meroveus

31.05.2017., srijeda

Getsemani



Nemam riječi
koje bi ugodu razboru dale
a očekuju se
poput Mesije
u ovom beztežinskom stanju
kad nije ni dobro ni lijepo
O Suncu
o zaru Mjesečine htjelo bi se
ali pustoš glasova nadjačava
akord na struni do njih
trnu jagodice
i dodir koji vezuje izostaje
postane suvišak
iza sedmog iza tisućitog pokušaja
poslije svih obećavajućih praskozorja
i bosim je stopalima poput vreline nepreglednog asfalta
Kamo se ide nelagodno
kojem dospijeću hita se
usmjereno pravocrtno vakuumom?
Mimoilazimo se s rukama bez pozdrava
kao da smo neupućeni rukovanju
a mnijem kako smo svi pomazanici
samo smo dogovorno zaboravni
izabrati se njima
samo smo prešutno odustali
vidjeti se boljima
pa čvrsto stojimo
u svojim raskrižjima
trpeći se
a poslije oružamo se gnjevom
za pohod mjestu koji nikada nam ne će zbiljan postati
i prozirna je uobrazilja otpora kojeg bismo htjeli imati
Ne, nismo spremni pružati ruke
još uvijek usko gledamo se kroz proreze vizira
procjenjujući oštrine intelekta
a skrivajući pod oklopom
osjet što krvlju pulsira
frekvencijom istog svima nemira
a treba li se o njemu šutjeti
slušati stisak uznemirujućih šupljina
i ne dozvoliti im tjeskobno odjekivanje
te plasirati zakrabuljene doživljaje savjesti
sa sretnim licima na društvenim mrežama
i tonuti
ili poput kamena plovućca održavati se na ravni
ili pak odletjeti
i ostaviti uteg stvarnosti
pred važnijim razlogom
no što je poprečnica između početka i cilja
pa negirajući ih tragati za svrhom
onoga suptilnog damaranja tekućine ispod kože
koje cjelovito samo jednom biva
a rasprši se raspe
ni za što


Oznake: svibanj, bez, Getsemani


- 14:27 - Komentari (4) - Isprintaj - #

23.05.2017., utorak

Strogo kontrolirana imaginacija


Stiješnjene misli
o drugim svjetovima
prestaju u sebi
preglasno se događa praznina svakodnevno
suviše nametljivo
osvaja svaki pogled
stvarajući trend poravnanja
u kojem konfekcijsko razmišljanje
traga za bizarnim detaljima
Da – svi smo isti
ali samo kad se poznajemo
po hodu u mjestu
ako se iskorakne
jednadžba prestaje smisleno djelovati
i nered reda smeta
poredak smeta
smetanje smeta
Preporučljivo je trajanje podnositi
bez suvišnih pitanja
i pokazivati bezbrižnost udaljavanjem
kako se ne bi čulo lomljenje kostiju misli
koje će ionako završiti u presama nedopuštenih apstrakcija
jer događamo se
ovdje i sada
a sve izvan odbija se začeti
već pogledom na usku zdjelicu smisla
pa voajerski tražimo ugodu
po linijama willendorfsko-kardashianskih obujmina
možda uzaludno dotičući paralelan svijet
sirovom potrebom za plodnošću
kad je već ovaj prijeteće sterilan


Oznake: svibanj, bez


- 18:58 - Komentari (7) - Isprintaj - #

13.05.2017., subota

dobrojutro


dobrojutro
samozvana zoro
što hrbatu stvarnosti
dodaješ padine
i staze uzvojite
U gorovitom tijesku
lakše je prodisati
i ne odati se psovkom
pred zvijerima
dok u ovom trenutku
poetska pravda možda
vlastoručno potpisuje smaknuća
preostalih sanjača
koji preobrazit će se
klupcima mesa
na pokretnoj traci užitaka
Možda taj balans suprotnosti
potreban je
kako ne bi bilo rodoskvrnuća savjesti
u noćima kad se Ivanje bliži
i možda stoga je teže ruku podići do slabosti
u kojoj se svijest skuplja
A nismo čisti, ni sveti
nismo u dobroj namjeri odrješiti sebi
Krenimo
sanjači dobrojutrom
godi sjetiti se poteza
svih oštrica sunca urezanih tijelu
gordo ih je nositi na njemu
pa neka se i tišina noći isprazni
neka joj se oduzmu glasnice do misli
ostat će u danu eho
iz nečega što su mogle biti


