|
A PERFECT CIRCLE: 'EMOTIVE'
(Virgin/Dallas; 2004.)
Glasaju se glasni rokeri glasno posljednjih mjeseci. Većina viče protiv Busha, dok ima i onih koji mu drže stranu, poput Davea Mustainea, Kid Rocka, te žestokih momaka iz Godsmack i Metallice. No, oni su u manjini.Većina je javnosti otvorila svoje liberalne svjetonazore i odlučila podržati bilo što samo da nije Bush. Uz ogromne zvijezde poput Springsteena i R.E.M., tu si i alter rokeri poput Pearl Jam, Foo Fighters i A Perfect Circle. Ovi posljednji svoj su glas digli uvjerljivo najglasnije izdavši na sam dan američkih izbora i novi studijski album 'eMOTIVe', kolekciju uglavnom obrada pjesama o «ratu, miru, ljubavi i pohlepi». No, iza ovog srčanog i patrijarhalnog čina, leži i jedan ipak malo poslovniji i zemaljskiji razlog izdavanja albuma. A taj je da APC prekidaju suradnju s matičnim izdavačem Virgin Records, te na tržište ovih dana bacaju cijelu silu izdanja. Osim ove kolekcije prerada, za dva tjedna izlazi im i duplo DVD/CD izdanje 'Amotive' koje će uključivati brdo spotova, live snimki i poseban CD s remiksevima njihovih singlova. Definitivno pretrpan raspored izdanjima za bend koji izdaje malo i rijetko, i jako je protektivan oko svoje umjetnosti. No, kad je lova u pitanju, rade se sulude stvari. Virginu se navodno bliže posljednji dani, izvođači (N.E.R.D., Janet Jackson itd) bježe glavom bez obzira, pa su tako i APC odlučili u samo dva tjedna ispuniti do kraja svoju ugovornu obavezu, pa kada dođe vrijeme za sljedeći studijski album mogu biti slobodni agenti.
No, dosta o poslovno/ugovornoj strani glazbe. 'eMOTIVe' je vani i bolji je od očekivanja. Sve sam, a samo ne pobornik kavera, no mora se priznati kvaliteta kada se radi o originalnom i uvrnutom pristupu orginalnoj snimci. A ovdje doista sve vrvi od novog i svježeg pristupa uglavnom ionako već jako dobrim pjesmama. Uvodna 'Annihilation' ludilo je od napetosti; bijes, vrhunsko pripovijedanje, nelagodna atmosfera, sve zajedno može se prodati pod Božić, Helloween, Svisvete, bilo koji datum. Bilo sreća ili tuga, baš u svim kombinacijama. Lennonova 'Imagine' odabrana je za prvi singl jer je i najpoznatiji kaver ovdje, a prilagođena je APC zvuku u potpunosti. Sva raskoš vokala Maynarda i Billya u pozadini dolazi do izražaja, te je očit favorit za širi puk ovdje. 'Peace Love and Understanding' vodi glavni Billyev vokal kroz prilično bolan kaver u originalu izrazito girly pjesme. Marvin Gayeva 'Whats Going On?' jedna je od boljih ovdje, jer ipak se radi o svevremenskoj pjesmi i rasnoj hitčini bilo kad i bilo gdje, pa i u ovako sumornoj verziji. 'Passive' je ovdje (uz remiks skladbe 'Pet') jedina njihova stvar, iako se zapravo ni ona ne bi mogla svrstati do kraja u tu kategoriju. Riječ je naime o prastaroj skladbi 'Vacant' Tapeworm projekta, koja se kao jedina ikada od te kvazi-skupine našla na netu prije tri godine u live izvedbi APC. Taj događaj na trenutak je zahladio odnose na relaciji Reznor-Keenan jer se ipak radilo o Trentovoj stvari i njegovom projektu, a s obzirom na njegovo gotovo bolesno čuvanje svega u tajnosti, ovo javno izvođenje još nedovršene skladbe nije ga se baš dojmilo. S vremenom je Tapeworm i službeno ugašen, glazbenici se pomirili, a s obzirom da su ljudi ionako sad već čuli pjesmu, APC su ju doradili, nanovo snimili i preimenovali u 'Passive'. Stvar nije loša, dapače, no ostaje dojam da se ipak ne može nositi s većinom bisera s njihove dvije prijašnje studijske ploče.
Do kraja albuma, uz već spomenti remiks, nižu se kaveri što manje, što više poznatih pjesama, s tim da kvaliteta ipak malo opada kako se bliži kraj. Posebno u uho upada nenormalan kaver rasnog klasika 'People Are People' Depeche Mode, koji je toliko izokrenut ovdje da na trenutke izaziva smijeh. No dobar je, samo tako prokleto čudan. Kao što je čudan Maynardov pogled na hard-core klasiku 'Lets Have a War' Black Flag. Ovdje ta stvar zvuči kao sudar Tom Waitsa i Beyonce, koliko god to umobolno zvučalo. Vrag zna što stari hard-core veterani kažu na taj kaver. Vjerojatno su bacili rugalicu malu.
Ovim albumom i spomenutim box-setom sredinom mjeseca, A Perfect Circle zaokružili su još jedan ciklus djelovanja, koji završava Maynardovim povratkom u matično Tool jato. U ovom je ciklusu postalo jasno da je to samo i isključivo Billy-Maynard stvar, s tim da s vremenom ovaj drugi sve više vuče konce. Posebno se to čuje ovdje, gdje je majstor sam izabrao kavere, većinu stvari sam aranžirao, otpjevao, a negdje bogme i odsvirao. Billy Howerdel solidan je rock autor, jako dobar gitarist, no i glazbenik bez nekog viška karizme, što ovom drugom malom ćelavcu nikada nije nedostajalo, tako da prikriveni tiranin i ego manijak polako ovaj bend pretvara u svoj osobni mali medij za komunikaciju sa svijetom. Jer ruku na srce, kako je to točno Jeordie White član ovdje, osim što nosi fora sako i bari klinke u prvom redu na koncertima? Ovdje ga gotovo ili uopće nema. Pobjegao je u Nine Inch Nails jato. Kako se osjetila James Ihina prisutnost u ovom bendu? Nikako, ni na jednom albumu. A Josh Freese? Osim što bubnja na albumima za Evanescence, Static X, The Offspring i Guns N Roses, da, bubnja i u APC. No, teško da mu je srce tu, srce je tamo di je lova. Tako je barem u slučaju session glazbenika, što njemu stoji u opisu posla.
U kombinaciji Keenan-Howerdel dobili smo dva jako dobra studijska i jedan album obrada. Za APC će se u javnosti malo čuti tokom iduće dvije godine, a kada se i ako vrate, biti će to s novim izdavačem i vjerojatno novim glazbenicima u pozadini. Do tada Maynard ima posla. Koji je ionako odgađan mjesecima i mjesecima, zbog ovih kaver/DVD izdanja. Maynard ide natrag doma. U Tool. Smijem se od sreće samo dok to pišem. Ali, 'eMOTIVe' je na kraju ispao vrlo dobar album obrada.
|