hocemocenzuru

ponedjeljak, 07.08.2017.

Biseri sportskih (su)komentatora

Zadnjih dana sam intenzivnije pratio sportska događanja (razni TV kanali, štampa, internet) i naletio na nekoliko besmislica (pa i laži), izrečenih od strane sportskih komentatora i sukomentatora. Pa da krenemo redom (bez navođenja medija i osoba, jer ne znam imena svih autora dole pobrojanih mudrosti):

Otišli kući po broncu

Nakon što je vaterpolo reprezentacija Hrvatske pobijedila Srbiju u polufinalu svjetskog prvenstva u Budimpešti u vijestima se moglo čuti kako je Hrvatska na taj način poslala reprezentativce Srbije kući. No nakon što su poslani svojim kućama, reprezentativci Srbije su na samo njima poznat način pobijedili u borbi za 3. mjesto, te na dodjeli medalja stajali na pobjedničkom postolju tik pored vaterpolista Hrvatske. Da smo u polufinalu (a ne u finalu kao što se to desilo) dobili Mađarsku bila bi dilema da li smo ih poslali ili ostavili kući.

Najveći derbi Kraljevine Jugoslavije?

U nekoliko medija mogla se čuti/pročitati statistika vezana uz dosadašnje utakmice Dinama i Hajduka u koje su uračunate i utakmice odigrane u Kraljevini Jugoslaviji?! Podloga za to je odluka NK Dinamo (koja je donesena nedavno) da se, bez ikakvog smislenog razloga osim vjerojatno onoga da budu stariji klub od Hajduka, proglasi nasljednikom Građanskog. No neosporna činjenica je da je Dinamo osnovan 1945., a ostaje u zraku visiti i pitanje gdje se u međuvremenu zagubio HAŠK. Tako je zadnja pobjeda Dinama ispala stota protiv Hajduka, jer su dodane i pobjede Građanskog. No nigdje se nije dalo objašnjenje zašto utakmica ova dva kluba nije bilo između 1941. i 1945.

Još nije emigrirala, a kad će ne zna se

Predstavljajući kubansku atletičarku za vrijeme prijenosa svjetskog prvenstva u atletici u Londonu, naš vrli komentator je rekao „još nije emigrirala“, dodao da se samo šali i nasmijao se sam sebi. Zaista je šteta da ovako duhovita osoba nije angažirana kao kolumnista na recimo dnevno.hr ili liberal.hr. Uostalom zar da od silnih sportskih komentatora jedini kolumnista bude onaj koji je najpoznatiji po izvještačenom urlikanju?

Pogled u (bolju) budućnost

Sukomentator u studiju je zamoljen za mišljenje da li je u redu da londonska publika zviždi Gatlinu (pobjedniku na 100 m), jer je dvaput kažnjen zbog dopinga. Odgovor je bio da je on svoje kazne odradio i da nije korektno da mu se zviždi. Odgovor ne bi bio sporan, da nije bilo dodatka da je razlog za to što su evropske nacije okrenute prošlosti, dok su Amerikanci okrenuti budućnosti?! Argument je toliko jak da ostavlja bez teksta! Dakle, Prošlost – Budućnost 0:1.

Nek ti kušin ne bude kaktus

U skoku s motkom broncu je uzela predstavnica Venecuele, što onaj isti autor šale o emigriranju prokomentirao da nas to ne treba puno čuditi, jer ona ipak živi i trenira u Poljskoj, te je to glavni razlog njenih dobrih rezultata. Broncu je s njom podijelila predstavnica Kube, no nismo čuli informaciju gdje živi i trenira, a šala o emigriranju je već bila potrošena, pa smo ostali bez komentara o uspjehu kubanske atletičarke. Šteta, jer moglo se poentirati sa pošalicom „Venecuela i Kuba, dva oka u glavi“. Dok bi (hm) dosjetka o „prsta dva jedne ruke“ pretpostavljam ipak bila neukusna.

I kao šlag na tortu, iako se ne radi o sportskom novinaru, u najavi dnevne informativne emisije, voditelj je rekao da je Stipe Žunić osvojio medalju u „bacanju kugle udalj“.
Unatoč recentnoj produkciji ovakvih bisera, još uvijek nenadmašan ostaje onaj Igora Štimca od prije nekoliko godina, koji je u najavi utakmice između Češke i Poljske, rekao da se radi o reprezentacijama dvije zemlje koje su bile u istoj državi, a sada moraju igrati jedni protiv drugih. No kako je krenulo možda uskoro i on bude skinut s trona.

I za sam kraj: da li se kaže „skok s motkom“ ili „skok s motkom uvis“?

07.08.2017. u 20:28 • 4 KomentaraPrint#

srijeda, 14.06.2017.

Mamić & Modrić: Ako možeš zaboravi

Gdje da kreneš u ovo strašno doba, nemaš gdje
Sam u tom dresu nogometne zvijezde
Milijuni eura za tvoja loptačka umijeća
Daj makar svjedoči za svog anđela na dlanu
Zaboravi ako možeš...

Otmjeno podijeljena svota, to ti je
Kao aneks ugovora malo tijesan za dvoje
Kao optužnica kada se raspada
Evo spasi me kao pizda na sudu
I zaboravi ako možeš...

Gdje da kreneš u ovo strašno doba, nemaš gdje
Tebi svaki sud ovog svijeta tijesan je
Idi sa lažnim iskazom
Idi i putuj s prljavim obrazom
I spasi me kao pizda na sudu
I zaboravi...

14.06.2017. u 01:32 • 6 KomentaraPrint#

utorak, 13.06.2017.

Panker u Redakciji kulture

Gordan Nuhanović je pisac, novinar, panker, voditelj i suradnik emisija o kulturi. Između ostalog je radio priloge za „Pola ure kulture“, tipični primjer desno orijentirane emisije, u kojoj se vode klasični obračuni sa svim što ne misli desno i nacionalno, kao i brani neobranjivo (klerikalno interesne strukture na zagrebačkom sveučilištu). Njegovi prilozi su išli u istoj emisiji sa umotvorinama Zlatka Viteza (koji je, valjda polupijan, grlio statue pisaca i pričao s njima u prilozima za tu emisiju), Ive Banca i Slobodana Prosperova Novaka. Pankerski, nema šta!

