Rujan 2010 (1)
Srpanj 2010 (1)
Lipanj 2010 (1)
Ožujak 2010 (1)
Siječanj 2010 (3)
Srpanj 2009 (1)
Lipanj 2009 (1)
Svibanj 2009 (4)
Travanj 2009 (1)
Ožujak 2009 (4)
Komentari On/Off

...

“Ljudi koji su čitali dobre knjige, živjeli su više od onih koji nisu… Nije istina da imamo samo jedan život. Ako možemo čitati, možemo živjeti onoliko života koliko poželimo... ”
S. I. Hayakawa


Photobucket



"Als das Kind Kind war, ging es mit hängenden Armen, wollte der Bach sei ein Fluß, der Fluß sei ein Strom, und diese Pfütze das Meer. Als das Kind Kind war, wußte es nicht, daß es Kind war, alles war ihm beseelt, und alle Seelen waren eins.


Photobucket



ZA ONE KOJI ZELE VISE...

darija_simunov@yahoo.com


Rastanak s tobom

Mi stojimo na rubu svijeta
i gledamo u zapadanje zadnjih zvijezda u dubine noći
Sa zvijezdama i mi zapadamo
Mi stojimo već na krajnjem rubu sebe
Tko ispod nas zemlju nevidljivo maknu
da je već daleko vidimo ko zvijezdu?
Zamakle su zvijezde
Tko od nas još može naslutiti sebe?

Rušimo se vječno
Nas je put bez dna i padanje bez glasa...


NEPROMISLJENIM REDOSLIJEDOM...

Y Tu Mama Tambien
Trece oko i 3 treptaja
Beyond reality
Borja Dvolik
SS
Dida
KALIOPA
Dezurna Vjestica
svismoisti
Zadihana...
Beyond reality
Pismena ostavka ljubavnom svijetu
... like a rose....
Borja Dvolik
Volupta
mcmlx
misko
Sanja
Prokleta
annabelle
Moja Srodna duša
a vjerujte ima vas još....

Photobucket


Pišem i čitam i oslikavam skrivena iza znatiželjnog platna i pogrbljenih utvara stranaca... promatrajući s prozora taj ranjeni svijet...
Ime mi je Darija i sanjam o tome da jednog dana ugledam svoja piskaranja na polici, ukoričena...
Sanjam još puno toga.... samo sanjam...


Photobucket

"All these people I've known, who are and always will be in my head. There's always a beginning and an end. It was too good. Outside at last, in the city... find out who I am, what I've become. Most of the time, I am too aware to be sad. I waited an eternity to hear a loving word. Then I went abroad. Someone who'd say 'I love you so much today', that would be so wonderful! ... Emptied out, inadequate. Fear, fear, fear. The look of a small animal lost in the woods. Who are you? I don't know anymore. But I do know that I won't be a trapeze artist. Unforeseen decisions in which to believe. I must not cry... I won't cry... no way! It happens, that's how it goes, not always as you wish it. Emptiness, emptiness..."-
DER HIMMEL ÜBER BERLIN


"Dear Leonard, to look life in the face … always to look life in the face, and to know it for what it is. At last, to know it, to love it for what it is, and then … to put it away. Leonard … always the years between us, always the years … always … the love … always … the hours." -
THE HOURS

"FOREVER IS A LONG TIME BABY...."
The Bitter moon



Photobucket
By SS


"Do you know the Tristan Rêveur quote about bad art? It's "bad art is more tragically beautiful than good art 'cause it documents human failure."
STAY
Cassiel: "Why can't I be good? Why can't I act like a man? Why can't I act like other men can? "
IN WEITER FERNE, SO NAH!

"Here is the first passionate love-letter I have ever written in my life. Strange, that my first passionate love-letter should have been addressed to a dead girl. Can they feel, I wonder, those white silent people we call the dead?"-

O.Wilde The picture of Dorian Gray



Photobucket

Fall...

