hocemocenzuru

ponedjeljak, 24.03.2014.

Bespuća poetske ozbiljnosti

Ekskluzivno objavljujemo tri pjesme iz prve zbirke pjesama Tomislava Karamarka, koja će uskoro ugledati svjetlo dana. Radni naslov zbirke je “Bespuća poetske ozbiljnosti”. Sretnici koji su imali priliku pročitati neke od naslova uvrštenih u zbirku slažu se u tome da je u pjesmama ostvaren rijetko viđen spoj poetskog i autobiografskog, te ističu rijetko viđen postupak govora o sebi u trećem licu u pojedinim uradcima.

Prve dvije pjesme su iz ciklusa “Zvijezda će uv(ij)ek biti zvezda”, posvećenog Karamarkovoj borbi protiv zvijezde petokrake:

U Zagrebu usred mraka (noć sa 22. na 23. Ožujka 2014.)

U Zagrebu usred mraka
zasijala petokraka

Petokrako zašto si crvena
bit ćeš uskoro zabranjena

Petokraka sva u krvi
HDZ će da te smrvi

Petokraka sa pet pera
nije djelo amatera

Petokraka sa pet lista
to je zločin komunista

Petokraka sa pet grana
to je zločin partizana

Petokraka sa pet žira
kurcu može sad da svira

Sija zvijezda sija svaka
samo više ne petokraka.


Što se to bijeli (jutro 23.03.2014.)

Što se bijeli na zgradi središnjice?
Al' je slovo u, al' je svastika prebrisana?
Da je u i dalje bi tamo stajalo
Da je svastika ne bi se brisala
Nit' je u nit' je svastika
Nego bijelom bojom prefarbana petokraka

Karamarko boluje od ljutijeh rana
Obilaze ga novine i televizija
Al’ pred kamerama on straha nema
Kad li mu je ranama bolje bilo
On poruči javnosti svekolikoj:
"Mi smo svoju katarzu prošli
Na drugima je red".


Treća pjesma je iz ciklusa “PredEUizborne dileme”:

Nije lako Karamarcu

Nije lako Karamarcu zum zum zum zum
HDZ-ovom alfa muškarcu zum zum zum zum
Između tolikih karamara
Iste boje istih šara
Znati koja je njegova mara
Zum zum zum

Karamarac mora vrijeme gubiti
I sve njih redom snubiti
Buba Markić, buba Ružu, Petir maru
Dok ne nađe svoju maru
Zum zum zum

24.03.2014. u 21:19 • 4 KomentaraPrint#

ponedjeljak, 10.03.2014.

HP, soundtrack devedesetih (3D horor film)

Protekli vikend je par stotina sretnika imalo priliku biti na nekom od tri koncerta Hladnog piva u KSET-u na kojima je odsviran cijeli “Džinovski”, plus odabrane pjesme sa drugog i trećeg albuma. Među njima sam bio i ja, imao sam sreću svjedočiti sjanom i euforičnom prvom danu (7.03.), na kom je Pivo odsviralo cijeli “Džinovski” (uključujući i bonus pjesme), od tog “Odjavu programa” dva puta, skoro sve pjesme s albuma “G.A.D.” (osim “7. Noći” i “Bila je tako lijepa”), većinu sa “Desetke”, a nekako se tu neočekivano ubacila “Svirka” sa “Pobjede”, te kao posveta Idijotima “To nije mjesto za nas” sa albuma “Glupost je neuništiva” (treba istaći još i to da je Zoki na koncertu nosio majicu KUD Idijota). Mislim da sam “Tišinu” čuo prvi put uživo, ako se ne varam nisu je svirali ni u doba kad su promovirali album “G.A.D.”

Ovih dana sam pročitao nekoliko izvještaja sa koncerata HP-a u KSET-u, i u njima sam primijetio svu raznolikost i prijepore koje se mogu uočiti kod publike koja sluša HP i ide na njihove koncerte. Bio sam na dosta koncerata HP-a, a kako sa prijateljima i poznanicima često pričam o muzici, primijetio sam da se ljubitelje muzike HP-a može ugrubo (vjerojatno i površno) podijeliti u nekoliko grupa. Nije mi cilj suditi o tim grupama, već ih tek pokušati nabrojiti, te pokušati sebe smjestiti u jednu od njih.

