meroveus

06.05.2017., subota

2017


Jedni pokazuju
krvave gaće
rastegnute od Velebita
do Markova trga,
na njih polažu
kamenjar savjesti.
Drugi ispod omče
prebrojavaju trideset srebrnjaka -
nagradu Faustovoj trgovini.
Sav jad i sva trulež
kao da su se u par dana
istresli iz svih po svima,
pa mučnina razgovora
škrtim riječima nakazi vrijeme
koje trebalo bi zelenjeti se.

Za sto pedeset i jednoga u zbiru
svetost je nedokučiva
i spirala izdajstva
svakoj kičmi savitljivost daje
u trendu suvremenosti.
Jesmo li pod istim stijegom,
jesmo li jedan do jednoga
ili oružje za pasom uvijek
potežemo na najbližega?

Kako je bilo
i sada jest za buduće:
lovci lovinama postaju
kad svoje tobolce
na grudobranima ostavljaju
bježeći nekamo
gdje bit će bolje plaćeni!

I zaista - izdajstvo je profesija
s visokom cijenom na trgu.

Oznake: svibanj, sadašnjost, avertebrata


- 10:09 - Komentari (6) - Isprintaj - #

27.04.2017., četvrtak

Rapsodija Aqua

Kosnu ta nenadana skupna prekinuća
i iz daleka iscijedi se jeza
u prisnost
meridijanom s kojim smo svi zazemljeni;
podrobnije se osluškuje oči,
finije se iscrtavaju linije na obrazima
i čini se kako u nezamijećenim kretnjama
postoji prostor za još veće i šire
obuhvate golemog što se vrtloži u svima,
a uvijek netko bar nekome bliz je
i žal za onim kojega nema
rastoči se pogledima u čaše
i uvijek gorak sadržaj iz njih se ispije.

Odmotava se klupko vrlina
i svakome u svima isto naše
drhti i svrdla kao popudbina:
zar nikad po zasluzi?,
zar uvijek iznenada?;
i vidi se - jednaki smo po tuzi
i jednaka je kiša koja po svima pada.

Žalujemo za sebe,
za svakog drugog u nama
čiji dah grebe,
a slane kapi su od njih
užarene pod našim vjeđama.

Budi nježno i budi tih,
jer glasnije se čuje tišina
kad se preobrati u krik
i uvijek iznenadi sva ta snaga
što stlačena poput opruge
izbije prolomom Titana
i potopi sve naše beznačajne tuge.



Oznake: travanj, voda, sadašnjost


- 12:53 - Komentari (9) - Isprintaj - #

22.04.2017., subota

Zapis iz slabine

Lokve krvi i ugalj tijela.
Raspinju djecu!
Nižu zdravice i opijela
nezasitnom žrecu.

Očima pogled divlja
i očnjacima reži
kao životinja
sklupčana u mreži;

nema ruke ni moći
zaustaviti sliku,
tek steže se slaboći
po tom obliku.

A bol je skliska,
s patnjom do nje
skupa su niska
k očaju duplje.

Nevažno utapa
svakog osjećaja zor –
evo!, već pluta
savjest u svoj ponor.

Ostaje ljuska
kao prazno vedro
i gola arabeska
nečeg što bje jezgro.



Oznake: travanj, sadašnjost, sirija, Mars


- 18:06 - Komentari (5) - Isprintaj - #

18.04.2017., utorak

reliquiae reliquiarum


odlaziš u bolju irsku
do što daljeg novog zelanda
jer ovdje nemaš
jer kome ovdje trebaš
dok vlastela truli
u sjaju i raskoši
dok burevjesnici
na mostovima su nepomični
ako podigneš glas i prazne džepove
završit ćeš u koloni caritasa
vjeran i odan
iscijeđen i zgnječen
– da!
kako bi se drugačije
mogla opisati nerodica tla
kako ju suprotstaviti domoljubnim frazama
dok trebaju odlučne i pametne
samo “pipl mast trast as”, molim
s mnogo, mnogo lubrikanta
i dok trebaju podobne
za namještene natječaje
i sitnozore
mikroskope precizne
u prebrojavanju krvnog zrnja
ovi što ostaju
razumjet će
i bit će im bolje
jer plijen je veći
ako ga što manje njih dijeli
i nije ih bilo pola milijuna
bilo je njih pedeset tisuća
zapravo
tek dvjestotinjak “vjerodostojnih”
koji će jedini od svih smjeti uzimati
a ti što odlaziš u neku bolju irsku
u dan leta dalek novi zeland
nisi na tom popisu


Oznake: travanj, sadašnjost, vjerodostojno


- 08:18 - Komentari (8) - Isprintaj - #

07.04.2017., petak

X. (Istok)

Opet s Istoka
vjetar donosi miris Moloha.

