meroveus

27.04.2017., četvrtak

Rapsodija Aqua

Kosnu ta nenadana skupna prekinuća
i iz daleka iscijedi se jeza
u prisnost
meridijanom s kojim smo svi zazemljeni;
podrobnije se osluškuje oči,
finije se iscrtavaju linije na obrazima
i čini se kako u nezamijećenim kretnjama
postoji prostor za još veće i šire
obuhvate golemog što se vrtloži u svima,
a uvijek netko bar nekome bliz je
i žal za onim kojega nema
rastoči se pogledima u čaše
i uvijek gorak sadržaj iz njih se ispije.

Odmotava se klupko vrlina
i svakome u svima isto naše
drhti i svrdla kao popudbina:
zar nikad po zasluzi?,
zar uvijek iznenada?;
i vidi se - jednaki smo po tuzi
i jednaka je kiša koja po svima pada.

Žalujemo za sebe,
za svakog drugog u nama
čiji dah grebe,
a slane kapi su od njih
užarene pod našim vjeđama.

Budi nježno i budi tih,
jer glasnije se čuje tišina
kad se preobrati u krik
i uvijek iznenadi sva ta snaga
što stlačena poput opruge
izbije prolomom Titana
i potopi sve naše beznačajne tuge.



Oznake: travanj, voda, sadašnjost


- 12:53 - Komentari (9) - Isprintaj - #

26.04.2017., srijeda

Ona koja je od užadi


Uz Janis i Amy
baršunasto i hrapavo u isti mah
osluškujem dan u zori
i kose svjetlosti raščešljavam
a sidra su u noći zaglavljena
prošlost se preko ruba posude sada prelijeva
ali ne smeta taj uzaludan uteg
dopunjava se negdje u potpalublju
gdje jedro svoje tvrdo uporište ima
pustit će, otpustit se valu
bješnje od okomice što se ubada
ne brini
i kad obujam kraju dospijeva
krug će se krivulji podati
do novog sadržaja
najmekšom linijom što ćud gvožđa otapa
i sila ne će vlast imati
do samo jednog otkucaja podneva
ne brini
i kad samoća u riječi prijeti
zasićenjem disanja
a sinkope međ' rebrima
kao čiode ranjavanja
utiskuju prorede glasovima
- sve je od nerazmrsivih čvorova
potka ovog tkanja
i sastavljen tako
hrapavo i baršunasto
opor i krilat
iznad svih popisa nestalih
česti svoje zbrajam u poredak
s kojim provom razbijat ću val
i slomit hridi
što udvojene ne daju mi k ženi ptici



Oznake: travanj, kraljevstvo, bez


- 08:57 - Komentari (2) - Isprintaj - #

22.04.2017., subota

Zapis iz slabine


Lokve krvi i ugalj tijela.
Raspinju djecu!
Nižu zdravice i opijela
nezasitnom žrecu.

Očima pogled divlja
i očnjacima reži
kao životinja
sklupčana u mreži;

nema ruke ni moći
zaustaviti sliku,
tek steže se slaboći
po tom obliku.

A bol je skliska,
s patnjom do nje
skupa su niska
k očaju dalje.

Nevažno utapa
svakog osjećaja zor –
evo!, već pluta
savjest u svoj ponor.

Ostaje ljuska
kao prazno vedro
i gola arabeska
nečeg što bje jezgro.



Oznake: travanj, sadašnjost, sirija, Mars


- 18:06 - Komentari (5) - Isprintaj - #

21.04.2017., petak

Do


I ova misao zatkom ide.
Do hladnih boja
kosti razmiče, meso jede;
kao nije moja,
a na njoj je lice moje.

Usko je i tijesno
do riječi prave,
svem obimu bijesno
do izbora oprave
za ovaj ples s jesmo.