Zadnji primjer dovoljno govori o Nuhanoviću. Suvoditelj je emisije o knjigama, predstavlja se knjiga od preko 2000 stranica, suvoditeljica kaže da za pročitati je treba uzeti godišnji odmor, Nuhanović dodaje „ili biti zaposlen u javnim službama“, i nasmije se sam svojoj dosjetki. Bravo Gordane! Kako je lijepo ići uz dlaku mainstream medijima, jer je naravno poznata stvar da su u javnim službama sami neradnici, bez imalo propitivanja o razlozima takvog većinskog stava medija – pankerski, nema šta!

Zato ovakva britka dosjetka zaslužuje da ne bude zaboravljena, te upućujem apel Hrvatskoj udruzi poslodavaca, Nenadu Bakiću, Mati Rimcu, Emilu Tedeschiu i ostalima (lako ih je prepoznati): nemojte da ovo ostane zaboravljeno, dio svog, teškom mukom i svojom genijalnošću, stečenog novca usmjerite za izdavanje neke buduće Nuhanovićeve knjige (ili bar zbirke kolumni). Uostalom znamo da je izdavaštvo u krizi, a kad se već pomažu nadareni etablirani bendovi i školarci, zašto ne pomagati i Nuhanovića. Vjerujem da će to za njega biti napredak - iz lige za opstanak direktno u ligu za prvaka. Pankerski, nema šta!

13.06.2017. u 00:48 • 2 KomentaraPrint#

ponedjeljak, 05.06.2017.

Muzičari o muzičarima

Nerijetko su na domaćoj sceni muzičari posvećivali pjesme drugim muzičarima, ili ih spominjali u svojim pjesmama, a u nekima tek uzgred očešali. Ovo je kratki, i naravno nepotpuni, pregled takvih pjesama. Pokazuje se da se u većini pjesama radi o ismijavanju kolega sa scene, a u nekim slučajevima se radi o muzičarima koji su bili članovi istih bendova. No naravno ima i stvari u kojima se radi o istinskoj posveti, punoj poštovanja, nekom autoru.

Bedževi, kožne hlače i tambure

Krajem sedamdesetih Jura Stublić je bio član Azre, no nakon sukoba sa Štulićem napušta grupu, a s njim odlaze i ostali članovi grupe (i uskoro oformljuju grupu Film), ostavivši Štulića samog, primoravši ga da traži nove članove benda, nakon svega toga nastaje najpoznatija postava Azre (Štulić, Leiner, Hrnjak). Nekoliko godina kasnije dolazi do „osvete“ - Štulić piše pjesmu o Stubliću „Roll over Jura“, koja će se naći na „Filigranskim pločnicima“ (1982.):
Živi u Sesvetskom Kraljevcu i zovu ga Jura
Ako te to baš zanima on se dobro fura
Obožava bedževe, kožne hlače i tambure
Pa viče yeah, yeah
Sve bi dao da se proslavi i tu nema tajni
Da ga žene lijepo gledaju i da postane glavni
Ima dosta godina, svirka mu je zadnja prilika...


Milić vs. ošišani Bregović

Milić Vukašinović je jedno vrijeme, prije nego je osnovao Vatreni poljubac, bio bubnjar Bijelog dugmeta (na albumu „Eto baš hoću!“). Početkom osamdesetih Bregović pod utjecajem novog vala mijenja zvuk Dugmeta, što se osjeti na albumu „Doživjeti stotu“ (1980.). A sve je to bilo popračeno i skraćivanjem kose. To je sve prokomentirao Milić Vukašinović na albumu „Živio Rock 'n' roll“ iz 1982., pogotovu u pjesmi „Poštovani Ska Ska“:
Poštovani ska ska, ti si glavni, ti si sada fol
Poštovani ska ska, sad se igramo samo na tvoj gol
Ne zamjeraš mi valjda što još uvjek sviram rock’n’roll
Poštovani ska ska, frizura ti je kratka, ti si šik
Poštovani ska ska, sad ekranom vlada tvoj lik
Žao mi je, ali ipak ne možemo ja i ti...


Milić se Bregovića dotakao i na još dvije pjesme s istog albuma, jedna od njih je „Živio Rock 'n' roll“:
I moj stari drug se ošiš'o
Sad maše gitarom k'o Houra
Nije to zbog love, nije
On se samo osjeća mlad...


Druga je „Sad se vidi, sad se zna“:
Podmlađene stare face
Nova moda, novi friz
To se njiše, to gitarom maše
Sve bivši rokeri, vidi ti njih
...
Sad preko noći rokeri mijenjaju stil
Sad preko noći svak' je moderan tip
Sad veterani preziru minuli rad
Zbog slave sad je svako otkačen i mlad
Sad se vidi sad se zna ko je pravi ko je šljam...


R'n'r idol

1985. Elvis J. Kurtović & His Meteors izdaju odlični album „Da Bog da crk'o rok'n'rol“, na kom se nalazi pjesma „Idol“, najvjerojatnije posvećana Miliću Vukašinoviću (nemam neki dokaz za to, ali ne vidim kome drugom bi ova pjesma mogla biti posvećena), pjesmu otvaraju stihovi:
Bio je moj idol i ja sam kupov'o sve njegove ploče
Sad mu plaćam duplu ljutu i pitam ga kad će prestat' da loče...

Izraz r'n'r se inače često nalazi u imenima albuma i pjesama Vatrenog poljupca, pa ima neke pravde u tome da je ova stvar završila na albumu nazvanom „Da Bog da crk'o rok'n'rol“. No Milić Vukašinović se ipak pokazao kao neuništiv (što su potvrdile i godine koje su došle nakon ove pjesme):
Svi njegovi sviraju u simfonijskom orkestru, ošišali su kose i skratili brade
Samo on je ostao tu da pokupi prašinu sa barikade
Vikali su mu „Bježi s puta, prošlo je tvojih pet minuta“
Smješkao im se izdaleka, znao je da i njih isto čeka...