Nije to ništa:
zloguk let ptica
i na kljunu prasak krika –
beznačajno.
Pravit ćemo se
kao onaj do onoga koji ne vide i ne čuju.
Udobnije je pratiti
sa sigurne razdaljine
sapunicu trgovačkog diva,
a već sutra
netko drugi bit će spreman
ulozi žrtvenog janjca
gladnim redovima koloseja mnijenja.

O, kruha i igara dajte,
samo nek’ ne bude rata!

Neupućeni jarčevoj pjesmi
trebali bi biti zaštićeni
sa svojim podmladcima,
iako svi će, baš svi,
na tajanstven i nepredvidiv način
oćutiti slani akord krvi
i još intenzivniji šum
udaljenih beskrvnih prestajanja.
Jer, svi smo povezani,
mada sebi sami;
i onaj lutajući nerv u svemu
prepoznaje bojazan
i ne daje joj iz ničega do nekoga stati.
Vraćaju se neki davni grijesi,
milosrđu i praštanju otporni,
kao spiralni niz u svakoj ćudi
graviran filigranski,
a progutaju se,
niječu u ugodi.
Mogu se zaboravljati,
stisnuti poleđinama svjesnosti,
ali nikada ne će zemlje dubini dopasti,
ne mogu, sve dok kob krvi se glasa,
volšebno nestati.


Oznake: travanj, sadašnjost, sirija, Litva


- 11:24 - Komentari (5) - Isprintaj - #

20.03.2017., ponedjeljak

IV. (Mars)


Zašutjeti
ponekad znači
preslagivati
budući dijalog
koji će se morati rvati s govorom doba
u kojemu riječi ništa ne će predstavljati
traganje za prijeko potrebnim
procijepom iskrenosti
slamalo se koracima na rukama
gdje dohvati zabluda su zbunjivali
ne može se unedogled odolijevati stihijama raseljavanja
ne može
ne
bez uporišta svaka kretnja zamahivala je u prazno
i čvrstina plutala je besciljnom ravni produživanja
poput meduze što prozirna svoju nepostojanu ćud prostire
po svemu kamo dopadne
potreban je
tvrd oslonac kostiju budućnosti
s dobroćudnim izrazom lica
s tkivom na njemu ožiljenom mijenama
s uspomenom boli od koje se zategne bora osmijeha
i s iskrom sjaja oka
koja upućena tajanstvenim razlogom
po besprijekorno ravnoj liniji pogleda zdencu
pitkoćom dubine nikada ne oskudijeva
potrebno je i mnogo više
što ne stane u sve prezente na tekućoj vrpci
koje odgledavamo
niti stane u sadržaj posude misli
koju svakodnevno ispijamo
valjalo bi definirati taj golem izostanak
zbijen u čestici nedostajanja
valjalo bi ga obujmiti nemehaničkim zagrljajem
udaha i otkucaja
poput prvog zova zore na obrazu
valjalo bi razumjeti svjetlost
u mekoj mahovini na osoju večeri
valjalo bi shvatiti noć privremenog nestajanja
i govoriti a riječ ne izreći
stajati a s hodačima slijediti
ubojitu tišinu imanja apsurda pripadanja
valjalo bi steći oslonac
kako čitava kožom obavijena svijest
ne bi srljala na rendez-vous s prazninom
bez pridjeva
atributa
metafora
sva imenovanja bit će pješčano rahla
privezišta potrošenih misli
samotni sljepački hodovi na distancama jagodica prstiju
a uzgon dvostruke spiralne uzvojnice
na smičku bit će zabravljen
to zagovaraju svi oni koji žele militarizaciju uma
svi oni koji iza kulisa okrvavljenim uvjerenjima
poništavali bi djetinjstva u dječjim pogledima
kradući im svijetle budućnosti za samo bolju svoju
to kazuju gromile patnja nagomilane u zraku
koje udišemo sve izraženijeg okusa
a trajat će dok se ne otupi nevinost sluznica
za bilo kakav podražaj
a nakon toga
u nekom hibridnom svijetu čistog razuma
promatrat ćemo se sjenama u špiljama
jer netko ponovo izoštrava ciljnike
netko ponovo utire stazu bespuću zbilje



Oznake: Ožujak, sadašnjost, vjerodostojno


- 10:06 - Komentari (5) - Isprintaj - #

14.03.2017., utorak

III. (Do uma)

“Do uma!”
– glasno prisežu
u aulama svima,
a vidi se – lažu!
i drugi naum imaju
što godi onima
koji cijene izdaju
obećanjima.

