meroveus

14.04.2017., petak

Prolaz

Blagdani podignuti visoko
poput stjegova armade potrošenih dana
već sjetom bilježe
sve buduće izgubljene bitke
već u njima osiplju se
čvrste ruke što ih drže
videći se kao smjerno položene
i sva ona ugoda dočekivanja
najbližih i najsvetijih
lomi se pred sobom
kad nabujaju neprepoznavanja obećanja
koje si zadasmo

u kolonama za blagom strijepimo
zajednički se držeći za skute idola
mada svaki pohod je ubilački
i ginemo dio po dio u svima
a ono što preostane
razgrabit će se osiono vjetrovima
misli se – blagujemo
no samo nezadovoljni
rame uz rame trajemo
i do povišenog oltara
čeznutljiv pogled trpezi gladni ostavljamo
i nastavljamo
i nastavljamo
preživjeli s naoko živima isti
nepregledno se zanositi
svjetlom što svakome je blagoslov jednak
dok svaka ljudska luč dogorijeva
za još jedan do plama uzmak

i kad se tako skrušeno stupa
i kad se mora, a ne bi se htjelo
i kad blagost je poput kalupa
kojeg odbacujemo
jer s njom gubimo
kome se divimo u visini
dok zemljani život baštinimo
s kojim se nikad ne ćemo uspet viši planini



Oznake: travanj, Vazam, Istok, beskvasno


- 19:52 - Komentari (2) - Isprintaj - #

29.03.2016., utorak

O niti


Na jeziku suđenice
abramitsku žrtvu spremaju
oltar im trapezno visi
zakačen negdje visoko gore
u hladnoći noći
znakovljem zviježđa
poput sjajne dugmadi
što plašt stiskom imaju na grlu

rekao bih njihanju neka stane
kako bih izglačao draperije
stavio ravnine
na pobješnjele okomice
rekao bih, gnjevan na sve složenosti
neka se pomak zaustavi
kako ne bih kasnio
u grljenju svijesti
osjetiti joj čiste linije jednostavnosti

ne vidjeh pomazanike
kamen na ulazu nepomičan šuti
i žaluje do divljina lavljih puteva

ravnine, zašto ste položene
i pogled ne stigne do riječi zahvale
kamo je otpušten
a vi, visine, kome ste posvojene
kad u podnožju prazne su ruke dodirom nedovršene
kad jedino nit slutnje
drži ih svojoj svrsi odmjerene?


Oznake: Ožujak, Vazam


- 08:42 - Komentari (4) - Isprintaj - #

13.03.2016., nedjelja

Neko bolje sutra


S bivšom stvarnošću na ramenu
ponovo odgledavam
nesretnike što s osmijehom
zemlji išli su u pohode
za neko bolje sutra
u dugačkoj koloni prljavih ovratnika
namještali su kravate na redenike
salonkama gazili su mulj
vidio sam ih
nesretnike s osmijehom žilave žitke zemlje
dok svi oni sretnije uozbiljeniji
ispijali su kave na korzu
a potom limuzinama odlazili na večere
njihovi životni razgovori stjecali su se higijenom
izbjegavanjem neravnina
obzirnost prema sebi
našli su u mentolom osvježenom dahu
kako bi riječi dodirivale se jezicima
na pristojnoj udaljenosti
i kako bi mogli u sterilnim uvjetima
osuđivati sve prljavštine svijeta

sad viđam nesretnike
što s fotošopiranim osmjesima
hodaju zemljom zemlji
kamo bi mogli drugdje zaputiti se?
kad odustaje se
od nekog boljeg sutra
za bilo koje sada
u koje ionako uselit će se gozbom crvi

više nije važno
što domovinski poduzetnici vladaju
nisu važne ministarske fotelje
koje su počinjale od vozača autobusa
pornografskih ilustratora jeftinih plaćenika
običnih lopova doušnika izdajica
prepisivača nasilnika
nije važan smisao ravnovjesja
u kruženju svih njih do časnosti
nisu važne laži što svakodnevno praznuju
odustalo se od nekog boljeg sutra
većinski
odustalo se uopće od svega
i ostalo je samo sjećanje na ramenu
kako se nekad
zemlji išlo u pohode
s osmijehom žilavijim od beznađa
za neko bolje sutra


Oznake: Ožujak, Vazam, zemlja


- 09:02 - Komentari (2) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se