O ženama (i Hariju)

Kratku povijest za početnike o pogledima domaćih muzičara na žene napravio je Rambo Amadeus u pjesmi koja se zove (naravno) „Žene“:
Kićo Slabinac je sjek'o vene
zbog jedne divne, crne žene
A Bora Čorba pati zbog žena
Što su im tijela obnažena
Guzate, sisate, lomne u struku
Zbog njih razvija desnicu ruku
Miroslavu ruka podrhtava
Dok mu žena mirno spava
O tugo jesenja
A Brega pati zbog izvesne žene
Insektima zaražene
Pediculis pubis
Mom kolegi sa ljubljanske scene
Nedostaje pravi pogled na žene
On uporno naziva ženstvenim žene...


Na veliku popularnosr koju je imao Hari Mata Hari krajem osamdesetih i početkom devedesetih Rambo je reagirao pjesmom „Halid invalid Hari“, u kojoj pratimo uzbudjlivo iščekivanje koncerta iz vizure jednog osnovnoškolca:
A onda je na daske koje život znače
Izašla neka fukara i počela da skače
Drkadrkađon drkadrkađon drkadrkađon drkadrkađon
Raja je krenula da se pali i žari
Jer to je bio glavom i bradom Halid Invalid Hari
Ja sam se njemu obradov'o jako
I viknuo „majko 'oću l' i ja ovako?“
A majka me u glavu kišobranom ošine
I ljutito kaže „'oćes kurac, sine“...


Kad je Rambo u pitanju postoji jedna zanimljiva priča vezana za njega i Vesnu Zmijanac. U pjesmi „Intelektualac“ imaju stihovi „Neću da budem intelektualac...hoću da opalim Vesnu Zmijanac“. U jednom intervjuu Rambo je rekao da ga je par godina nakon toga Vesna nazvala, naravno bio je iznenađen, jer je tražila od njega da joj napiše pjesmu, Rambo ju je pitao za „Intelektualca“, na što je ona odgovorila da joj to ne smeta i da joj je ta pjesma OK. A uskoro su snimili i duet.

Benzin, autoput, bejzbol, ragbi, brzina i r'n'r

Sredinom devedesetih često se vrtila pjesma „Benzina“ („Ti si moja benzina,hajde da se volimo/ Jer meni treba kerozina, budi moje gorivo“), bila je to definivno loša faza Massima Savića. KUD Idijoti 1995. izdaju odlični „Megapunk“ na kom se nalazi i zafrkancija na Massimov račun – „Benzin, bejzbol i rok-en-rol“:
Hajde bejbe, sa mnom pleši
Da da, ti si ta
Digni noge i ne griješi
Da da, ti si ta
Ja sam taj što mrda guzom
Ja sam taj što mogu brzo
Plesat cijeli dan i noć
Ja pišem pjesme o benzini
Autoputu i brzini
Pula-Trst autoputem stižem
U shopping lagano ukližem
Ja mogu vozit' cijeli dan i noć
...
Ja pišem pjesme o radiju
Rokenrolu i ragbiju
Ja sam taj što se stalno vuče
Momak koji nije kod kuće
Nikada po cijeli dan i noć...


Edo uzvraća udarac

U pjesmi „Uši zatvori“ Edo Maajka je reagirao na sramotne izjave raznih estradnjaka koje su bile upućene njemu („jel me smeta što mi Vuco reko da sam Turčin... zašto je Alka rekla da joj preko TV-a smrdim“), a pjesmu je iskoristio da se s razlogom očeše o još neke estradne zvijezde i zvjezdice, tako da je kao „kolateralna žrtva“ završio i Miroslav Škoro („onog što ne zna pjevat i svaka pjesma mu je o žitu“).
No tu se našlo mjesta i za pohvale kolegama sa scene:
Ako je Frenkie bolji onda da l' me to smeta?
Da ll me smeta što nisam bolji od TBF-a?

I na kraju ide završna poruka estradnjacima da ga ostave na miru i ne slušaju ako im smeta:
Ljudi takav sam, jesam, bolje ne znam
Dobar i sjeban al' iskreno repam
Neprilagodljiv i nepovodljiv
Ako ti ne valjam uši zatvori
Slušaj folk, slušaj dance, slušaj house i ostatak scene
Niko vas ne tjera ljudi da slušate mene...


U pjesmi „Prži se srce moje“, duhovitom prikazu kako funkcioniraju odnosi na estradi Edo se dotakao mnogih „kolega“, tako se u njoj pominju usne Mladena Burnaća, frizura Vlade Kalembera, brkovi Miše Kovača i Dražena Zečića, a najzanimljiviji dio pjesme je ismijavanje pomame za duetima koji donose hitove:
Za potpuni uspjeh trebamo duet s bosancem
Dinom Merlinom, Žerom ili Edom Maajkom
...
Ma odpjevaće Žera, daćemo mu konjak...


Cijeli život za ideju

Sve ti je ravno do dna u zemlji tulipana
Jer sve si dalji od laži i demona Balkana
Gdje su ti davni ljudi, u kojem vremenu žive
Prokleta divlja plemena, tu jedni druge još krive
A pjesme pjevaju djeca, nadu čuvaju novi, nazovi

Kada posisaš sva vesla tada Nikola si Tesla
S pravom možeš reći da je struja tvoja
Cijeli život za ideju, tvoje riječi su u spreju
Zato nemoj da te puca paranoja


Pregled je počeo, pa će i završiti sa Štulićem. Pjesma je naravno „Tesla“, grupa je Letu štuke. Ovako o nastanku pjesme govori njen autor Dino Šaran:
„To je posveta metaforički Štuliću, Nikoli Tesli i svim ljudima koji su dali ‘cijeli život za ideju’, koji nisu kalkulisali, nisu bili menadžeri već stvaraoci, ljudi od ideje. Paralelno sam čitao biografije Tesle i Štulića i onda mi se desio neki kvrc u glavi i napisao pjesmu. Nalazim puno sličnosti izmedju njih dvojice, svaki u svom vremenu se bavio različitim stvarima, ali su na intuitivnom nivou bili jako bliski.“

Koliko košta sloboda, čime se ona mjeri
Bez zemlje, para i roda u svojoj privatnoj vjeri
Istina davno rečena, svi ispunjeni snovi, zaplovi

Kada posisaš sva vesla tada Nikola si Tesla
S pravom možeš reći da je struja tvoja
Cijeli život za ideju, tvoje riječi su u spreju
Zato nemoj da te puca paranoja

Svi na ulice, dižimo guzice
Jer svijet je u nama a ne u kulama
Svi na ulice, nek' padnu ubice
Spalimo zastave sve, mašimo ćunama

05.06.2017. u 22:04 • 3 KomentaraPrint#

utorak, 23.05.2017.