I've wanted to tell you for awhile now. i wanted to say it as you reached for a teacup in your kitchen that night we fought about "why we always have to eat chinese food on your floor" and then made-up. i wanted to say it as the moonlight shown in on you as you slept in your bed the first time we made love there. when i felt your heart racing against my chest. in your (room) in spain, when you first saw your roses, even though i wasn't there. but mostly i wanted to say it the last night i saw you, as i held you in my arms looking down at your precious face knowingly looking up at me. still inside you, quiet, motionless, but so inside you. i wanted so badly to tell you that... the words each time graced my lips like an impostor. only to fall away like some great blizzard that was taken out to sea to rain it's fury on the dark ocean, alone, unbeknownst to any hearing. i pray that you can hear them for what they are, feel them for what they are, and not mar them with the knowledge that they stand apart from your ability to reciprocate them. please take them in your heart, feel them with your eyes closed and your soul open for just a moment. my voice speaking them softly in your ear, with a kiss.when you smile, when your head lightly moves to dance, when your tongue finds my lips, when you ramble over a glass of wine, when you sit naked after we've made love, when you act boldly, when you laugh, when you squeeze my hand, when you call my name in a gruff whisper, when your heart races on my chest in a close embrace, when you love me. what i'm sad about is selfish. i'm sad at god's timing, i'm only a man. and as a man i miss you. i miss you terribly. i miss your kiss. i miss your smile. oh, how i miss your smile. but most of all i miss the moment that hasn't happened yet. the moment when you let yourself fall for me. what makes it hard for me is knowing how much you care for me, how much in a way you do love me. how much you would enjoy smiling wryly as you hurled yourself backwards off the cliff, and said "catch me, baby." if i didn't know that, i could make you a villain, me a victim, and soothe myself. but i can't because it isn't the truth. the truth we both know. the truth is "not today". i know you're not leaving (him) for me, and i wouldn't want you to. i would want you to leave him for you. i also know you would never fly a million miles just to see me smile at you. someday maybe, but not today. so i guess i better disappear. i know you'll be o.k. and soon i will be too. and maybe, just maybe,if god so desires, a day will come when as friends we will find ourselves accidentally strolling along the white cliffs of dover, or the mountain rocks of mendocino, or the bonny emerald north of the scottish seaboard, or the glistening harbor of old new york. and from the heights in the stars, amongst the angels whose arms will cradle us, in a moment neither of us was told about, but knew like our oldest happiness. we will look into each other's eyes and know... it is today. it is today. and whether that day is tomorrow, or next week, or next year, or next lifetime. i will finally get to tell you to your sweet face, the face that i will miss more than i could ever tell, that... i love you, i love you, oh, baby, i love you. and you'll smile wryly, close your eyes, say "catch me, baby", and fall...

Photobucket

ponedjeljak, 20.09.2010.

Dunkelheit

Moja čeznja iskasapljena lezi ispod tvog otiraca
Ispod snijega i blata
Sve do proljeća sigurna od štakora i mačaka.
Samo malo krvi
Istrošene ljetne autogume i
Blic reminiscencija da
Zapravo nosiš dioptrijske naočale.

Upisujem ti ime u Google
Pronalazim
Oskudne paučinom ovjenčane
Fragmente povijesti.

Zauvijek ćeš biti moja
Legenda i naslijeđe.
Ispisani pepelom, benzinom i
Fiziološkom otopinom.

Ja ti darujem čak i
Trenutke oglodane sadašnjosti
Ja sam bila samo perspektivna i mlada
Ti si samo imao bogate starce.
I diplomu privatnog fakulteta.

Mogli smo i bolje.
Snijeg je bio crn, Ilica pusta. 3 sata ujutro.
Tebi je zadnji bus odavno otišao.
Stisni palac ispod čelične kapice.
Udahni prosinac.
Da li je doista svejedno?


Photobucket

- 20:34 -

Komentari (15) - Isprintaj - #

subota, 31.07.2010.

1.