Oznake: svibanj, bez


- 08:44 - Komentari (10) - Isprintaj - #

08.05.2017., ponedjeljak

Poprečnica slutnje


Posljednji put mrvio sam zemlju među prstima
na lijevoj obali Drave
jednog predvečerja s oblom mjesečinom
kad su topole kao nježni gorostasi širile topao dah
osjećao sam disanje na jagodicama
a iskričav jedan obraz, preblizu pucketajući riječima
udomio se ježenjem na vratu
nikada zemljaniji poslije nisam bio

a sada
ovaj svibanj sa svojim grmljavinama
bit će presudan
poput škara što sijeku pupkovinu
i kad se kaže
tako što kao slutnja
već misao je problijedjela
ispred onoga koji slijedi tijelo
htio bih skinuti rebrenice s otkucaja u grudima
podati se ovom zemljanom mjesecu
mimo naučenih psalama
i uronjen vlatima trave
osluškivati značaj difuznih nagovještaja
k nečemu što oduvijek tinja ludošću

jer sve je olako
ako odluka ne hrabri izbor
i ako negodovanje prati svaki korak

jer hod bez pjanosti
pust je domašaj
svih mojih susreta koji su obećavali
i sve naposljetku biva samo ovlaš
te se rasprskava
poput djelića sekunde u liniji zvijezde padalice
pred gustom atmosferom predrasuda
više ni sunce ne izlazi isto
okrenutih leđa nevoljko obavlja posao
pokazujući svoju sve veću udaljenost

jer vile su se skrile na visovima
pred srcima koja u koristi se mjere
i ne znaju do samo sebi zahvalu uzeti

tko će ju dozvati
tko snubiti
kad beton i plastika odzvanjaju do večeri
umjesto krošanja u plućima nabubrelih od kiša
i u žurbama
tko će ju dočekati
oslonjen o misli bezazlenih tratinčica


Oznake: svibanj, bez


- 20:47 - Komentari (5) - Isprintaj - #

06.05.2017., subota

2017


Jedni pokazuju
krvave gaće
rastegnute od Velebita
do Markova trga,
na njih polažu
kamenjar savjesti.
Drugi ispod omče
prebrojavaju trideset srebrnjaka -
nagradu Faustovoj trgovini.
Sav jad i sva trulež
kao da su se u par dana
istresli iz svih po svima,
pa mučnina razgovora
škrtim riječima nakazi vrijeme
koje trebalo bi zelenjeti se.

Za sto pedeset i jednoga u zbiru
svetost je nedokučiva
i spirala izdajstva
svakoj kičmi savitljivost daje
u trendu suvremenosti.
Jesmo li pod istim stijegom,
jesmo li jedan do jednoga
ili oružje za pasom uvijek
potežemo na najbližega?

Kako je bilo
i sada jest za buduće:
lovci lovinama postaju
kad svoje tobolce
na grudobranima ostavljaju
bježeći nekamo
gdje bit će bolje plaćeni!

I zaista - izdajstvo je profesija
s visokom cijenom na trgu.

Oznake: svibanj, sadašnjost, avertebrata


- 10:09 - Komentari (6) - Isprintaj - #

01.05.2017., ponedjeljak

Kalelarga


Ozaren kamen
poput trsa je
grozdovima sudbina
i u golem vinograd
širokom se ulicom pruža.
U njem ovaj utor
pamti svaki nasrt vjetra,
svako zrnce soli okusi
i sve se to sprema,
sve se odlaže:
svaka jadikovka i srdžba,
svako sveto do grijeha,
sva pomazanja
uz sva potonuća.

S kamena
zaruj zemljom,
zaori nebom,
majci i ocu ustaj!

Danas je ruka mlaka,
a um ne zna
tko zaslužan je namjeri
pozdraviti susret.
Danas kamen je gromada
ukopana grudima
bez objašnjenja,
memorija ubojita
što bez ključa
oteža pohod
k onom koji tajnovito
ozaren je Suncem.

I nije dovoljno
tisućito
u krugu distancom
uspeti prvom
od kog je uzvojito,
jer vidi se:
tama dana gušćom tintom
po poroznoj svijesti
znakove ostavlja,
ali sve se razlijeva
i otapa,
sve je privremeno
kad se od Jara odvaja
i nema čvrstog stiska desnica
kad nije žara sadržaja.