Nećeš u Maribor

U Štajerskoj, gdje teče rijeka Drava
Zabranila koncert gradska uprava

Na preporuku policije stiže objava
Neće u Mariboru pjevat' roker ustaša

Skoči Kolinda, Plenki, a i ministrica kulture
Da Perković Marku daju svoje potpore

Osuđuju zabranu dužnosnici složno svi
Za slobodu pjevanja braćo borimo se mi

Čujte Slovenci, bando cenzorska
Slušaćete pjesmu koja ljude spaja

Stići će vas naša pjesma to već svatko zna
Od Bleiburga će se čuti sve do Marburga

A Kodžak odgovara s Trga svobode
Nećeš pjevat' u Mariboru, nisi ni prije

Oj Perkoviću Marko, ustašo iz Čavoglava
Možeš zaboravit' da ćeš ovdje pjevat' ikada

23.05.2017. u 00:30 • 0 KomentaraPrint#

utorak, 09.05.2017.

TOP 5 domoljubnih pjesama

5 Nikita & Papageno – Kapučino u Kninu

Svoj vrhunac cro dance scena je imala u devedesetima, te je očekivano dala svoj obol domoljubnoj pjesmi u Hrvata, te bi bilo nepravedno ako nekoga s nje ne bi uvrstili u Top 5. Za njenog predstavnika na listi je odabrana pjesma „Kapučino u Kninu“ u izvedbi Nikite i Papagena, koja je zbog gore navedenoga u ovom izboru ipak za dlaku dobila prednost u odnosu na respektabilne domoljubne opuse Ive Fabijana i Dražena Zečića. A prednost je dobila i zbog spota snimljenog naravno u Kninu, u kom uz atraktivnu Nikitu moženo vidjeti Papagenovu vještinu rukovanja mačem dok izvikuje imena hrvatskih regija. Stihovi ove pjesme su dokaz da se i najdublje emocije mogu prenijeti jednostavnim riječima:
Hrvatska, moja ljubavi, jedina domovino
Volim te, tvoje planine, more i livade
Hrvatska, moja ljubavi, znaj da uvijek ću tebe voljeti
I zato idemo na kapučino, još jedan kapučino
Kapučino pijemo u Kninu...

4 Jura Stublić – E moj druže beogradski

Pjesma, objavljena 1992., domišljato počinje ljubavnim uspjesima junaka pjesme (naravno hrvatskog vojnika) vezanim uz beograđanke i novosađanke („Lijepe cure beogradske, kako ste se ljubit znale/ Još se sjećam kose plave novosadske moje male“), i pomalo vuče na sjetne ljubavne stvari koje je Stublić radio u osamdesetima, no nastavlja se pominjanjem zajedničkog pjevanja „Zdravo Djevo, kraljice Hrvata“, što je izazvalo nemalo iznenađenje kod mnogih, jer je uvriježeno mišljenje bilo da se radi o zabranjenoj pjesmi, zbog čijeg se pjevanja išlo u zatvor, a po Stubliću ispada da se pjevala posvuda i naveliko, no to bih sad ostavio po strani, kao što pametni i mudri rekli to treba ostaviti povjesničarima, pogotovo onima iz Hrvatskog instituta za povijest. No najupečatljiivji i najdirljiviji dio pjesme je o ratnom susretu nekadašnjih prijatelja na suprotnim stranama, gdje srpski vojnik nikako ne može pogoditi hrvatskog („Pustit ću ti metak prvi, vi budite uvijek prvi/ Drugi ću ti oprostiti, treći će me promašiti“), dok nasuprot tome hrvatski vojnik sve čini da protivničkog vojnika ne upuca, ali ga, valjda uz pomoć Sile, na kraju ipak pogađa („A ja neću nišaniti i Bogu ću se moliti/ Da te mogu promašiti ali ću te pogoditi“). A da je ovakav pjesnički postupak Stublića imao dalekosežan utjecaj vidljivo je i iz patriotske pjesme Dine Merlina „Vojnik sreće“ čiji stihovi kažu: „Ja sam vojnik sreće, mene metak neće“.

3 Miroslav Škoro – Mata

Pjesma koja ima sve (ili skoro sve) što domoljubna pjesma može i treba imati. U njoj se spominju domovinski rat („Onda je došla devedeseta, otac reče sad il' nikada), misa jutarnja, a tu je i više nego poželjna doza žalovanja nad sudbinom NDH („Otac nije za njega ni znao s križnog puta kad se vratio“). A kad se tome još dodaju sastojci tipične za tamburaške pjesme kao što su konji i seoske babe onda dobijemo svehrvatski hit, bez kojeg ne može proći niti jedna poštena hrvatska svadba. Škoro je dao izuzetno veliki doprinos hrvatskoj domoljubnoj pjesmi, za to su dokaz pjesme kao što su „Ne dirajte mi ravnicu“, „Sude mi“ i „Svetinja“, ali među svim tim draguljima domoljubnog glazbenog stvaralaštva u Hrvata „Mata“ zasluženo zauzima posebno mjesto i na ovoj listi dobija prednost u odnosu na ostale navedene pjesme.