Prva su grupa oni kojima je “Džinovski” vrhunac rada HP-a, eksplozija koja se kasnije nije ponovila, naredni albumi ih nisu ni približno dotakli kao prvijenac, koji je nesumnjivo kultni album punka kod nas. Neki su od njih su nastavili slušati Pivo i ići na koncerte, a neki su nakon drugog albuma odustali i u razgovorima ne kriju žal ta bendom kakav je bio početkom devedesetih, iz doba “Džinovskog”.

U drugoj su grupi oni kojima je “G.A.D.”, logični nastavak prvog albuma, još uvijek drag album, ali je sve krenulo nizbrdo sa “Desetkom”, na kom su se našle široko prihvaćene “Roštilj”, “Ne volim te” i “Nema više”. Tako Mihael Pinter na soundguardian.com piše: Ja sam jedan od onih koji je nadobudno kupio originalni album Desetka iz 1997. godine, okrenuo ga u CD playeru par puta i zauvijek završio priču s ovim bendom. Ostavio sam se Hladnog piva, dijelom zbog priče o „prodaji“ u kojoj ima mnogo istine, nemojmo se lagati, a dijelom jer je moj glazbeni interes otišao u sasvim drugom smjeru, daleko od puhačkih sekcija i unca ritmova.

Treću grupu čine ljudi kojima su prva tri albuma jedino vrijedno od HP-a, doba kad su bili stopostotni punk bend, a “Pobjeda” je značila odlazak u mainstream vode. Na prelazu iz devedesetih u novi milenijum znao sam često čuti priču o “prodaji” i kako to više nije to. Na soundguardian.com Vilim Ivančan u izvještaju s drugog koncerta kaže: Sljedeći mjesec napunit će se 10 godina od onog lijepog kasnotravanjskog dana u Maloj dvorani Doma sportova. Bio je to prvi koncert Hladnog piva pred auditorijem većim od kapaciteta Tvornice te je isti ovjekovječen na DVD izdanju u traper torbici. Ta mala traper torbica odlične izrade (Mile šiv'o) simbolizira početak onoga čemu streme svi ozbiljniji bendovi, ali i onog što ih je istovremeno polako udaljilo od fanova koji ovih dana pohode KSET; naravno, mislim na komercijalizaciju. To je vodilo k rasprodanim Šalatama i Arenama te curicama, penzionerima i bakicama na tribinama koncerata.

S albumima “Pobjeda” i “Šamar” HP definitivno dobiva i novu publiku, koja čini sljedeću grupu. Pjesme “Politika”, “Bačkizagre stuhpa šeja”, “Teško je ful biti kul”, “Zimmer frei”, “Samo za taj osjećaj” postaju, može se reći, hitovi i HP počinje puniti malu i veliku dvoranu Doma sportova, a s kasnijim albumima i Jarun i Arenu. Tomislav na terapija.net piše: Tako sam i Hladno Pivo prestao pratiti nakon koncerta 2005.g. (ili tu negdje) u velikoj dvorani Doma sportova, ne zato što bi kao nadureni hipster smatrao da se bend 'prodao' zato što je uspio postići komercijalni uspjeh, već zato što sam znao da će se od tada morati početi raditi prvi kompromisi, kao što je uvijek slučaj sa masivnom publikom. I hvala bogu što jesam, ne zato što ono što je uslijedilo poslije nije valjalo, već zato što je to bila neka druga publika, neki drugi klinci, a i prešao sam na neke druge stvari. Mnogi, koje sam prethodno znao ugnjaviti o kvaliteti Piva, su tada znali reći “e sad su tek dobri, sazreli su” ili nešto slično. Moj odgovor je uvijek bio “i prije su bili dobri, ali su ti bili prežestoki, nisi ih ozbiljno shvatio, smatrao si to tek zajebancijom, iako su od početka bili ozbiljan bend, koji je otvarao ozbiljne teme u svojim pjesmama, i govorio o tome što nam se događa”. Ukratko korak prema mainstreamu ih je približio i publici nesklonoj punku.