Oznake: travanj, bez, riječi, terpsihora


- 08:58 - Komentari (10) - Isprintaj - #

18.04.2017., utorak

reliquiae reliquiarum


odlaziš u bolju irsku
do što daljeg novog zelanda
jer ovdje nemaš
jer kome ovdje trebaš
dok vlastela truli
u sjaju i raskoši
dok burevjesnici
na mostovima su nepomični
ako podigneš glas i prazne džepove
završit ćeš u koloni caritasa
vjeran i odan
iscijeđen i zgnječen
– da!
kako bi se drugačije
mogla opisati nerodica tla
kako ju suprotstaviti domoljubnim frazama
dok trebaju odlučne i pametne
samo “pipl mast trast as”, molim
s mnogo, mnogo lubrikanta
i dok trebaju podobne
za namještene natječaje
i sitnozore
mikroskope precizne
u prebrojavanju krvnog zrnja
ovi što ostaju
razumjet će
i bit će im bolje
jer plijen je veći
ako ga što manje njih dijeli
i nije ih bilo pola milijuna
bilo je njih pedeset tisuća
zapravo
tek dvjestotinjak “vjerodostojnih”
koji će jedini od svih smjeti uzimati
a ti što odlaziš u neku bolju irsku
u dan leta dalek novi zeland
nisi na tom popisu


Oznake: travanj, sadašnjost, vjerodostojno


- 08:18 - Komentari (8) - Isprintaj - #

14.04.2017., petak

Prolaz

Blagdani podignuti visoko
poput stjegova armade potrošenih dana
već sjetom bilježe
sve buduće izgubljene bitke
već u njima osiplju se
čvrste ruke što ih drže
videći se kao smjerno položene
i sva ona ugoda dočekivanja
najbližih i najsvetijih
lomi se pred sobom
kad nabujaju neprepoznavanja obećanja
koje si zadasmo

u kolonama za blagom strijepimo
zajednički se držeći za skute idola
mada svaki pohod je ubilački
i ginemo dio po dio u svima
a ono što preostane
razgrabit će se osiono vjetrovima
misli se – blagujemo
no samo nezadovoljni
rame uz rame trajemo
i do povišenog oltara
čeznutljiv pogled trpezi gladni ostavljamo
i nastavljamo
i nastavljamo
preživjeli s naoko živima isti
nepregledno se zanositi
svjetlom što svakome je blagoslov jednak
dok svaka ljudska luč dogorijeva
za još jedan do plama uzmak

i kad se tako skrušeno stupa
i kad se mora, a ne bi se htjelo
i kad blagost je poput kalupa
kojeg odbacujemo
jer s njom gubimo
kome se divimo u visini
dok zemljani život baštinimo
s kojim se nikad ne ćemo uspet viši planini



Oznake: travanj, Vazam, Istok, beskvasno


- 19:52 - Komentari (2) - Isprintaj - #

11.04.2017., utorak

Proporcije



To! – kako je sve složeno:
do pravog krivo, osjećaj umu;
i to! – kako je sve zajedno:
od svoda tlu, glas šumu –

u svem beznačajnom je veličajno
kad gordi se iz dna vrhu,
dok puninom tajanstveno
za se traži svrhu.



Oznake: travanj, kraljevstvo


- 21:02 - Komentari (5) - Isprintaj - #

09.04.2017., nedjelja

Memento vivere



Riječi u prolazima sadašnjeg
slijede razgovjetnost
onoga koji mogao bih biti,
dok iz sviju skica prošlog
promatraju iste oči
i dospijeću konačnom poravnanju hoće.
Posvuda zaimalo se
po šumovima obrisa
snagom što iz središta vuče zrenju,
jer od zova utrobe je sočno voće,
a pup cvijeta tek stazu sprema
budućem vremenu
kamo okusu sav obujam dopast će.

Vječno mlado, dok ne pukne,
žari rastom; izbe su pretijesne
žiću do neznane svrhe:
traži se pogled više,
traga se za razlogom
zbog kog svaka stvar diše
do izdaha vjeridbe sa sobom.

Sokovi stabljike neobuzdano
koru ispucavaju i ljušte,
slomit će se grane, poginuti lišće,
no iz korijenja opet nov se izboj ište,
rodnost iz dubine bića pritišće
ka Suncu,
visini kamo vrhovi joj duha pršte.

Sklad ritma stavaka
simfonija tijela treba,
glazbu s kojom mogu se udomiti
višeglasja
u katedrali gdje stoluje
samo jedne osi struna.

Može li se griješiti u izboru nota
partiturom po kojoj smo sačinjeni,
mogu li krikovi bola do zvučnosti veće
i ako se čini
kako su sada neprimjereni,
odbojni i neodmjereni?