2 Milo Hrnić – Kome bi šumilo (more moje sinje)

Još jedna od domoljubnih pjesama s početka devedesetih koja je preživjela test vremena, često izvođena na sportskim priredbama, pogotovo na utakmicama nogometne i rukometne reprezentacije, na kojima je odjekivalo „Kome bi šumilo more moje Sinje da Hrvatske nije...“. U pjesmi je na originalan način vodena masa kao što je Jadransko more iskorištena u domoljubne svrhe, i ne treba se obazirati na prigovore raznih zlobnika da to isto more šumi i recimo Crnoj Gori i Italiji između ostalih, a neki se čak usuđuju upozoriti da je kroz povijest šumilo i hm nekim drugim državama, mada je sasvim legitimno izraziti bojazan kome će šumiti u budućnosti ako se nastavi sa iseljavanjem stanovništva. A i tokom devedesetih je ova pjesma, kad su se u Dalmaciji dešavale stvari kao što su Feral, Dalmatinska akcija, te animozitet navijača Hajduka prema Tuđmanu zbog protežiranja tadašnje NK Croatie, došla kao kec na desetku potvrde pravovjernosti Dalmacije, te njene odanosti hrvatstvu, što je izraženo u stihu „Sve, sve to dobro zna moja Dalmacija!“. Samim tim je vrijednost ove pjesme još veća. Nema sumnje da će se ova pjesma iz davnina i dalje pjevati.

1 Zlatko Pejaković – Nemoj Dunave

Mada je „Tamburica i mandolina“ („Iste smo pjesme, dušo, mi svirali/ Tamburicu ja, mandolinu ti/ Iste su pjesme naše o ljubavi/ U Dalmaciji i Slavoniji/ Dalmacija je branila Slavoniju/ Slavonija Dalmaciju...“) bila izgledan kandidat za uvrštenje na ovu listu, ta čast je ipak pripala drugoj pjesmi koju interpretira Zlatko Pejaković, i ne samo to već je došla na prvo mjesto liste. Kao i u pjesmi na broju 2, i ovdje je u domoljubne svrhe iskorištena vodena masa, ovaj put se radi o Dunavu. Navedenoj rijeci je upućena molba da ne tretira jednako svoje dvije obale:
Nemoj, nemoj, nemoj Dunave
Ljubiti jednako obje strane tvoje obale
Molim, molim, molim Dunave
Desnoj strani budi ti, budi joj nježniji.
Autor pjesme je Mario Mihaljević, koji je nekoliko godina prije Dunava bio i koautor pjesme „Vozovi, vlakovi“ (... k'o naši miješani brakovi/ Neka mi neko pokaže znak/ Gdje voz se pretvara u vlak“). No samo nekoliko godina kasnije odgovor na pitanje gdje voz prelazi u vlak (i obratno) nam je (kao i sam sebi) dao Mihaljević pjesmom „Nemoj Dunave“, koja je na neki način i reakcija na „Vozove, vlakove“.
No nedavno je došlo do još jednog obrata, krajem prošle godine Mihaljević se videom obratio hrvatskim i srpskim poglavarima, koje je nazvao govnarima, te im između ostalog poručio i ovo: „Još ne uspostavismo ni veze što su se srušile još nam se nisu ni ratne suze posušile a vi se kao nešto riječima ćuškate i opet nas jedne protiv drugih huškate?“.
No unatoč navedenim obratima, zbog svoje snage, koja se najviše crpi u isticanju povezanosti prirodnih ljepota Lijepe naše i ljubavi prema domovini ljudi koji u njoj žive, ova pjesma zaslužuje biti na vrhu liste domoljubnih pjesama.

09.05.2017. u 23:37 • 2 KomentaraPrint#

nedjelja, 19.03.2017.

Rekli su o Todoriću

Ivan Zvonimir Čičak:
"Ne vidim u čemu je problem s tim Todorićevim kreditima. Je li vi znate koliko vrijedi takav jedan dvorac? Pa ti dvorci vrijede čitava bogatstva. Zašto netko ne bi mogao dići dva kredita na istu nekretninu... Hrvati zavide Ivici Todoriću jer je uspješan privrednik. Meni to nije nikakav problem, pitanje je samo otplaćuje li on taj kredit uredno. Ako ga otplaćuje, onda je sve u redu."
(Svibanj 2010.)

Radimir Čačić:
"Todorić zaslužuje maksimalnu pažnju i respekt, kao poslovni čovjek koji je u ovoj zemlji dao izvanredne rezultate i koji je doveo tvrtke u svom sustavu do svjetske razine."
(Svibanj 2012.)

Jakša Barbić:
"Mediji će rado pisati o njihovim velikim aferama, ali ne i o velikim njihovim uspjesima...
To što je otac pomagao Ivici Todoriću savjetima, to je samo savjet! Isto tako i Emilu Tedeschiju. Ni Todoriću ni Tedeschiju tate nisu ostavile gomilu poduzeća, startali su od nule."
(Lipanj 2013.)

Nenad Bakić:
"Svi oni koji misle da bi se Agrokor ovako razvijao bez strategije moraju razumjeti razliku između fokusiranog privatnog vlasništva i državnog, odnosno što znači privatno vlasništvo, a što državno, na primjeru Agrokorove ponude za preuzimanje Podravke tamo negdje 1997. ili 1998. ako se ne varam (molim onoga tko se sjeća bolje da me ispravi ili dopuni), kada je nudio (ako se ne varam) 400 kn po dionici (bila se digla sindikalna i lokalnopolitička buna, tvz. ‘klausovština’, pa je čovjek razumno odustao). Možemo li zamisliti što bi Podravka bila danas da ju je Agrokor preuzeo. Bi li dionica vrijedila možda 2000 ili 4000 kn ili 225 kuna kao što je danas, uz potrebu za dokapitalizacijom (za one koji su manje upućeni, vrijednost dionice odražava vrijednost, odnosno snagu tvrtke, a nije samo neka špekulativna varijabla). A pri tome trebamo uzeti u obzir da je u to vrijeme npr. Vindija bila možda petinu ili desetinu veličine Podravke, a danas je veća od nje. Koliko je tu izgubljeno vrijednosti, radnih mjesta, poreza? Jasno je da su mnogi sretni što se to nije dogodilo jer bi Todorić bio još bogatiji. A najsretniji su lokalni kokošari koji su i dalje mogli nesmetano cuclati s tuđe sise."
(Lipanj 2013.)

