hocemocenzuru

četvrtak, 29.11.2012.

Jebem ti rat! - ex-YU antiratne pjesme 2. dio

Jebem ti rat! - ex-YU antiratne pjesme 1. dio

Nebo, nebo plavo je - Obojeni program


Tog sam jutra ustao, čudno pismo primio
Brzo sam sve shvatio, tajnu sam sačuvao
Usput sam se pitao da li sam sve poneo
Nisam smeo misliti da li ću se vratiti.
Nebo, nebo plavo je, ali meni drago je
Srce moje crveno, samo kući voljeno
Trava ova zelena, dugo nije košena
Sobarica vilama krevet meni namešta
I svi, svi, svi gledaju i svi, svi, svi pitaju
I svi, svi, svi gledaju i svi, svi, svi pitaju.
Kada sam tu došao, kada sam to shvatio
Neki su me gnjavili, neki su se plašili
Uglavnom su se pitali zašto su nas pozvali
Počeli su brojati, počeli su plakati.


Svako ko poznaje rad novosadskog benda Obojeni program i poetiku vođe benda Branislava Babića Kebre dobro zna koliko je nezahvalno pokušati tumačiti njegove stihove. No to niti ne treba pokušavati, već treba uživati u pjesmama Obojenog programa. No, pričajući s nekoliko poznanika koji su ljubitelji Obojenog programa saznao sam da i oni, kao i ja u pjesmi “Nebo, nebo plavo je” sa njihovog drugog albuma “Ovaj zid stoji krivo” iz 1991., vide isto što i ja – vojnu mobilizaciju. Uostalom, pročitajte ponovo gornje stihove. Tada su pozive za mobilizaciju, tj. za odlazak u rat dobijali mnogi u Novom Sadu i Vojvodini, neki su se odazvali, drugi su poziv odbili ili se skrivali, a treći su pobjegli iz zemlje…

Mozartova godina 1991. – Arsen Dedić

Arsen Dedić iza sebe ima impresivnu karijeru i u njoj veliki broj angažiranih pjesama. U sklopu ove teme predstavit ću tek djelić svega toga. Po meni jedan od vrhunaca Arsenovog opusa je pjesma “Mozartova godina 1991.” Osvojila me čim sam je prvi put čuo da radiju, a objavljena je na Arsenovom albumu “Tihi obrt“ (1993.). Definitivno jedna od najljepših i najsuptilnijih antiratnih pjesama:
S mrtvih kula i zvonika zadnje ure bat
Zar će vojnik na vojnika i na brata brat
Oko kuće, ispred vrata
Noćna straža od Rembrandta
A nad nama vječna glazba
Iznad desnog baldahina
Mozartova godina, Mozartova godina
Kud se digla sva ta sila, i vatra i plin
Zar će civil na civila i na oca sin
Posteljom me mokrom tjera
Smrt konjanik od Dürera
A nad nama vječna glazba
Kao priče iz davnina
Mozartova godina, Mozartova godina...


Par godina nakon “Tihog obrta“, u drugoj polovici devedesetih Arsen objavljuje album “Ministartsvo straha“ na kom se nalazi pjesma “Ratni profiteri“:
Dolaze ratni profiteri/ Kupuju povijest, kupuju mit/ Njihovi sinovi i kćeri već beru užasni profit/ Ah Mitteleuropa, Ah taj naš Weltschmerz/ Dok posvuda cvjeta domoljubni šverc.

Par pitanja - Hladno pivo

Mnoge će iznenaditi uvrštenje Piva na ovu listu, ali iako HP nema pjesama koje direktno govore o ratu devedesetih, u njihovom opusu ima pjesama koje progovaraju o nekim posljedicama i manifesticajama rata, a u dosta svojih pjesama su dobro opisali društvo obilježeno nacionalizmom i netolerancijom.

Već na prvom albumu “Džinovski” (1992.) u jednoj od meni omiljenijih pjesama “Odjava programa” opisano je lešinarsko medijsko praćenje rat(ov)a:
Cijenjena publiko za kraj jedan mali masakr
A kome nije dovoljno nastavak na radiju.
Suze, izjave sućuti od debelog stranca kog ionako zaboli
Za mene nitko ne zna, nitko ne sluti, svi su oni nedorasli mojoj savjesti.


Na drugom albumu “G.A.D” (1995.) Pivo je na interesantan i ne baš za to doba podoban način obradilo i prognaničku problematiku u pjesmi “Tamburaši”:
Dok pjevaju mu gradski dečki o širokim poljima
Krezubi se šanker ceri i tiho podjebava
Tip sa sićušnom tamburicom masira mu srce ranjeno
Pjeva mu tiho na uho pjesmu o skorom povratku.
Potrošio je cijelu plaću, još drži se na nogama
Čim razbio je prvu čašu izbacili ga hladno van.


