hocemocenzuru
srijeda, 29.05.2013.
Tram 111: Herceg-bosanski velikani
20.05.2013. u prostorijama Hrvatskog slova je održana molitvena tribina “U očekivanju haaške presude skupini Hrvata: generalu Slobodanu Praljku, generalu Milivoju Petkoviću, Valentinu Ćoriću, Jadranku Prliću, Berislavu Pušiću, Bruni Stojiću". Među sudionicima tribine bili su Miroslav Tuđman, Zlatko Vitez, Hrvoje Hitrec, Ivo Lučić, Mate Kovačević, te sisački biskup Vlado Košić. Nakon prvostupanjske presude nepoznati autor je redakciji Hrvatskog slova dostavio dvije poznate, ali u novo ruho obučene pjesme, sa željom da se pročitaju na jednoj od sljedećih tribina Hrvatskog slova. Postavio je tek jedan jedini uvjet: da ih recitira Zlatko Vitez. Ovo su te dvije pjesme:
Uzalud nam trud Slovaši
Stoput sam se pomolio
Uz molitvu jutro dočekao
Al’ novi dan je lošu vijest nosio
Haag me iznevjerio.
Stoput sam se pomolio
Al’ Haag me prevario
Sad bih sudnicu od jada
Kao džamiju u zrak digao.
A za oblak se pravda skrila
Čudne ima pute
Uzalud nam trud Slovaši
Za Praljka su noći duge.
A ja evo nekad sjetim se
Što Ćaća znao reći je
Sve te duše sitne jalnuške
Želje naše banovinske
Neće da nam oproste.
U perecu mi evo živimo
Želimo da ga popunimo
Herceg-Bosno ko te nije stvorio
Ne zna šta je izgubio.
A za oblak se pravda skrila
Čudne ima pute
Uzalud nam trud Slovaši
Na Prlićevom su odijelu pruge.
Herceg-bosanski velikani
Da mi kompa bude Petković
Frend Slobodan Praljak, prijatelj Stojić
Kao buraz Jadranko Prlić.
Danas ne znam tko sam, što sam i što radim
Zar na ovakvoj presudi budućnost da gradim
Sve nade umiru, sud je pokvaren do kosti
Da li se uopće vrijedi sa rogatima bosti
Gledam na telki koliko šokirana je cijela nacija
Zar na godine u presudi se računa i inflacija
Spajam kraj sa krajem i za to već dugo ne hajem
Psovati ne stajem, ponekad grizem al' uglavnom lajem
Da li mi se isplati razmisljati o budućnosti
Kad nemam mogućnosti šestorku braniti dozom odlučnosti
Život je kurva, ja karam sudske papire
Ljudi postaju sretni tek kad se velikani smire
Ne mogu opisat kako me ovo fakat živcira
Neću imat' mira dok se ovakva istina servira
U boljim danima želim živjeti s Jadrankom Prlićem
I drugim herceg-bosanskim velikanima.
Za sve ljude oko mene
Da mi kompa bude Petković
Frend Slobodan Praljak, prijatelj Stojić
Kao buraz Jadranko Prlić.
Jadranko Prlić 25
25, 20, 20, 20, 16 i 10 nisu 6 vec 111.
nedjelja, 26.05.2013.
Che nije na prodaju
U današnje vrijeme sve i svašta ljudi šalju medijima - TV i radio postajama, novinama i internet portalima. Ponekad se tek radi o želji za 5 minuta slave, nekad je u pitanju pokušaj da se upozori na određene pojave, nekad se radi o niskim strastima, a vjerujem da nije rijedak slučaj I želja za zaradom u zamjenu za dostavljeni filmić, fotku ili informaciju. A zna se desiti (možda griješim, ali ne često) da se neka zanimljivost ili bitna informacija želi podijeliti sa ostalim čitateljima/gledateljima/slušateljima bez želje da se iz toga izvuče korist. O jednom takvom slučaju nešto kasnije u ovom tekstu.
