hocemocenzuru

nedjelja, 22.06.2014.

Rekli su o Jugoslaviji (1) - Jure Zovko i Papa Franjo

Iako ne postoji skoro pa četvt stoljeća Jugoslavija je kao tema dosta prisutna u hrvatskoj javnosti i medijima. Svako malo neko se povodom aktualnih događanja kod nas i u svijetu dotakne Jugoslavije i jugoslavenstva, uglavnom u negativnom kontekstu. Tako je nemali dio današnje emisije “Nedeljom u 2” bio koncentriran na Jugoslaviju (gost Tihomir Dujmović). Tako sam došao na ideju da bilježim zanimljivije izjave na tu temu i s vremena na vrijeme kad se prikupi materijala da ih komentiram. U prvom dijelu gostuju Jure Zovko i Papa Franjo. A vjerojatno će biti i još nastavaka, ne sumnjam da će materijala i dalje biti.

Mundijal 1974.

Sjećam se također i otvaranja Svjetskoga prvenstva prije četrdeset godina u Zapadnoj Njemačkoj kada su prvu tekmu igrali Brazil i Jugoslavija. Dok smo mi kao klinci na Širokom Brijegu vatreno navijali za Franza Beckenbauera, Gerda Müllera i Paula Breitnera, danas naši klinci na tekmi protiv Brazila navijaju za Luku, Raketu, Kovu, Mandžu, Srnu. Ako smo prije četrdeset godina imali jednu državu na Svjetskom nogometnom prvenstvu za koju nismo navijali, danas imamo na istoj nogometnoj smotri dvije države za koje ćemo sigurno navijati: Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu. Ako ništa drugo, barem je s tog gledišta dobro da je propala Jugoslavija za kojom, eto, i najveći živući filozof ne prestaje žalovati.

Autor gornjih redaka je Jure Zovko, kolumnista ekspremno nacionalističkog portala dnevno.hr, naslov kolumne je Extra Yugoslaviam nulla salus, a tema teksta je nedavni Habermasov intervju Globusu. Igrali su Brazil i Juga a Zovko je navijao za Zapadnu Njemačku?! Ili je možda htio reći da je navijao za Zapadnu Njemačku na cijelom prvenstvu? Za reprezentaciju Jugoslavije su inače na Mundijalu 1974. igrali nekoliko igrača Hajduka iz susjedne Dalmacije (Buljan, Peruzović, Oblak, Jerković, Mužinić, Šurjak), te četvorica iz mostarskog Veleža (Marić, Bajević, Vladić, Hadžiabdić), kluba iz Hercegovine u kojoj je i Široki Brijeg. Igrači ta dva kluba su znači činili gotovo polovicu reprezentacije, ali ni to nije bilo dovoljno da se navija za Zovku mrsku Jugoslaviju. Dakle dobra strana raspada Jugoslavije je ta da Zovko na Mundijalu 2014. može navijati možda čak i za tri reprezentacije, Hrvatsku i BiH sigurno, a tu je i davna ljubav Njemačka. Nas i Nijemaca 90 miliona, minimum!

Europa 2014.

Komentirajući nove zahtjeve za odcjepljenje u Europi, Papa Franjo je nedavno rekao: Sve podjele me zabrinjavaju. Postoji neovisnost oslobođenjem i neovisnost odcjepljenjem. Neovisnosti oslobođenjem su, na primjer, one američke, koje su značile oslobođenje od europskih država. Neovisnosti naroda odcjepljenjima su razdjeljivanja često i vrlo prirodna. Pomislimo na bivšu Jugoslaviju. Tamo očito postoje narodi s tako različitim kulturama koje ni ljepilo ne bi moglo ujediniti. Jugoslavenski slučaj je vrlo jasan, ali ja se pitam je li tako jasno i za druge slučajeve, za druge narode koji su do sada bili ujedinjeni. Mora se izučavati od slučaja do slučaja. Škotska, Padanija, Katalonija. Postoje slučajevi u kojima je pravedno odcjepljenje, a u drugima nije. No, odcjepljenje od jedne države bez da je prethodno bilo prisilnog ujedinjenja potrebno je uzeti s pincetom i analizirati slučaj po slučaj.

Kud ćeš veći dokaz da je Zovko u pravu nego što je izjava takvog autoriteta kao što je Papa Franjo. Povjesničari, sociolozi, političari i mnogi drugi mogu beskonačno raspravljati o nastanku Jugoslavije, njenim dosezima, životnom standardu njenih građana, uređenju države, međunarodnoj politici koju je vodila, dobrim i lošim stranama života u njoj, provedenoj industrijalizaciji, zdravstvenoj i obrazovnoj politici, previranjima u SKJ, raspadu države i o još sijaset stvari, ali sve je to ništa u poređenju s tim da je aktualni Papa rekao da se radi o narodima i kulturama koje ni ljepilo ne može držati zajedno. Argumentirano, nema šta! Nastranu sad državna zajednica u kojoj su bili ujedinjeni, kao i jezici kojim govore, pitam se koliko neko neupućen treba biti da izjavi da se u slučaju Slovenaca, Hrvata, Bošnjaka, Srba, Crnogoraca i Makedonaca radi o skroz različitim kulturama?

