Holyfighter - vuk samotnjak
31.05.2007., četvrtak
Ronjenje
 Takav sam, kakav sam, ali volim si napisati neke želje, koje kasnije zovem ciljevima. U ciljevima se nalaze i sportovi. Sportovi koje želim probati, naučiti makar ono najosnovnije o njima, spoznati nekakvu njihovu filozofiju, mudrost,... Jedan od njih je i ronjenje. Ovih dana sam bio na putovanjima, te mi je omogućeno i ronjenje - discovery. Na početku su mi objasnili neke osnove o kompenzaciji (izjednačavanje tlaka zraka u ušima) i komunikaciji (signali za dobro mi je, nije mi dobro, ja bi još). Slijedilo je odjevanje i priprema za zaron. Opustio sam se, udisao kroz onu cijev i stavio glavu pod vodu. Uronio sam u sasvim novi svijet. Od zvukova čujem samo svoje ravnomjerno i smireno disanje, oči gledaju plavetnilo, sasvim novi i drugačiji svijet, gdje sve izgleda usporeno, smireno. Teško mi je riječima opisati opuštenost, ali mogu reći da sam se sjetio filma "Big blue" i glavnog lika koji je odlučio otići u beskrajno plavetnilo i ostati s dupinima (delfinima). Želio sam ostati puno duže. Izron je bio stresniji, povratak u ovaj svijet, pun buke, užurbanosti, zabrinutosti, borbe za interese, besmisleno. |
- 20:55 - Komentari (2) - Isprintaj - # prijavi hr.digg
30.05.2007., srijeda
Alfa mužjaci - izumrla vrsta?
|
Potaknut na razmišljanje s postom istog naziva od Što ću biti kad sam već odrasla? slijede moja zapažanja i razmišljanja. Naravno, preporučam prvo pročitati njezin post. Nije prvi put da čujem kako se žene žale na današnje muškarce (prvenstveno sada mislim na generaciju 30+). U navedenom postu je odlično prikazana ženska perspektiva. Suvremeni muškarac, urban, obrazovan, s više od 30 godina starosti, neoženjen, ... što je sve prošao do svoje 30+ godine? U svojim 20-ima je imao veze, ali očito sve promašene jer je u 30-ima samac. Vjerojatno razočaran u žene. Dok još ima samopouzdanja, često naleti na žene kojima se odvaži prići, ponudit ih s pićem ili pokuša plesati s njima, uspostaviti kontakt očima i često bude odbijen prepotentnim okretanjem očima, okretanjem leđa ili samo verbalno. Povremeno ulet bude uspješan i kada se ponada da će mu se posrećiti, cura mu kaže da se samo šalila, da ima dečka, da ... U svojim 30-ima ga je vjerojatno počela napuštati i kosa, stil života mu je ostavio žulj u predjelu trbuha, što od ispijanja pive s prijateljima, što od stresa na poslu, što od loših životnih navika. U seksualnom životu je već doživio prva razočaranja, najbolji "kompić" ga je već osramotio koji put. Žene koje upoznaje kad izađe van već svrstava u par skupina. Shvaća da sve što je vrijedno od ženskog roda je već zauzeto. Ova mu je dosadna i puno priča, druga je tu "samo zbog para", a njena friendica je sponzoruša koja je precijenila svoju vrijednost. Cura od prošlog tjedna je pametna i zgodna, ali totalno je luda za poslom, s njom ne može planirati obitelj, a ima skupe prohtjeve koje on ne može ili ne želi pratiti. Sklona je da svoje želje prikazuje kao njihove planove, njene prijateljicu su njihovo društvo, a njegovi prijatelji neotesanci koje treba izbjegavati. Nije ni on savršen. Može beskonačno pričati o svom poslu, vrlo je oprezan prema ljudima, u zadnje vrijeme je sve češće na pivi. Odavno puši više od jedne kutije cigareta dnevno. Spremanje stana mu odavno nije važno. Dečkima ne smeta kad gledaju TV, a žene i tako ne dolaze. Novce u zadnje vrijeme rado troši na hi-tech gadgete. Sve češće razmišlja o putu na Kubu, kaže friend da su tamo cure "vruče". Da, suvremeni muškarac je kastriran. Nije bitno tko je kriv. Što možemo učiniti da to promijenimo? |
- 22:09 - Komentari (6) - Isprintaj - # prijavi hr.digg
17.05.2007., četvrtak
Razdoblje debljanja
|