Svega smo se nagledali ovih godina, od kada svako živ može snimiti filmić ili fotku kad god želi, ili do njih doći krađom da nečijeg mobitela ili laptopa. U javnost su dolazile golišave fotke poznatih, ponekad čak i snimke seksa poznatih sa poznatima, poznatih sa nepoznatima, a bogami i nepoznatih sa nepoznatima. Na internetu su znale osvanuti tuče, snimke zlostavljanja, srednjoškolskog seksa, snimke nesreća i prirodnih katastrofa, sve je to medijski iskoristivo. No da se vratim pravoj temi ovog teksta.
Nedavno je Hrvatsku posjetila Aleida Guevara, kubanska liječnica i aktivistica, Cheova kćerka. Povod je bilo njeno gostovanje na 6. Subversive festivalu u Zagrebu. Posjet je iskoristila i da posjeti neka od mjesta koja je obišao njen otac 1959. kao član kubanske delegacije, koja je te godine posjetila Jugoslaviju. Među njima su Rijeka i Brijuni. Dvije fotofrafije, napravljene za vrijeme Cheove posjete Jugoslaviji, već smo imali priliku vidjeti u našim medijima. Jedna od njih je susret Chea i Tita na Brijunima, a druga je Cheova šetnja riječkim Korzom, koju je napravio Petar Grabovac, poznati riječki fotoreporter.
No, danas kad sam kupio Novi list, čekalo me ugodno iznenađenje (najavljeno već na naslovnoj stranici). Nedjeljni Novi list je objavio još tri eksluzivne Cheove fotografije, snimljene na Trsatu. Novom listu je negative poslao Rajko Jurišić iz Baške Vode, a fotografije je snimila njegova pokojna teta Slavka Glavan. Srećom članak je dostupan i u online izdanju Novog lista, pa ga mogu pročitati i fotografije vidjeti svi zainteresirani:
Che Guevara na Trsatskoj gradini
Lijepo je bilo vidjeti te fotografije, ali ono što me je još više oduševilo je pismo koje je Novom listu poslao Rajko Jurišić, Naime pismo ovako završava:
“Šaljem vam ove fotografije da ih iskoristite kako najbolje znate – za uzvrat ne tražim ništa, jer Che nije roba i nema cijenu. Za mene je on ideja, ikona i stil života.”
U vrijeme kada se medijima šalje sve i svašta, i kada je Che već dugo brand na kome se zarađuje, našao se neko ko za zaista raritetne i medijski itekako zanimljive fotografije ne traži ništa zauzvrat, i pri tome svima nama održi lekciju. Hvala Rajku Jurišiću na fotografijama, a još više hvala na pismu koje je poslao Novom listu i za koje vjerojatno nije ni slutio da će biti objavljeno. Meni je to pismo definitivno uljepšalo dan.
četvrtak, 23.05.2013.
Obitelj
Obitelj – 1. (sociologija) temeljna društvena jedinica zasnovana na zajedničkom životu užeg kruga srodnika, obično roditelja i njihove djece. Sinonimi: familija, porodica. 2. (potencijalno) zajednica koga/čega.
(Rječnik hrvatskoga jezika, Vladimir Anić)
Obitelj spada u red često zloupotrebljavanih riječi zadnja dva i pol desetljeća, kao što je slučaj npr. sa riječima ognjište ili narod. Tako Marko Perković Thompson često ističe da pjeva o ljubavi prema Bogu, obitelji i domovini. MPT je autor nekoliko pjesama koje otvoreno aludiraju na vojsku tzv. NDH (što uostalom dobro prepoznaju njemu slični pa i dolaze na koncerte u odgovarajućim uniformama), koja je u crno zavila mnoge obitelji, a neke i potpuno izbrisala sa lica zemlje, zbog nacije, vjere ili ideologije. I gdje je tu sad ljubav prema obitelji? Bit će da se tu ipak radi o ljubavi koju MPT gaji prema svojoj obitelji, tj. prema nekim njegovim pretcima, ma kakvu uniformu da su nosili. Kao što uostalom i u jednoj pjesmi spominje didovu uniformu sa tavana.
