božjim djetetom na neki način sagriješiš- što je nesreća koja može snaći svakoga- to je žalostan poraz. Ali ne trebaš zbog toga očajavati. Za to u čemu si zakazao možeš se pokajati, zamoliti Gospodina Isusa Krista za oproštenje, i odmah mu se vratiti: "Dječice moja, ovo vam pišem da ne griješite. Ako pak tko i sagriješi, zagovornika imamo kod Oca: Isusa Krista, Pravednika" (Iv 2,1).

7. Tvoj život je dobio smisao. Mnogi su ljudi sav svoj život u traganju za smislom života. Pravi smisao života je u tome da se upozna Boga i Njegova Sina, Isusa Krista, živi u nepomućenom zajedništvu s Njim i ima udjela u vječnome životu: "Znamo da je Sin Božji došao i dao nam razum da upoznamo Istinitoga. I mi jesmo u Istinitom, u Sinu njegovom, Isusu Kristu- on je Bog istiniti i život vječni" (1 Iv 5,20).

8. Čovjek koji je primio Isusa u svoj život može biti siguran u svoje spasenje: "Ovo sam napisao vama koji vjerujete u ime Sina Božjega da znate da imate život vječni, i da vjerujete u ime Sina Božjega" (1 Iv 5,13).

9. Onaj tko je prisno povezan s Isusom može znati i to da će mu Gospodin davati snagu da svlada svoju svakodnevnicu sa svim malim i velikim brigama i nevoljama koje ona donosi. Takav se čovjek više ne mora oslanjati isključivo na sebe i svoju prirodnu snagu i sposobnosti, jer je zapisano da Bog "umornome snagu daje i jakost nemoćnima" (Iza 40,29).

10. gospodin, također, daruje mir i radost! Život jednog kršćanina uopće nije dosadan, kao što neki misle. Upravo je suprotno, vjera u Isusa i djelatno nasljedovanje Njega čine život zanimljiv: stječu se vjerska iskustva: Boga se doživljava u svakodnevnici! Gospodin nam je obećao taj mir i tu radost, rekavši: "MIr vam ostavljam; mir vam svoj dajem. Dajem vam, ali ne kao što svijet daje. Neka se ne uznemiruje srce vaše i neka se ne plaši" (Iv 14,27)). "To sam vam govorio da moja radost bude u vama, i da vaša radost bude potpuna" (Iv 15,11). Jest i ostaje istina ono što je Isus rekao: "Ja sam došao da imaju život- i to ds gs imsju u izobilju" (Iv 10,10b).

I sada vas pitam: Ne isplati li se onda biti kršćaninom?

No bilo bi pogrešno smatrati da je život kršćanina uvijek posut ružama, da mu svaki dan sja sunce, da više nema nevoljâ i da mu sve ide kao po loju. Ne, istina je da život kršćanina koji beskompromisno slijedi Isusa može biti ispunjen sukobima i progonstvima.

Osim toga, Božja djeca nisu automatski oslobođena boli, bolesti, patnje i, takozvanih, udaraca sudbine. Ali teški trenuci postaju im podnošljivi, jer znaju da ništa od onoga što im se događa ne može izmijeniti Božja obećanja.

Sa sigurnošću znamo da je naš život skriven u Njegovim rukama, da nas On vodi kroz životne krize. Zbog svega toga imamo životnu nadu. Spoznaja da teškoće koje kršćanin u raznim okolnostima mora izdržati nisu ono posljednje, nego slava koja slijedi nakon toga, daje snagu, spokoj i sigurnost. Zbog toga se isplati biti kršćaninom.

08.07.2013. u 16:10 | 5 Komentara | Print | # | ^

6 ISUS: JEDINSTVEN, NEUSPOREDIV, ČUDESAN- u svojoj Riječi

Tekstovi koji slijede zapisani su u knjizi "Zašto se isplati biti kršćaninom", Norbert Lieth (Warum es sich lohnt, Christ zu sein, Verlag Mitternachtsruf, mitternachtsruf.com)


Povjesničar Philip Schaff o Isusu je, između ostalog, napisao: "On je govorio riječi života kakve prije ni poslije Njega nitko nije izgovorio. Time je postigao učinak kakav nije postigao nijedan govornik ili pjesnik. Premda on sam nije napisao nijedan redak, pokrenuo je više pera i dao građe za više propovjedi, govora, rasprava, učenih i umjetničkih djela i hvalospjeva negoli cjelokupna vojska velikana antike i suvremenog doba." Netko drugi je o Isusovim riječima rekao: "To su riječi savršenog čovjeka, koje, kad su jednom izrečene, više nikada ne zamuknu. Štoviše, upravo je suprotno: njihov je odjek sve jači i jači. Njihova jeka dopire do našega doba i još danas pokreće srca. Njegovo je Evanđelje u poslanici Rimljanima 1,16 opisano kao sila Božja (dynamos). Isus nikada nije izrekao jednu jedinu ispraznu riječ. Kod Njega i ima težinu goleme stijene; ona prodire do samog temelja, udara i glasno odjekuje."

U Otkrivenju 19 opisan je Isusov povratak. Između ostaloga je rečeno da će On ponovno doći kao Gospodar gospodara i Kralj svih kraljeva. U svezi s time napisano je i da je "ogrnut ogrtačem umočenim u krv, a ime mu glasi: Riječ Božja" (Ot 19,13).

sam Isus je prorekao da će se Njegovo Evanđelje propovjedati do svršetka svijeta, što se zbiva sve do današnjeg dana (Mt 24,14). To je Isus rekao u svoje doba, kad je mogao računati samo na svojih dvanaest učenika- koji su zakazali. Kad je to govorio, znao je da će ga jedan od njih izdati, drugi zanijekati, a gotovo svi ostali u strahu razbježati. Kako je Isus u takvim okolnostima mogao iznijeti takvo proročanstvo?- Samo zato što je On sam Istina i ima snagu osigurati da mu se proročanstva ispune.

Napoleon je na svršetku svog života priznao: "Umirem prije vremena i moje će tijelo biti predano natrag zemlji da bude hranom crvima. To je sudbina koja očekuje velikog Napoleona. Koje li silne razlike između moje duboke blijede i Kristova vječnog kraljevstva, koje se propovjeda, ljubi, slavi i širi po svoj Zemlji."

Isus je obećao da vrata pakla neće moći nadvladati njegovu crkvu (Mt 16,18). Kraljevstva, moćni savezi i svjetska carstva su propala. Premda su mnoga od njih bila neprijateljski nastrojena protiv kršćana, nisu mogla ugasiti kršćanstvo; upravo suprotno, ono se još više proširilo. Imajmo na umu da je Isus to obećanje dao dok još nije bilo ni jedne crkve. Kako je, dakle, mogao znati da vrata pakla neće moći nadvladati njegovu Crkvu?- Samo zato što je Isus beskrajno više negoli samo čovjek!

Isus je unaprijed govorio o uništenju Jeruzalema, kao i to da će Židovi biti rasijani među sve narode- ali i o njihovoj obnovi prije Njegova ponovnog dolaska (Lk 21,24). Naš naraštaj je svjedokom ponovnog nastanka židovske države. Isus je, također, prorekao da, usprkos stoljećima raspršenosti Izraela, neće nestati nacionalni identitet židovskog naroda (Jer 31,6; Mt 24,34).

Joachim Langhammer piše: "Izrael je živuće čudo. To je narod koji svi narodi već četiri tisuće godina mrze, progone, napadaju i uništavaju- ali ga svejedno nisu mogli uništiti. Upravo suprotno! Nema ni jednog naroda na Zemlji koji bi trenutno stajao tako čvrsto u središtu svjetske povijesti kao izraelski narod"!

Isus je rekao: "Nebo i zemlja će proći, ali riječi moje nipošto neće proći" (Mk 13,31). Njegova riječ stoji kao stijena izložena udarima valova. Tisućljetno neprijateljstvo protiv Njegove riječi nije pritom ništa promijenilo.

U pogledu gornje izjave što je izišla iz Isusovih usta, navedene u Markovu evanđelju 13, jedan biblijski komentator govori: "Kad ta izjava ne bi bila istinita, tada čovjek koji ju je izgovorio ne bi bio ni dobar ni svet, nego jedan od najvećih svjetskih luđaka. Ali ako je istinita, tada je Isus sve ono što je za sebe tvrdio: Stvoritelj, Gospodar povjesti, Sin Božji, a time i sam Bog. On je pogledao svemir ispunjen blještavim suncima i galaksijama što njime kruže te rekao da će sve to uminuti. Ali za razliku od umirućih sunaca i raspršenih zvijezdanih svjetova, Njegova riječ neće proći nikada. Kako čovjek, taj crvić, može ne mariti za takve izjave?"

Barun von Ropp, inžinjer geologije, napisao je: "Isusova izjava: , navela me da dobro proučim svu svjetsku povijest. Svatko uviđa da je Krist uvelike najutjecajnija osoba u povijesti. Svoje sam proučavanje završio spoznajom da staro i novu doba upravo u Njemu nalazi svoj smisao, da je samo On ključ za uvid u povjest, i da ona bez Njega uopće nema neki prepoznatljivi smisao."

Ali Isus je ispunjenje i starozavjetnih proročanstava o Mesiji. Ovako je o njemu bilo prorečeno otprilike 1500 godina prije Njegova dolaska:

* da će doći iz Judina plemena (Post 49.10)
* da će poteći iz Davidova doma (Iza 11,; Jer 33,21)
* da će biti rođen od djevice (Iza 7,14)
* da će na svijet doći u malom selu imenom Betlehem (Mi 5,1-2)
* da će umrijeti kao žrtva (Iza 53,1-12)
* da će život izgubiti tako da bude razapet (Ps 22,1-21)
* da će uskrsnuti od mrtvih (Ps 16,8-11; Iza 53,10-12)
* da će se ponovno vratiti na Zemlju (Zah 14,4)
* da će se pojaviti na oblacima nebeskim (Dn 7,13).