Photobucket


Silovana sam na stepenicama Pantheona. Jos zaudaram na njegovu krv, kozu i znoj. Jos uvijek mi se njegovo sjeme cijedi niz gola bedra. Rastrgao mi je haljinu, prisao mi je kao psu. Vukao me za kosu bez milosti dok sam vristeci grizla svoje usne i obraze do krvi. Stenjaoje poput svinje dok je kozno remenje njegove odore bicevalo moju golu straznjicu. Nogom u slabasnoj sandali odupirala sam se o ugaoni kamen i bazu stupa. U jednom sam trenu proklizala, proti svoje volje podarila mu cetveronoznu pozu. Zarikao je od naslade i zario se u mene najdublje dosad. Naga, gotovo sam klecala na mramornim stubama ne zazivajuci nijednog boga za milost. Duboko u podsvijesti proklinjala sam i Jupitera i Bacchusa. Grebuci mramor oko sebe, pokusavala sam naci oslonac i otrgnuti se boli.


Ugledah tada malen kamen koji mi je stao u saku. Bez razmisljanja sam ovila gipke prste oko njega i osjetila sigurnost. Nagonski sam zamahnula gotovo istog trena. Sve je proslo vrlo glatko i brzo. U jednom sam se trenu nagnula unatrag, njemu podarila jos dublji uzitak i iskoristila djelic sekunde njegove nekontrolirane naslade. Zamahnula sam naslijepo. Moja zenska intuicija vec je pri prvom pokusaju susrela svoju metu. Njegov stisak je iznenadno popustio, kliznula sam u okret i nastavila mahnito udarati po njegovom znojnom celu, neobrijanom licu, masnom vratu… uskoro su mi ruke bile oblivene krvlju.
Umjesto u tvrde kosti lubanje udarala sam u meku kasu njegovog lica koje je gubilo konture i boju. Osjetila sam na clancima zglobova da mu razbijam lice golim rukama jer onaj je kamen bio premalen. Grimiz je oduvijek bio moja boja a sad se cijedio niz moje prste, zglobove, zapesca… pod noktima su mi vec trunule njegove stanice mrtve koze, udarala sam mahnito, bez mjere i straha. Nije mi bilo stalo hoce li tko svjedociti mom brutalnom cinu ni hoce li me tko vidjeti. Kad sam shvatila da sam ga svladala, da odavno lezi mlitav, oboren poput dlakave priklane svinje, zaustavila sam se jer jedino je zvuk kamena u mojoj ruci koji udara u njegove oglodane kosti, jecio samotnim trgom i obijao se o kapitele stupova.

U trenu sam ponvo zamahnula, ali ruke su ostale u zraku nepomicne s kamenom koji sam jos uvijek gorljivo stiskala medju sakama. Opustila sam grcevima napet vrat i grimase lica. Spojila sam razjapljene usnice i osjetila koliko su ih zrak i moje urlanje osusili. Lagano sam ih oblizala i susrela okus krvi. Maximusova krv me pospricala. Posvuda. Spustih pogled na dronjke rastrgane haljine. Izdavala je moj krvavi cin. U trenutku sam odbacila kamen kao da je rijec o uzarenoj gromadi. Ne, nije razlog bio sablazan nad onim sto ucinih. Gadio mi se. Gadila mi se ljepljiva krv, sluzava opna na glatkoj povrsini kamena, vrelina koja je izbijala… tako neugodna i ljigava. Tjelesnost i zivotinjski smrad izbijali su iz mog svakog pokreta. Kako cu u terme uci ovakva, krvava i polugola? Odbacila sam sve primisli. Okrenula se i decumanusom zaputila prema svojoj insuli gdje me zabrinuta, sigurno vec satima cekala majka.
Ostalo je samo pitanje kako cu joj objasniti da sam vecer provela prolijevajuci ocevo sjeme a potom i krv?

- 19:42 -

Komentari (23) - Isprintaj - #

petak, 25.06.2010.