Odgovori bit će
u svim neodhodanim putevima
bilo kuda god se krenulo.
I nije važno kamo se spremamo
očarani nadom
(mada tvrdo znamo),
rast ćemo do glazbe kamo pripadamo,
prestat kad se svoje melodije odreknemo.



Oznake: travanj, kraljevstvo


- 20:51 - Komentari (5) - Isprintaj - #

07.04.2017., petak

X. (Istok)

Opet s Istoka
vjetar donosi miris Moloha.

Nije to ništa:
zloguk let ptica
i na kljunu prasak krika –
beznačajno.
Pravit ćemo se
kao onaj do onoga koji ne vide i ne čuju.
Udobnije je pratiti
sa sigurne razdaljine
sapunicu trgovačkog diva,
a već sutra
netko drugi bit će spreman
ulozi žrtvenog janjca
gladnim redovima koloseja mnijenja.

O, kruha i igara dajte,
samo nek’ ne bude rata!

Neupućeni jarčevoj pjesmi
trebali bi biti zaštićeni
sa svojim podmladcima,
iako svi će, baš svi,
na tajanstven i nepredvidiv način
oćutiti slani akord krvi
i još intenzivniji šum
udaljenih beskrvnih prestajanja.
Jer, svi smo povezani,
mada sebi sami;
i onaj lutajući nerv u svemu
prepoznaje bojazan
i ne daje joj iz ničega do nekoga stati.
Vraćaju se neki davni grijesi,
milosrđu i praštanju otporni,
kao spiralni niz u svakoj ćudi
graviran filigranski,
a progutaju se,
niječu u ugodi.
Mogu se zaboravljati,
stisnuti poleđinama svjesnosti,
ali nikada ne će zemlje dubini dopasti,
ne mogu, sve dok kob krvi se glasa,
volšebno nestati.


Oznake: travanj, sadašnjost, sirija, Litva


- 11:24 - Komentari (5) - Isprintaj - #

03.04.2017., ponedjeljak

IX. (Jorgovani)

Stajem pred grozdovima jorgovana
što buknut će
i već vatra tvari sviju sadržana
do ugljevlja usut će
izbojima oblik
blagosti.
Iz sebe bih, k mijeni do njih,
uzdah kao krik
slanosti
pružio ispivši ih.

Al’ narav svih stvari
opnama se dijeli
i buktinja živog žari
kamo ne bi htjeli:
do strane kože
neosunčane,
strancu koji ne zna
kome dat’ se može
kad ostane
u noći bez sna.

I osoba, tako, koju znadoh
sebi bliskom, draga
kojoj u nagosti padoh,
sakri se poput blaga
škrinji
pred očima požude
kad htio sam jače dalje
neg’ u zbilji
stvarno što je,
htjedoh što gorenjem bude.

U ćudi je tvrdo iskovano
gledat više svega,
u svem darovanom
dati svog utega,
dok misao u naumu hitri
nesvitljiva
držeć sebe smisla vrhom
i kad u nečijeg smisla vatri
sagorijeva
tek neznatnim plamom.


Oznake: travanj, kraljevstvo, vatra


- 08:50 - Komentari (4) - Isprintaj - #

01.04.2017., subota

VIII. (Iz sna snu)


Snovi su poput činije
od majolike
strahujem finijim porculanom
ovih ruku uma
koje ne razumiju mekoću dodira
ne znaju kako bezbolno pronašle bi svoje mjesto
kad sve prsne
i kad prebireš krhotine

njima dugujem vrtnju koja ne prestaje
s njima zahvaćam komadić svijesti
oko kojega sve krhkije postaje
a kao sve je poretkom domišljeno
svaki razlog prethodnike otpozdravlja
prolazima kamo sve je upućeno
i kao svi se poznaju:
glas do glasa ujednačen krugom žrvnja

netko je krčio prašume
tražeći izvor napitku koji se u san cijedi
a na svakom deblu je u razgranatoj krošnji
i sve manje je okusa
sve manje vremena
a sve više pod svodom pusto
dok sluša se gorka škripa svega
ostavljena posvud golom

ne dolaziš mi snu
ni nježnošću rubu usne –
sve bi prslo
u bivšim riječima tražim utjehu
ovoj krhkosti
i nadam se:
mogao bih opet
podat se Svetoj Ludosti


Oznake: travanj, Endimion


- 14:28 - Komentari (3) - Isprintaj - #

30.04.2016., subota

Pustine



Znam li
znamenje jednostavnosti
prepoznati,
ili svi osjeti prečacem
žure svojoj dovršenosti?

