Hoćemo kuću!

Svatko tko se misli nazvati graditeljem kuće u Hrvatskoj po meni to ne može biti u punom smislu dok nema zločestog susjeda s kojim se spori oko međe/ograde/puta ili barem 10000 km prijeđenih na relaciji ured za prostorno uređenje-katastar-zemljišnik-geodet-arhitekt-izvođači i obrnuto. Mi još uvijek ne zadovoljavamo sve ove uvjete, ali imamo jedan PUT. Koji to možda i nije...
Na fotografiji se vidi "naš" put u verziji 1.1, nakon izgradnje i asfaltiranja. Od tada, put postaje i ulica čije ime stanovnici imaju upisanu u osobnim iskaznicama. Ti isti stanovnici su donirali po komad svojih parcela za njegovo proširenje i izgradnju koju je prije nekoliko godina financirao i izveo grad Kaštela. Nadalje, put će uskoro dobiti i javnu rasvjetu. Dakle, ima karakteristike kao i svaki obični mali put. Nažalost, to uključuje i činjenicu da se taj put ne vodi u katastru i zemljišniku kao put, već kao potok.
Ono što je zbilja tragično je to što taj put uistinu jest potok i to ni manje ni više nego bujični vodotok!
Potok je javno vodno dobro pod ingerencijom Hrvatskih voda (HV), ali ga je bez ikakvih suglasnosti HV grad Kaštela uredno zatrpao , pobetonirao i sad uređuje kao ulicu. Na zadovoljstvo svih bespravnih graditelja u okolici, ali na opći užas djelatnika u HV.
Budući da je jedan od uvjeta za dobivanje rješenja o uvjetima građenja pristupni put, mišljenje sam tražio u Upravnom odjelu za prostorno uređenje. Kažu da to nije njihov put (iako su ga oni gradili i grade...) te da to moram "srediti" s vlasnikom (HV) prije nego predam zahtjev za rješenje o uvjetima građenja. OK, put pod noge u Hrvatske vode. Začudo, tamo rade neki divni ljudi. Nakon što su sasuli paljbu na grad Kaštela koji je neodgovorno pobetonirao glavni potok u tom kvartu, prešli smo na konkretno rješenje problema. Rješenje smo našli u sklapanju ugovora o služnosti za taj komad puta/potoka. Potrebno: geodetska snimka s naznačenom kvadraturom, molba. Proizvod: Ugovor o služnosti i račun (obračunava se po kvadratu površine za koju se traži služnost).
Dakle, imamo situaciju da je jedan put u isto vrijeme i potok. Kako za koga i kako kome treba. Pa se ti snađi. Slijedi malo geodetskog snimanja i keširanje za ugovor o služnosti. Ono čega se bojim je da će se zvijezde u trenutku traženja rješenja o uvjetima građenja presložiti i to više neće biti dovoljno. Vrijeme će pokazati. Ja se samo bojim da se u vrijeme ovih kiša i poplava put doslovce ne pretvori opet u potok...

Prepreka broj 1 - UPU. Generalnim urbanističkim planom grada Kaštela predviđena je izrada više od dvadeset urbanističkih planova uređenja (UPU) za "neizgrađeno" područje sjeverno od magistrale, danas nove brze ceste. Dosadašnjim tempom izrade planova lokalna vlast bi po mojoj procjeni posao mogla završiti 2025. godine kada će vjerojatno i razina mora dosegnuti naš kućni prag.
Dakle, trebali bismo čekati plan. Međutim, posljednjom izmjenom GUP-a dozvoljava se (!) gradnja i u područjima za koje je propisana izrada UPU-a i prije njihovog donošenja, AKO su zadovoljeni svi drugi uvjeti za gradnju.
Citiram: "Omogućava se, na temelju ovog Plana, uključujući i za zone za koje je propisana izrada detaljnijih planova, do njihovog donošenja, izgradnja novih građevina pod uvjetom da se planirani zahvat nalazi na izgrađenom i komunalno uređenom dijelu građevinskog područja (lokacija je uređena odgovarajućim prometnim površinama i infrastrukturom)."
Uvjeti su, dakle, pristupni put te infrastruktura. Ali što to točno znači "odgovarajuće prometne površine i infrastruktura"? Dosta maglovito je to postavljeno, tako da ispada da će o ispunjenju uvjeta odlučivati referent. Kako se ne bi prerano poveselili, hodočastio sam par puta u Ured za prostorno uređenje i zaključio da ćemo rješavati jedan po jedan problem. Tračak nade se pokazao kada na prvi pogled referenti nisu rekli: "Ne može!".
Pa krenimo...