Na albumu “Šamar” objavljenom 2003. HP se dotiče i pitanja ratnih veterana ali ne onih iz raznoraznih udruga koji su najglasniji, već se radi o ispovijedi onome gore: Kad je nebo gorilo bio sam tebi ravan/ Nisam išao tamo da bih postao slavan/ Pa na koju sam foru sad na birou…
Radi se o pjesmi “Par pitanja”, za koju su mnogi kritičari našli da je inteligentan odgovor na tretiranje iste tematike od strane Marka Perkovića Thompsona. A što tek reći za stihove: Repetiranje u svitanje i poznati mi glasovi/ Ispituju susjede gdje je onaj drukčiji/ Pogrešno mi ime piše na vratima/ Pa je došao da ga skine moj drug iz djetinjstva…
Siguran sam da svako od nas na ovim prostorima zna bar nekoga ko je imao problema zbog “pogrešnog” imena.

Hladno Pivo, kao i Idijoti, su mi mnogo značili za vrijeme nacionalističkog ludila devedesetih.

On je mlađi - Edo Maajka

Nemoguće je, a bilo bi i nepravedno, ne spomenuti Edu Maajku u sklopu ove teme. Čitav niz pjesama iz Edinog opusa (“Nemoj se bojat’”, “Mahir i Alma”, “Mater vam jebem”, “Molitva”, “Za i protiv”, “Sevdah o rodama”…) progovara o ratnim sudbinama običnih ljudi, međunacionalnim odnosima, ratnoj paranoji, te strahu koji se uvlači u ljude. Likovi iz Edinih pjesama često dolaze sa samog društvenog dna, često se tu radi o ljudima koji su od političara, obrazovnog sustava i medija trenirani da mrze sve što je drugačije i što iskače iz zadanih, društveno poželjnih koordinata. Meni najupečatljivija Edina stvar je “On je mlađi”:
Za stolom stari sa žujom, puši Kolumbo cigarete/ Na zidu Franjo, spomenica iz rata, bajonete/ Koga to moje oči vide, faljen Isus sine/ Muški stisak ruku koje se znoje i pitanje koje je ime tvoje/ Milana, ona reče blago, i stvarno mi je drago/ Prezime? Ma nije bitno/ Ma bitno je mala, bitno/ Dovodiš mi četnike u kuću, imaš muda/ To nije sve stari, Milana je sa mnom i trudna/ Već treći mjesec, došli smo reći vama/ Pa onda idemo do njenog oca Milana/ I njene mame Jele/ Franjo, to je njihov život/ Nek naša djeca rade što god žele/ Došli smo reći mama prvo vama da ćemo se vjenčat’/ Ako se misliš sa njom vjenčat’/ Onda možeš mali komotno odjebat iz stana/ A obojica znamo da nemaš kamo/ On se samo diže sa stola pogleda Milanu i reče/ Milana hajmo, hajmo u pičku materinu odavde…

Kao i o većini ovdje navedenih izvođača, tako i o Edi Maajci ili Edinu Osmiću se može napisati poseban osvrt vezan uz ovu temu. Isto važi i za Edinog suborca Adnana Hamidovića, poznatijeg kao Frenkie. O Frenkiju su nedavno objavljena dva zanimjliva teksta ”(“Heroj generacije: Adnan Hamidović Frenkie” – Emir Imamović, “Soundtrack kolektivne pobune” – Srđan Čabrilo) povodom izlaska novog albuma “Troyanac”, pa ih ovom prilikom preporučujem.

Pjeva đubre, pjeva stoka refrene krvave - Damir Avdić

Nakon Ede Maajke i Frenkija logično na red dolazi Damir Avdić. Na svoja 4 do sada izdana albuma Avdić se dotiče mnogih neugodnih tema, od kojih mnogi okreću glavu, a među njima je i rat devedesetih, kao i njegove posljedice. Avdić to radi na jedinstven način kao niko na ex-YU sceni. Na svom prvom albumu „...od trnja i žaoka“ (2004.) se nalazi pjesma “Moj drug”: Moj drug je depresivan, ali nije lud /Moj drug je bio mlad, bio mlad za rat /Moj drug je bio mlad, bio mlad za nož /Moj drug je bio mlad , bio mlad za mir /Moj drug je bio mlad, bio mlad za laž /Moj drug je depresivan, ali nije lud /Moj drug je bio star na osamnaesti rođendan.