Davor Štern:
"Tuđmanova ideja o 250 bogatih obitelji bila je odlična. To je, zapravo, istina. Svaku zemlju u svijetu nosi par stotina ili par tisuća bogatih obitelji, ovisno o veličini i broju stanovnika. To je tako. Da imamo još 50 Todorića, bili bismo fantastična zemlja."
(Siječanj 2015.)

Ninoslav Pavić:
"Todorić nikakve veze s EPH nije imao. Pametni poslovni ljudi bježe daleko od medija, jako daleko od medija, i nastoje se što manje pojavljivati u njima te imati što manje veze i s vlasnicima medija i s novinarima. Tako i Ivica Todorić i Ante Vlahović te svi ljudi kojima i najmanja ideja da imaju veze s novinarima stvara ogromne probleme...Ne vidim zašto bi se objavljivali kritični tekstovi o Ivici Todoriću."
(Siječanj 2017.)

A cijenjenom publikumu ne preostaje ništa drugo nego i dalje stajati mirno i upijati svaku riječ koju izgovore gore spomenuti eksperti.

19.03.2017. u 21:52 • 1 KomentaraPrint#

petak, 10.02.2017.

Osjetilo se

8.02. se navršilo 25 godina od prvog sudjelovanja Hrvatske na Olimpijskim igrama, to se desilo u Albertvilleu na Zimskim olimpijskim igrama 1992. Tada je voditeljica misije hrvatske reprezentacije bila Sanda Dubravčić, nekada vrhunska klizačica, s nizom sjajnih rezultata, među kojima su srebro na evropskom prvenstvu i 10. mjesto na ZOI (u Sarajevu). Tim povodom Dubravčić je izjavila:
„Danas je i dan kada sam, prije 33 godine, upalila i olimpijski plamen u Sarajevu, tada kao aktivni sportaš. Tada je to bilo za Jugoslaviju, osjetilo se, osjetila se razlika. Osjetila se razlika da je ovo bilo za nas, za Hrvatsku. Tada sam bila Hrvatica u Jugoslaviji, a ovdje sam bila Hrvatica u svojoj državi.“

Što smo saznali iz izjave Sande Dubravčić? Oni koji duže prate sport, već su znali da je Dubravčić zapalila olimpijski plamen u Sarajevu '84, kao što je i poznato da je olimpijsku zakletvu pročitao Bojan Križaj. Bolji poznavatelji sporta iz tog vremena također znaju da su to zaslužili svojim rezultatima, jer su bili najbolji jugoslavenski sportaši u zimskim sportovima tih godina, oboje su bili među najboljima u svijetu u svojim sportovima, Sanda u umjetničkom klizanju, Bojan u alpskom skijanju. Nakon prve rečenice, pomislio sam da se Dubravčić, s ponosom (s razlogom naravno) sjeća da je na isti datum, ali osam godina ranije, kao predstavnica zemlje domaćina, imala tu čast da upali olimpijski plamen, što je ujedno bilo i priznanje za njena sporstka postignuća, što je privilegija koju je do sada imao tek dvoznamenkast broj sportaša u povijesti olimpijskih igara.

I taman kad čovjek pomisli „napokon jedna normalna sportska izjava, bez domoljubnih lupetanja i spominjanja tog famoznog nacionalnog naboja“, dolazi nastavak da je to bilo za mrsku Jugoslaviju, te da se '92. osjetila razlika, jer je to bilo za voljenu Hrvatsku, kako je to lijepo rekla Sanda nakon dramatske pauze: „osjetilo se!“. Jer je ovo bilo za nas, za Hrvatsku. A ono '84. nije bilo samo za Hrvatsku, jer je osim za Hrvatsku bilo i za još pet republika, te dvije autonomne pokrajine kao bonus. Razlika je evidentna, teško se ne složiti sa Dubravčić.

Što se još može izvući iz njene izjave? Da je '84. bila Hrvatica u Jugoslaviji, a da je '92 bila Hrvatica u Hrvatskoj. Još se može izvući koju je državu predstavljala '84. a koju '92, a ta informacija nije valjda nikoga šokirala ni zaprepastila, pa joj ne treba davati previše značenja, no ono što je bitnije je to da se jednako izjašnjavala i '84 i '92. u ogromnom razdoblju od čak osam godina, pa što drugo reći nego „svaka čast Sanda na dosljednosti!“. Cijela njena izjava, bolje reći povjeravanje hrvatskoj javnosti, je neprocjenjiva, nesumnjivo će poslužiti za bolje poznavanje navedenoga razdoblja naše povijesti.

U defileu učesnika ZOI '92 sa Dubravčić je učestvovao i tadašnji predsjednik HOO Antun Vrdoljak. I dok se prije natjecanja običaj pratiti zdravstveno stanje i kondicionu pripremljenost sportaša, Vrdoljak je postavio novi standard, a to je da je podjednako bitno, ako ne i bitnije za nacionalni naboj, kakva je pripremljenost sportskih funkcionera, te nam je otkrio kakva je ona bila: „Mi smo jedva hodali, noge su nam popustile, ali izdržalo se... Lijepo, vrlo lijepo.“ To je pravi olimpijski duh!

No kad se prisjećam ta dva događaja, prvog u kom glavna junakinja ove priče pali olimpijski plamen, i drugog u kome je s njom u defileu na otvaranju ZOI naizgled sporedni lik (ali itekako jedan od glavnih likova tih godina), dokazani štetočina u hrvatskom sportu, javnoj televiziji i u filmu (od 1990. pa nadalje), kao i Sanda mogu reći da se osjetila razlika, sjećanje na Vrdoljaka u defileu mi izaziva muku u želucu. Tu se slažemo – osjetilo se!

10.02.2017. u 23:55 • 0 KomentaraPrint#

nedjelja, 05.02.2017.