“Do uma!”
– oholo zbore,
visoki patnjama
koje ih dvore.
“Tako se treba,
tako se može –
do kore hljeba
bez soli duše.”

Do kada,
kuda,
ćudi naopaka?
Kamo ćeš stići
no na odar
zadnjoj svijeći
kao sit grobar
gladi tuđoj sreći?

Nema se mira
dok laž vlada;
savjest ne bira:
ili pogađa, ili strada;
i zalud molitva,
uzalud vjera,
dok stigne žetva
šutnja je pokora.

A ti, nemaj mira
pred sobom –
zalog je svemira
u svakom;
ne staj zemno;
poželi, trebaj
nebo zvjezdano
za svoj sjaj!


Oznake: Ožujak, avertebrata, boras-barišić, HS, sadašnjost


- 19:43 - Komentari (5) - Isprintaj - #

27.11.2016., nedjelja

pieta stvarnosti


stvarnost je nedodirljiva
parija kog mimoilazimo opažanjem
mogao bih kao i svi drugi
obrazlagati tvrdnju nadugačko i naširoko
i nikad ju dostići uvjerljivošću
stoga uljepšat ću odustanak
nervom što vrijeme uspravlja tlom
recimo:
stvarnost su čvornovate ruke orača
onoga koji mijesi zemlju u koru kruha
bez riječi
bez izraza koji bi mogao dokapati do razložnosti
bez geste koja će uramljivati vrijednost
ruke su moćno oružje
ne one parfimirane ne nepotrebni privjesci
ne one neobilježene drškama alatka
već one grubo izrasle
nesrazmjerne ugodnom doživljaju pogledu
one vangogovske nad zdjelom krompira
u zemljanim bojama
one u kojima prebiva elementarna žilavost preživljavanja
a nikad im ne će za života ni poslije
biti pružena primjerena zahvala
možda se tek osjeti njezin nagovještaj
pri pogledu na odar
gdje posljednjim čvorom
čvrsto drže tijelo cijelim do umirenog lica
i sluti se:
sve patnje koje uzesmo
nikad ne će biti podmirene
a što dugovanjem bili bismo bliži
to tjesnacom smo razdvojeniji
a nije iz nas
nije na nama
od nekuda je što nas goni pobjeći preživljavanju
a opet vraćati mu se u tom besmislenom bijegu
tražiti si prečace
zgusnute ustupke pred savješću
uporno tragati za pragom s kojeg čisti koraknusmo sviješću
otkriti mu uzlove i pravce
poprečnice do dovrataka
u kojima smilio bi se pogled gostu
jer podsjeća na siluetu najdraže nam osobe






Oznake: studeni, neobilježeno, sadašnjost


- 10:10 - Komentari (3) - Isprintaj - #

24.10.2016., ponedjeljak

do pokore pokoravanjem


u družbi s hijenama
trava se ne jede
ne može se disati
nagonu dugujemo ophodnje mislima
i svaka se oštri
na tvrdoj kosti
a čini se kako smo pripitomljeni
dok svi nervi
poput zapetih lukova
čekaju dozvolu za aport
stoga nije čudno
kako se prebrojavamo po ratovima
a svi osjeti svoju ranjivost do izloženosti
imaju u slanocrvenoj boji isticanja krvi
i nikad nije dosta
ne uzmanjka htijenje domoći se njezinoj blizini
užasom strahom divljenjem potrebom
a čini se kako smo humani
pokušaj definiranja humanosti
podsjeća me na cerek razjapljenih čeljusti
pred sablasnim krugom stada
na konferencijama
gdje se tajnim glasanjem određuju jelovnici
na stolovima
gdje se prvo biraju odojci
tuđa djetinjstva su najslađa, zar ne?
i čini se kako smo licemjerjem suvremenici
skloni jednačiti nespojivo
i najlakšim utegom savjesti
tarirati vagu ravnodušnosti
kako bismo si priskrbili
životni prostor pripadnosti
i zavrijedili spomen
u krvavo ispisanim kronikama
tijela i uma rascijepljenosti





Oznake: listopad, sadašnjost, tamno


- 21:14 - Komentari (3) - Isprintaj - #

15.10.2016., subota

Listopadski pot-pourri


Dvadeset pet godina
nijansa sive traje
ovog lošeg romana
o putu jedne izdaje.