Persuazija

Oblikotvorna moc i slabasni trzaji pravde
O kojoj ti nista ne mogu reci a da ti ne lazem
Zatrpala sam septicku jamu i za preventivu ugasila sve mirise
Nemaj bojazni, sad smo sigurni i sterilni.
Ne ujedaj me u stare rane, tamo je meso trulo
I nece ti biti tako ukusno
Ovdje, na rebrima cekaju nove kosti da ih oglodas
Trpit cu, mozda ispustiti pokoji jauk
Al ti se ne osvrci, svoj posao znas.
U potrazi sam za detonacijama i pitam se
Gdje bi nam bio kraj
A nisu zatvorili onaj gay bar
Gdje obrisala sam svako zrno prašine s
Drvene noge ćelave pjevačice
I nisam nikada, tako mi svetog Sebastijana
(a znas da mislim ozbiljno kad se kunem u njega)
U stanju bilo straha, bilo potrebe
Zaustila ijednu urotničku ideju.

Danas se bavim izlovom moljaca u velikom
Trosobnom stanu
U kojem udarac gonga ne mijenja etiku trenutka
Moje pohabane perike i moji mamci
Za mrtve koji umiru sami.
I opet proljece i ostrice novih horizonta
Moja domovina, moji dijamanti u konzervi
Ekonomicno za transport do bolnice.

Bit ce opet jednog dana
Moj zivot pod mojim nogama
Otkupljen uvjerenjem
Ukrasen pokrpanim rupama.


Photobucket

- 20:53 -

Komentari (18) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 01.03.2010.

Prokletstvo lažnih identiteta

Dok gledamo kako se zvijezde urušavaju i obrušavaju
Zaplešimo na taktove vučjeg zavijanja
U hladnim hodnicima čekaonice stereotipa.
Ne, ja nisam morala posjedovati tvoju ljubav
Moje su staklene cipele ionako u antikvarijatu, na zidu
Meni nije smetala skepsa
Neka se utopim u tvom znoju ili slini
Neka budem tekucina u kojoj cistis svoje umjetne zube
Natoci me u salicu izgrgljaj i pljuni
Samo da budem dio sfere koja te dotice.
Naprasno sam očajna zar ne vidis
Pruzam ruke preko kamenja i robujem emocionalnom prejedanju
Ovog puta ja
Ovog puta svoja vlastita sramota

Ukradi mi teleskop
Kojim upraznjavam svoj voajerizam
Ali bez ikakvog osjecaja krivnje zoomiram susjedni balkon
Nitko ionako ne trazi ljubav
Samo svjedoke svoje osobne bijede
Budi moja diorama, reflektiraj asertivnost od koje bjezim
U stihiji prerušenih figura
Skrivena u jajetu od mliječne čokolade
(koju ne jede jer je veganka)
Sibila čeka
Da Orfej otpuhne prašinu i
Konačno prestane zuriti u sunce….



Photobucket


P.S.
VELIKO HVALA NA SVOJ PODRŠCI, NASTOJANJIMA, ANGAZIRANOSTI, DOBROJ VOLJI, TOPLIM RIJECIMA, SVIM AKCIJAMA... DO ZAGREBA DOSLA JESAM, TERAPIJA KRECE OD OVE SRIJEDE, ZA POČETAK IMAM, NADAM SE DA CE SRCA DOBRIH LJUDI OMOGUCITI MI DA MOGU I NASTAVITI S OPORAVKOM. JOS JEDNOM, BESKRAJNO VAM HVALA, VOLI VAS VASA
DARIJA ( koja vise nije anonimna)

- 16:12 -

Komentari (24) - Isprintaj - #

subota, 23.01.2010.

FROM THE BOTTOM OF MY HEART...

Photobucket

HVALA SVIMA, NA PODRŠCI, NESEBIČNOJ POTPORI, SVIM TOPLIM RIJEČIMA I NAJLJEPŠIM ŽELJAMA!!!
TOLIKO STE ME IZNENADILI, NEOČEKIVANO ZATEKLI, JA SAM ZA VAS SAMO ANONIMNA NEPOZNATA DJEVOJKA A TOLIKO VAM JE STALO I TOLIKO STE MORALNO JAKI DA JA JEDNOSTAVNO MORAM BITI DOBRO HTJELA ILI NE UZ VAS I SVE OVO, JA ĆU POBJEDITI ONO ŠTO ME SNAŠLO!


