Okolina Ferdinandovca, pod šumom….
U friškoj jednokatnici, bližem puku u toj okolini uvijek tema za nedjeljnim ručkom, iza koje je pozamašno gospodarstvo koje pruža 65% egzistencije toploj obitelji, baka Brigit si je mahom priuštila zasluženi odmor, nakon obavljenog posla - eksterijer-interijer misije, što uključuje održavanje balansom «hrani-kolji» uvjetovane rutine jadne živine i čišćenje prašine/suđa/robe u kući. Njena obitelj je na godišnjem odmoru u Selcu. Ljeto je, i neće ići spavati brzo kao ostali dio godine, jer je prevruće. Zato otvori prozor, šikne zavjesu u stranu jer uvijek postoji mogućnost da se susjeda Kuplarova vraća kasnije s mljekare, kao što to obično čini, kad joj se poredak prioriteta pobrka - da si priušti čašicu razgovora na prozoru. (riječ razgovor je primorana riječ u ovom slučaju, jer u suprotnom čitatelji bi bili lišeni jedne strane poante ovog teksta). Dakle, chilla se. U miru svoje sobice, baka je dogurala tapacirani tabure kraj fotelje, gore stavila svoje antologijske noge, i pogledala u TV koji je likovao ravno ispred nje, sa svojim šlinganim tabletićom kojeg drži svjetlucava keramička skulptura psa goniča. Pošto je ta Pandorina kutija u svojem obliku zabljesnula u njenom periodu života kada je bilo poprilično kasno da se u punom smislu shvati uloga takve naprave, još se uvijek njen odnos s TV upravljačem može usporediti s nikad riješenom bitkom Sanadera i engleskog jezika. Zato je ovo bio toliko sladak trenutak. Bez usputnih komentara, na miru može donijeti konačni zaključak o ovome manipulatoru današnjice. Zato upali prvi program. Dokumentarac, mlada žena s kraja '90.-tih radi kao trbuhozborac i stand-up komičar kako bi se vratila kući svojem sinu koji se muči s pitanjem adolescencije, i to u dovoljno nelijepom obliku, da baka Brigit dobije sliku kako je mlada žena stavljena na pozornicu kao primjer prolupale majke(sigurno i s lošim tekom) čiji sin se pridružio sekti čiji pripadnici svoju odsutnost bogu izražavaju samoranjavanjem metalurgijom po vlastitom licu. Izmolila je zadravomariju. Na drugom je bio Briljanteen. Koji je vršio krajnje nepoštovanje, jer kako se ikako može konverzacija jednih voditelja odvijati na djelomično hrvatskom jeziku, te koji su svjesni da naglašavaju da uporno «briju» nešto/nekoga. Kasnije su uslijedile vijesti, pa je tu ustupio osjećaj sigurnosti, jer uvijek je lijepo ponoviti radnju popravljanja rupca na glavu dok se lice stasitog muškarca pojavi na ekranu, i dok se službeno, i u sasvim pristojnom odijelu obraća narodu uz jako pametne i važne činjenice, koje se mora slušati, ali nemora razumjeti. Ali se svejedno na temelju toga ima pravo stvoriti zaključci. Jer je to u redu. Ali nekada davno, u prvim susretima s TV-om, ona je popravljala rubac, jer je vjerovala da ju stasiti muškarac može vidjeti kao ona njega. RTL program je prebacila odmah, jer su naše oblikovane voditeljice njoj tada igrale sasvim drugu ulogu. Ostali sadržaj koji je uspjela uhvatiti, prikazivao je Zelene i protest vegetarijanaca na zagrebačkom trgu, reportažu o anoreksiji, snimke putovanja i dokumentarca o Amsterdamu , te neki japanski animirani crtić, kojem, sva sreća, od onolikih mnogokutnih likova i strojeva, nije razaznala destruktivnu ideju koju širi. I to su samo oni udarni oblici s kojima se baka susrela, jer, istinugovoreći, osim spomenutih sapunica i mise, drugo ništa nije imala priliku pogledati. Tome razlog je bio potisnuti strah od nepoznatog, oprez, izigravanje vječne zaposlenosti, a i decibeli koju bi ukućani koristili čim bi progovorila nešto vezano uz sadržaj. Izgleda da je ulovila ono «najgore» što TV može pružiti za prvi bliski susret. Makar nama izlizani, takvi sadržaji se svejedno pojavljuju svaki dan. A to je nešto što baka Brigit ne želi ponoviti. Nakon gašenja televizora, nastala je zaglušujuća tišina koja se miješa s tek stvorenim utiscima pogledanog. Bosa je sišla s fotelje, vratila tabure na mjesto i prišla prozoru da ga zatvori. Znala je, već je blizu ponoći, jer je susjeda, kao i uvijek u to vrijeme, u dvorištu sa sigurnošću od tuđih pogleda prostirala svoje i muževe gaće koje će nestati sa štrika prije prve zrake sunca. Vratila se u krevet, sklopila ruke i udahnula. «Dragi Isusek, naj me zabiti. Se kaj meni, takvomu lazaru treba je da vmernem čim da se prije meknem z ovoga ludoga sveta i da to bu kak bog zapoveda. Svojo opravu da zemem, krunicu, zuba zlatnoga…nek mi i rupca majkinoga pod noge deno. Da, to im bum rekla.» (…) Kad se obitelj vratila s odmora, unuka je baki pokazala svoj novi piercing, a unuk je jezgrovito objasnio prisutnima za stolom za ručak, koji nije stol za ručak, ako se s njega ne puši domaća mesina, da je postao vegetarijanac.
Par dana infuzije u bolnici shvaćeno je kao posljedica povišenog tlaka zbog nenormalnih ljetnih vrućina.*
*Skinimo naočale, neke je ovo odgajalo. :(
I sve je istina.
Hoću li i ja jednog dana svojom glupošću tjerati bližnje na prvu granu višu od dva metra. Hoću li. Hoće li netko mene?