Evo i nekoliko fotografija parcele iz 2007. godine i malo snimaka iz Google Eartha da se vidi smještaj. Satelitska snimka je iz 2005. godine pa se ne vidi trenutna izgrađenost. A od tada je izgrađeno još nekoliko kuća, široki put koji vodi s obližnje četverotračne nove ceste, uski put koji vodi prema našoj parceli, javna rasvjeta, nogostup, autobusna stanica... I sve to u prostoru za koji još nije gotov UPU i ne smije se graditi! Živjela Hrvatska!

Naša parcela je veličine oko 800 kvadratnih metara i gleda na jug. Kažem "oko" jer je naša jedna polovica velike parcele od 1600 kvadrata i jedna mala od 60 kvadrata. Zatim se od toga treba oduzeti koji kvadrat zbog uljepšavanja oblika parcele u kvadratni i zamjene sa susjedima te dodati polovica puta koji je formiran da nas spoji s cestom. Ah, naravno da nije jednostavno. Sada smo vlasnici polovice parcele, a formiranjem građevne čestice ove sve izmjene bi se trebale unijeti i u katastar i zemljišnik. Barem se tako nadamo. A nada umire posljednja! O zavrzlami oko puteva i drugih tipično hrvatskih problema oko zemljišta drugi put.

Moram priznati da mi ni danas još uvijek nije jasno što točno moramo napraviti da sredimo ovu situaciju kako bi mogli početi graditi, a čini mi se da u to nisu baš ni sigurni u Uredu za prostorno uređenje...

Sve je počelo kada smo se upoznali. No tada još nismo znali da ćemo graditi kuću. Moglo bi se reći da smo o tome počeli ozbiljno razmišljati u svom podstanarskom stanu kojeg smo dijelili s našim najdražim žutim psom, ali i bezbrojnim predmetima koji, osim za bavljenje našim hobijima, većinom služe da zatrpaju svaki slobodni kvadratni centimetar stana. Maloga stana.
Zapitali smo se da li želimo život provesti u gajbi od 40 kvadrata ili ipak možemo uživati u blagodatima svoje kuće, sigurnog parkinga, vrta i svega ostaloga što ide s tim.
Jednostavnim množenjem željenih kvadrata stana s prosječnom astronomskom cijenom kvadrata u gradu Splitu i okolici došli smo do zaključka da za tu istu svotu možemo napraviti svoj mali raj.
Sve je počelo 2007. godine kada smo nakon više od pola godine čitanja svih mogućih oglasa u Slobodnoj i kontaktiranja nekoliko agencija pronašli parcelu. Zapravo, to je bila druga parcela koju smo uopće išli pogledati. I odmah smo rekli da je uzimamo! Ne zato što je savršena, već zato što je tražena cijena bila najviše što smo mogli dati, a cijene su rasle iz dana u dan. Nismo imali iluzije da je naš budući kvart oličenje urbane arhitekture jer su SVE građevine bespravno izgrađene. Mi smo odlučili sve raditi po slovu zakona. Što je značilo da ćemo morati čekati...

Ipak, jednoglasan sud svih koji su vidjeli parcelu bio je - ovdje će jednog dana stajati lijepa mala kućica!