I Kum 2 (Miroslav Škoro) slično razmišlja – za njega su svetinje vjera, ljubav i domovina (obitelj se valjda negdje zagubila). Ko zna što je najbitnije Kumu 3 (Mati Buliću), možda obitelj, domovina i borovina? No dosta s tim, vratimo se ipak toj magičnoj riječi obitelj.
Svježi primer je inicijativa “U ime obitelji”, koja prikuplja potpise (i to uspješno) za raspisivanje referenduma kojim bi se u Ustav unijela odredba po kojoj je brak životna zajednica žene i muškarca. Ili kako to piše na majicama njihovih volontera “brak = žena + muškarac”. Naivno se možemo zapitati kako ikakva odredba u Ustavu može spasiti ičiju obitelj? Ako u obitelji nešto ne štima tu neće pomoći nikakav referendum i nikakvi potpisi. No, ovdje je jasno da je jedina i isključiva svrha referenduma da se zagorča život LGBT osobama. Uostalom nikad mi neće biti jasno što treba ljudima kojima sve štima u obitelji da zajebavaju druge?
Na vijestima smo mogli čuti da je zabilježeno 50-ak napada na članove inicijative “U ime obitelji”, koji su skupljali potpise. Moram proznati da mi ta brojka izgleda poprilično napuhana, jer ispada da su “borci za obitelj” više napadani od LGBT osoba i pripadnika nacionalnih manjina. Možda ne bi bilo loše da ih čuvaju policajci i zaštitari kao spomenik Tuđmanu u Splitu? Kako je krenulo još će jedinice Prometne mladeži početi napadati pripadnike BBB-a i Torcide.
Ovdje ću iznijeti svoja iskustva sa skupljačima potpisa. U dva navrata (Kvatrić i Autobusni kolodvor) prolazeći pored štandova inicijative ljubazno sam upitan “jeste li potpisali”, na što sam odgovorio oba puta poprilično nervozno “nisam, niti ću”. U sebi sam još pomislio “idite onome ko vas je poslao, šefu stranke, lokalnom župniku, kome li već, šta ti ja znam…”, ali nisam to rekao, samo sam produžio dalje. E sad, zašto sam nervoznol reagirao? Priznajem, već sam bio blago nervozan čim sam vidio štand, ali bih mirno prošao da mi nije postavljeno pitanje kakvo je već postavljeno. Zar nije logično da me pitaju “želite li potpisati”? Jer pitanje “jeste li potpisali” dozvoljava tek dvije opcije. Prva je “ako ste potpisali, onda super, sve je u redu”, a druga je “ako niste, sada ima da potpišete ili ste nam jako jako sumnjivi”, trećeg nema. E jebiga majstori, kod mene vam to ne pali ili ako baš hoćete protiv sam cijele vaše familije zvane “U ime obitelji”. Potpisati neću ili ako je jasnije ovako “ne + ću = neću”.
Nema sumnje da će volonteri inicijative vući ljude za rukav, dosađivati im, ali imat će uspjeha sigurno, dvadeset i kusur godina treninga i ispiranja mozga će dati dobar rezultat. To će biti borba onih, koji su toliko sretni u svojoj obitelji (kako god je shvatili) da su u stalnom strahu od ugroze iste, iako je ama baš niko ne napada. Štandovi su rovovi bitke za obitelj. Borba je zaista neravnopravna – goloruki napaćeni branitelji obitelji protiv imaginarnog mrskog neprijatelja.
nedjelja, 19.05.2013.
Opet o Brkovima
Brkovi i dalje pale, Brkovi i dalje žare, Brkovi su još uvijek za sitne pare (50/60 kn). Tako se može opisati subotnji nastup Brkova u Tvornici. No neću puno pisati o koncertu, da se ne bi previše ponavljao (već sam pisao o njihovim koncertima). Reći ću tek da ke koncert bio sjajan, kao i uvijek kad su Brkovi u pitanju. Veliki pogon Tvornice je bio popunjen skoro do kraja, publika je zborno pjevala pjesme, sve je štimalo. Repertoar je bio standardan, na kakav smo već navikli kad su Brkovi u pitanju – odsvirana je većina pjesama sa njihova dosadašnja tri albuma. Ovaj put je iznenađenje bilo to da je izvedena “Cvjetalo je meni cvijeće”, ali bez harmonike. A izvedena je i jedna nova pjesma, zove se PM - riječ je naravno o jednoj od omiljenijih psovki kod nas.