Ko te ljubi dok sam ja u kampu

Ministar ispred voda šeta
Ispod sunca vrelog ljeta
I dok stojim u stroju
Ti si na nekom spoju

I dok mu jebem sve po spisku
Ti si s drugim već u stisku
To će mi biti vječna rana
Ako ne izdržiš tih mjesec dana

Rado ide Hrvat u vojnike
Kolinda predlaže, a Plenki se slaže
Sve je veća psihoza
Zbog svjetskih ugroza

Ne vole nas susjedi
Čekaju u zasjedi
Mrze nas i zato
Jer imamo NATO

Dok ja pušku repetiram
Umjesto da kurcu sviram
Dok ispaljujem rafale
Ti si u zagrljaju neke budale

Priznaj ko te za ruku drži
Dok mene sunce prži
Zbog koga ti se vlaži
Dok otkrivam vojne draži

Priznaj ko te ljubi dok sam ja u kampu
Ko te ljubi dok sam ja u kampu
Ko te ljubi dok sam ja u kampu...

05.02.2017. u 22:52 • 3 KomentaraPrint#

ponedjeljak, 12.12.2016.

Top 10 Prljavo Kazalište

Često sam imao priliku čitati tekstove autora koji sastavljaju i obrazlažu listu najboljih pjesama pojedinih bendova (Top 10, Top 20 pjesama...), ali ne sjećam se (ili sam propustio) da je iko sastavio listu omiljenih (najboljih) pjesama Prljavog Kazališta, pa sam riješio da ispravim tu nepravdu, pošto se radi o jednom od bitnijih sastava naše scene, koji djeluje tek nešto manje od 40 godina. Ujedno mi je namjera, za razliku od većine koji smatraju da je Kazalište najbolje pjesme radilo osamdesetih, usmjeriti pozornost i na period devedesetih i nakog toga, jer taj period zaista zaslužuje ozbiljnu revalorizaciju. Odnosno mislim da je i navedenim godinama Houra imao šta reći i muzički a ne samo u dokumentarcima „Sretno dijete“, „Naši dani“ i „Druga strana rock and rolla“, u kojima ga po mišljenju mnogih ima i previše. Dakle, ovo je moja lista Top 10 pjesama Kazališta:

10 Moj dom je Hrvatska / Lupi petama

Moj dom je Hrvatska

Lupi petama

Ove dvije pjesma sa istoimenih albuma dijele desetu poziciju jer su primjer kako domoljubne pjesme trebaju izgledati, sadrže sve potrebne sastojke koje takve pjesme trebaju imati, a glavni sastojak je naravno zastava, bilo da je se ljubi ili diže do neba. U obe pjesme je prisutna i odmjerena kritika stanja u državi, ali ne do kraja izvedena, taman kakva treba biti jer ipak se radi o voljenoj i napaćenoj domovini, što ih čini idealnim za radio emitiranje. Da ima pravde u Lijepoj našoj ove pjesme bi bile himne domoljubnog i državotvornog dijela populacije, međutim prevlast su uzele Thomposonove uspješnice i puno sirovije domoljublje od domobranskog kakvo zagovara Houra, te je nažalost Hourina domoljubna poetika naprosto pometena u naletu Thompsonove ustaške.

9 Viva

Viva

Pjesma s albuma „Možda dogodine“ (2012.), koju su otpjevali Houra i Bogovićkao gost. Površnom slušatelju bi se moglo učiniti da je pjesma snimjljena samo da popuni minutažu na albumu, međutim sa svakim novim slušanjem otkrivaju se novi slojevi ovog duhovitog uratka. Uostalom kako može biti loša pjesma u kojoj se spominju Berlusconi, Modni mačak, Onur, Šeherezada, kurve, parade, avioni i masni burek? Alanfordovski duhovito!

8 Oprostio mi Bog (mogla bi i ti)

Oprostio mi Bog (mogla bi i ti)

Religijski motivi u stihovima, ranije tek slabo prisutni u pjesmama Kazališta, dolaskom slobode i demokracije sve su češći, i njima vrvi album „Devedeseta“ na kom se nalazi ova pjesma, i to daje stihovima dodatni kvalitet (Ja ću se tebe kao Petar Krista ipak odreći/ mada suzama ću svojim noge tvoje oprati), definitivno najbolja pjesma s albuma i zaslužuje biti u Top 10. Na omotu albuma stoji zahvala Antunu Vrdoljaku na podršci, pa je jasno da je album bio predodređen za uspjeh. Tu pjesmu Kazalište je čak izvelo i u emisiji za djecu koja je išla nedeljom ujutro (ako se sjećate to je ona emisija u kojoj su djecu na pravi put izvodili Pajo Kanižaj i Božidar Alić). Da se ne radi o pozi, već o dosljednom ponašanju, govori i činjenica da je Kazalište prije nekoliko godina odgodilo koncert u Gospiću, jer je bio zakazan u vrijeme korizme.

7 Anarhist

Anarhist

Iza naoko banalnog teksta o bježanju sa satova matematike i fizike da bi se slušali omiljeni bendovi, čemu pridonosi i ša la la la efekt na početku pjesme, krije se sjajna posveta Pankrtima i domaćoj punk sceni s kraja sedamdesetih i početka osamdesetih. A tu je također i jedna od mnogih posveta neizostavnom Poletu, kojih je i nače bilo dosta tih godina (pjesma je s albuma „Radio Dubrava“ objavljenog 2003.).

6 Radio Dubrava

Radio Dubrava

Stvar s istoimenog albuma, pjesma koja govori o problemima malog hrvatskog čovjeka, iz čijeg kuta je Houra uvijek znao progovoriti: Partizani i ustaše/ bore se za pristaše/ u sredini stoji sam/ sjeban mali domobran. Ujedno je ova, kao i neke druge Hourine pjesme na tragu državotvorne politike osude totalitarističkih režima, te jednake distance prema fašizmu i komunizmu, pa je nejasno da za svoj rad dosada Houra nije dobio nikakav orden, predsjednice što se čeka? Pjesma koje se ni The Clash ne bi postidjeli – Ovdje Radio Dubrava, dobro jutro Hrvatska!

5 El Klinjo

El Klinjo

Pjesma je Hourina lucidna kritika preovladavajućeg stanja i ponašanja kod hrvatske mladeži, čiju svakodnevicu čine rituali kao što su pušenje marihuane, odlazak danju u kladionicu, a noću na narodnjake (ili cajke kako se kaže u pjesmi). Koliko je bila aktualna tada (objavljena je na albumu „Tajno ime“ 2008.), toliko je i sada, te se radi o još jednoj bezvremenskoj pjesmi Kazališta.

