meroveus

18.04.2017., utorak

reliquiae reliquiarum


odlaziš u bolju irsku
do što daljeg novog zelanda
jer ovdje nemaš
jer kome ovdje trebaš
dok vlastela truli
u sjaju i raskoši
dok burevjesnici
na mostovima su nepomični
ako podigneš glas i prazne džepove
završit ćeš u koloni caritasa
vjeran i odan
iscijeđen i zgnječen
– da!
kako bi se drugačije
mogla opisati nerodica tla
kako ju suprotstaviti domoljubnim frazama
dok trebaju odlučne i pametne
samo “pipl mast trast as”, molim
s mnogo, mnogo lubrikanta
i dok trebaju podobne
za namještene natječaje
i sitnozore
mikroskope precizne
u prebrojavanju krvnog zrnja
ovi što ostaju
razumjet će
i bit će im bolje
jer plijen je veći
ako ga što manje njih dijeli
i nije ih bilo pola milijuna
bilo je njih pedeset tisuća
zapravo
tek dvjestotinjak “vjerodostojnih”
koji će jedini od svih smjeti uzimati
a ti što odlaziš u neku bolju irsku
u dan leta dalek novi zeland
nisi na tom popisu


Oznake: travanj, sadašnjost, vjerodostojno


- 08:18 - Komentari (8) - Isprintaj - #

20.03.2017., ponedjeljak

IV. (Mars)


Zašutjeti
ponekad znači
preslagivati
budući dijalog
koji će se morati rvati s govorom doba
u kojemu riječi ništa ne će predstavljati
traganje za prijeko potrebnim
procijepom iskrenosti
slamalo se koracima na rukama
gdje dohvati zabluda su zbunjivali
ne može se unedogled odolijevati stihijama raseljavanja
ne može
ne
bez uporišta svaka kretnja zamahivala je u prazno
i čvrstina plutala je besciljnom ravni produživanja
poput meduze što prozirna svoju nepostojanu ćud prostire
po svemu kamo dopadne
potreban je
tvrd oslonac kostiju budućnosti
s dobroćudnim izrazom lica
s tkivom na njemu ožiljenom mijenama
s uspomenom boli od koje se zategne bora osmijeha
i s iskrom sjaja oka
koja upućena tajanstvenim razlogom
po besprijekorno ravnoj liniji pogleda zdencu
pitkoćom dubine nikada ne oskudijeva
potrebno je i mnogo više
što ne stane u sve prezente na tekućoj vrpci
koje odgledavamo
niti stane u sadržaj posude misli
koju svakodnevno ispijamo
valjalo bi definirati taj golem izostanak
zbijen u čestici nedostajanja
valjalo bi ga obujmiti nemehaničkim zagrljajem
udaha i otkucaja
poput prvog zova zore na obrazu
valjalo bi razumjeti svjetlost
u mekoj mahovini na osoju večeri
valjalo bi shvatiti noć privremenog nestajanja
i govoriti a riječ ne izreći
stajati a s hodačima slijediti
ubojitu tišinu imanja apsurda pripadanja
valjalo bi steći oslonac
kako čitava kožom obavijena svijest
ne bi srljala na rendez-vous s prazninom
bez pridjeva
atributa
metafora
sva imenovanja bit će pješčano rahla
privezišta potrošenih misli
samotni sljepački hodovi na distancama jagodica prstiju
a uzgon dvostruke spiralne uzvojnice
na smičku bit će zabravljen
to zagovaraju svi oni koji žele militarizaciju uma
svi oni koji iza kulisa okrvavljenim uvjerenjima
poništavali bi djetinjstva u dječjim pogledima
kradući im svijetle budućnosti za samo bolju svoju
to kazuju gromile patnja nagomilane u zraku
koje udišemo sve izraženijeg okusa
a trajat će dok se ne otupi nevinost sluznica
za bilo kakav podražaj
a nakon toga
u nekom hibridnom svijetu čistog razuma
promatrat ćemo se sjenama u špiljama
jer netko ponovo izoštrava ciljnike
netko ponovo utire stazu bespuću zbilje



Oznake: Ožujak, sadašnjost, vjerodostojno


- 10:06 - Komentari (5) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se