Oznake: svibanj, kamen, more, Jarovit


- 22:16 - Komentari (6) - Isprintaj - #

31.05.2016., utorak

Imam

Imam riječi
ali ne smijem ih izreći
i nosim ih u sebi od nemila, od nedraga
do pustina, do pustih šutnja
tamo ih ostavljam
i tamo ću ostati s njima
jer, ne može se drugačije
a morao bih grudi probosti
um rascijepiti
ako ih izreknem
i kako sada s riječima?
neživ sebi do njih
u sebi bez njih polumrtav
kakva im je od poroznog tijela sudbina?
a moje su, meni date, do mene uzete
ni srebra svih govora u plućima
ne mogu ih zamijeniti
ni zlatasti rojevi misli pred očima
ne će ih prevariti
one tako dišu umjesto mene
gledaju umjesto mene
bude me umjesto mene
i što ću s njima bez njih?


Oznake: svibanj, kraljevstvo, riječi


- 20:32 - Komentari (9) - Isprintaj - #

28.05.2016., subota

Majčino


Što ti je budućnost, besjedniče?;
i onaj brižan kutak
ispod majčinih vjeđa pamtiš zagrljajem
s kojim svijet te primio,
a tražiš mu isti odraz
do jezera kojima bi zaronio.

Ne znaš pute stazama k njima
dok treptaji mjere ti daljinu,
ne znaš im raspetljati obzor
u traku svjetla
što pokazala bi ostavinu.

Sve gušći je preostatak htijenja:
koraci im sažeti od žala
za jasnoćom, za bistroćom koja izmiče,
otežali su do odustajanja
svih zrnaca što tijelo obliče.

A svjetlo svijetli svima
prašinom zvijezda istim sjajem
i pogled je dokaz očit očima;
ma koliko rasteš, ili ja rastem,
svjetlom smo uvijek dijete
posađeno životima.


Oznake: svibanj, kraljevstvo


- 11:49 - Komentari (2) - Isprintaj - #

25.05.2016., srijeda

Pesan


Od tuđina bani
kormilo vjetrima prepuštaju,
ne zna galiot
za kog veslo upinje;

a lažovi se udomaćiše
obećanjima,
za njima tati bičem
ugled kupuju.

Što su čast
i dostojanstvo
ovom vremenu zgriješili,
pa čekaju križu
kom ćemo ih pribiti?


Oznake: svibanj, galiotova pesan, sadašnjost, emerson


- 14:55 - Komentari (1) - Isprintaj - #

23.05.2016., ponedjeljak

Križ vlati


još uvijek
Sinjemori čuva svoj šapat
kostiju Japoda i Liburna
još uvijek dobrojutro more
grleno razbija se stijenama
ćevjeni karoli sniju
u povedama

i taj križ svejedno gori
istegnut koraljima
kao posljednji tihi krik
puknute spone svojim dubinama

moglo se suprotstaviti
i zaranjati s pliskavicama
do uha vlati
što život otkucava

a mogao je ustati brijegu
zorom od koje vid počinje
i vidjeti joj rez
s jezom kad se propinje

o, zemlji dopasti
kao kamen vatri
i pup čisti
Suncu razrašljati

i ništa, ništa u tragici
za sebe imati
već ljušte se oblici
do svepripadati


Oznake: svibanj, Krk, pupačić


- 08:57 - Komentari (0) - Isprintaj - #

21.05.2016., subota

nonsense


stopalo oskudijeva s bososti
kad štiti ga obuća
i lakše vruć dah
u ruke stavit će mač
izostat će krov iznad ognjišta
izbivat će dodir u ložnici
kad je najpotrebniji
a sve za šaku zemlje
što će se ritualno posipati
glinenom mjestu
iz kog ništa ne će niknuti

misao oskudijeva u svojoj nijemosti
i druželjubiv razgovor
koji bi mogao pređu plesti
zametnut je negdje
na stratištu zapuštenosti

tko bi se trebao zabrinuti
što je dom razoren
i što rodnom pragu
put je uskraćen?
pa ovim očima tuđin gleda
korotom pozlaćenu paradu

Oznake: svibanj, kraljevstvo, sense


- 08:54 - Komentari (2) - Isprintaj - #

20.05.2016., petak

common sense

ponekad
zastane se bez misli
a nakon toga
uslijedi krivnja pred šarmom sablazni
prozivajući povodljivost vinovnikom mamurluka

svi govori o zbiljnosti služenja
prepisani s tijesnih godova
u vremenu nerodica
nemaju više svoju tvrdu koru
i raspucavaju se pod Suncem
opusti krošnja
uskraćujući svoju sjenovitost
i tek tad vidi se
stvarna visina obilja kojeg nedostaje