Sve u svemu, postoji 330 zapanjujuće točnih i krajnje preciznih proročanstava o prvom Kristovom dolasku, koja su se sva doslovce ispunila i može ih se provjeriti.

Takva pretkazanja uzalud ćemo tražiti kod bilo kojeg velikana ili religije. Tako, primjerice, uopće ne postoji bilo kakvo proročanstvo o dolasku Muhameda, Bude ili bilo koga drugog. Sva spomenuta obećanja mogu se odnositi samo na jednoga. On ih je već u velikoj mjeri ispunio, a ono što još preostaje jednako će tako ispuniti. Taj jedan je Isus, čovjek iz Nazareta, Sin živoga Boga!

Heinrich Heine je rekao: "Kršćani imaju svoje vjerske doktrine, mi imamo samo mišljenja; ali mišljenjima se ne grade crkvena zdanja."

I Nietzsche je rekao: "Za svoje se uvjerenje ne bih dao spaliti, jer nisam u nj dovoljno siguran."

No Isus je rekao: "Ja sam Istina" (Ivan 14,6).

Nitko drugi u povjesti nije za sebe mogao tvrditi nešto takvo. A On, taj jedinstveni, neusporedivi i čudesni Gospodin, poziva vas: "Onoga tko dođe, nipošto neću izbaciti van" (Ivan 6,37). Kome bismoonda išli, ako ne Njemu?

30.06.2013. u 18:05 | 5 Komentara | Print | # | ^

5 ISUS: JEDINSTVEN, NEUSPOREDIV, ČUDESAN- u svome opraštanju

Tekstovi koji slijede zapisani su u knjizi "Zašto se isplati biti kršćaninom", Norbert Lieth (Warum es sich lohnt, Christ zu sein, Verlag Mitternachtsruf, mitternachtsruf.com)

Što moramo znati o grijehu?

Grijeh znači „promašiti cilj“. To znači da čovjek ne doseže Božje sveto Biće. Grijeh je, dakle, svaki postupak, svaka osnova i svako stanje koje nije u skladu s Božjim svetim karakterom. Kad je grijeh putem Adama došao u ljudski rod, Adam je postao sasvim drugačije biće- postao je pokvaren i nazadan. I svi njegovi potomci naslijedili su tu palu narav. Prvotna ljudska savršenost bila je potpuno razorena. Trebamo samo pogledati dnevne novosti pa ćemo vidjeti koliko se ovaj svijet izrodio.

Grijeh je razorio sav društveni poredak. U braku i obitelji, u društvu i među narodima uvelike vladaju- i to sve više i više- nevjera, laži, mržnja, ratovi i smrt. Nestaje zajedništva i nastaju neprijateljstva, posvuda vlada nesloga, svađe i ratovi. Biblija naučava da je cjelokupno ljudsko biće pokvareno, tako da ono ne donosi ništa dobroga (Rim 3,10-12),

Nadalje, Biblija naučava da je čovjek- što se tiče njegove volje (Rim 1,28), njegova shvaćanja (2 Kor 4,4) i njegova bića- pokvaren (1 Tim 4,2), kao i to da su mu srce i razum zaslijepljeni (Ef 4, 18; 2 Kor 4,3-4). Da, mi ljudi smo tako temeljito pokvareni da ne postajemo grešnicima zbog grijeha koje smo počinili ili ih činimo, nego griješimo zato što imamo grešnu narav. Naravno, u to spada i to što nam Bog svaki pojedini grijeh počinjen mislima, riječima ili djelima, uračunava kao grijeh. I kao što je nemoguće isprati ugljen tako da postane bijel, tako se ni čovjek vlastitim naporima ne može osloboditi grijeha.

Velika je pogreška vjerovati da u Nebo idu samo „dobri“ ljudi, dok „zli“ moraju u pakao. U Nebo ne odlaze ni dobri ni zli, nego samo oni koji su kao dar primili Isusovu pravednost i osobno je prihvatili vjerom. Naime, riječ Božja nadasve jasno govori: „Jer nema na zemlji (tako) pravednog čovjeka koji čini (samo) dobro, a da ne sagriješi“ (Prop 7,20)

Kad na to gledamo u tome svjetlu, vjerojatno bolje shvaćamo da za čovjeka može postojati samo jedan način opravdanja: e neki vlastiti način, nego jedino putem Isusa Krista, Pravednika. U pogledu Njega je zapisano: „Premda su vam grijesi kao skrlet, bit će bijeli kao snijeg; premda su crveni kao grimiz, bit će kao vuna“ (Iza 1,18). Uistinu, oproštenje koje se prima putem Isusa je jedinstveno, neusporedivo i prekrasno!

August Winning, negdašnji predsjednik Istočne Prusije, srčani radnički vođa, posvjedočio je: „U širokim sam krugovima zaobilazio Krista, ali sam mu se ipak postupno približavao. Spoznao sam da je čovjek do temelja loš i uvidio da u tome nitko nije izuzetak. Nije svaki čovjek zločinitelj, ali svaki čovjek ima misli, želje i požude koje su, što se težine grijeha tiče, jednake ubojstvu. Potpuno je nezamislivo da se usprkos tolike iskvarenosti uopće možemo vratiti Bogu ako se prije toga ne dogodi nešto u nama. Shvaćam da me Bog mora prokleti zbog moga grijeha; ali vidim Njegovu ljubav, o kojoj svjedoči život, i vjerujem da nas On ne može osuditi, nego pružiti nam svoju ruku. Ta Božja ruka je Isus Krist.“

Jednom sam u članku pod naslovom „Tko je kao Isus?“ pročitao: „Mi njega nikada ne možemo učiniti umornim, ako i prebacimo na Nj sve svoje brige i jade. On je uvijek spreman pomoći nam; uvijek nam odgovara istom ljubavlju i sluša ono što preda Nj iznosimo. Nema većeg imena od imena . Ono je krasnije od Cezarova imena, zvučnije od Bethovenova, pobjedonosnije od Napoleonova, rječitije od Demostenova, strpljivije od Lincolnova. Ime Isus je poput prekrasnog miomirisa. Tko može poput Isusa suosjećati sa siročetom bez doma? Tko poput Isusa može iskazati dobrodošlicu izgubljenom sinu kad se vrati kući? Tko može poput Isusa osloboditi pijanca od pijanstva? Tko može poput Isusa svjetlom nade obasjati groblje puno grobova? Tko može poput Isusa od kakve uličarke načiniti kraljicu za Boga? Tko može poput Isusa u svoj krčag skupiti suze ljudske tuge? Tko može poput Isusa tješiti u našem jadu?“

Neki ljudi pokušavaju dobrim djelima nadvladati svoja zla djela, ali im to ne pomaže. Drugi kojekakvim religijskim postupcima pokušavaju oprati svoju dušu, što im također ne uspjeva. Treći počine samoubojstvo, jer ih na to natjera njihova očajna savjest. No ni tako neće postati slobodni, jer duša živi i dalje.

Samo Sin čovječji, Isus Krist, ima moć na Zemlji opraštati grijehe (Mt 9,6). Budući da je On pravedni i bezgrešni Božji Sin- jer nije rođen od Adamova sjemena, nego je čovjekom postao od Božjeg Svetog Duha- na sebe može preuzeti sve grijehe svih ljudi.

Kao što su preko prvog Adama svi ljudi postali grešnicima i rodili se u grijehu, tako će u Isusu- posljednjem Adamu, kao što ga jošnaziva Sveto pismo- pred Bogom biti opravdani svi oni koji vjeruju u Isusa (Rim 5,1; 1 Kor 15, 45-48). Kao što su nam u Adamu grijesi uračunati, tako nam se u Isusu grijesi više neće uračunavati- ali će nam se uračunavati Njegovo opravdanje od grijeha! Time nam je Isus postao onaj tko nam priprema put- štoviše, sam taj Put- u kraljevstvo Božje.

Apostol petar je židovskim glavarima pobjedonosno proglasio ono što će se kasnije protegnuti na sve ljude: „Njega je Bog desnicom svojom uzvisio za Predvodnika i Spaisitelja da dade Izraelu pokajanje i oproštenje grijeha“ (Dj 5,31). U Djelima 10, 43 pak je ustvrdio: „Za njega svjedoče svi proroci da po njegovom imenu prima oproštenje grijeha svatko tko u njega vjeruje.“

Jedan od tih proroka bio je Mihej. On je pun strahopoštovanja uskliknuo: „Tko je Bog kao ti, koji krivicu oprašta i prelazi preko prekršaja Ostatka svoje baštine? On ne ustrajava u svojoj srdžbi zauvijek, jer uživa u milosrđu“ (Mi 7,18). Tko god se preda Gospodinu Isusu, iskusit će svu milost Njegova oproštenja!

Isuse, ti si drugačiji


Ti si stajao uz onu preljubnicu
Kad su se svi ogradili od nje.

Ti si svratio k onom cariniku
Kad su se svi gnušali nad njim.

Ti si zvao dječicu k sebi
Kad su ih svi htjeli otposlati.

Ti si oprostio Petru
Kad se on sam osuđivao.

Ti si pohvalio požrtvovnu udovicu
Kad nitko nije za nju mario.

Ti si izagnao đavla
Kad to nikome nije uspjelo.

Ti si ubojici obečao nebesko kraljevstvo
Kad su mu svi željeli pakao.