Suviše proste ćudi
prozivaju se vrsnima
i obmane dobrih ljudi
smatraju uspjesima.

Za šaku srebrnjaka
pribili su narod križu
poput razbojnika;

i evo!: posvud gmižu
zemlji srednjeg vijeka
za propast svima bližu.



Oznake: listopad, sadašnjost, tamno


- 09:09 - Komentari (6) - Isprintaj - #

09.09.2016., petak

međuzemlje montypythonovskog hoda


ima ih što ravninom hoda
ravnini uma pozivaju
rasprave im nemaju smjer smislenog obujma
nemaju sferu
ali imaju brižno uređene živice
i uvijek podšišanu tratinu u dvorištu
sve je to podnošljivo do razmjene pozdrava
no kad uslijedi razgovor
otkrije se podozrenje prema drugačijem susjedstvu
i evo ih
htjet će iskrčiti šume
spaliti vrištine
i osujetiti svaki rast koji bi mogao zasmetati
pogledu s posjeda

poznaju li oni naraciju zakrivljenosti života
koja se prostire većom širinom
od uskog kvadrata shvaćanja
prilijepljenog do visine medijskih zvijezda na hladnjaku?

ne čudim se
kad ovale Sunca i Mjeseca
pribijaju arku papira
dopuštenom estetikom plohe
ne čudim se kad
svladavaju dimenzije
hotimičnim konusnim presjekom
prestao sam se čuditi
svom tom koncentričnom povlađivanju

predah u naslonjaču ne prekidam znatiželjom
za nečijim preplanulim tenom
ili za bljeskom novih alu-felga
ne osvrćem se više
za montypythonovskim hodom popularnih stavova

još uvijek traje sezona
sabiranja nedozrelih i gorkih plodova
i ove stupidno postavljene stupice strpljenju
nakon spremi pogledaj objavi
mame smiješak

vox populi najglasniji je u stadu




Oznake: rujan, izbori, sadašnjost, Candide


- 10:37 - Komentari (5) - Isprintaj - #

27.08.2016., subota

Camera obscura


ove riječi se osiplju
ove riječi kopne
a krila ptica ne pogađaju
grlu vuku ne mogu

iskrčena je divljina zemlji
do ravni na kojoj osmijeh
prazne šetnice ima
a susreti
već unaprijed su iscrpljeni
razgovorima pognutih pogleda

sve učestalije misli strahu kaplju
poput nijemih udara vrućina
i sugovornik je prazan list papira
u grozi vida
u oprezu sluha

podižite visoko krovne grede, neimari
kako bi koso svjetlo se probilo
do traga mladunčadi
što napušteni pod svodom
lutaju provaliji


Oznake: kolovoz, riječi, sadašnjost


- 18:30 - Komentari (4) - Isprintaj - #

18.08.2016., četvrtak

Requiem za V.


Ovo je partitura
koju nitko drugi ne može izvoditi
s notama koje nitko drugi ne će prepoznati
a svi ju imamo
i znakovlje svud je isto
od zemlje do svoda zabrtvljeno

glazba tijela traje prozračno
vjetrovima do kud su položeni meridijani uma
i onaj sitan tremor straha
zbijen poput čovječjeg čvora
njiše se lepršav riječima
na svakoj latici u ružičnjaku

dotakni mi zauzlan vrh
i kroči stubama zarivenim u podzemlju
možda se prospe djelić mirisa
suncem zakrvljenog nerva
u kaplji rose
s kojom ćeš se odati

kad treba odžalovati
podigni trublje što srušit će Jerihon
jer sreća nije vojni pohod za jednog heroja
a sve što smislom se zove
u vezivu je opeka
poput meda u pčelinjem saću

ne odustaj glazbu čuti
s njom zdanje niče, diše i pada
slatkoćom na prstima slanim od života
i kost kamena na njoj će pući
i gvožđe najtvrđeg vremena se slomiti
i prepolovit more od kog je iluzija


Oznake: kolovoz, sadašnjost, V, Mozart


- 20:47 - Komentari (3) - Isprintaj - #

15.08.2016., ponedjeljak

Izbori


Gledam:
Kron proždire svoju djecu
misleći kako će krugove kredom
zadržati vječnim simbolima,
a mladi lavovi
poslušno ulaze u svoje kaveze
spremni krotitelju izvesti
prašnjavu točku.