Cijenim brigu za afričke izbjeglice i mir na Bliskom istoku koje pokazuje novi Papa, kao i njegovo djelovanje u tim stvarima, ali kad se već dotiče naših prostora, osim što ide u prošlost, ne bi bilo loše da se pozabavi i sadašnjošću, pogotovo stanju u Crkvi u Hrvatskoj. Radi se o organizaciji čiji istaknuti biskup (Košić) dočekuje ratnog zločinca Kordića i ljubi mu ruku, čiji pomoćni biskup zagrebački (Pozaić) na misi pozdravlja tog istog zločinca, a uvodničar Glasa Koncila (Miklenić) sve one koji na to upozoravaju zove mrziteljima Hrvata i Hrvatske. Dok je situacija takva i dok svi gore pobrojani nisu sankcionirani, za katoličku Crkvu u Hrvatskoj se s pravom može reći da se radi o organizaciji koja podržava ratne zločince. Tolerancija i ljubav se Košiću, Pozaiću i Mikleniću ne mogu nalijepiti nikakvim ljepilom, tu jednostavno nema pomoći, ne bi držalo ni pet minuta. A i kad daje izjave o Jugoslaviji, ne bi škodilo da je Papa Franjo malo više upućen u tematiku, pa njegove izjave onda ne bi izgledale kao da ih je dao nakon što je snifao some glue.

22.06.2014. u 17:18 • 3 KomentaraPrint#

nedjelja, 08.06.2014.

Povratak zločinca

Držao je zastavu iza leđa sa visoko podignutim rukama kao Blanka Vlašić ili Sandra Perković nakon osvojene zlatne medalje na velikom natjecanju, još je samo nedostajalo da otrči par krugova zaogrnut zastavom. Klečao je i ljubio pod zagrebačkog aerodroma (što je u nekim medijima preneseno kao ljubljenje hrvatske zemlje nakon izlaska iz aviona). Držao je govor o vjeri, obitelji, Isusu Kristu, hrvatstvu, miru u Ukrajini i Siriji, Bogorodici, majci i ženi. Plakalo se, pjevalo se, skandiralo se “za dom”, dijelile su se majice sa njegovim likom. Kao da se radilo o dočeku vjerskog lidera, sportske ili estradne zvijezde.

Dočekali su ga skoro pa zaboravljeni političari, zvijezde ekstremne desnice, koje se sve rjeđe mogu vidjeti na televizijama sa nacionalnom koncesijom, pa im je ostalo da se pojavljuju na opskurnim televizijama kao što su Z1 ili nekadašnji OTV. Bilo je tu i povjesničara revizionista, otvoreno sklonih ustaškom pokretu, kao i akademika, Tuđmanovih humanitaraca, a okupljanje nije moglo proći bez predstavnika branitelja te jakih snaga Crkve predvođenih jednim biskupom.

Čovjek koga su svi oni dočekali je Dario Kordić, ratni zločinac, osuđen na 25 (odradio nepunih 17) godina zbog zločina nad Bošnjacima u Ahmićima 1993. Za vrijeme rata devedesetih je davao izjave kojima je širio mržnju te podsticao zločine, a kao utjecajan političar je zločine i naređivao. Kad zločinac odsluži kaznu očekivalo bi se da ga dočeka obitelj i da se skloni u mišju rupu i izbjegava javnost. Ali ne na ovim prostorima (na ovim prostorima lijepih stvari ima kao što bi to rekli dečki iz Hladnog piva), gdje takve dočekuje nekoliko stotina ljudi.

Zašto su ga svi oni dočekali? Neko će reći zato što misle da je nedužan i nepravedno osuđen, no ja ne mislim tako. Mislim da su ga dočekali, mada to neće priznati i javno reći, baš zato što znaju da je kriv, i što podržavaju zločine za koje je centralna zvijezda dočeka odgovorna, poprilično sam siguran da sva ta gomila na dočeku podržava zločine iz razloga jer su napravljeni nad pripadnicima druge nacije i vjere, i u suprotno me niko ne može ubijediti. A da se ne lažemo bilo bi i više ljudi na dočeku da su smjeli doći svi oni koji su htjeli, došla je tek ekstremna desnica, a došla bi i mainstream desnica (odnosno parlamentarna desnica) ali bi to značilo dobijanje novih packi od EU partnera.

No cijeli taj “veličanstveni” skup je ipak sabotiran, nepoznati pojedinac, koji se nalazio usred te gomile je Kordiću dobacio da je sotona i ubojica, te je jedva izbjegao linč i nekako izvukao živu glavu. Da li se taj nepoznati pojedinac slučajno našao u rulji te dobacivao zločincu ono što ga spada ili je to ranije isplanirao ne znam. Ali znam da mu se iskreno divim, jer bez obzira bilo to planirano ili ne, trebalo je jako puno hrabrosti to napraviti. Iskreno rečeno ja ne bih imao toliku hrabrost doći u sred rulje obožavatelja zločinca i u lice mu reći istinu, jer reći ubojici da je ubojica je definitivno istina, jer to znači gotovo sigurne batine a možda i nešto još gore od toga.