U tjedan dana koliko sam bio na putu, masa je narasla za 1 kg. Priznajem, uživao sam u hrani. Jak doručak, simboličan ručak i pravo obilje za večeru. Opseg struka se povećao za 0,5 cm. Ovaj tjedan se hranim "normalno". Uobičajeni ručkovi i večere. Slijedeći tjedan ću opet ići na jedan put, pa neće biti prilika za dijetu. Štoviše, bit će to ponovo kombinacija s doručkom i jakom večerom zalivenom alkoholom. Kad ideš među rimljane, ponašaj se kao rimljanin, kaže stara poslovica. Tjelovježba u teretani je ušla u 10 tjedan. Program koji radim je osmišljen za 12 tjedana, s tim da se od sedmog tjedna neke vježbe ne izvode s bučicama, nego se prelazi na štangu. Kad program završi napisat ću detaljniji post o napretku. |
- 10:29 - Komentari (8) - Isprintaj - # prijavi hr.digg
16.05.2007., srijeda
O rođenju i smrti
|
Radujemo se rođenju. Netko je došao na svijet, ne znamo ništa o njemu/njoj i radujemo se tom događaju. Ne znamo što čeka to biće, kakve radosti, patnje, uspjesi, poteškoće, ne znamo kako će promjeniti naš život, koje će nam radosti donijeti, koje žalosti. Tugujemo kad netko umre. Tugujemo jer nešto gubimo. Tugujemo zbog naše sebičnosti. Ne tugujemo jer se je netko riješio briga, problema, bolesti, dugova, ... tugujemo samo zbog sebe, tugujemo jer znamo da ćemo i mi otići, tugujemo zbog svoje prolaznosti, a živimo u uvjerenju u našu posebnost, neponovljivost, jedinstvenost. Zašto ne tugujemo na nečijem rođenju, znajući što će ta osoba prolaziti u procesu socijalizacije, odrastanja, borbe za svoje mjesto pod suncem? Zašto ne tugujemo već tada što će umrijeti, što će se mukotrpno probijati u smrt? Zašto se ne radujemo kad nas netko drag napusti? Za njega su sve radosti i tuge ovog svijeta gotove. On je završio ovaj život. Zašto se ne radujemo kao kad završi osnovnu školu i krene u srednju, kao kad završi srednju i krene na fakultet. Zašto se ne radujemo kao kad završi fakultet i počne raditi, zašto se ne radujemo kao kad završi samački život i uđe u bračnu zajednicu? Smrt je ekvivalent rođenju, a ne suprotnost životu. Ako se radujemo rođenju, trebali bi se radovati i smrti. Rođenje i smrt su samo dvije strane istih vrata. Vrata koja stoje u beskonačnom hodniku vremena. Prolaske kroz ta vrata brojimo kao živote. |
- 09:32 - Komentari (3) - Isprintaj - # prijavi hr.digg
01.05.2007., utorak
Trčanje ovih dana
|
Htio bih s vama podijeliti zanimljivosti s trčanja. Polovicom travnja sam uspio krug koji trčim optrčati za manje od 40 minuta. Takav rezultat nisam postigao od travnja 2006. U subotu (28.04.) sam također optrčao krug ispod 40 minuta, a odlučio sam trčati i u nedjelju (29.04.). U nedjelju sam trčao navečer, nakon što sam tijekom dana bio u prirodi, na zraku i odličnom roštilju. Jedva sam se natjerao da odem na to trčanje, prilično bezvoljan i težak. Počeo sam trčati i svaki korak je bio težak, ..., optrčao sam krug s vremenom 44 minute i 43 sekunde. Uvjerljivo najlošije vrijeme od kada mjerim vrijeme. U ponedjeljak sam bio u teretani, za zagrijevanje 12 minuta bicikla, pa deadlift i vježbe za ruke. U utorak ujutro (a to je danas), krećem po pobjedu. Ne razumijem u potpunosti što se dogodilo u nedjelju, pa moram probati, ... vratiti izgubljenu čast. Za doručak sam pripremio zobene pahuljice, ubacio sam i mjericu whey proteina (nek se nađe), te nakon nekog vremena otišao na trčanje. Sam početak nije bio poletan i krenuo sam nekako teško. Prolazno vrijeme na prvom checkpointu 11 minuta. Imao sam i boljih rezultata ovih dana. Trčim dalje. Prolazno vrijeme na drugom checkpointu 25:38. Čudno mi je, obično bude 26 do 27 minuta. Zadovoljan sam, trčim dalje. Kroz cilj prolazim s vremenom 38:28. Sretan sam, to je moje novo najbolje vrijeme ove godine, samo sekundu sporije od najboljeg vremena 2006. Bio bih zadovoljan da do kraja godine krug istrčim ispod 36 minuta, kao što sam to mogao u 2005. A sada malo komentari. Za ovu katastrofu u nedjelju mogu optužiti samo hranu. Jelo se mesa, gljiva, kruha, puno tekućine. Nakon obroka se treba osjećati fit, a ne umorno, pospano, teško. Dodatni utjecaj bi mogao biti i da je između dva trčanja bilo 24 sata odmora, da sam u subotu zaboravio uzeti whey i L-glutein nakon trčanja. S druge strane u utorak sam odlično trčao, iako sam imao trening u teretani. Moram reći da me je odličan rezultat u utorak iznenadio jer se nisam osjećao nešto posebno "high". |
