Tragovima bogotražitelja…

24.02.2011., četvrtak

Oporuka oca Christiana (+1996.) – trapističkog monaha iz Tibhirine

«Ako se dogodi jednog dana – a to bi moglo biti sutra – da postanem žrtva terorizma koji, čini se, trenutno zahvaća sve strance koji žive u Alžiru, volio bih da se moja zajednica, moja Crkva i moja obitelj sjećaju da je moj život bio POSVEĆEN Bogu i ovoj zemlji u kojoj sam živio. Želio bih da prihvate činjenicu da Jedini Gospodar svakoga života nije mogao ne biti uključen u moj nasilan odlazak. Neka mole za mene kako bih mogao biti dostojan takve žrtve? Neka povežu moju smrt s tolikim drugima jednako nasilnima koje su prepuštene ravnodušnosti i prekrite anonimnošću. Moj život ne vrijedi više od ostalih. Isto tako ni manje. U svakom slučaju, ne posjeduje nevinost djetinjstva. Dovoljno sam živio da bih spoznao zapletenost zla koje, nažalost, može izgledati kao da je preplavilo svijet, onog istog zla koje bi me moglo bijesno ugrabiti. Volio bih, kada kucne čas, biti prosvijetljen da mogu izmoliti oprost od Boga i od svoje braće, i u isto vrijeme da bih svim srcem mogao oprostiti onima koji će me usmrtiti. Čini mi se važnim to javno priznati, da ne bih mogao željeti takvu smrt. Naime, ne vidim kako bih se mogao razveseliti kad bi ovaj narod koji volim, bez ikakve prosudbe bio optužen za moje ubojstvo. To je prevelika cijena za, kako će se možda nazvati, «milost mučenika», prevelika cijena da bih je dugovao Alžircu, kakav god on bio, posebice ako kaže da sve što radi, radi u ime onoga za što vjeruje da je islam. Svjestan sam prezira kojim smo okružili Alžirce. Isto tako svjestan sam islamskih karikatura koje ohrabruju određenu ideologiju. Prelako je mirne duše identificirati taj religiozni put sa konzervatizmom njegovih ekstremista. Alžir i islam su za mene nešto drugo, to su tijelo i duša. Mislim da sam to dovoljno naglašavao, na očigled onoga što sam od toga doživio, tako često našavši u njemu pravu nit vodilju Evanđelja naučenog na koljenima svoje majke, svoje cijele prve Crkve, u Alžiru da budemo precizni, već onda i uz poštovanje prema muslimanskim vjernicima. Moja će smrt očito potvrditi one koji su me tretirali kao naivca ili idealista: «Neka sada kaže ono što misli o tome!» No, oni koji će me ubiti moraju znati da će time biti ostvarena moja nestrpljiva želja te ću moći, ako Bog da, susresti svoj pogled s Očevim pogledom da bih s njim promatrao njegovu djecu muslimane, takvu kakvu ih On vidi, sve obasjane Kristovom slavom, i plodom njegove žrtve, ispunjene darom Duha Svetoga čija će tajna radost uvijek biti ostvarivati zajedništvo i sličnost poigravajući se različitostima. Za taj izgubljen život, potpuno moj, potpuno njihov, zahvaljujem Bogu koji ga je očito želio za onostranu RADOST unatoč svemu. U ovom HVALA gdje je sve rečeno, nekoć o mom životu, naravno, uključujem i vas, današnje i jučerašnje prijatelje, i vas, prijatelji odavde, uz majku i oca, sestre i braću i njihove obitelji, stostruko ste priznati kao što je obećano! I ti također, prijatelju posljednjeg trenutka, koji nisi znao što činiš. Da, i tebi posvećujem ovu zahvalu, i ovaj "Z-BOGOM". U nadi da ćemo se ponovno sresti u raju, kao dva sretna razbojnika, ako tako bude htio Bog, Otac obojice nas. « AMEN! INCH'ALLAH ! Alžir, 1.prosinca 1993. Tibhirina, 1. siječnja 1994. Christian + Sedam trapista mučenika iz Tibhirine U noći s 27. na 28. ožujka 1996. sedmoricu monaha trapista iz samostana Notre Dame de l’Atlas pokraj mjesta Tibhirina u Alžiru otela je skupina radikalnih islamista, pripadnika frakcije GIA (Groupe Islamique Armé). U proglasu od 23. svibnja 1996. GIA je objavila da su oteti monasi Dom Christian de Chergé, br. Luc Dochier, o. Christophe Lebreton, br. Michel Fleury, o. Bruno Lemarchand, o. Célestin Ringeard i br. Paul Favre-Miville pogubljeni 21. svibnja 1996. Sva sedmorica mučenika bili su Francuzi. Pokopani su 4. lipnja 1996. na njihovom samostanskom groblju. Preživjeli članovi te monaške zajednice prihvaćeni su u nekoliko trapističkih samostana širom svijeta. Zajednica se sada obnavlja pokraj mjesta Midelt u Maroku. Oporuka priora Dom Christiana de Chergéa napisana više od godine prije njegove mučeničke smrti i svojim je sadržajem postala moderni religiozni klasik. Crkvene su vlasti odlučile da će postupak za beatifikaciju sedmorice mučenika biti povezan s postupcima za beatifikaciju ostalih kršćanskih mučenika u Alžiru.

- 14:35 - Komentari (5) - Isprintaj - #

20.02.2011., nedjelja

Franjo Jurak – Župnik

Evo jednog znakovitog događaja iz djetinjstva Franje Juraka, događaja koji je snažno utjecao na cjelokupni životni i svećenički stil kasnijeg Župnika. Govori mnogo o njemu, ali i o nekim drugima: „Naime, u njegovoj je obitelji uginula krava. Roditelji su došli župnika moliti za pomoć, jer se mali Franjo spremao u sjemenište. No, župnik je rekao kako ne može pomoći, ali da će moliti za njega. Tako se Jurak zavjetovao, ukoliko on postane svećenik, nikoga neće otpustiti praznih ruku, a onda će Bogu i zahvaliti jer je imao milost darovati potrebnika i za njega se na kraju pomoliti…“

- 13:13 - Komentari (1) - Isprintaj - #

05.02.2011., subota

Voljeti čovjeka po čovjeka - pa dokle stignemo

„Lako je voljeti ljude koji su daleko, no nije uvijek tako lako voljeti one koji žive s nama ili blizu nas. Ne slažem se da sve što činimo trebamo činiti u velikom stilu – ljubav treba početi s jednom osobom. Da biste voljeli neku osobu, morate s njom postati bliski. Svatko treba ljubav, svatko treba znati da je željen i Bogu vrijedan.“ bl. Majka Terezija iz Kalkute

- 10:12 - Komentari (1) - Isprintaj - #

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.