Dobar dio medija je taj istup hrabrog pojedinca nazvao incidentom, a da pri tome taj cijeli sramotni skup nije nazvan incidentom, valjda je to očekivano, ako već nije normalno i civilizacijski. Gledajući snimke dočeka, poželio sam a se sve to pretvori u epizodu “Zone sumraka” i da se nekim neobjašnjivim fenomenom cijeli skup iznenada nađe recimo u 50-im godinama na tom istom mjestu okruženim jakim snagama milicije, a znamo kakva je bila narodna milicija tih godina, i da ih sve privede i malo propusti kroz šake. Ali lako je ovo napisati i poželjeti doma za računalom, trebalo imati muda i suprostaviti se rulji na Plesu tog 6.06.2014. I zato još jednom iskazujem poštovanje nepoznatom pojedincu koji je to napravio, svaka mu čast!

08.06.2014. u 17:13 • 6 KomentaraPrint#

subota, 07.06.2014.

Iznad Plesa sunce sija

Što se nižu uznički dani
kao biseri aaaa kao biseri
jer na kraju puta tvoga
čekamo te mi aaaa čekamo te mi

Pusti neka srce govori
nek se zločinačka duša odmori

Na Pleso zrakoplov slijeće
od sreće naše nema veće
Plesom se pjesma ori
zastava ponosno se vijori

Na Plesu se tebi kliče
naš voljeni zločinče
iznad Plesa sunce sija
radujem se Kordiću i ja.


Pjesmu izveli dana 6.06.2014.: Zvonimir Šeparović, Branka Šeparović, Ivić Pašalić, Josip Klem, Vlado Košić, Milan Kovač, Josip Pečarić, Đurđa Šušak, Zdravko Tomac, Slobodan Lang, Ljubo Ćesić Rojs, Anto Kovačević uz pratnju zbora svećenika “Alojzije blaženi Stepinac”.

07.06.2014. u 01:53 • 3 KomentaraPrint#

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.



< lipanj, 2014 >
P U S Č P S N
            1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30            

Kolovoz 2017 (1)
Lipanj 2017 (3)
Svibanj 2017 (2)
Ožujak 2017 (1)
Veljača 2017 (2)
Prosinac 2016 (1)
Rujan 2016 (1)
Svibanj 2016 (1)
Travanj 2016 (1)
Ožujak 2016 (1)
Veljača 2016 (2)
Siječanj 2016 (3)
Listopad 2015 (1)
Siječanj 2015 (2)
Prosinac 2014 (1)
Studeni 2014 (1)
Listopad 2014 (2)
Rujan 2014 (1)
Kolovoz 2014 (1)
Lipanj 2014 (3)
Svibanj 2014 (2)
Ožujak 2014 (2)
Veljača 2014 (4)
Siječanj 2014 (1)
Prosinac 2013 (4)
Studeni 2013 (2)
Listopad 2013 (2)
Rujan 2013 (2)
Kolovoz 2013 (1)
Srpanj 2013 (1)
Lipanj 2013 (4)
Svibanj 2013 (4)
Travanj 2013 (3)
Ožujak 2013 (5)
Veljača 2013 (3)
Siječanj 2013 (4)
Prosinac 2012 (5)
Studeni 2012 (3)
Listopad 2012 (4)
Rujan 2012 (1)
Kolovoz 2012 (4)
Srpanj 2012 (2)
Lipanj 2012 (4)
Svibanj 2012 (5)
Travanj 2012 (3)
Ožujak 2012 (3)
Veljača 2012 (3)
Siječanj 2012 (5)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv


Komentari da/ne?

Opis bloga

Komentiranje svega i svačega.

Kontakt mail :
hocemocenzuru@gmail.com

Linkovi

Hoćemo cenzuru - Kud Idijoti

Dosta je bilo splačina, pornića i drkačina
Dosta je bilo svakakvih lažnih informacija
Kako se živi kad se ne radi
Tko je u minusu, a tko u blokadi
Kao, lova ne vrijedi, ali dobro se kupuje
Ne znaš više kome da vjeruješ.

Dosta je bilo gluposti, šund stripova i ...
Propalih književnika i suludih pjesnika
Želim, želim nešto novo
Želim nešto pametno
Sistemski dotjerano
Moćno, moćno i nevidljivo.

Hoćemo, hoćemo cenzuru
Hoćemo, hoćemo cenzuru.

Fašisti i ljevičari
Treba sve očistiti
Od nemoralnih ljubavi
Što to sve ekran trpi
Našminkane bolnice
Novinarske kritike
Orgazam pred kamerom u vašim domovima
Potrebna je intervencija.

Hoćemo, hoćemo cenzuru
Hoćemo, hoćemo cenzuru.

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se