Početkom mjeseca Brkovi su dobili i “Tribute to” album – “Brkati gosti”. Fin doseg za bend koji djeluje desetak godina i koji ima “tek” tri albuma. Na albumu se nalazi 21 pjesma, naravno radi se o već poznatim pjesmama sa prva tri albuma. Između ostalih pjesme Brkova su obradili Atheist Rap, St!llness, S.A.R.S., Mašinko, Kiša metaka, Postolar Tripper… Skoro svi izvođači su iz Hrvatske i Srbije (većina ih je iz Beograda, Novog Sada, Zagreba i Splita), a jedan je sa sjevera Kosova, - Chicken Farm iz Kosovske Mitrovice. Svi izvođači su si dali truda, nisu samo odradili posao reda radi, bilo je i dosta zanimljivih intervencija u tekstove pjesama, već pomenuti Chicken Farm je “Neću da idem u disko skup” otpjevao na engleskom, a bjelovarski Petar Punk je “Ne želim da budem OK” prebacio u gay vode. Meni je pogotovo bila zanimljiva punk obrada pjesme “Cvjetalo je meni cvijeće” koju je izveo Mašinko. “Brkate goste” toplo preporučujem, ako možete nabavite CD ili album besplatno preuzmite na www.brkovi.com.
Grupa Cherkezi United je nedavno dobila od urednice emisije Cener (domaći top 10) Radia 101 obrazloženje zašto ih ne želi uvrstiti u top listu, u njemu piše i sljedeće: “Kužim ja da se vi jako dobro zajebavate, kao uostalom i Brkovi i slični bendovi, ali kao urednica ove top liste imam neku slobodu izbora stvari koje ću puštati na listu, kao uostalom i svi ostali urednici vezano uz njihove emisije… Tako da sorry, ali ne mogu vas uvrstit na Cener, jer mi takva vrsta glazbenog izričaja nikako ne sjeda u radijski eter.”
Na istoj toj listi se redovito pojavljuju neki od izvođača koji se nalaže na “Tribute to Brkovi” albumu (St!llness, S.A.R.S., Postolar Tripper, Ante Cash), a to valjda nešto govori. Naravno da urednici emisija određuju što jeste a što nije za njihove emisije, ali ponekad treba poslušati i slušatelje, kao i izvođače, i oni valjda mogu dati kakav dobar prijedlog. Uostalom ako se na top listi može naći recimo Belfast Food kada prepjeva “Dirty old town” (i naravno da se treba naći), zašto ne bi mogli i Cherkezi United sa svojim obradama pjesama iz ruskih i ukrajinskih crtića, kao i sovjetskih revolucionarnih pjesama? Pogotovo jer to Cherkezi rade jako dobro (portal ravnododna.com je njihov zadnji album uvrstio među najbolje albume u 2012.). Isto kao što bi prečesto smrtno ozbiljnom Ceneru dobro došao humor koji bi im Brkovi donijeli. Uostalom Dubioza kolektiv često koristi folk elemente u svojim pjesmama, što im ne smeta da daleko doguraju na domaćoj top listi 101-inice.
No realno govoreći to što ih nema u Ceneru, Brkovima i ne smeta previše. Ne puštaju ih na radio stanicama kao i Cherkeze (osim valjda na Radio studentu), ali unatoč tome uspijevaju dobro napuniti prostore kao što su Boogaloo, Močvara i Tvornica, se te pojaviti na Pozitivnom koncertu uz Hladno pivo i LET3. Nešto je učinila usmena predaja, nešto internet, a najviše njihovi koncerti. Lijepo je bilo vidjeti i slušati Brkove i Tvornici, čekamo novi album.