Oznake: svibanj, kraljevstvo, sense


- 10:30 - Komentari (1) - Isprintaj - #

19.05.2016., četvrtak

sense

sve misli imaju svoju golotinju
i svaki im udah žudi svojoj pupčanoj vrpci
sve drugo je igrokaz
sa scenarijem k imitaciji golosti
sve drugo je prazan hod intruziji

ja dišem svoje gole misli od presječenosti
i svim riječima što se odijevam
svrha je -
odbaciti ih


Oznake: svibanj, kraljevstvo, sense


- 18:19 - Komentari (3) - Isprintaj - #

17.05.2016., utorak

Bez ispovijesti


Odavde do jučer
tamo negdje
zametnuo sam drhtaj osobne sreće
bezbojno sad pokušavam sebe dostići
poput stoljetne kiše bez prestanka
isprana su jutra danu
u kojem se odustaje
i početak koji bi trebao početi
zamiče odgođen nepropusnoj noći

nešto nedostaje u pregršti misli
što se kostriješe smočene
nešto im pobjegne
dok su jedna do druge slijepljene
a tamo je negdje
od kud sutra se sluti
negdje kamo jedan krivi korak vodi
prepun sebe

natapa se čvor neispravljivog
i čvršće zateže
ovaj dah
odavde do jučer
prati mu stisak
bez ispovijesti


Oznake: svibanj, kraljevstvo


- 21:09 - Komentari (6) - Isprintaj - #

11.05.2016., srijeda

Usporedbe



zemljom kojom vladaju Mameluci
ne smije se glasno hodati
zdravom razumu nije lako
- lopova se ne može nazvati lopovom

tvrda je sjevernokorejska istina
i s njom "oni koje se mora slušati"
zadovoljni su sobom

dok traje
sve očitiji je put izdaje


Oznake: svibanj, sadašnjost


- 11:34 - Komentari (5) - Isprintaj - #

07.05.2016., subota

Daimon


Svibanj su moje strahote
ispod uzburkanog svoda;
travnate zore ih krote
utihom do podneva,

a potom stignu grmljavine
s tisućama provalija
i udaraju potmulo iz daljine
šaptima u dnu eksplozija.

U zraku su osmjesi
i brižnost koja ih pamti;
i sve što ih čini i resi
već krijesom usuda plamti.

Prekrasnoj smjesi
kovitlac groze prijeti –
sreća je od kud i grijesi –
početkom samim u kostrijeti;

i svemu taj slijed je kob –
nerazmrsiva klupku svijesti;
i uvijek samo si rob
životnog kruga obijesti:

diviš se, gordiš
strahotnoj slici
i lediš, i goriš
u njinoj ognjici.

Svibanj su moje krasote
okrutno udjenute pogibeljima,
snube me, zavode
azurom plamteć demonima.


Oznake: svibanj, kraljevstvo


- 10:36 - Komentari (2) - Isprintaj - #

04.05.2016., srijeda

Što te nema?


Poput kosine trake svjetlosti
još uvijek
čuje se glas,
možda nikad ne će prestati
posljednji put biti mlad.

A nje nema;
i sve što se moglo
sad je zaustavljeno,
već sad je prošlo
i negdje ostavljeno.

Što te nema?
Za kog sad rame jutra se naslanja
niz ulicu,
na čijim usnama
vreba još jednu priliku?

Sve što se moglo
u cvijeću sniva mirisima
svima drugačije,
a do livade sjećanjima
odlaze sad prazne kočije.

I behari tuguju
bez nečijih kosa;
živ glas je stao,
na oštrici želje otkosa
kos se zablistao.


Oznake: svibanj, Jadranka


- 15:27 - Komentari (8) - Isprintaj - #

26.05.2015., utorak

svibanjska os


vidio sam bljesak
međ’ rebrima
u utrobi svoda
rezbariju drhteću u krvi
i tišinu čuo
do udarca praska
kad jarost ju slomi

tama se njiše
na vrelini paučine
u njoj staljen kamen
u osi svog glasa mre
sve nestalo je
kao praskozorje
i noć zašuti od te mijene

sad misao je u sjećanju
i ono što stigne
bez okusa riječi
blijedi osjećaju
sad misao je nijem ugarak
koji u gorenju svom
nosio je sreću


Oznake: svibanj


- 22:16 - Komentari (1) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se