BESKRAJNO VAM I OD SRCA HVALA!!!


Uvijek s vama
Darija

- 12:27 -

Komentari (25) - Isprintaj - #

subota, 16.01.2010.

NISAM JELA KRAFNE...

Photobucket

…od tko zna kada i sve je to ruglo prekomjerne tjelesne mase
A nitko me ne zeli slusati
Tvrdoglavo I konspirativno okupljanje oko kante benzina
Mačka pokušava provaliti u vrecicu s kruhom i zobenim mlijekom
Ja pratim trendove
Samo me progoni višak kože oko struka.
Zalijepit cu lokot preko zvakace gume na vratima tvog auta
Ti neces znati
Ja cu se praviti da nemam nikakve veze sa smecem na straznjem sjedalu.
Gledam kopije, zivim kemiju iznemogle sadasnjosti
Tako mlada
A tako obeshrabrena informatickim napretkom.
Tako neusklađena sa suvremenoscu.
I zasto pobogu zeljeznicki kolodvor
Vise nema onaj stari kolodvrski sat
Ove digitalne brojke me tako zbunjuju i pikseli i sva sila grafickog dizajna na djelu
Tako opterecuje.
Dubioze oko kapitulacija desnog koljena
I tipke enter na desnoj strani tipkovnice
A caj se hladi i nedostaje mu okus limuna
Dok ja mislim na taj studeni i premale felge na autu i
Kastraciji macka.
Boli me, pusti me znas da su mi zapesca posebno osjetljiva
Imam oziljke
Čistim nokte nožem i osluskujem kako pada draperija
Preko zrakom ispunjenog madraca.
Dolje lupaju vrata, vjetar je jak i nepredvidiv i
Ne mogu ga procijeniti kojoj vrsti pripada.
Barikade revolucije su tako
Bombasticno materijalne.
A ja nisam jela krafne od tko zna kad
Neuroticnost me mami pjevom organski uzgojenog povrća
Slozi te udlage oko mog zgloba
Vatra u kaminu gori jace nego ikada
Viktorijanski svijecnjak, duhovi slusaju i podizu moj nocni neglize
Zavest cu papinskog nuncija u jedno oblacno poslijepodne
Preuzvisen je i precijenjen osjecaj
Stabilnosti.
Vi ste svi u zabludi i moji koraci postoje samo vi nemate uho
Da ih cujete.
Iz svog zivota izostavih ispovijed
Nisam pomela lisce pred vratima i to je sve.
1943.padale su bombe na Berlin a ti si kockao duhovnoscu i terminologijom
Istosmjernosti.
Ponirem. Suicid. Genocid.
Ne krivim nikoga dok se poigravam transcendentalnim.


- 20:53 -

Komentari (20) - Isprintaj - #

subota, 09.01.2010.

Brodolom i lastavice na obzoru....

...na gorucoj klupi usred židovskog groblja
darovao si mi kesten u ljusci
pazljivo mi utisnuvsi nazubljene siljke u dlan.
sutra neces nazvati jer ovo je dar za kraj
karmicki predodredjena da se ne sjecam
gledam u oci imaginarnim vampirima na posterima jeftinih filmova
povjetarac je dolazio sa sjevera
Valjda
sjecam se da imala sam jedva 16
i sjecam se da sam se zabunila i izgubila i triput presjedala
oprostite ne trazite me voznu kartu
ja sad tek shvacam da sam u tramvaju s krivim brojem
njegov miris ostao je na Trgu, na stanici kod kioska Tiska.
Čekam.
Bespovratno je i uzaludno i utopijski ali čekam jer je
Praksa
Jer je
Ugodna navika.
Prijeteci zaglusujuci bubnjevi nekih davnih melodija
"Ohne dich kann ich nicht sein..."
Plesalo se u polumraku, bila sam pripita
Ti si dojurio kroz noc suicidalnom voznjom
Voljela sam uvijek balansirati
Na kraju sam zaglavila na granici svijetova
Sama.
ne razumijem njemacki savrseno ali mi se svidja njegov prizvuk.
I jos uvijek ne mogu razumijeti
Da li je neuzvracena ljubav
Jedan od smrtnih grijeha.
Pitaj mamu molim te, njena sveta dusa sigurno zna
Taj podatak.
oh svetosti oh moralu...




