hocemocenzuru
nedjelja, 17.03.2013.
Od Tuđmana do Mamića
"Sretan sam da mi žena nije Židovka ni Srpkinja", izjavio je Franjo Tuđman na predizbornom skupu u Dubravi u travnju 1990. Nedugo potom HDZ je dobio izbore a Tuđman je postao predsjednik RH.
19 godina kasnije, u emisiji “Nedeljom u 2”, Aleksandar Stanković je u jednom trenutku pitao Željka Keruma, gradonačelnika Splita, da li bi pristao da mu zet bude Srbin. Kerum je odgovorio: “Nikako. Nema šanse, nikad nije bio niti će biti. Tako sam odgojen”.
Kolovoz je ‘95., neposredno nakon Oluje, dok je Vlak slobode stajao u Karlovcu okupljenoj masi na kolodvoru Tuđman je održao govor. U njemu je rekao i sljedeće: “Srbi su neslavno nestali iz ovih krajeva kao da ih nikad nije ni bilo. Ali još ih ima i ovdje kod vas. Od 22 suca u Karlovcu 7 su Srbi".
Ožujak je tekuće godine, Zdravko Mamić se za vrijeme jednog radijskog intervjua okomio na ministra Željka Jovanovića: “On mrzi sve što počinje s hrvatskim, bilo da je to olimpijski odbor, nogometni savez ili nešto treće. On ima krvna zrnca koja mrze sve što je hrvatsko. Već sam govorio da njega kada vidite - ne vidite osmijeh već očnjake iz kojih izlazi krv. On je uvreda za hrvatski mozak… Ja znam da su to možda grube riječi. Zamislite da se čovjek koji je Srbin i nikad nije radio u prosvjeti i sportu, osim što je nešto malo dizao utege, nalazi na čelu ovako važnog ministarstva. On je hrvatomrzac.”
Na to se nastavila Ruža Tomašić (predsjednica nečega što se zove HSP dr. Ante Starčević) na proslavi obljetnice HDZ-a u Slatini izjavivši da je “Hrvatska za Hrvate a da su svi ostali tek gosti.”
Na gore spomenute Tuđmanove izjave bilo je jako malo reakcija (čast naravno izuzecima kao što je to bio npr. Feral). Mamić je prošao neusporedivo gore, priveden je, prenoćio je u pritvoru, od njegove izjave su se ogradili Dinamo, predsjednik HNS-a Davor Šuker, Tomislav Karamarko, reagirali su Zoran Milanović i Ivo Josipović. Milanović je reagiravši na izjavu Tomašićeve između ostalog rekao ovo: “To je zlo, to je neodgovorno, to nije Hrvatska.”
E sad da li to znači da je Hrvatska u odnosu na devedesete postala bolja država ili se tek radi o tome da je puno lakše osuđivati Mamićeve izjave nego Tuđmanove, s obzirom na njegovu popularnost (predsjedničke izbore je znao dobijati već u prvom krugu sa preko 70% glasova), ovlasti i moć koju je posjedovao u formalno polupredsjedničkom, a u praksi predsjedničkom sustavu, za što je zaista trebalo imati hrabrosti.
Reakcije Milanovića i Josipovića su naravno potrebne, ali nedovoljne, jer izjave poput ovih koje su dali Kerum, Mamić i Tomašić su tek posljedica i eho devedesetih, jer sve je počelo devedesetih sa Tuđmanom. Tada je nacionalizam ulazio na širom otvorena vrata u hrvatsko društvo, postajao je sve poželjniji i poželjniji, bio je prisutan svuda oko nas, na televiziji, radiju, novinama, kao i u svakodnevnom životu, ukjlučujući i obrazovni sustav. I nisu samo Srbi bili Tuđmanova opsesija, imao je averziju i prema Bošnjacima, pa i prema Istri i Istrijanima, jer je ta regija ostala neosvojiva tvrđava za HDZ.
Zato reagirati na posljedicu, a ne dirati u uzroke koji su doveli do toga da je nacionalizam i vrijeđanje drugih normalna stvar, je nedovoljno. Uostalom nakon godina indoktrinacije nacionaliznom potrebno je dosta vremena za vratiti stvari koliko toliko u normalu. Trebalo bi krenuti od obrazovanja, a sigurno bi pomoglo ispade kao ovdje navedene od Keruma, Tomašić i Mamića kažnjavati bar novčano, ako ne i zatvorski.
I na samom kraju probat ću ući u Mamićeve motive za ovakav istup. Dok je Ruža Tomašić autentični i iskreni nacionalista, za Mamića baš i nisam siguran. Ovakav izljev bijesa (kojima je Mamić itekako sklon) bi mogao biti posljedica toga je Mamić predmet nekoliko istraga, te mu je Jovanovićeva nacionalna pripadnost došla kao naručena za još jedan verbalni ispad, jer računa na to da ima dosta onih koji podržavaju takva stajališta i govor mržnje. Da li je odigrao na dobru kartu teško je reći. Sve ovisi od državnih institucija, ali i građana RH.