Nestanak lavova
trebao bi prepoloviti kliktanje
ptica koje očekuju strvine,
zrak bi nakon kiše
trebao oslobađati poglede,
a uznika u tjelesima
ipak sve je više
i prigodne smrti, gle!,
raspadaju se nedirnute;
- nitko svoj posao
ne obavlja.

U sferi krugovi su odustali
od svojih središta,
pomaci izliježu krivulje
i njihova isparavanja tiho truju nerve –
nigdje svilene linije misli,
nitko ne slaže snoplje,
svi pabirče zadovoljstvima opustjelosti;
i onaj vrli neimar,
već dugo besposlen,
tvrdo stišće pesti,
dok šutnja stišava mu gnjev.

Kamo se otisnuti veslima? –
kad more je neslano,
a nasukana barka
pramcem zabola se hridi
i svila jedro.

Pogledaj: dug vijek ugodi
svom sadržaju se krati gorči!
Reci: pusta zemlja
nema glas s kojim bi zaorala nerodicu!



Oznake: travanj, Radauš, Bečko Novo Mjesto


- 19:33 - Komentari (3) - Isprintaj - #

24.04.2016., nedjelja

Native


Kad se shvati
kako je bezazlenost
nesklona entropiji,
ljudi nahvao
postaju centri vrlini.
Čemu zbiljnost
ako početci svih misli
imaju čavao
potopljen u vodi?
Uvijek zor ispluta zao
i svjetlost iskrivi
s pogledom “kao”
kraćoj ravnini.
Kako se gledalo
s onim “bez” ka sili?
Kako se bezlo
u sebi prevrati?;
i odraz zrcalom
očima primi
u pomami za zaboravom.



Edward S. Curtis: Cloud Bird, 1905.

Oznake: travanj, native


- 19:16 - Komentari (4) - Isprintaj - #

22.04.2016., petak

Gaia


Stavovi od riječi
poput balona
u zraku katedrale grade
uzice do njih što naše ruke vode
– čije su?

a cepelini otkrili su se pred vidicima
i padaju teško
u gromoglasnoj sporosti
bez sidrišta gore
svakodnevno

i s njima povjerenje
po kojem ćemo sad gaziti
tanji za još jedan promašaj
utiješnjeni razlogom
sve žešćeg vrtloga mogućnosti

podižite ih!
vi, izdasi iz utrobe zemlje
pogledom dobiveni
gravitacija životu
nikad nije bila snažnija



Oznake: travanj, earth, titani


- 08:38 - Komentari (5) - Isprintaj - #

19.04.2016., utorak

Ubuntu

Ne dohvaćam
pripadnike pripadništva
a morao bih
gubim
iako
ubuntu
(ili bilo koji drugi jezični ekvivalent
kojim se tješi savjest)
trebao bi funkcionirati
logikom rasprostiranja osjećanja
bez gubitaka
ipak
najveća šteta
dolazi polaganim koracima
neprimjetno
poput ciklusa ličinke hrušta u zemlji
i dok se čeka preobrazba
jestivo tkivo u ponudi je sljepila
a jednom kad se shvati glad
s ravnotežom slasnosti
već je prekasno
inercija se poslije vidi u očiglednosti stopa
koje ostavljamo
a nitko ih ne može prikriti
kad se nose sa sobom
jednostavno
stvarajući sve što vidimo
stvarajući jesmo u svemu što je učinjeno
od svega što je učinjeno
za onaj djelatni “jest”
koji raskorakom u prošlo
mjeri sadašnjost potrebe za glađu
ubuntu
(ili bilo koja inačica osobne svijesti za sve)
mogao bi to objasniti
ako ne bi bilo ljudožderstva
koje je bilo podstrijek njegovom nastanku
na isti način
kao i Deklaracija o ljudskim pravima
iznjedrena iz žrtvovanih tjelesa svjetskom ratu
zar poučak temelji se na nekrofiliji
i samo mrtva Ofelija
mogla bi odgonetnuti slanost pitanja
od kojeg se još uvijek ježi koža?
zar ruka ubojica u svakome
svoj kopernikanski obrat empatiji nalazi u lijevoj?
ubuntu
(ili bilo koji pomak k svjesnosti do svih)
mogao bi to objasniti
na drugosnažniji način od svih ovih razumijevanja
kojih se domišljamo
kako bi se opravdavali