Photobucket

- 11:57 -

Komentari (12) - Isprintaj - #

subota, 18.07.2009.

Epitaf mom voljenom tiraninu

U mom snu
Ti si imao djevojku
Ruzniju od sebe
Koja je zavrsila fakultet u 15oj godini
Bila je genij i hvalila se time
Ali zapravo slagale smo se vrlo dobro
I pile smo kavu na terasi dok si ti bio na poslu
Nije me osuđivala
Što sam te jos uvijek voljela
U mom snu
Ti si imao sina
Razmazenog i slinavog
Ali bio si ponosan na plod svojih spermatozoida
Nisam se usudila
Jos jednom unistiti ono sto si
Imao
U mom snu
Tvoja kosa opet je bila duga i ljepsa od moje
Svezana u rep, ali duga
U nemogucnosti da ignoriram
Ponovo sam pozeljela proslost
Iskljucila sam jedino
Tvoju Prijateljicu i
Tvoju majku
U mom snu
Tvoja kuca bila je zapustena i obrasla korovom
U dvoristu se sjajio samo tvoj plavi auto
Pas je umro, macka je otisla i nikad se nije vratila
A sve se i dalje cinilo istim
Nakon toliko godina
A imala sam
Samo osamnaest kad sam upoznala
Jednu stariju gospođu koja
Mi je citala iz dlana
I prorekla mi buducnost
Koju sam ja namjerno sabotirala
Ja sam atentator na glasnika vlasnite srece
A imala sam samo osamnaest
Kad si stajao na kisi drhtavih ruku
Sad te se sjecam samo s
Prastanjem i tugom
U mom snu
Ta tvoja ruzna djevojka
Imala je najdivniji osmijeh na licu
I lastavice u kosi
Smjesila se usprkos pokvarenim zubima i
Bila je jedina koja je mogla reci da poznaje srecu
U mom snu
Ta tvoja ruzna djevojka
Jedina je bila iskrena
Ja sam samo cekala vlak
Da odem dalje od toga jer idilu nikad nisam podnosila
Moj deja vu na to koliko sam puta
Kroz prozor tvog auta bacila svoje srce u smece
Vjerojatno sam
Vec unaprijed znala
Da su u bozicnim carapama tvoje djece
Skriveni kosturi nasih uspomena
Ali u mom snu
Nije bilo patetike
I nije bilo zvjezdanog neba
Bili su sudari i bio je snijeg
Bile su stare pjesme i
Samo razglednice s putovanja
I bila je jedna mala crkva
U njoj ti i pored tebe ta ruzna ruzna djevojka
I bila sam ja
pred vratima
Nepozvana
Zametena u lisce
I nisam vise marila za ponizenje
Moje srce u smecu
Ti u smokingu s moje maturalne
Sklopit cu oci i
Pozeljeti da se sve vrati
Samo jos jednom
Zgodno je jako i doista smjelo
Od tebe
Od mene
Od nas
Povrijedi me jos jednom
Pa da zavrsimo i s tim
Ipak nije ispao
Filmski kraj.


Photobucket

"I glued the letter to your heart
crimson flowered redemption
november washed away the smoke
november washed it all away

all the guilt and all the glory
all the stories overheard
forever entwined, yet forever enthroned
hope dies painless with me..."



IN MEMORY OF 01.11.2003. FOREVER WE SAID...

- 20:17 -

Komentari (20) - Isprintaj - #

utorak, 16.06.2009.