Ti si Pavla pozvao za sljedbenika
kad su ga se svi bojali kao progonitelja.

Ti si odbio primiti slavu
Kad su te svi htjeli učiniti kraljem.

Ti si volio siromašne
Kad su svi težili za bogatstvom.

Ti si ozdravljao bolesne
Kad su ih drugi otpisali.

Ti si šutio
Kad su te svi optuživali, ismjehivali i bičevali.

Ti si umirao na križu
Kad su svi Pashu slavili.

Ti si na se preuzeo krivicu
Kad su svi prali ruke u nedužnosti.

Ti si ustao iz smrti
Kad su svi mislili da je svemu kraj.

Isuse zahvaljujem ti što ti jesi!


Nepoznati autor

U raznim religijama daju se savjeti, preporučuju životna načela i postavljaju pravila, ali nitko ne može ponuditi otkupljenje koje bi izdaleka bilo nalik sveobuhvatnoj ponudi otkupljenja koje nudi Gospodin Isus Krist.

Isusovo Evanđelje nije neka religija, nego Božji odgovor na sve religije, na sva ljudska traganja, na sva pitanja našega srca.

31.05.2013. u 16:35 | 8 Komentara | Print | # | ^

4 ISUS: JEDINSTVEN, NEUSPOREDIV, ČUDESAN- u svojoj ljubavi

Tekstovi koji slijede zapisani su u knjizi "Zašto se isplati biti kršćaninom", Norbert Lieth (Warum es sich lohnt, Christ zu sein, Verlag Mitternachtsruf, mitternachtsruf.com)


U prvoj Ivanovoj poslanici 3,16 o Isusu Kristu piše: "Po ovome smo upoznali ljubav Božju: što je on za nas položio svoj život."

Isusova smrt na Golgotskom križu objava je vječne, nepromjenjive i neshvatljive Božje ljubavi prema izgubljenom svijetu- a time i prema svakom pojedincu.

Dar Kristove krvi dokaz je Božje ljubavi prema onima koji su opterećeni grijehom i udaljeni od Njega: "Bog je pokazao svoju ljubav prema nama time što je, dok smo još bili grešnici, Krist umro za nas" (Rim 5,8).

Isus je, kao Božji Sin, bio jedini koji je mogao umrijeti za grijehe ljudi, a to je i učinio. Učinio je to i za tebe! Uzalud ćemo u religijama tražiti nešto slično tome. Gospodin je sam po sebi ljubav; ljubav je bit njegova bića. On je neodvojiv od svoje ljubavi. Ta je ljubav nastala kad je nastao Bog- a On nema ni početka ni kraja. Netko je to izrazio ovako: "Bog je ono što jeste, prije svega zbog svoje ljubavi." Friedrich Bodelschwingh pak je skovao izreku: "Zemljom ne kroči ni jedan čovjek kojega Bog ne ljubi." I sam Bog govori: "Ljubavlju vječnom ljubim te" (Jer 31,3). Stoga ovdje na Zemlji nema ni jednog jedinog čovjeka kojega Bog ne bi volio.

Bog jednako ljubi svakog čovjeka, bez iznimke. To znači da On nikada neće jednoga ljubiti više, a drugoga manje. Augustin je to krasno izrazio sljedećim riječima: "Bog svakog pojedinog od nas ljubi tako kao da osim nas nema nikoga kome bi mogao podariti svoju ljubav."

Nitko nikada neće moći stati pred Boga i reći da njega On nije ljubio. Duboko sam uvjeren u jedno: kad se izgubljeni ljudi pojave pred Božjim prijestoljem i ugledaju Jaganjca Božjeg, bit će užasnuti zbog toga što nisu prihvatili ljubav u Isusu. I kad bi na svijetu postojao samo jedan grešnik, Bog bi u svojoj bezgraničnoj ljubavi za njegovo spasenje učinio isto toliko koliko je u Isusu Kristu učinio za cijeli svijet.

To je Gospodin isus jasno iskazao pomoću usporedbe o izgubljenoj ovci: "Koji to čovjek od vas, ako ima sto ovaca pa izgubi jednu od njih, ne ostavi onih devedeset i devet u pustinji te pođe za izgubljenom dok je ne nađe? A kad je nađe, stavi je na svoja ramena sav radostan. Kad dođe kući, sazove prijatelje i susjede govoreći im: Kažem vam, tako će u Nebu biti veća radost zbog jednog grešnika koji se kaje, negoli zbog devedeset i devet pravednika koji ne trebaju pokajanje" (Lk 15,4-7).

Martin Luther je sljedećim riječima jezgrovito opisao Božju ljubav: "Bog je ražarena krušna peć puna ljubavi, koja seže od Neba do Zemlje."

12.05.2013. u 16:55 | 2 Komentara | Print | # | ^

3 ISUS: JEDINSTVEN, NEUSPOREDIV, ČUDESAN- u svojoj osobnosti

Tekstovi koji slijede zapisani su u knjizi "Zašto se isplati biti kršćaninom", Norbert Lieth (Warum es sich lohnt, Christ zu sein, Verlag Mitternachtsruf, mitternachtsruf.com)


Njegova veličina
U jednom od izdanja "Encyclopedie Britannice" upotrebljeno je 20,000 riječi kako bi se opisalo Isusovu Osobu. Taj opis zauzima više prostora negoli opis Aristotela, Cicerona, Aleksandra, Julija Cezara, Bude, Konfucija, Muhameda ili Napoleona.

Ovo su neke od izjava poznatih osoba o Isusu:

Rousseau: "Izmisliti život kao što je život Isusa Krista bilo bi veće čudo negoli je to Njegovo stvarno postojanje."

Napoleon, koji je u rat uvukao pola Europe, pred kraj svog života u svom je dnevniku zapisao: "Sa svim svojim vojskama i generalima u četvrt stoljeća nisam uspio pokoriti jedan jedini kontinent, a taj Isus je bez oružane sile izveo pobjedu nad tisućljećima, nad narodima i kulturama."

Poznatog povjesničara H. G. Wellsa upitali su koja je osoba izvršila najveći utjecaj na povijest. Odgovorio je da, prosuđuje li se veličina nekog čovjeka s povijesnog gledišta, Isus stoji na prvom mjestu.

Povjesničar Kenneth Scott Latourette prosudio je: "Što više prolazi vrijeme, bit će sve očiglednije da je Isus, mjeri li se na temelju njegova utjecaja na povijest, živio najsudbonosnijim životom kojim je živio itko na ovom planetu. I izgleda da taj utjecaj još uvijek raste."

Ernest Renan je primjetio: "Na području religije, Isus je najgenijalniji lik koji je ikada živio. Njegov sjaj je vječne naravi, i Njegova vlast ne prestaje nikada. On je u svakom pogledu jedinstven i ne može ga se usporediti ni sa čim i ni sa kim. Bez Krista je nemoguće shvatiti povijest."

Biblija nas naučava da je Isus Krist veći od svega. Samo u poslanici Hebrejima iznesene su sljedeće tvrdnje o Njemu:

# Isus je veći od svih anđela (Heb 1,1- 3,19).
# Isus je veći od Aronove velikosvećeničke službe ( Heb 4,1- 6,20)
# Isus je veći od svih spasenjskih otkrivenja Starog zavjeta (Heb 7,1- 8, 13).
# Isus je veći od svih starozavjetnih svetinja i žrtava (Heb 9,1- 10,18, tj. 10,30).
# Isus je Začetnik i Dovršitelj vjere (Heb 11,1- 13,25).
# Njegova prošlost je nezaboravna.
# Njegova sadašnjost je neizbježiva.
# Njegova budućnost je neotklonjiva.

Njegova bezgrešnost
Je li vam poznata molitva koju sam Isus nikada nije molio? To je molitva "Oče naš". On je druge naučio tu molitvu, ali je nije molio, jer mu to nije bilo potrebno- osobito ne molba "I oprosti nam grijehe naše". Jer Isus je bio bez krivice, bez grijeha, savršeno čist. Zbog toga se nikada nije trebao zbog nečega kajati; zbog toga nikada nije morao činiti pokoru, i zbog toga nikada nije trebao moliti za oproštenje. On se uvijek molio za druge; da, On je na sebe preuzeo naše grijehe. Molio je: "Oče, oprosti im, jer ne znaju što čine." Isus je bio bezgrešan i, stoga, svet i pravedan.:

# Pilatova je žena svome mužu poručila: "Nemoj imati ništa s tim pravednikom."
# I sam je Pilat morao priznati: "Ne nalazim nikakvu krivicu na njemu."
# Razbojnik je na križu viknuo: "Ovaj nije ništa zlo učinio."
# I zapovjednik pod križem bio je prisiljen priznati: "Uistinu, ovaj čovjek bijaše pravedan."
# Čak su i zlodusi priznali: "Ti si Svetac Božji."

Sve u svemu, Isus Krist je bio bezgrešan- za razliku od svih drugih ljudi i osnivatelja religija koji su ikada živjeli.

H. Bender je o Isusu pisao: "U središtu svjetske povijesti stoji jedan lik koji joj je u svemu pretpostavljen i koji je u svemu nadilazi: Isus Krist. On je posve drugačiji, On jedinstven. On je jedini koji si je mogao dopustiti to da stupi pred neprijateljski nastrojeno mnoštvo i upita: Odgovor, i to rječiti odgovor, bila je samo šutnja okupljenih. Njegova je volja u potpunosti počivala na Božjoj. Njegov stav u potpunosti je potjecao od Boga i bio na Boga usmjeren. U Njemu nije bilo nikakve mane, nikakve nesavršenosti."