Sadašnjost je obmana
koja se promatra iza rešetaka,
dok budućnost pisana za nekoga
razbacuje se poput konfeta
naočigled svima
u svjetlucavom slavlju kraj stratišta.

Vi, mladi lavovi,
prerano pognuste glave
i ludost koju dob ima
nepovratno propuštate.
Vrijeme po vama
korača bezimenima,
a slijed od njega
koji trebao bi vama pripasti
nestaje na margini smislenosti
tankom crtom odustajanja.

Po čemu ćete biti pamćeni?

Zar po poslušnosti
uma što računski se svodi
abaku kojim upravljaju
tuđi prsti?

Bez glasa,
bez sluha,
bez ijednog svog osjeta
dirigirano ravninu činite
na mjestu
na kom mogla bi biti
planina.


Oznake: kolovoz, sadašnjost, krugovi


- 08:57 - Komentari (5) - Isprintaj - #

07.08.2016., nedjelja

Danse Macabre


Sred krajobraza gnjeva
u neimaštini pripadanja
vidim isturene promatračnice prošlosti
na puškomet zdravom razumu
tu djeca pogibaju
prinesena poput Abrahamovog sina oltaru
u dubokom uvjerenju ispravnosti
i s krvavim zalogom odanosti

onaj tko poznaje budućnost
zagrcnuo bi se ispijajući čašu ove sadašnjosti
ali opet nazdravljat će i dalje sugovorniku
i njegovom tegobnom luku
što se ponavlja do usana
sve do potpune pijanosti

za bolje nitko ne zna
nakon mamurluka trijeznosti
k boljemu se ne umije
koracima gorčine
u slijepoj uličici istrošenosti
i stoga slijedi se čopor istomišljenika
u nikad do kraja ispričanoj priči
o ljudskoj sreći

što više nas ima
u množini sličnosti
i što su zahtjevi proceduralno udaljeniji
od jednostavne ljudske običnosti
to smo svaki od drugoga veći
u vlastitoj kozmogoniji nemoći

i nitko ne smije otvarati lijes
koji uporno skrivamo naličjem života
već rođenju dopremljen
i nitko mu ne smije znati put do humka
kamo će biti položen
zbog srama što umrijesmo
prije nego proplakasmo

a možda i gore
možda i sablasnije
od plesa s djecoubojicama
jest moć glazbe skladatelja
što naravi svakog uha skladno pristaje
pa ista je sluđenost vještini plesnim koracima
i isto je smrti slavlje
koje nikad ne prestaje


Oznake: kolovoz, sadašnjost, Camille Saint-Saens


- 21:01 - Komentari (7) - Isprintaj - #

25.05.2016., srijeda

Pesan


Od tuđina bani
kormilo vjetrima prepuštaju,
ne zna galiot
za kog veslo upinje;

a lažovi se udomaćiše
obećanjima,
za njima tati bičem
ugled kupuju.

Što su čast
i dostojanstvo
ovom vremenu zgriješili,
pa čekaju križu
kom ćemo ih pribiti?


Oznake: svibanj, galiotova pesan, sadašnjost, emerson


- 14:55 - Komentari (1) - Isprintaj - #

11.05.2016., srijeda

Usporedbe



zemljom kojom vladaju Mameluci
ne smije se glasno hodati
zdravom razumu nije lako
- lopova se ne može nazvati lopovom

tvrda je sjevernokorejska istina
i s njom "oni koje se mora slušati"
zadovoljni su sobom

dok traje
sve očitiji je put izdaje


Oznake: svibanj, sadašnjost


- 11:34 - Komentari (5) - Isprintaj - #

19.04.2016., utorak

Ubuntu

Ne dohvaćam
pripadnike pripadništva
a morao bih
gubim
iako
ubuntu
(ili bilo koji drugi jezični ekvivalent
kojim se tješi savjest)
trebao bi funkcionirati
logikom rasprostiranja osjećanja
bez gubitaka
ipak
najveća šteta
dolazi polaganim koracima
neprimjetno
poput ciklusa ličinke hrušta u zemlji
i dok se čeka preobrazba
jestivo tkivo u ponudi je sljepila
a jednom kad se shvati glad
s ravnotežom slasnosti
već je prekasno
inercija se poslije vidi u očiglednosti stopa
koje ostavljamo
a nitko ih ne može prikriti
kad se nose sa sobom
jednostavno
stvarajući sve što vidimo
stvarajući jesmo u svemu što je učinjeno
od svega što je učinjeno
za onaj djelatni “jest”
koji raskorakom u prošlo
mjeri sadašnjost potrebe za glađu
ubuntu
(ili bilo koja inačica osobne svijesti za sve)
mogao bi to objasniti
ako ne bi bilo ljudožderstva
koje je bilo podstrijek njegovom nastanku
na isti način
kao i Deklaracija o ljudskim pravima
iznjedrena iz žrtvovanih tjelesa svjetskom ratu
zar poučak temelji se na nekrofiliji
i samo mrtva Ofelija
mogla bi odgonetnuti slanost pitanja
od kojeg se još uvijek ježi koža?
zar ruka ubojica u svakome
svoj kopernikanski obrat empatiji nalazi u lijevoj?
ubuntu
(ili bilo koji pomak k svjesnosti do svih)
mogao bi to objasniti
na drugosnažniji način od svih ovih razumijevanja
kojih se domišljamo
kako bi se opravdavali