Oznake: travanj, sadašnjost, Indigo, empatija


- 20:46 - Komentari (3) - Isprintaj - #

16.04.2016., subota

Posljednji obzor osmijeha


Najednom
zatečen
u osmijehu bižuterije
posljednjeg cvjetnog pokrova,
sa sukrvicom na rukama
i ilovačom u kostima,
mjerim korake
do mjesta u kojem počiva dohvat radosti
kraljevstvu tišine visoko iznad svih.

Svjetlost je zarobljena
na teškom platnu isparenja,
a izgriženi oblici stvarnosti
plutaju bez značaja
oko ovog svetog mjesta.

Nitko se ne klanja,
samo promatra se jedina staza
do konačne iscrpljenosti;
dok misli od gvožđa opiru se još uvijek gnjevno
očitom zaključku,
a pritom nespretno sužavaju tijelo
u vreteno s kog pređa se odmotava.

Sva budućnost nalazi se u prostoriji sjećanja
u koju nitko ne može stupiti
i besprijekorno poslagani mozaici događanja
ostat će tajanstvo
svim onima što prebirući sad po ključevima
uzalud traže ključaonice.
Trebalo bi se zamisliti!

Gledam, a ne čujem;
slušam, a ne vidim:
nečiji plač poput naplavine
otvorio je u zraku nepodnošljiv utor ispražnjenosti
u koji se usvrdlava danji smisao;
a iz staklenih duplji
pogledi odlaze preplašeni
i ne vraćaju se;
takvi – bez odraza,
dok um šutnjom bježi od rasuđivanja,
kaplju neprestano na pokrov
stvarajući predodžbu obzora
spokojnog osmijeha
kojemu od straha
ne usuđujem se prići.


Oznake: travanj, sadašnjost


- 17:45 - Komentari (4) - Isprintaj - #

15.04.2016., petak

Zar?


U dan kad se zagazi,
odjednom, bez izbora,
k onome koji dolazi
poklonit se mora.

Prva stopa učinjena
već sva je u idućoj,
a ipak je složena
po nekoj prošloj, bivšoj.

Ima nas već od prije
u nekom tko je bio;
mislim – a misao nije,
slutnja većega je dio.

Ne mogu si pomoći.
Nitko to ne može.
I ovaj što će doći,
a gledat će strože,

isto tako će proći:
tuđ od svega stat će
na vrhuncu moći,
padom svojim – svi past će.

Previše očekivanja
skupi se u prošlom,
a ista je putanja
njihova u ovom;

i ne može se izbjeći
kobi uz sav oprez,
ne može se pobjeći
kroz uski želje prorez.

A zašto je tako? –
ponavlja se hotimice.
Zar su bivši olako
odustajali potajice?


Oznake: travanj, kraljevstvo


- 08:03 - Komentari (2) - Isprintaj - #

12.04.2016., utorak

Odnedavno


Odnedavno
svijet gledam kroz zatamnjeno staklo
ne vide se sitni udarci
i nijanse podljeva što pletu zrak
kože su od linija na pamćenim panoima
sve je zaustavljeno
od nekog trenutka s ruba svih ploha
kad sam prestao primjećivati
zaobljenosti ispod pogleda
netko je strugao po površinama
ostavljajući ih namjerno nedovršenima
netko je zaoravao po ravninama
bez estetskog redoslijeda
pomirio bih se sa svim osuđenima
i vratio prijašnja očekivanja
kada bi bilo moguće
preobrazbu mesa shvatiti kao hir razdora
i kada svaka mijena
prestala bi se otkupljivati krvavim sredstvima