U poslanici Rimljanima 8,3 zapisano je da je Bog zbog "grijeha poslao svoga Sina u obličju grešnoga tijela, i za grijeh osudio grijeh u tijelu (premda On nikada nije sagriješio)" (usp. i s 1 Pe 2,22 i Heb 4, 15).

Njegovo božanstvo
Pasteur, znameniti francuski liječnik i prirodoslovac, jednom je izjavio:"U ime znanosti proglašavam Isusa Krista Sinom Božjim. Moja svijest znanstvenika, koja pridaje veliku vrijednost odnosu što postoji između uzroka i posljedice, jednostavno me obvezuje da to priznam. U Njemu je potpuno zadovoljena moja potreba za štovanjem Boga."

To da je Isus Krist Sin Božji posvjedočeno je na nebrojenim mjestima Starog i Novog zavjeta. Biblija Isusa prikazuje kao savršenog u ljudskom smislu (premda bez grijeha) i savršenog u božanskom smislu (usporedi s Iza 9,5-6; Iv 1, 1-2; 3,16: 8,58; 1 Kol 1,15-19; 1 Tim 3,16; Heb 13,8; 1 Iv 5,20, i dr.) U poslanici Filipljanima o Isusu piše: "Koji se, premda u obličju Božjem, nije kao grabeži držao svoje jednakosti s Bogom, nego je se sam lišio: uzevši obličje sluge, postao je sličan čovjeku" (Fil2,6-7). Drugim rječima: On se nije svojeg božanskog obličja držao kao kakva plijena, nego se zbog nas ponizio. Na jednom drugom mjestu sam je Isus izjavio: "Ja i Otac jedno smo" (Ivan 10,30).

To Njegovo božanstvo jasno je posvjedočeno u Ivanovu evanđelju 1,1-4:

"U početku bijaše Riječ i Riječ bijaše s Bogom- i Riječ bijaše Bog. On u početku bijaše s Bogom. Sve je po njemu postalo i bez njega nije postalo ništa što je postalo. U njemu bijaše život, i život bijaše svjetlo ljudima."

Ako se slažete s biblijskim svjedočanstvom o Isusu, ako uviđate Njegovu jedinstvenost, ne vjerujete li da bi bilo pametno odlučiti se za život s Isusom? Ako je Isus sve ono što je o sebi tvrdio, tada vam je to dovoljan razlog da postanete kršćaninom! Učinite to, ako još niste, te mu svojom svjesnom odlukom predajte sav svoj život i krenite za Njim! Jer ako je Isus ono što je govorio sam za sebe, ako je ono što o Njemu izvješćuje Biblija i ono što su ljudi s Njime doživjeli, tada ga svi trebamo kako bismo primili oproštenje grijeha i pravo na ulazak u Božje kraljevstvo. S Njime dobivamo sve, bez Njega sve gubimo- i to zauvijek.

Shakespearov Hamlet je rekao: "Ja gubim, živim li ili umrem." Ali apostol Pavao je znao zasigurno. "Živim li ili umrem, ja dobivam." Stoga bezuvjetno trebate postati kršćaninom- jer bez Isusa sve gubite!

Friedrich Nietzsche je bio nazvan i velikim filozofom bezbožnosti. Kao šesnaestgodišnjak pisao je nekome o Isusovoj osobi: "Znam da, ne nađem li Njega, neću naći nikakav odgovor za svoj život." Pred svršetak svog života, u kojem je odbacio Isusa, napisao je: "Jao onome tko nema domovinu."

Švicarski dramatičar Friedrich Dürrenmatt u svome djelu "Fizičar" priznaje: "Kad se više nisam bojao njega, moja je mudrost uništila moje bogatstvo." Ali onaj tko ima Isusa, bogat je: "Jer ste se u njemu obogatili u svemu" (1 Kor 1,5).

Odluka za Isusa je nadasve važna i valja je donijeti prije negoli nastupi ono što Biblija govori u Jobovoj knjizi 10,21-22:

"Prije negoli odem tamo odakle se neću vratiti, u zemlju tame i smrtne sjene; u zemlju mrkle tmine, smrtne sjene i nereda, gdje je svjetlost kao neprozirna tama."

04.05.2013. u 14:58 | 1 Komentara | Print | # | ^

2 ISUS: JEDINSTVEN, NEUSPOREDIV, PREKRASAN- u svom svjedočanstvu

Tekstovi koji slijede zapisani su u knjizi "Zašto se isplati biti kršćaninom", Norbert Lieth (Warum es sich lohnt, Christ zu sein, Verlag Mitternachtsruf, mitternachtsruf.com)

U Ivanovom evanđelju nalazimo brojna Isusova svjedočanstva o Njemu samome, primjerice:

"Ja sam kruh života. Tko dolazi k meni neće ogladnjeti, i tko vjeruje u mene neće ožednjeti nikada" (Ivan 6,35).


" Ja sam svjetlo svijeta: tko mene slijedi neće hodati u tami, nego će imati svjetlost života" (Ivan 8,12).

"Ja sam vrata: tko kroz mene uđe, spasit će se; i ulaziti će i izlaziti i pašu nalaziti" (Ivan 10,9).

"Ja sam Patir dobri. Pastir dobri život svoj polaže za ovce" (Ivan 10,11).

"Ja sam uskrsnuće i život. Tko u mene vjeruje- ako i umre- živjet će" (Ivan 11,25).

"Ja sam put, istina i život: nitko ne dolazi k Ocu osim po meni" (Ivan 14,6).

"Ja sam istinski trs, a Otac moj je vinogradar" (Ivan 15,1).

Kad mu je Samarijanka rekla: "Znam da dolazi Mesija, koji se zove Krist. Kad on dođe, sve će nam objaviti", Gospodin Isus joj je odgovorio: "Ja sam taj: ja koji ti govorim" (Ivan 4,25-26).

Na Pilatovo pitanje: "Onda si ipak kralj?" Isus je odgovorio: "Ti kažeš da ja jesam kralj. Ja sam se zato rodio, i zato sam došao na svijet: da svjedočim za istinu. Svatko tko je od istine, sluša moj glas" (Ivan 18,37).

Sva ta svjedočanstva čuli su i Isusovi učenici, a vidjeli su i Njegova djela. Uzmimo da možemo sresti neke od prvih kršćana i upitati ih zbog čega su postali kršćanima. Razgovor bi možda tekao ovako:

Petar
"Petre, zašto si ti, u stvari, postao kršćaninom? Ti si bio čovjek koji je znao što hoće. Imao si svoje zvanje i pristojnu plaću. Bio si sretno oženjen i očigledno si imao dobru i dragu punicu. Bio si rođeni vođa i pravi Izraelac koji je čvrsto stajao s obje noge na zemlji. Dobro si znao što želiš. Uz to, nisi bio takav da dugo oklijevaš, nego si brzo potezao mač. Zašto si ti postao kršćaninom? Molim te, odgovori nam to u par riječi."

"Na to uistinu mogu odgovoriti kratko i jezgrovito. Znate da sam mu rekao: (Ivan 6,69), kao i: (Matej 16,16). Drugim riječima, ja i ostali što su bili apostoli zajedno sa mnom, živjeli smo s Njim, slušali ga i upoznali, jer smo oko tri godine gotovo svakodnevno bili s Njim. Stoga sam sada posve siguran: Isus je uistinu obećani Krist! Zbog toga sam ja, kao Židov, povjerovao u Isusa."

Pavao
"Pavle, a zašto si ti postao kršćaninom? Ipak si ti bio farizej i svom si se snagom zalagao za Božji zakon. Bio si intelektualac, obrazovan čovjek. No mrzio si Isusa i Njegovu crkvu te si je progonio ne prezajući ni od prolijevanja krvi. Isusove sljedbenike si htio prisiliti da se odreknu Njegova imena. Zašto je danas sve potpuno drugačije?"

"Isusov sljedbenik sam postao zato što se, kad sam bio na putu za Damask da i ondje progonim kršćane, dogodilo nešto nesvakidašnje: A ja upitah: On odgovori: (Djela 26,13-15).

"To je tada dovelo do velikog zaokreta u tvom životu. Ali, Pavle, kako razmišljaš danas? Prije toga što si doživio kod Damaska sa svom si se revnošću zalagao za to da ugušiš vjeru u Isusa. Kao visokoobrazovani farizej sasvim sigurno si mogao ostvariti dobru karijeru."

" (Filipljanima 3,8). (Djela 20,24)."

Ivan
"Ivane, zašto ste ti i tvoj brat Jakov postali kršćanima i ostavili lađu svoga oca, napustivši tako i svoj položaj i zanimanje? Pa ipak ste vi bili 'pravi momci', tako da su vas čak nazivali ! Kakvi ste bili, nije vam se valjalo zamjeriti. sada pak tebe, Ivane, nazivaju Apostolom ljubavi. Molimo te, objasni nam to!"

"Rado: (1.Ivanova 1,1.2).

"Netko je to ovako prepričao: "

"Ti, dakle, danas tvrdiš ad je Isusov život, kao i život koji On daje, vječan?"

"Naravno, jer: (1.Ivanova 1,3)."

"Ivane, oprosti, ali jesi li ti siguran da si normalan? Mislim, znaš li uopće što govoriš? Znaš li da tim izjavama Isusa Krista postavljaš iznad svakog čovjeka koji je ikada živio? Jesi li svjestan da mu pripisuješ veličinu kojom On uvelike nadvisuje druge ?"

"Dakako! Božji sin se utjelovio i živio među nama ljudima. (Ivan 1,14)."