Za zadnju grupu, u koju i sam spadam, su svi albumi HP-a dobri i rado slušani. Po meni HP nema slabog albuma u karijeri, pa čak ni loše pjesme (možda osrednje da, ali loše ne) i nije mi problem šti su u međuvremenu postali “popularni”. Da, nisu više ono što su bili na početku, ali je jedino bitno da rade dobre pjesme i snimaju dobre albume, a zadnji “singl” “Na ovim prostorima” je dobar primjer za to. Uostalom teško je nakon nekoliko izdanih albuma i dvadeset i više godina djelovanja pisati pjesme kao što je recimo “Savršeni marginalci”. “Džinovski” je prvi njihov album i puno mi znači, ali ni ostali nisu za baciti najblaže rečeno. A ne treba zaboraviti da su, i kada su punili dvorane, održavali koncerte u manjim klubovima kao što su Močvara i Tvornica, koju si mu bili puno draži od masovnije posjećenih svirki HP-a. A s vremenom su proširili i raspon tema o kojima govore u svojim pjesmama.

Drugi razlog zašto ovo pišem je taj da su ono što sam vidio i doživljavao oko sebe devedesetih najbolje opisali Hladno pivo, upravo na ta prva tri albuma odsvirana u KSET-u proteklog vikenda (tome treba naravno dodati i “Pobjedu”), te Idijoti na albumima “Glupost je neuništiva”, “Megapunk” i “Cijena ponosa” (još jedan razlog zašto je “To nije mjesto za nas” idealno “uletila” u koncerte HP-a, osim činjenice da su im Idijoti bili uzori). HP i Idijoti su definitivno moj soundtrack devedesetih. Ovih dana često razmišljam što se promijenilo a što je ostalo isto, od onoga što smo mogli čuti i u pjesmama odsviranima na tri koncerta u KSET-u.

Pa da krenemo od estrade. I dalje glavnu riječ u eteru naših radio stanica vode oni koji pjevaju nešto ljubavno, sigurno, tiho, sterilno, najčešća tema je i dalje žena i slušamo pizde koji umjesto nas cmizdre. Srećom “7. Noć” je otišla u ropotarnicu povijesti, ali je zato domoljubno kičasti spektakl “Lijepom (s)našom” življi nego ikada, a i općenito je teško pobjeći od Branka Uvodića. Razni reunioni davno ugaslih bendova i grčenje ispred pojačala su sve češći.

Na TV kanalima su jednako prisutne opširne orgije klanja, i ponovno vraćanje u doba MTV-a (military television). Odjava programa je postala stvar prošlosti, jer imamo program 24 sata dnevno, ali u sitne jutarnje sate je teško ne nabasati na vidovnjake i proroke. Rahitični starci više ne govore za novine da ćemo uskoro biti Diznilend, ali zato nas oni mlađi ministri uvjeravaju da ćemo biti Norveška ili Švicarska.

U dosta domova su još u sobi on i brat, iako su već debelo prešli tridesetu, ne trebamo više posuđivati filmove da ne moramo ići van, tu je internet. Čini mi se da je naš tradicionalni običaj pirotehničkog i svakog drugog divljanja za vijeme božićno-novogodišnjih praznika nešto splasnuo, pa je sve manja šansa da dragog Boga pogodi zolja. Zbog toga kako se neko oblači i dalje se zna desiti sitna čarka, cipelarka i destrukcija lubanje.

Iritantnih kampanja protiv ovisnosti, čestih u devedestima, srećom nema više, te je sve rjeđi dobar savjet odozgo, koji nikad nikom nije pomog’o. Zato je Večernjak i dalje u sjajnoj formi, suputnik u kutiji ga i dalje guta svako jutro, samo sada više preko interneta nego štampano izdanje. Zadnjih godina se često pitam na čemu su neki visoki crkveni dužnosnici dok preobraćuju bezbožne i istrijebljuju komuniste. I dalje vozači skupih mašina moraju gledati izumiruću vrstu koja se vozi javnim prijevozom, koja treba još dva radna vijeka do fićeka.