odnedavno
svijet gledam dvodimenzionalno
na pokretnoj traci
poluistina i laži
tako je jednostavno
pribivati ravnodušno slabosti
i ne podići glas
od pitanja: kamo?
svijet je svjetlinom razvodnjeno
nepristupačno mjesto
a sjena što nas izdvaja
skrovište je za ego riječi
i nismo više svijest s plastikom
nemamo pored i straga
sad smo etiketa bez naličja
uplošnjena bez fokusa
u okviru besadržajna

htio bih
odnedavno
neka bude kratkotrajno


Oznake: travanj, sadašnjost


- 20:21 - Komentari (1) - Isprintaj - #

08.04.2016., petak

Naličje svjetla


Osmijeh po kojem pamtit ću Te
uljepšan je svjetlom
a rijeci koja si bila
nikad nisam prišao obalama
stoga, drag mi je demon svjetla
što svaki oblik
sjenom istodobno zbilji i ljepša

kad se zauzme čest svijeta
pridošlice redom poput čioda
iviče osmijehe
a na sjenovita mjesta
sklanjaju činije suza

dopuštamo slike radosti izmjenjivati
dok ramena povlačimo hotimice
kako se nitko o njih ne bi oslanjao
i kako se ne bi vidjela neumivena sjena

varam li se
ili smo postali autoceste bez ugibališta
sa samo jednim smjerom
ne volimo zastoje
i uznemirujuće neravnine

samo bi tekli
a prestali smo biti rijekama
jer čini se kako su sve premošćene
nevažne svladane
pripitomljene
udasi nam bez njih
ušću ne dopiru
tek kasnije zaboli
svaka kap disanja
kad ostane se bez snage
a nepovratno propuštena su
s obalama sva rvanja



Oznake: travanj, voda


- 18:40 - Komentari (5) - Isprintaj - #

06.04.2016., srijeda

Mimesis


Od pozlata
i zaslađenih govora
smisao svega je neugoda
što poput kaveza
sve osjete jednom kupu stavlja
srž riječi do trave, do vlati
skrivena je u rezu zemlje i svoda
u tankoj niti
po presjeku svih bogomolja i pagoda
a na dnima život klije
i rodnost misli iz busena je
daha proste materije
kad ruke pružim gore
k plaveti praznine
kome se priklanjam
kome hvalu nudim?
kad miris je dolje
životniji od svih aureola zviježđa
vrjedniji od svih apoteoza koje nosim



Oznake: travanj, zemlja


- 11:00 - Komentari (5) - Isprintaj - #

03.04.2016., nedjelja

I Have A ...


Vikao je na vrhu planine
prepričavajući san;
hitac nije zaustavio zamišljanje,
ali okrvario je dan.

Danas planina nema,
nema uspravnih staza,
ni stuba k njima,
danas je riječ bez obraza.

Sve je frivolno, kratko,
bez razmišljanja,
poput daha za dahom
do utapljanja;

i ne zna se kud misao goni,
za kog oči se sjaje,
u pličini naum roni
i jeftino se prodaje.

Od bižuterije sad je pogled
staklasto himben drugom,
a ispod – još ravnodušniji slijed
– napušten dom!

Nitko nikog nema
na ravni pustog tla,
samo siluetu bez lica
i uzaludnu smrt svjetla.

Netko je smrvio planine
pod Sunčevim jutrom
u svakom umu jednine;

nešto je grozno u tom!



Oznake: travanj, M.L. King, JR


- 20:30 - Komentari (4) - Isprintaj - #

01.04.2016., petak

Nekoj drugoj


U nekoj drugoj
sad tražim Tebe
iznevjerivši sve početke
na kojima sam se talio
traganjem za razgovjetnim glasom

prerano sam govorio
ne dočekujući riječima stići
smislenoj frazi
što bi diplomatski nagovještavala
obećavala, nudila
svjetlosni komadić sebe do buđenja

sve što se može reći
ne skupi se na rukama riječi
dok spavaju
dok danju spavaju
a noću lutaju
lutaju stepama neprohodnih domašaja

okopnit ću tlo čvršće
zbog nijemosti
po prepriječenim danima bez glasa
dozemljit ću se stopama riječi
svima njima
o nešto se moram osoviti
iz nekog sebe htio bih se probuditi

a nikad ne znam
nikad ne ću znati
u kojoj ću Te pronaći



Oznake: travanj, zemlja, kraljevstvo


- 18:56 - Komentari (9) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se