Requiem za nerođenu ljubav -part one-

svjetla grada i spomenici neupitnosti...duge su sjene prenute na zapadu u krilu usnulog Heliosa...
možda mi možeš objasniti dokle seže mahovina naših zaboravljenih tragova u blatu i svježe pokošenoj travi.
zaplesat ću samo za tebe na uokvirenom fragmentu mora koje je prejužno da bi ikada postalo ledom...
zaplesat ću s vjetrom koji dolazi s one strane Marjana i nosi strune čežnje.
moja je jeka samo tihi korak na vratima tvog ruševnog dvorca.
moje su shizofrene kocke posložene u nekom kaotičnom redu i kako god ih postavim
ispisivat će samo jednu riječ- VJEČNOST.
dopusti mi da ti ukradem još tisuće stihova što ih prosipaš za sobom uzalud lebdeći u pokušaju za pokopaš prošlost.
baš kao i ja. svakog se jutra ponovo rađam kao duh iz pjene stvoren udahom novog svjetla i svake ponoći ispirem latice
svog uzavrelog cvijeća na stijenama tvog dvadeset i prvog rođendana.
dječače moj...Prijatelju...
zatvori vrata za mnom. puše ledeni vjetar.
razbit će stakla uspomena i poteći će slobodno krvotok ove suzbijene i skrivene nježnosti....


Photobucket

- 17:03 -

Komentari (14) - Isprintaj - #

subota, 30.05.2009.

01:15 iza ponoći....

Tu
Na granici koju nacrtah na zamagljenom prozoru
U maglovito proljetno svitanje
Tu
Na granici između ponora
Ostvarenih snova i kaotičnog nadanja
Iščekivanje katastrofe
Već po navici
Vatreni koraci iza sjenovitih brda
Toliko potraćenih zora
Tu
Samo nekoliko koraka od mene
U dimu skupih američkih cigareta
Tvoje rasplesane kose i
Reflektori boje neotopljenog klora
Tu
Možda daleko
Možda predaleko
Kakogod
Osmišljeno da ubije
Stvoreno i satkano
Samo da razori
U kasni ponoćni sat
Pored egoističnog propalog glazbenika
Koji se ponosi svojim lošim engleskim
I tek punoljetnom djevojkom
Zaboravljam sve što sam ikada znala o
Zatočenim tugama u čašama viskija
Zaboravljam sve što sam im zamjerala
Jer tu postojiš samo ti
Još kratko
Sada
Zaboga makni svoju ruku dalje od moje
Nastaviš li ju dodirivati ispod ruba stola
Vrisnut ću toliko glasno
Da će se zatresti svi moji
Čudovišno snažni
Emocionalni bedemi
Strgni mi lančić s ankhom s vrata
Natjeraj me da izbrišem sjećanja
Razodjeni me i oslobodi me
Krovova berlinskih nebodera
Na Kreuzbergu
U mamurno svitanje
Oslobodi me sumorne proze
Ruskih egzistencijalista
I svega onoga što me čeka
Nauči me da budem nesputana
Tu
U tih malo sati koje imamo
Nauči me onome što je doista važno
Nauči me melodiju vječnog
Treperenja na vjetru noćne inspiracije
Zaboga
Znam da odlaziš za nekoliko sati
Nije li život doista čudnovat
Sjeti me se ponekad
Ili je možda previše trivijalno
Reći ti tako nešto
Tu
Samo sad i samo možda noćas
Od svih trenutaka koje nam je život dao
Možda samo noćas dijelimo blizinu
Nauči me
Prije nego svane jer ni ti ni ja ne volimo jutro
Tu
Pored svih ovih karikatura
Nećemo se osvrtat na usputnost
Tu
Nauči me da prihvatim
Koliko život ponekad može biti
Jednostavno bolan...


Photobucket

"Is life worth living
without your body against mine
Is the air worth breathing
without your tiny hand in mine
Is my life worth fighting for
without your arms within mine
Oh is the Amethyst
or is the weight of bliss..."



EDIT: BOZE KAKO JA VOLIM KISU. SAMO NEKA POTRAJE. NEKA NE PRESTAJE....

- 21:24 -

Komentari (8) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se