Na idućem albumu “Mrtvi su mrtvi” Avdić u pjesmi “Po asfaltu i betonu” je više nego jasan što misli o ratnim i postratnim vođama, atmosferi u društvu koju se kreirali, a mase ih vjerno slijedile: Po asfaltu i betonu naše zemlje silovane /Idu čete profitera, blago naše odnose /Zastave su skrojili, djecu su zadojili /Noževe razdijelili, groblja nam podijelili /Po šumama i gorama naše zemlje rasprodane /Nema više mladica, sve su vođe posjekle /Aerodrome gradili, avione spremili /Sunce naše spakovali, mezare nam utabali /Na radiju i TV-u naše zemlje izjebane /Pjeva đubre, pjeva stoka refrene krvave /Na radiju i TV-u naše zemlje izgažene/Igra đubre, igra stoka, puteve nam zametnuše.

Na trećem albumu “Život je raj” (2010.) se nalazi ”Bratstvo i jedinstvo”, pjesma koja je izazvala najviše reakcija od svih Avdićevih pjesama (na reakcije se Avdić osvrnuo u “Karam te” na svom zadnjem CD-u “Mein Kapital”).
Bratstvo-jedinstvo je završilo na dva flora /U masovnim grobnicama i koncentracionim logorima /Na kojem od ta dva flora želiš da ti sviram /Pičko jedna nostalgična /Jebo ti Jugoslavija majku /Jebo ti balkan beat majku /Jebo ti regija majku /Jebo ti Tito i oca i majku /Bratstvo-jedinstvo je završilo na dva flora /Pred streljačkim vodovima i masovnim koljačima /Na kojem od ta dva flora ti igraš /Pičko jedna nostalgična /Jebo ti Bijelo dugme majku /Jebo ti Lepa Brena majku /Jebo ti Džoni Štulić majku /Jebo ti Paket aranžman majku /Jebo ti komunizam i svastiku i majku /Bratstvo-jedinstvo je završilo /Vrijeme je da se upoznamo onakvi kakvi stvarno jesmo .
Pjesma je, kao što sam spomenuo, izazvala zaista dosta reakcija, od oduševljenja do zgražanja. Jedino u što sam siguran je da nakon što je došlo vrijeme u kome bratstvo-jedinstvo više nije in, definitivno smo se upoznali onakvi kakvi stvarno jesmo.

Sreća i sloboda u lancima - KUD Idijoti

Ostale su samo sjene/ Glupost je ipak pobijedila/ Ostali su neki junaci/ Sreća i sloboda u lancima/ Glupost je neuništiva… pjevali su Idijoti u pjesmi “Glupost je neuništiva” na istoimenom albumu iz 1992. godine. Rat u Hrvatskoj je doveo do jačanja nacionalizma i sve veće netolerancije prema manjinskim grupama, a uz sve to sve je prisutniji i povijesni revizionizam i toleriranje neofašistigkih tendencija, koje su uostalom bile prisutne u svim državama nastalim raspadom Jugoslavije, a KUD Idijoti su bili među rijetkima koji su imali muda pjevati o tome. Kao što su to napravili u pjesmi “Delamo skifo”: Samo sam gledao, ponešto predvidio/ Nisam ništa razumio, jer ti si uvijek kriv/ Kada meni loše je, to je zbog tebe/ Sve što je bilo i biće, ti si kriv./ Curi ratna pjesma, curi ratni poklič hoj hoj hoj/ Curi ratna pjesma, curi ratni poklič u boj, u boj, u boj/ Tjeramo pravdu.
“O'bella ciao“ i “Bandiera Rossa“, stvari su koje su izvodili još osamdesetih, su ostale neizostavan dio koncertnog repertoara i u devedestima i novom mileniju, poruka je jasna – protiv zaborava, protiv fašizma u svim manifestacijama!

1995. Idijotima izlazi, po meni najjači njihov album, “Megapunk”, koji donosi pregršt pjesama koje hrabro i plastično opisuju ratnu psihozu i stanje u društvu devedesetih.
Red i palice uvijek idu skupa/ Živimo pod zvonom, to svako zna/ Nema odavde bježanja (“Red i palice”); Sjaj je samo jedan i jedini/ Ti nisi taj, a tko će te uvjeriti?/ Hulje i ulizice padaju ničice/ Pred tvojim sjajem i tvojom pojavom (“Sjaj”); Bandijera uvijek ista/ Ima dvije strane/ Za prije i za kasnije/ Sad je to kasnije/ I pjesme su nešto mračnije (“Marjane, Marjane”) je tek dio onoga što nudi “Megapunk”.
Najmračnija i “najkontroverznija” pjesma na albumu je “Božina”. Zašto je to tako pokazat će sljedeći stihovi: Dan prije je na trgu bilo nešto/ A, ste bili, ste vidjeli koliko ljudi/ I svi aplaudiraju i viču bravo/ Ma ne smi se vidit da si nezadovoljan./ Ja sam prvi put na trgu bija davno/ Prid 50 i fors i više lit / Mlad kao i vi sada, vraga i mlaji/ I ne sjećam se baš dobro svega/ Bilo nas je strah/ Moralo se mučat/ Da li neki sluša te ti nisi moga znat/ Je bija fašizam je…
Mnogim poštovateljima Idijota, uključujući i mene najbolja stvar sa “Megapunka”, a definitivno među boljima u njihovoj diskografiji je “Ali nije to još gotovo”:
Srce mi je nestalo, postajem što nisam želio
Zar to se zove sudbina, kakva mižerija
Kada padne noć ja nestajem
Nemam za čim da tugujem, ovdje se samo luduje
I ako odem, otići cu zauvijek…