"Ali, Ivane, ne pretjeruješ li malo previše? Znaš li da time tvrdiš da se u Isusu vidi Oca. Time, očigledno, ciljaš na Šator sastanka opisan u Bibliji. Ondje se otkrila Božja slava, a ti sada tvrdiš da je ta slava Isus. Kad bi te samo Izraelci čuli...!?"

"Ne bojte se, jako dobro znam što govorim. Jer (Ivan 1,18)."

"Ivane, dopusti da ti na te tvoje riječi pročitam jednu primjedbu, koju je napisao neki tumač Svetoga pisma: Nije li tako? Uvjeren sam da se slažeš s time."

Samarijanci iz Sihara
Što se tiče Samarijanaca iz Sihara, tamo se radilo o muškarcima, ženama i djeci; starima i mladima. Pitanje za te ljude glasi:"Zašto ste vi postali kršćanima? Niste valjda dopustili da vas se nagovori na to?"

"Ne, nismo; i to smo jasno rekli ženi koja nam je pričala o Isusu: (Ivan 4,42)."

Zapovjednik pod križem
"Tolike si ljude vidio kako umiru na križu, a zapovjedao si i tijekom Isusova raspeća. Osim toga, rimski je car bio tvoj bog, kome si bio potpuno predan. O njemu je ovisio tvoj posao, tvoja plaća, tvoja budućnost, pa i sam tvoj život. Držim da je tvoj položaj zapovjednika zahtijevao zrelost i opreznost, bio si prokušan u borbi..."

"Da bio sam navikao na mnogo toga. Poznavao sam mnoge ljude, među njima junačke vojnike i divljenja vrijedne, plemenite časnike. Vidio sam mnoge kako umiru, proživio njihove posljednje trenutke i naslušao se kako jauču, psuju, plaču i jadikuju. Ali nitko nije umro kao što je umro Isus! Čuo sam ga kako se moli za one koji su ga razapinjali. Vidio sam kako u svojoj neizrecivoj muci govori svojim učenicima i majci. Bio sam svjedokom toga kako je jednome od onih što su bili razapeti s Njim, koji mu se pokajnički obratio, obećao nebesko kraljevstvo. I čuo sam da kako je na svršetku svog života uzviknuo: Tko od nas može na svršetku svog života ustvrditi nešto što se približno može usporediti s time? Što se tiče cjelokupnog Isusovog života, On je sve napravio ispravno i savršeno dovršio. To mi ne daje pravo ni za koji drugi zaključak, osim ovoga: (Marko 15,39)."

Mogli bismo tako nastaviti pa Pilata koji je Isusa osudio na smrt upitati: "Što ti misliš o tom čovjeku?" - "Ne nalazim na njemu nikakve krivice" (Ivan 19,4.6).
Što tvrdi čovjek koji je izdao Isusa? "Judo, što ti kažeš o Isusu?" - "Sagriješih predavši krv nedužnu!" (Matej 27,4).

Što o Njemu veli Ivan Krstitelj?- "Evo Jaganjca Božjeg koji odnosi grijehe svijeta!" (Ivan 1,29).

Što veli apostol toma? "Gospodin moj i Bog moj!" (Ivan 20,28).

A nebeski anđeli, što su oni ustvrdili onoga dana kad se Isus rodio? - "Danas vam se u Davidovom gradu rodio Spasitelj, koji je Krist- Gospodin" (Luka 2,11).

A što sam vječni Bog i Otac tvrdi o svome Sinu?- "Ovo je moj ljubljeni Sin, u kojemu mi je zadovoljstvo. Njega slušajte!" (Matej 17,5).

Naši suvremenici

I naši suvremenici svjedoče o tome kako su upoznali Isusa Krista i kakav je to učinak imalo na njihov život:
"Za svoje mladosti sam čuo mnogo o živom kršćanstvu. Studirao sam teologiju i postao evangelički župnik, ali sam mnogo godina bio župnik bez Isusa. Mnogo sam se bavio društvenim i drugim pitanjima, i pokušavao pomoći tamo gdje sam vidio potrebu. Ali sada znam da mi je u svemu tome nedostajao jedan odlučujući doživljaj. Sada je Isus moj Gospodin, sada imam Njega; to jest On je pronašao mene. Sada sasvim drugačije obavljam svoju župničku dužnost: pokušavam ljudima govoriti o Isusu i dovoditi ih Njemu. Moje zanimanje za ostala pitanja nije se umanjilo, nego produbilo; ali sada je moja najveća želja pomagati u izgradnji Isusove Crkve, i putem toga doprinijeti rješavanju mnogih drugih pitanja."

"Dvadeset i tri godine sam bio nevjeran svojoj supruzi, ali me ona sada voli više nego ikada, premda sam u zatvoru. Kad tijekom prvih dana provedenih u zatvoru nisam vidio više nikakva izlaza ni perspektive za svoj život, htio sam počiniti samoubojstvo; ali sve je ispalo sasvim drugačije. Gospodin to nije dopustio i našao sam čvrstu vjeru u Gospodina Boga. Odmah sam pisao ženi i zamolio da mi pošalje Bibliju. Učinila je to, napisavši mi: Nikada u životu nisam plakao kao tada kad sam prvi put čitao Bibliju koju smo dobili na dar za vjenčanje. Zbog toga sam najprije morao u zatvor!- jer prije , kako glasi naslov jednog traktata što ga je izdala vaša izdavačka kuća, a koji mi je netko poklonio. No sada znam što je najvažnije u životu: slijediti Isusa!"

O. Hallesby, znameniti norveški teolog, u svojoj knjizi "Kako sam postao kršćaninom", piše:

"Oni drugi, koji su došli prije Krista, mogli su samo reći kakav bi čovjek trebao biti; ali Isus nam je to pokazao u vlastitom životu. On nije samo ukazivao na uzor, nego je On sam bio Uzor; On je to doista živio pred našim očima. ...Mnogi su tijekom povijesti smatrali da moraju poboljšati Isusov uzor, ali ga nitko nije dosegnuo ni nadmašio. ... U svakom slučaju, moja je savjest pristala uz Njega. Kad vidim Isusa, moja savjest govori: Da, takav bi trebao biti čovjek. ... uviđam i da je sam Isus svojom izričitom zadaćom smatrao to da bude Otkupitelj. On je naš primjer, naš uzor, ali On nikada nije rekao da je to razlog zbog kojeg je došao. Naprotiv, on je u mnogim prigodama izričito rekao da je došao , kako bi . ... Ja nisam bio prisiljen postati kršćaninom. Mogao sam izabrati što god sam htio. Upravo je to bilo ono najstrašnije; ali morao sam izabrati.

Htio sam reći nešto o tome zašto sam postao kršćaninom. Sada mi je lako odgovoriti na to pitanje: Nakon svog susreta s Isusom nisam se više usuđivao nastaviti sa svojim starim životom ispunjen lažima. Zato sam odlučio slijediti Isusa. I neka za taj izbor bude slavljen Bog, sada i u vječnosti."

Sva navedena svjedočanstva slažu se s onime što je jednom, na temelju poslanice Filipljanima 2,9 "Stoga ga je Bog i preuzvisio i darovao mu ime koje je iznad svakog imena", netko rekao o Isusu: "Za mnoge je Isus samo lik pogodan za kakvu sliku, glavni junak romana, krasan lik za kakav kip ili tema za pjesmu. Ali onima koji slušaju Njegov glas, koji su iskusili Njegovo oproštenje i osjećaju Njegove blagoslove, On je toplina, svjetlost, radost, nada i spasenje, prijatelj koji nikada neće iznevjeriti, koji nas podiže kad nas drugi pritišću."

I Ron Dunn je primjetio:

"Nikada nećemo znati je li Isus sve što nam treba dokle god On ne postane sve što imamo. A kad Isus postane sve što imamo, tada, i samo tada, otkrit ćemo da je Isus uistinu sve što nam je potrebno."

03.04.2013. u 15:14 | 2 Komentara | Print | # | ^

1 ŽAŠTO SE ISPLATI BITI KRŠĆANINOM? Uvod

Tekstovi koji slijede zapisani su u knjizi "Zašto se isplati biti kršćaninom", Norbert Lieth (Warum es sich lohnt, Christ zu sein, Verlag Mitternachtsruf, mitternachtsruf.com)

To si pitanje svakako trebamo postaviti, premda živimo u takozvanom kršćanskom svijetu na koji su utjecala mnoga povijesna zbivanja što ih mnogi povezuju s kršćanskom baštinom. Ali što je za nas kršćanstvo i što to istinski znači biti kršćaninom?

Jednom je kralj Friedrich Veliki pozvao u goste Voltaire-a, uvjerenog ateistu. Prigodom zdravice Voltaire je podigao svoju čašu i podrugljivo izjavio:"Svoje mjesto u Nebu dajem za jednu prusku marku." Nakon nekoliko trenutaka neugodne šutnje jedan od dvorskih uzvanika obratio se Voltaire-u odgovorivši mu:"Dragi gospodine, mi u Pruskoj imamo zakon po kojemu svatko tko želi nešto prodati, najprije mora dokazati da mu to što je u pitanju uistinu pripada. Možete li vi dokazati da imate mjesto u Nebu?"

Imati mjesto u Nebu- o tome se radi! Biblija nas naučava što je preduvjet za to: istinska životna povezanost s Isusom! To se događa putem duhovnog preporoda, to jest nanovorođenja (obnove srca), a nanovo se rađamo na temelju osobne vjere u Isusa Krista.