Najveći pomak se desio kod dijela studentske populacije, koju više ne jebe to da buduća elita ne smije imati dosje, jer desila se 2009. i studentska blokada zagrebačkog filozofskog fakulteta, te plenumi, čiji utjecaj je prisutan još uvijek, primjer su kasnije blokade beogradskih studenata, te recentna događanja u BH. A profesor koji se za vrijeme studentske blokade žalio da zbog njih nema gdje parkirati automobil, koji put na zub uzne Mileta, uglavnom zbog njegove podrške LGBT zajednici.

Pa vi sad vidite koliko smo kao društvo napredovali u odnosu na devedesete, ako smo uopće ikada i izašli iz njih. Ako mene pitate to je još uvijek trodimenzionalni horor film.

10.03.2014. u 23:03 • 2 KomentaraPrint#

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.



< ožujak, 2014 >
P U S Č P S N
          1 2
3 4 5 6 7 8 9
10 11 12 13 14 15 16
17 18 19 20 21 22 23
24 25 26 27 28 29 30
31            

Kolovoz 2017 (1)
Lipanj 2017 (3)
Svibanj 2017 (2)
Ožujak 2017 (1)
Veljača 2017 (2)
Prosinac 2016 (1)
Rujan 2016 (1)
Svibanj 2016 (1)
Travanj 2016 (1)
Ožujak 2016 (1)
Veljača 2016 (2)
Siječanj 2016 (3)
Listopad 2015 (1)
Siječanj 2015 (2)
Prosinac 2014 (1)
Studeni 2014 (1)
Listopad 2014 (2)
Rujan 2014 (1)
Kolovoz 2014 (1)
Lipanj 2014 (3)
Svibanj 2014 (2)
Ožujak 2014 (2)
Veljača 2014 (4)
Siječanj 2014 (1)
Prosinac 2013 (4)
Studeni 2013 (2)
Listopad 2013 (2)
Rujan 2013 (2)
Kolovoz 2013 (1)
Srpanj 2013 (1)
Lipanj 2013 (4)
Svibanj 2013 (4)
Travanj 2013 (3)
Ožujak 2013 (5)
Veljača 2013 (3)
Siječanj 2013 (4)
Prosinac 2012 (5)
Studeni 2012 (3)
Listopad 2012 (4)
Rujan 2012 (1)
Kolovoz 2012 (4)
Srpanj 2012 (2)
Lipanj 2012 (4)
Svibanj 2012 (5)
Travanj 2012 (3)
Ožujak 2012 (3)
Veljača 2012 (3)
Siječanj 2012 (5)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv


Komentari da/ne?

Opis bloga

Komentiranje svega i svačega.

Kontakt mail :
hocemocenzuru@gmail.com

Linkovi

Hoćemo cenzuru - Kud Idijoti

Dosta je bilo splačina, pornića i drkačina
Dosta je bilo svakakvih lažnih informacija
Kako se živi kad se ne radi
Tko je u minusu, a tko u blokadi
Kao, lova ne vrijedi, ali dobro se kupuje
Ne znaš više kome da vjeruješ.

Dosta je bilo gluposti, šund stripova i ...
Propalih književnika i suludih pjesnika
Želim, želim nešto novo
Želim nešto pametno
Sistemski dotjerano
Moćno, moćno i nevidljivo.

Hoćemo, hoćemo cenzuru
Hoćemo, hoćemo cenzuru.

Fašisti i ljevičari
Treba sve očistiti
Od nemoralnih ljubavi
Što to sve ekran trpi
Našminkane bolnice
Novinarske kritike
Orgazam pred kamerom u vašim domovima
Potrebna je intervencija.

Hoćemo, hoćemo cenzuru
Hoćemo, hoćemo cenzuru.

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se