Oznake: travanj, sadašnjost, Indigo, empatija


- 20:46 - Komentari (3) - Isprintaj - #

16.04.2016., subota

Posljednji obzor osmijeha


Najednom
zatečen
u osmijehu bižuterije
posljednjeg cvjetnog pokrova,
sa sukrvicom na rukama
i ilovačom u kostima,
mjerim korake
do mjesta u kojem počiva dohvat radosti
kraljevstvu tišine visoko iznad svih.

Svjetlost je zarobljena
na teškom platnu isparenja,
a izgriženi oblici stvarnosti
plutaju bez značaja
oko ovog svetog mjesta.

Nitko se ne klanja,
samo promatra se jedina staza
do konačne iscrpljenosti;
dok misli od gvožđa opiru se još uvijek gnjevno
očitom zaključku,
a pritom nespretno sužavaju tijelo
u vreteno s kog pređa se odmotava.

Sva budućnost nalazi se u prostoriji sjećanja
u koju nitko ne može stupiti
i besprijekorno poslagani mozaici događanja
ostat će tajanstvo
svim onima što prebirući sad po ključevima
uzalud traže ključaonice.
Trebalo bi se zamisliti!

Gledam, a ne čujem;
slušam, a ne vidim:
nečiji plač poput naplavine
otvorio je u zraku nepodnošljiv utor ispražnjenosti
u koji se usvrdlava danji smisao;
a iz staklenih duplji
pogledi odlaze preplašeni
i ne vraćaju se;
takvi – bez odraza,
dok um šutnjom bježi od rasuđivanja,
kaplju neprestano na pokrov
stvarajući predodžbu obzora
spokojnog osmijeha
kojemu od straha
ne usuđujem se prići.


Oznake: travanj, sadašnjost


- 17:45 - Komentari (4) - Isprintaj - #

12.04.2016., utorak

Odnedavno


Odnedavno
svijet gledam kroz zatamnjeno staklo
ne vide se sitni udarci
i nijanse podljeva što pletu zrak
kože su od linija na pamćenim panoima
sve je zaustavljeno
od nekog trenutka s ruba svih ploha
kad sam prestao primjećivati
zaobljenosti ispod pogleda
netko je strugao po površinama
ostavljajući ih namjerno nedovršenima
netko je zaoravao po ravninama
bez estetskog redoslijeda
pomirio bih se sa svim osuđenima
i vratio prijašnja očekivanja
kada bi bilo moguće
preobrazbu mesa shvatiti kao hir razdora
i kada svaka mijena
prestala bi se otkupljivati krvavim sredstvima

odnedavno
svijet gledam dvodimenzionalno
na pokretnoj traci
poluistina i laži
tako je jednostavno
pribivati ravnodušno slabosti
i ne podići glas
od pitanja: kamo?
svijet je svjetlinom razvodnjeno
nepristupačno mjesto
a sjena što nas izdvaja
skrovište je za ego riječi
i nismo više svijest s plastikom
nemamo pored i straga
sad smo etiketa bez naličja
uplošnjena bez fokusa
u okviru besadržajna

htio bih
odnedavno
neka bude kratkotrajno


Oznake: travanj, sadašnjost


- 20:21 - Komentari (1) - Isprintaj - #

05.02.2016., petak

Odgoda


Danas nije zgodno
bez razloga umiruće sretati
prespavao bih nenastanjenu zemlju u grudima
trebam cjelov Sunca u praskozorje
kad misao se još nije nalaktila

zaustavi mi krug na tetivi bez očiju
i u snu mogu disati ne gledajući
ondje srećem hodače paperjem
pozdravljaju me
znaju
u jednom pogledu vidimo se cijeli
napeti od sebe k svjetlu
i gorki zamahom do svijesti

ne budi me
ne budi nedosanjano dok se povija nemoćno
krijesnica bdije nad opustjelom strahotom
njoj ću predati otkucaje
što tople mi rebra
i s njom osluškivat ću stope
na stazi od počinka

danas nije zgodno
kad krv klizi o metal
poput radnika što asfaltiraju cestu
sav trud raspast će se sutra
i težak stroj potonut će u glib ideje
koja je iznajmljena čvrstini sile

tko bi od misli napravljen
svoj ulog bacao u provaliju
dok nedostojno gledajući vis
tašt mu pogled
čupa utrobu još nerođenom?