Onaj tko je nanovo rođen, kao što veli Isus u svojoj Riječi, u svom srcu ima svjedočanstvo Svetoga Duha: "Uistinu sam spašen." To ne treba shvatiti kao uznositost. Upravo suprotno: to je poniznost, jer takav čovjek više ne gradi na sebi samome i na svojim djelima, nego samo na Isusu Kristu. Takav je čovjek za sebe priznao da je grešnik i uvidio da se ne može spasiti ni putem dobrih djela ni bilo čega drugog. Zbog toga je i došao k Isusu s molbom:"Spasitelju, molim te, spasi me!" Gospodin tu molitvu ne samo da je saslušao, nego i uslišao. Posljedica toga jest da je Sveti Duh tome čovjeku u srce usadio svjedočanstvo:"Sada si Isusovo vlasništvo; spašen si!"

Isus: jedinstven, neusporediv, prekrasan

Isusa se ne može usporediti ni sa čim i ni sa kim drugim! On je Krist, Sin živoga Boga- stoga se isplati biti kršćaninom! Nitko nije pokrenuo svijet kao On.
To da je On uistinu jedinstven, neusporediv i prekrasan proročki je zapisano već i u Pjesmi nad pjesmama. U njoj je slikovitim jezikom opisana Salomonova ljubav prema njegovoj nevjesti, ali ona ujedno ukazuje na Božju ljubav prema Njegovom narodu, Izraelu, kao i na Isusovu ljubav prema Njegovoj Crkvi: "Što je tvoj ljubljeni više negoli drugi ljubljeni, o najljepša među ženama? Što je tvoj ljubljeni više negoli drugi ljubljeni da nas tako zaklinješ?"- "Moj je ljubljeni bijel i rumen, najistaknutiji između njih deset tisuća. Glava je njegova kao zlato najčišće, a njegovi su uvojci gusti i crni poput gavrana. Oči su njegove kao oči golubova kraj voda tekućica, oprane mlijekom i prikladno usađene. Obrazi su mu kao gredica s mirisnim biljem, kao dražesno cvijeće; usne su mu kao ljiljani što kaplju smirnom miomirisnom. Ruke su mu kao zlatno prstenje optočeno berilom; trbuh mu je kao svijetla bjelokost prekrivena safirima. Noge su njegove kao stupovi od mramora postavljeni na podnožja od čistog zlata; izgledom je kao Libanon, sjajan kao cedrovi. Usta su mu nadasve slatka: da, sav je dražestan. To je moj ljubljeni, to je moj prijatelj, o kćeri jeruzalemske" (Pjesma nad ojesmama 5, 9-16).

29.03.2013. u 12:31 | 1 Komentara | Print | # | ^

Zanimljivo je kako kršćanin zaokupljen "važnijim stvarima" zaboravi imati puni fokus na Onoga koji daje život.
I onda je potrebno stati.

Prisjetiti se onoga što je Isus ućinio.

Čitanje Božje Riječi skida prašinu sa srca, srce pumpa živo, s njega se slijeva ljubav, radost, želja da si bliže Onomu koji zaslužuje svu slavu, da se opijamo Njegovom ljubavlju neprekidno, da plačemo od radosti iz zahvalnosti Onomu koji nam je dao život.

I naše srce je tada mirno.

Neka bude tako da nikada ne izgubimo fokus!

BB

10.02.2013. u 20:19 | 1 Komentara | Print | # | ^

OSLOBOĐENJE JE BOŽJE DJELO

„Ne postoji nešto što bismo mogli učiniti da se nanovo rodimo. Niti možemo zaraditi Božje oproštenje. Oboje trebamo prihvatiti kao dar. Ne možemo stvoriti ni vlastiti život, jednostavno ga dobivamo. Isto tako ne možemo poduzeti ništa kako bismo se oslobodili moći grijeha. Jedino je rješenje da oslobođenje primimo kao besplatni dar od Boga. Duh Božji nikada ne prisiljava grešnika na obraćenje. Prihvaćanje ili odbijanje Božje ponude prepušta njemu. Bog cijeni ljudsku volju. On nikoga ne prisiljava da bude svet. No on počinje svoje djelo čim mu damo slobodu djelovanja.
Djelovanje Duha Svetoga je poput soka što struji porama drveta. On teče kroz grane, oblikuje lišće, cvjetove, plodove i sjemenke te omogućuje drvetu daljnji rast. To čudo započinje u proljeće. Oslobađa se ogromna energija, no mi ne vidimo da se drvo imalo muči. Taj životonosni proces odvija se u tišini. Isto tako Duh Sveti stvara Kristov život u nama. Cvijet njegova bića raste i razvija se u nama, pa onda iz nas izrasta plod duhovne zrelosti.“

(Ralph Shallis „Promjeni smjer- život počinje“ str.21)

17.01.2013. u 15:32 | 1 Komentara | Print | # | ^

Zahvaljivanje

„^1Dobro je zahvaljivati GOSPODINU i pjevati hvale imenu tvome, Svevišnji: ^2Iskazivati jutrom dobrotu tvoju i svake noći vjernost tvoju, ^3Uz glazbalo od deset žica i na psalitru; na harfi uzvišena zvuka. ^4Jer si me ti, GOSPODINE, obradovao djelom svojim: likovat ću u djelima ruku tvojih. ^5Kako su velika djela tvoja, GOSPODINE! i vrlo su duboke namisli tvoje.“ *
Psalam 92



Znamo da je godina pri kraju, evo već sutra mnogi planiraju nezaboravan doček nove godine i pravo je vrijeme za kratko promišljanje... Ja znam da se mnogi nazivaju kršćanima i da vjeruju u Boga, no koliko smo puta u, evo, skoro pa otišloj godini, jutrom kad smo otvorili oči zahvalili Bogu za još jedan prekrasan dan koji nam je dao da proživimo? Ili koliko zahvaljujemo Bogu na novoj godini, na vremenu koje je pred nama, na novim izazovima pred kojima ćemo se naći? On je stvarno Živi Bog i On tebe vidi takvog kakav jesi, sa svim manama, sa svim problemima i On ti želi pomoći da te probleme riješiš, On te voli, iako ti to sad ne vidiš, iako ti je toliko teško u životu da misliš „pa gdje je on ako me voli, zašto ništa ne poduzima?“, On te voli. Kad bi barem probudio se sutra i zahvalio mu na još jednom danu, i zagrlio Ga u svome srcu, uljuljao u Njegov zagrljaj, i čekao da vidiš kako će djelovat.

Sve najbolje u Novoj Godini
Eva Sidney






* BIBLIJA, Gute Bootschaft Verlag i Živa Riječ, Dillenburg, Rijeka, travanj 2012.

30.12.2012. u 20:27 | 1 Komentara | Print | # | ^

Zbog čega svi raskoli?

"S Kristom sam razapet: živim, ali ne više ja, nego Krist živi u meni; a to što sada živim u tijelu, živim vjerom Sina Božjega, koji me ljubio i predao sebe samoga za mene. Ne osujećujem milost Božju: jer ako je opravdanje po Zakonu, onda je Krist uzalud umro."
Galaćani 2:20,21

(ovo je iz najnovijeg prijevoda Biblije na hrvatski Gute Botschaft Verlag i Živa Riječ; Dillenburg, Rijeka, travanj 2012.)

Ok, idemo...

2,20 Vjernik je poistovjećen s Kristom u Njegovoj smrti. Ne samo da je On bio razapet na Golgoti, i ja sam bio ondje razapet – u Njemu. To je u Božjim očima svršetak mog postojanja kao grešnika. To je moj svršetak, to jest mene kao osobe koja pokušava zaraditi ili zaslužiti spasenj evlastitim naporima. Tu prestajem biti Adamovo dijete, čovjek pod prokletstvom Zakona; to je svršetak mog neobnovljenog „ja“. Stari, zli „ja“ bio je razapet i više nema nikakva prava u mom svakodnevnom životu. To je istina što se tiče mog položaja pred Bogom, a trebalo bi biti istina i glede mog ponašanja.
Vjernik ne prestaje postojati kao osoba ili kao pojedinac, ali onaj koga Bog smatra mrtvim nije isti onaj koji živi. Živim,ali ne više ja, nego Krist koji živi u meni. Spasitelj nije umro za mene da bih nastavio živjeti svoj život kako sam odlučim. Umro je za me zato da odsad On može živjeti svoj život u meni: To što sada živim u ovom ljudskom tijelu, u vjeri živim u Sina Božjega.
Vjera je pouzdanje ili ovisnost. Kršćanin živi u trajnoj ovisnosti o Kristu; predaje mu se dopuštajući Kristu da živi svoj život u njemu.
Stoga je vjernikovo mjerilo života Krist a ne Zakon. Tu stvar više nije u naprezanju nego, u pouzdanju. Vjernik živi svetim životom, ali ne iz straha od kazne nego iz ljubavi u Sina Božjega koji ga je ljubio i za nj predao sebe samoga.
Jesi li ikad predao svoj život Gospodinu Isusu s molitvom da se njegov život očituje u tvome tijelu?
2,21 Milost Božja ogleda se u Njegovom bezuvjetnom daru spasenja. Kad je netko želi zaslužiti, jednostavno je ukida. Milost prestaje biti milost kad je se pokuša zaslužiti ili zaraditi. Pavlov završni udarac Petru vrlo je djelotvoran, Ako Petar može zadobiti Božju naklonost židovskim obredima, tada je Krist uzalud umro; doslovce je bacio svoj život. Krist je umro zato što ljudi ni na koji drugi način nisu mogli zadobiti pravednost – čak ni držanjem Božjeg zakona. Clow kaže:
Najveće od sviju krivovjerja, koje izopačuje crkve, ukvasa vjerovanja glupošću i obuzima ljudska srca uznositošću, jest spasenje djelima. „Vjerujem“, piše John Ruskin, „da je korjen svakog raskola i krivovjerja zbog kojih je trpjela kršćanska Crkva, bio napor da se spasenje zaradi a ne da ga se jednostavno primi; i da je jedan od razloga zašto je propovijedanje tako neučinkovito to što se češće poziva ljude da rade za Boga, a ne da promatraju kako Bog radi za njih.“