4 Previše suza u mom pivu

Previše suza u mom pivu

Duhovita ljubavna pjesma, a takvu je najteže napisati, omiljena kod mlađe populacije, često se može čuti na tulumima, možda i češće nego „Krivo je more“ od Divljih jagoda. “Volio sam te/ kao Hitler Evu Braun/ kao Tito Jovanku“ su stihovi koji pokazuju Hourinu dosljednost u obračunu sa oba totalitarizma. Pohvalu zaslužuje i genijalna ideja da se u spotu pojave mažoretkinje iz doma umirovljenika.

3 Brane srušit ću sve

Brane srušit ću sve

Monumentalna pjesma Kazališta, sa jubilarnog desetog albuma „Dani ponosa i slave“, s tekstom koji poziva na razmišljanje, pjesma koaj ne osvaja na prvu loptu, ali sa svakim novim slušanjem užitak u njoj je sve veći i veći. Prljavci definitivno nisu kap već slap, a svojim pjesmama su rušili mnoge brane u društvu.

Chocolate Starfish - Mountain

Postoje optužbe da je pjesma ukradena (prepjevana) od australskog benda Chocolate Starfish, radi se o pjesmi „Mountain“, objavljenoj 1994., a zlobnici tvrde da je Houra čuo tu pjesmu na jednoj od australskih turneja Kazališta, te je bezočno ukrao, no prosudite sami.

2 Tu noć kad si se udavala

Tu noć kad si se udavala

Još jedna u nizu uspješnih balada Kazališta, nepravedno u sjeni pjesama kao što su „Moj bijeli labude“ i „Ma kog me boga za tebe pitaju“. Godina je 1993., album se zove „Lupi petama...“. Pogotovo fascinantno zvuči izvedba sa simfoničarima, što smo nedavno mogli vidjeti na humanitarnom koncertu u HNK-u. Pjesma je imala potencijal da sa trona svadbenih tužaljki skine Balaševićevu „Svirajte mi jesen stiže“, no to se nažalost nije dogodilo.

1 Drugovima više ja ne vjerujem

Drugovima više ja ne vjerujem

Pjesma objavljena na antologijskom albumu „Radio Dubrava“ (s kojeg je najviše pjesama (čak 4) završilo u ovom izboru), sjajan je primjer čistokrvne angažirane pjesme, sjajnih stihova za koje je, da se ne lažemo, trebalo imati muda napisati ih, a dodatni plus duhoviti skeč kao uvod u pjesmu. Stvar s kojom je Houra rekao popu pop a bobu bob, u kojoj se osjeti bijes zbog svih problema sa tzv. komisijama za šund, cenzurom, obavijesnim razgovorima, nedodjeljivanjem nagrada i drugim načinima šikaniranja koje je doživio osamdesetih. Pjesma nakon koje nema nikakvog smisla da Bora Đorđević ikada više izvodi „Neću da budem član mafije“, a dodatno dobija na težini s podatkom da je objavljena daleke 2003. - definitivno najhrabrija pjesma Kazališta ikada, i zbog toga sam je stavio na broj 1 ove liste.
















12.12.2016. u 23:59 • 6 KomentaraPrint#

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.



< kolovoz, 2017  
P U S Č P S N
  1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28 29 30 31      

Kolovoz 2017 (1)
Lipanj 2017 (3)
Svibanj 2017 (2)
Ožujak 2017 (1)
Veljača 2017 (2)
Prosinac 2016 (1)
Rujan 2016 (1)
Svibanj 2016 (1)
Travanj 2016 (1)
Ožujak 2016 (1)
Veljača 2016 (2)
Siječanj 2016 (3)
Listopad 2015 (1)
Siječanj 2015 (2)
Prosinac 2014 (1)
Studeni 2014 (1)
Listopad 2014 (2)
Rujan 2014 (1)
Kolovoz 2014 (1)
Lipanj 2014 (3)
Svibanj 2014 (2)
Ožujak 2014 (2)
Veljača 2014 (4)
Siječanj 2014 (1)
Prosinac 2013 (4)
Studeni 2013 (2)
Listopad 2013 (2)
Rujan 2013 (2)
Kolovoz 2013 (1)
Srpanj 2013 (1)
Lipanj 2013 (4)
Svibanj 2013 (4)
Travanj 2013 (3)
Ožujak 2013 (5)
Veljača 2013 (3)
Siječanj 2013 (4)
Prosinac 2012 (5)
Studeni 2012 (3)
Listopad 2012 (4)
Rujan 2012 (1)
Kolovoz 2012 (4)
Srpanj 2012 (2)
Lipanj 2012 (4)
Svibanj 2012 (5)
Travanj 2012 (3)
Ožujak 2012 (3)
Veljača 2012 (3)
Siječanj 2012 (5)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv


Komentari da/ne?

Opis bloga

Komentiranje svega i svačega.

Kontakt mail :
hocemocenzuru@gmail.com

Linkovi

Hoćemo cenzuru - Kud Idijoti

Dosta je bilo splačina, pornića i drkačina
Dosta je bilo svakakvih lažnih informacija
Kako se živi kad se ne radi
Tko je u minusu, a tko u blokadi
Kao, lova ne vrijedi, ali dobro se kupuje
Ne znaš više kome da vjeruješ.

Dosta je bilo gluposti, šund stripova i ...
Propalih književnika i suludih pjesnika
Želim, želim nešto novo
Želim nešto pametno
Sistemski dotjerano
Moćno, moćno i nevidljivo.

Hoćemo, hoćemo cenzuru
Hoćemo, hoćemo cenzuru.

Fašisti i ljevičari
Treba sve očistiti
Od nemoralnih ljubavi
Što to sve ekran trpi
Našminkane bolnice
Novinarske kritike
Orgazam pred kamerom u vašim domovima
Potrebna je intervencija.

Hoćemo, hoćemo cenzuru
Hoćemo, hoćemo cenzuru.

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se