mir tlom ne će se pronaći
a sjeme mu životom darovano
i u draču cvijet će neugledan imati

Oznake: veljača, sadašnjost


- 15:01 - Komentari (2) - Isprintaj - #

30.01.2016., subota

Nešto se mora učiniti


Briga ih
omotani pohlepom
otkidaju tuđim sudbinama prste
lome noge
sijeku jezike
iza paravana povjerenja
skrivaju bijesne pse trpljenja i patnje
i nikad im nije dosta
a zemlja urla raspadajućim tijelima suosjećanja

oh, vidi ih silo vremena
što cvijet života podarila si svakome
nedjela njihova krivnjom obilježi živima
i nek’ se zaori glas
nek’ se podigne ruka
i riječ na dlanu
neka bude ubojito uperena prema svim lažima
nešto se mora učiniti

jer koža je postala bodljikava izba
iz koje se ne može pobjeći
a htjelo bi se
i koliko god ugodu baršunom nazivali
ispod nje je kostrijet osjećaju najbliskija
a onaj dodir uma sa strugotinama
svemu daje prvi plač do riječi
i jedino njemu golom može se vjerovati


Oznake: siječanj, sadašnjost


- 19:09 - Komentari (5) - Isprintaj - #

28.11.2015., subota

Ulica nedužnih pogleda


Anđeli su visoko gore
i ne silaze
djeca uskraćena njihovim osmjesima
odrastat će daleko od brižnosti
jer ubojice i lopovi
šeću ulicom naših nedužnih pogleda
i savršeno se uklapaju
u scenarij humoreske
koja se izvodi stoti put

otpjevajte sili bećarac
i satiričkim vrhom
probušit ćete tek jedan balon
presmiono napuhan
šutite pognute glave
izbjegavajući susret sa zlim činom
i povijajte kralježnicu do asfalta
ili učinite nešto do sad neučinjeno
što vlastit hod
dozvat će uspravnijim

oni oduzimaju živote
onima što ne poznaju blagost života
oni uzimaju od života
onih koji nisu pretplaćeni na ugodu
to su ubojice
i to su lopovi
- nakaze u mojim mislima
mjesto im je na trgu sramote


Oznake: studeni, sadašnjost, horvatinčić, zatupnici, fotelje


- 07:54 - Komentari (1) - Isprintaj - #

24.11.2015., utorak

Bezglasno

Pod grbom i stijegom
dijelimo tlo
kamo ćemo otpočinuti
i čuvamo ga
s kostima najdražih
koji su nam život dali.

Trebali bismo biti ponosni
daleko od pustinja i stepa,
trebali bismo okrvavljenu povijest prošlosti
s dostojanstvom nositi
i trebali bismo,
kao što ćemo nepomično tlo
budućnošću dijeliti
glasom svojih života,
tako i sadašnjost ovu
u dijeljenju ovojnice života
radosno glasom dočekivati.

Trebali bismo,
jer tako se nada,
tako se želi:
bez patnje glas pružati!

A bol nas stišće
i svud do tla goni bez mirenja,
i sve što iscrta nam osmijeh
istodobno dubi mu boru
s kojom nas od njega razdvaja,
dok ponos nam i dostojanstvo
na obrazu slažu posmrtnu masku
daleko od svih slavlja;
zar bismo se pod njom trebali prepoznavati,
ili svakoga čiji glas ne prati djelo
ušutkati
i svako djelo što čini bol
već jasnim pokazati?

Ali, što je ponos,
što dostojanstvo,
kad običaj kratkog daha
tradiciju tla prekrije zaboravom
i hod po njemu
otkupljuje sjećanjem o časnosti
otisnutoj na novčanicama?

Sad bezglasne živote
šutnjom plaćamo!