MacDonald, William, Zagreb (1999), Euroliber, Komentar Novoga Zavjeta, drugi svezak

03.12.2012. u 19:23 | 5 Komentara | Print | # | ^

E mene

Meni se doista čudne stvari događaju. Zaboravna sam.... Bila sam uvjerena da mi sa blogom nešto nije u redu, no istina je da sam zaboravila ovu e-mail adresu.
Sad je sve ok, nastavljam pisati na njemu, ali to će malo pričekat jer čekam dopuštenje iz Njemačke.
Božji blagoslov!
:)

07.11.2012. u 13:24 | 0 Komentara | Print | # | ^

Pri kraju a ovako vruće

Pozdrav dobri narode!
Ljeto je skoro pa prošlo, ali vrućine zato nisu, grozno je vruće! Ja radim, kao i svako ljeto, sezonski u restoranu, a o znači da sam nezaposlena što se zime tiče.
Ok, u 5 misec sam položila stručni ispit i sad sam odgajateljica u vrtiću, samo sada trebam naći vrtić u kojem ću radit (kao da je to lagano).
Znam da nije lagano, ali imam Onoga tko će mi pomoć. On se brine za mene, voli me i želi samo najbolje za mene i ja Mu vjerujem.
On nikad ne kasni, nikad ne rani,m uvijek djeluje u pravo vrijeme. Samo mi je potrebno strpljenje, a to je plod Duha, ljubav, radost, mir, strpljivost, blagost, dobrota, vjernost, krotkost, uzdržljivost, sve je to plod Duha. Ne može se jedan razviti, a drugi da kaska. Svi se razvijaju u isto vrijeme, samo je pitanje kojom brzinom.
Imam osjećaj da je jako kasno i idem spavat. Stojete mi dobro i čitamo se opet!
:)

28.08.2012. u 23:54 | 2 Komentara | Print | # | ^

Evo me

Kao prvo pozdrav vrijedni narode. Ja na blogu i nisam vrijedna jer sam imala par stresnih situacija što sam trebala rješavati, iako to nije neko opravdanje. Sad sezonski radim, pa sam tu zaokupljena, no zadnjih par dana čitam knjigu "Raj zaista postoji" od Todd Burpo i Lynn Vincent.
Jeste čitali tu knjigu? Prema istinitoj priči. Posudite ili kupite (VBZ-biblioteka Ambrozija) i pročitajte.
Prekrasno. :)
BB

08.07.2012. u 21:53 | 0 Komentara | Print | # | ^

"Ali gdje se umnožio grijeh, mnogo više je obilovala milost."
Rimljanima 5,20



Kako bi se ti ponio da ti netko veli: "Ti si grešnik"? Mogao bi jednostavno reći: "Koje li drskosti!" ili: "Znam to; ali svatko je grešnik." Ovaj drugi odgovor bio bi sasvim istinit, jer ga potvrđuje Biblija.
Današnji redak iz Biblije upućen je onima koji osobno znaju da doista jesu grešnici. Ako znamo da smo u "dobrome društvu", naša savjest postaje neosjetljiva pa bismo mogli odgovoriti:!Što onda? Kakve veze to ima. Pa ne može Bog osuditi svakoga." Upravo to je mišljenje mnogih.
No ima onih kojima je srce prosvjetljeno svjetlom koje im je zasjalo putem Svetog Duha. Pred očima im je sva tegobna krivica njihova života, i svim srcem vape: "Jao meni, izgubljen sam!" Ima li koga tko mi može pomoći? Zar nema spasenja?
Pročitaj ponovno današnji redak: "Gdje se umnožio grijeh..." Nijedna posuda ne može držati ono što se prelijeva, i tako je s našom krivicom pred Bogom. Ali naš redak nastavlja s objašnjenjem da koliko god bilo naših grijeha, koliko god golemu planinu jada smo nagomilali na sebe, Božja milost ponuđena grešniku to nadilazi. Ona je veća od ikakve gomile krivice koju možemo zamisliti. Ona je izobilna.
Milost Božja pojavila se u Isusu Kristu, Sinu živoga Boga. Na križu Golgote On je sve uredio. Ta milost usađuje se svakome tko Njemu prizna svoje grijehe: ona znači vječno spasenje!

18.06.2012. u 13:00 | 0 Komentara | Print | # | ^

Mir s Bogom

"Opravdani, dakle, vjerom, mir imamo s Bogom po Gospodinu našemu, Isusu Kristu"
Rimljanima 5,1


Pročitajte Poslanicu Rimljanima

U trečem i četvrtom poglavlju Pavao je istaknuo činjenicu da grešnici mogu biti opravdani pred Bogom putem jednostavne vjere u Krista i Boga, koji ga je uskrisio od mrtvih. U petom poglavlju apostol pokazuje slavan ishod koji opravdanje donosi vjerniku. Najprije spominje "mir s Bogom".
U Kološanima 1,20 rečeno je da je Isus Krist "ostvario mir krvlju svoga križa". Njegovo pomirbeno djelo je temelj na kojemu se oni koji su "otuđeni", to jest Božji neprijatelji, mogu pomiriti s Bogom ( 21. i 22. redak). Svoj osobni udio u tome miru stječemo putem opravdanja vjerom.
Mir s Bogom ne može se steći vjernikovim stavom uma; on ovisi o onome što se dogodilo izvan čovjekova iskustva: Isus Krist je svojom smrću okajao sve vjernikove grijehe, i zbog toga djela Bog opravdava raskajane grešnike. Stoga je mir s Bogom nešto izvjesno.
Vjernik zna da ga je Bog prihvatio. Savjest ga više ne optužuje: više nije odgovoran za svoje grijehe, jer ih je Krist okajao. Tako između Boga i kršćanina postoji stanje trajnoga mira.
Taj mir s Bogom, koji vjernik uživa i koji je ostvaren jednom za svagda, ne treba brkati s "mirom Božjim" spomenutim na drugim mjestima u Bibliji. Mir Božji snaži i veseli kršćaninovo srce prema mjeri njegova nepomućenog zajedništva s Bogom.

Znači, prvo trebaš vidjeti jesi li vjernik ili si tradicionalno usmjeren i obavljaš stvari koje ti tradicija nalaže, a da ih ne razumiješ i da u srcu ne vjeruješ, jer jedna je stvar stanje tvoga srca, a druga ono što ti govore usta. Jer "Bog ne gleda kao što gleda čovjek: čovjek gleda na oči, a Jahve gleda što je u srcu." Samuel I: 16,7b

15.05.2012. u 12:41 | 1 Komentara | Print | # | ^

Mir

„Ištite, i dat će vam se; tražite, i naći ćete; kucajte, i otvorit će vam se.“
Matej 7,7



Mladić čija je savjest bila izmučena grijesima zatražio je savjet od starijeg poznanika. Što da učini da dobije mir uma? Ovaj mu je odgovorio: „Ti ne možeš učiniti ništa. Svi tvoji napori su beskorisni. Čekaj dok ne dođe Božji čas. Tek ćeš tada, ne ranije, naći ono što tražiš.“
Njegov savjet, čiji je prvi dio bio ispravan, poslužio je jedino tome da pojača tragateljev nemir. Netko drugi, kome je postavio isto pitanje, odgovorio mu je: „Moraš kucati, jer u Bibliji je rečeno: ´Kucajte, i otvorit će vam se.` “Činim to već vjekovima“, odvratio mu je mladić razočarano.
Na poslijetku je svoje brige i prijedloge koje je primio opisao nekom starijem kršćaninu. Od njega je primio jasnu riječ iz Biblije: „Ne moraš dalje kucati, nego dođi k Gospodinu Isusu takav kakav jesi, kao izgubljeni grešnik, i vjerom prihvati Njegovo djelo otkupljenja. Krist je umro za takve kao što si ti, koji priznaju da su izgubljeni i žale zbog svojih grijeha. Obrati mu se u vjeri i bit ćeš spašen za svu vječnost.“
Kakve li veličanstvene poruke za tog mladića! Nije morao nastaviti s čekanjem i kucanjem; našao je mir. Zahvalio se Bogu što je dao svoga Sina za njega, i dao hvalu Gospodinu isusu Kristu, koji ga je ljubio i za njega dao samoga sebe. Radost što slijedi Gospodina i zajedništvo s drugom Božjom djecom bile su prirodne posljedice radosti koju je iskusio zbog svoga spasenja.

Bog vas blagoslovio!

22.04.2012. u 15:31 | 0 Komentara | Print | # | ^

Ujedinjeni narodi

"O zemljo, zemljo, zemljo, čuj riječ GOSPODINOVU."
Jeremija 22,29



Na Općoj Skupštini Ujedinjenih naroda u New Yorku u rujnu 2003. godine mnoge zemlje su predstavljale vođe njihovih vlada. Predsjedavatelj sjednice je s krajnjom učtivošću pozdravio svakog pojedinog govornika. Svaki govor bio je popraćen zahvalom predsjedavatelja i pljeskom okupljenih.
Govori su se bavili tekućim problemima: oružjem za masovno uništenje, terorizmom, regionalnim sukobima, epidemijama, globalnim zatopljenjem, i siromaštvom zemalja u razvoju. Mnogi od govornika tužili su se na činjenicu da stvarna djela neprestano zaostaju daleko za obećanjima i dotada donesenim sporazumima.
Predsjednik državice Andora svoj govor je završio primjedbom: "Pokušajmo izvući nešto korisno iz ovih dugih rasprava i govora, kojima plješćemo s diplomatskom učtivošću, često ih ni ne slušajući. Previše toga je u opasnosti." Kako li je samo bio u pravu! Kada je mnogo toga u opasnosti mi trebamo slušati i djelovati.
Ali ono pravo što je u opasnosti nije budućnost svijeta, nego vječna budućnost svakog njegovog stanovnika. Između nas i Boga stoji problem grijeha. Zbog toga nam Bog govori. Pokazuje nam put spasenja u svojoj riječi, Bibliji.
Neki naizgled učtivo slušaju kada im se govori o Božjem planu spasenja. Neki čak i odobravaju Isusa Krista. Ali ono najvažnije jest slušati Boga kada On u Bibliji obznanjuje svoje spasenje, i slijediti Njegove upute!
Uznemiruje i te Biblija? Odbaci svoja strahovanja i kreni s čitanjem Božje poruke u Lukinu ili Ivanovu evanđelju!