I na narednim albumima (“Cijena ponosa” iz 1997., te “Remek-djelo” iz 2001.) Idijoti nastavljaju bez ustezanja progovarati o problemima društva, od kojih ogromna poslušna većina bježi kao od vraga, kao npr. u pjesmama “Jebem ti rat”, “Ja sjećam se”, “Mir no alternative”, “We salute you”, ali je to na albumu “Megapunk”, kao ni na jednom drugom, bilo koncentrirano i koncepcijski zaokruženo, i po meni se s pravom za “Megapunk” može reći da funkcionira kao mračni soundtrack devedesetih.

I za sam kraj ovog teksta odabrao sam stihove pjesme “Jebem ti rat”, nekako mi se najprikladnije čini s njom završiti ovaj tekst:
Jebem ti rat, ti jebem
Da ti jebem ti rat, ti jebem
U zagradi da ti jebem ti rat
Postoji li pjesnik veći
Koji će to ljepše reći
I ako ga toliko boli
Neka samo izvoli
Jebem ti rat, ti jebem
Da ti jebem ti rat, ti jebem
U zagradi da ti jebem ti rat
Postoji li cenzor
Koji bi to da spriječi...

29.11.2012. u 20:23 • 1 KomentaraPrint#

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.



< studeni, 2012 >
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30    

Travanj 2020 (1)
Listopad 2019 (2)
Kolovoz 2019 (1)
Svibanj 2019 (1)
Siječanj 2019 (2)
Srpanj 2018 (1)
Svibanj 2018 (1)
Prosinac 2017 (1)
Studeni 2017 (2)
Kolovoz 2017 (1)
Lipanj 2017 (3)
Svibanj 2017 (2)
Ožujak 2017 (1)
Veljača 2017 (2)
Prosinac 2016 (1)
Rujan 2016 (1)
Svibanj 2016 (1)
Travanj 2016 (1)
Ožujak 2016 (1)
Veljača 2016 (2)
Siječanj 2016 (3)
Listopad 2015 (1)
Siječanj 2015 (2)
Prosinac 2014 (1)
Studeni 2014 (1)
Listopad 2014 (2)
Rujan 2014 (1)
Kolovoz 2014 (1)
Lipanj 2014 (3)
Svibanj 2014 (2)
Ožujak 2014 (2)
Veljača 2014 (4)
Siječanj 2014 (1)
Prosinac 2013 (4)
Studeni 2013 (2)
Listopad 2013 (2)
Rujan 2013 (2)
Kolovoz 2013 (1)
Srpanj 2013 (1)
Lipanj 2013 (4)
Svibanj 2013 (4)
Travanj 2013 (3)
Ožujak 2013 (5)
Veljača 2013 (3)
Siječanj 2013 (4)
Prosinac 2012 (5)
Studeni 2012 (3)
Listopad 2012 (4)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv


Komentari da/ne?

Opis bloga

Komentiranje svega i svačega.

Kontakt mail :
hocemocenzuru@gmail.com

Linkovi

Hoćemo cenzuru - Kud Idijoti

Dosta je bilo splačina, pornića i drkačina
Dosta je bilo svakakvih lažnih informacija
Kako se živi kad se ne radi
Tko je u minusu, a tko u blokadi
Kao, lova ne vrijedi, ali dobro se kupuje
Ne znaš više kome da vjeruješ.

Dosta je bilo gluposti, šund stripova i ...
Propalih književnika i suludih pjesnika
Želim, želim nešto novo
Želim nešto pametno
Sistemski dotjerano
Moćno, moćno i nevidljivo.

Hoćemo, hoćemo cenzuru
Hoćemo, hoćemo cenzuru.

Fašisti i ljevičari
Treba sve očistiti
Od nemoralnih ljubavi
Što to sve ekran trpi
Našminkane bolnice
Novinarske kritike
Orgazam pred kamerom u vašim domovima
Potrebna je intervencija.

Hoćemo, hoćemo cenzuru
Hoćemo, hoćemo cenzuru.