Oznake: studeni, sadašnjost


- 10:28 - Komentari (1) - Isprintaj - #

18.11.2015., srijeda

Ovdje i sada


Rudeća zora
sklanja se pred zlom
kasno se isprati posljednji drhtaj suosjećanja
koji neprimjetan nestaje u žurbi
i debeli namaz hinjene ljubaznosti
skrije usjek bore
što koži bi dala čovječan izgled
a staklast izrez očiju
upija toplotu riječi
bacajući ih iskorištene u aktovku na ramenu
kad netko povuče otponac iz prikrajka
zatrebat će ponovo
kako bi se buka koja bi uslijedila
i prizori s mrljama krvi
skratili na razumnu mjeru podnošenja

to se ne događa ovdje
to se ne događa sada
prebacite na drugi kanal
gdje život slavi potrebu za razvučenim osmijehom
i gdje se popularnost beznačajnosti
skupo naplaćuje uvjerenjem

nije važno što se u igrama velikih brojki
nečije dijete ne će roditi
još manje je važno što riznica budućnosti
svima već je ispražnjena

uzmite ovdje i
uzmite sada

Oznake: studeni, sadašnjost


- 07:14 - Komentari (1) - Isprintaj - #

18.09.2015., petak

Sclavie


Oni koji od Heraklija Kartažanina
dobiše blagoslov zemljom,
sad preračunavaju
interese za nju.

Zar škrti lihvari postaše,
ili je ovo eruptivno vrijeme
unizilo sve uspravnice
kojima bi se mogli podičiti?

Sram dostojanstva
lomi se na žuljevitim stopalima,
a ne vidjeh mačeve ispod skuta,
tek djecu
bez doma
i bez budućnosti
u božjem naumu.

Sad svim onima koji su već rezervirali mjesta
uz očeve svoje
bit će tijesno,
a mir koji očekuju
s tjednim buketom cvijeća pod križem
ne će dostići!

Zalogom života svoje mladice
pretvorili su u dužnike,
zar to nije niže od izbora
s kojim su posijali sjeme?

I sad dok čine se uspravnima,
već ravni su sa zemljom
što će ih dočekati gozbom,
a okusili nisu kruh i vodu
svih strana svijeta.

Glasnog li nizašto života
bez okusa u šaci prašine,
jalove li budućnosti
obiješću probavnog trakta!


Oznake: sadašnjost, seobe


- 18:33 - Komentari (1) - Isprintaj - #

04.09.2015., petak

VI. (Mali Prinčevi)

Mali Prinčevi
spavaju na pješčanim obalama
daleko od plaža
i daleko od suncobrana
Velika Majka ih ne će
ispljunula je sedef ovoga ljeta
uzimajući si kruzere i tankere na leđa

nezbrinuti sitni životi
sa slanim okusom u plućnim mjehurićima
ništa ne sanjaju
kako će?
nahočad

odbačene su lutke
s kojima se život više ne želi igrati
lutke ne sanjaju
to su stvari bez života
i nikada ne će otvoriti oči

ma-ma
ma-ma

može se mehanički čuti
onomatopeja života koji imate u rukama

suze su slane izrasline
ozbiljnosti s kojom hodamo
gazeći Male Prinčeve
i Ružičnjak

neka nam iluzije
o poravnanju
i sudnjem danu!
perce u dvorani nikad nije bilo teže





Oznake: sadašnjost, Aylan


- 10:56 - Komentari (0) - Isprintaj - #

29.08.2015., subota

II. (Doba Harlequina)


Ne mogu drugačije.
Anakron, ne mogu se prilagoditi
ovom vremenu.
Krivio bih rat
i sirovost poslije njega,
ali kome bi to koristilo
u razumijevanju?
I riječi su mi takve nedostupne:
preslabe za osuđivati,
ezoterijom otporne nekome
svrhu podijeliti.

Kome je potrebna riječ,
ako ne cilja razum?

A on nas je doveo
u bezizlaznost s kojom se vrpoljimo
međusobno se optužujući,
uvijek nezadovoljni
i okruženi nepodnošljivim
neimanjem sebe.

Osobne debakle
voajerski promatramo,
jer to se svima može dogoditi;
i stoga prilažemo fotografije s osmijehom
kao da smo sretni,
kako se mnijenje ne bi uzbunjivalo,
i kako bi sretni sa sretnima
osmijehe u defileima mogli razmjenjivati.

Zapravo, mi smo u Dobu Harlequina –
sretnim maskama
stružemo obraze
i prigušujemo šumove srca;
i ma koliko bilo dijabolično –
navikavamo se tako živjeti.

Oznake: sadašnjost


- 23:30 - Komentari (1) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se