Božji blagoslov!

17.04.2012. u 07:29 | 0 Komentara | Print | # | ^

Htjeli mi to ili ne

„Tada jedimo i pijmo; jer sutra umiremo.“
1. Korinćanima 15,32


To je stav onih koji ne vjeruju u zagrobni život ni u uskrsnuće. Ali Biblija pobija tu životnu filozofiju. Ona apsolutno jasno govori da naše postojanje nadilazi smrt, i da su pitanja u pogledu vječnosti od najveće važnosti. Opreka tome su ljudske pretpostavke, koje se neprestano mijenjaju, čak i kada se bave samo stvarima ovoga života. Ljudsko znanje je krnje i takvo će ostati. No Božja riječ ostaje zauvijek, i Biblija kaže da će mrtvi uskrsnuti.
Tko god ne želi čuti presudu Božje riječi neka upita vlastitu savjest, koja svjedoči da sve ne svršava sa smrću. To je razlog potajnoga straha pred „nepoznatim“, područjem s kojega se nitko nije vratio da nam govori o njemu. Oni koji poriču onostrani život trebali bi se upitati nije li strah od susreta sa svetim Bogom ono zbog čega žele da vječnost nije zbilja. Koji je smisao zatvarati oči da se ne vidi provalija u koju se srlja?
Jednako kao što smo se na ovaj probudili mimo svoje želje ili volje, tako ćemo se, htjeli mi to ili ne, nakon smrti probuditi na drugi život u drugome svijetu. Božja riječ jasno iskazuje da smrt otvara dvoja vrata: u raj ili u pakao, u vječnu radost ili u vječno prokletstvo. Mi tijekom svoga života donosimo odluku na koja od njih ćemo ući. Jednom kada prijeđemo prag smrti, naša sudbina je odlučena. Stoga je prijeko portrebno već danas se vjerom obratiti Kristu.

Bog vas blagoslovio

05.04.2012. u 18:19 | 1 Komentara | Print | # | ^

Justin Mučenik

„Jer nikada proroštvo nije bilo ljudskom voljom doneseno, nego su sveti ljudi Božji govorili poneseni Duhom Svetim.“
2. Petrova 1,21


Justin Mučenik (oko 140. Godine po Kristu), jedan od takozvanih crkvenih otaca, rođen je u Izraelu. Od mladosti se posvetio proučavanju filozofije. Kako bi otkrio istinu odlučio je ne smiriti se dok je ne nađe, nego radije podnijeti velike žrtve.
Jednoga dana je na obali nekog jezera susreo čovjeka koji je izgledao blag i pristojan. Kada je ovaj promotrio Justina i uvidio koja ga pitanja muče, porazgovarao je s njim i utvrdio da mu snagu crpi traganje za istinom.
Pun dobrohotnosti, taj stariji čovjek istaknuo je da filozofija ostavlja čovjekov um u nesigurnosti u pogledu najvažnijih životnih pitanja. „Ali gdje naći istinu,“ uskliknuo je Justin, „ako ne kod filozofa?“
„Prije filozofa su“, odvratio je starac, „prosvjetljeni ljudi, Božji prijatelji, govorili putem Njegova Duha. Nazvani su prorocima. Putem Svetog duha prenijeli su nam ono što su vidjeli i čuli. Oni su častili Boga, Stvoritelja ili Oca svega života i svakoga bića. Također su častili i Njegova Sina, Isusa Krista. Poželi da se i tebi otvore vrata svjetlosti.“
Ganut i zbunjen Justin se dao na posao. Proučio je proroke i, iznad svega, naučavanje Isusa Krista. Uskoro je i on bio jedan od glasovitih neumornih branitelja kršćanske vjere. Budući da je bio filozof, otada je svjedočio filozofima i velikanima ovoga svijeta. To ga je stajalo života. U povijesti nije ostao zabilježen kao Justin Filozof, nego kao Justin Mučenik.

Bog vas blagoslovio

03.04.2012. u 20:36 | 0 Komentara | Print | # | ^

Bog milosti

„Ondje su vikali: „faraon, kralj egipatski, je samo galama; propustio je određeni trenutak.““
Jeremija 46,17



U knjizi Izlaska Biblija govori o tome kako je Bog nakanio osloboditi svoj narod, Izrael, iz Egipta. No faraon je upotrijebio svu svoju moć da osujeti tu nakanu. Stoga je Bog poslao ozbiljne pošasti da izmuči zemlju egipatsku, i faraon je shvatio razlog za njih. Rekao je: „Sagriješio sam“ (26,27). No neprestano je odbijao izmijeniti svoj stav, i odupirao se. Tada je došao trenutak kada je Bog rekao: „Dosta je!“ Vrijeme koje je dao kralju Egipta isteklo je. Faraon je bio izgubljen.
Nama je u životu određeno vrijeme. Ako odvjetnik previdi nadnevak i vrijeme koje je odredio sud, posljedice mogu biti kobne. Ako propustimo na vrijeme platiti porez, morat ćemo dodatno platiti. No koliko god neugodno bilo zaboraviti na takvo što, naš život svejedno ide dalje. Ali ako se čovjek propusti obratiti Bogu do vremena koje mu je On odredio, posljedice su vječne, a ne privremene.
Putem Biblije Bog određuje:“danas ako glas njegov čujete, ne otvrdnite srca svoja“ (Hebrejima 4,7). Ne odazvati se Božjem pozivu znači biti izgubljen.
No Bog je Bog milosti. Iz svoje ljubavi dao je svoga Sina, i sada nas poziva da ga prihvatimo pravodobno, to jest danas: „Evo, sada je trenutak prihvaćanja; evo sada je dan spasenja“ (2. Korinćanima 6,2). Nemoj dopustiti da određeno vrijeme prođe neopaženo! „Molimo vas umjesto Krista, pomirite se s Bogom“ (2. Korinćanima 5,20).

Božji blagoslov

iz: Dobro sjeme, Žrtava fašizma 2, Rijeka

01.04.2012. u 14:53 | 0 Komentara | Print | # | ^

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

< prosinac, 2014  
P U S Č P S N
1 2 3 4 5 6 7
8 9 10 11 12 13 14
15 16 17 18 19 20 21
22 23 24 25 26 27 28
29 30 31        

Prosinac 2014 (1)
Rujan 2014 (2)
Lipanj 2014 (1)
Siječanj 2014 (1)
Prosinac 2013 (1)
Listopad 2013 (1)
Rujan 2013 (1)
Srpanj 2013 (2)
Lipanj 2013 (1)
Svibanj 2013 (3)
Travanj 2013 (1)
Ožujak 2013 (1)
Veljača 2013 (1)
Siječanj 2013 (1)
Prosinac 2012 (2)
Studeni 2012 (1)
Kolovoz 2012 (1)
Srpanj 2012 (1)
Lipanj 2012 (1)
Svibanj 2012 (1)
Travanj 2012 (5)
Ožujak 2012 (3)
Veljača 2012 (1)
Siječanj 2012 (4)
Prosinac 2011 (5)
Studeni 2011 (1)
Listopad 2011 (1)
Rujan 2011 (5)
Kolovoz 2011 (1)
Srpanj 2011 (6)
Lipanj 2011 (3)
Svibanj 2011 (4)
Travanj 2011 (1)
Ožujak 2011 (2)
Veljača 2011 (1)
Siječanj 2011 (4)
Prosinac 2010 (2)
Studeni 2010 (4)
Listopad 2010 (3)
Rujan 2010 (4)
Kolovoz 2010 (1)
Srpanj 2010 (4)
Lipanj 2010 (2)
Travanj 2010 (2)
Prosinac 2009 (6)
Studeni 2009 (2)
Listopad 2009 (4)
Rujan 2009 (6)

Opis bloga

Na ovom blogu naći ćete moja razmišljanja ili pak prijepise iz kalendara ili krščanske literature. Ovim blogom ne želim nikoga vrijeđati ili nametati nešto svoje, ipak sam ja običan čovjek, stanite i pročitajte post ili pak, ako vam se ne sviđa, prebacite link.
Ovaj blog ne piše ni o kakvoj krščanskoj denominaciji, on nije ni katolički, protestantski, a ni bilo koji od izdvojenih krščanskih denominacija. Ako vam se svidi ili ne svidi post ostavite komentar no molim vas ne vrijeđajte. Takve komentare ću brisat....

Linkovi

Blog.hr
Blog servis

Blogovi koji me nasmiju, razvesele ili natjeraju na razmišljanje:

pametnizub888.blog.hr
broduboci.blog.hr
blogodneverina
harpplayer
drugaciji
nimfica0
sveosvijetuprijenasiokonas.blog.hr
tragovimaistine.blog.hr

Contact

eva.sidney.lupin@gmail.com

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se