meroveus

25.09.2017., ponedjeljak

Divljini


Ni jedan dan bez misli
živih poput otkucaja svoda,
a toliko praznih riječi
što zastiru ga ...

Par duplja do krajobraza svijeta
zamućene kretnje slijedi,
obrise hotimice gura do linija
i čini se kako volja
sve to ležerno podnosi
dok se ne zasiti,
dok slastica ne zagorči ...

A blizini umilan sjaj ne smeta,
do nečega toplog namjera
osjete htjela bi;
i kad se ima
još bliže njem se strijemi -
do tamo odakle je divljina
što ih privlači.

Otvori prozore
na kojima nisu zavjese riječi,
napusti memlu od koje je zdanje,
dah bi k svježini,
misao nekamo gdje se vere -
oni ne pripadaju svjetini
osjeverene vjere!


Oznake: rujan, kraljevstvo, opsjena, riječi


- 11:04 - Komentari (4) - Isprintaj - #

21.04.2017., petak

Do


I ova misao zatkom ide.
Do hladnih boja
kosti razmiče, meso jede;
kao nije moja,
a na njoj je lice moje.

Usko je i tijesno
do riječi prave,
svem obimu bijesno
do izbora oprave
za ovaj ples s jesmo.



Oznake: travanj, bez, riječi, terpsihora


- 08:58 - Komentari (10) - Isprintaj - #

27.08.2016., subota

Camera obscura


ove riječi se osiplju
ove riječi kopne
a krila ptica ne pogađaju
grlu vuku ne mogu

iskrčena je divljina zemlji
do ravni na kojoj osmijeh
prazne šetnice ima
a susreti
već unaprijed su iscrpljeni
razgovorima pognutih pogleda

sve učestalije misli strahu kaplju
poput nijemih udara vrućina
i sugovornik je prazan list papira
u grozi vida
u oprezu sluha

podižite visoko krovne grede, neimari
kako bi koso svjetlo se probilo
do traga mladunčadi
što napušteni pod svodom
lutaju provaliji


Oznake: kolovoz, riječi, sadašnjost


- 18:30 - Komentari (4) - Isprintaj - #

02.06.2016., četvrtak

Nevrijeme


Nevrijeme misli,
što me snašlo,
jača u svom slijedu;

nije vrijeme za misli
kad vrtlože se
kud ognji povedu,

jer nema vida, ni sluha
riječima
za mjesto kom se bliže,

jer nestalo je duha
u tragovima
obliku do kog se stiže.

I sagorijevaju misli
zavojito do punina,
i zažarene kaplju
svojoj vreloj tmini,

a časi se stisli
poput nakupina
ptica snoplju
složenom na uzvisini.

Evo – sad će vrisak
razrezati svod
sve do tla

i sav taj stisak
zagrmjet će od
svjetla

kad se raspe,
kad udari
posvuda po svemu,

pa tišinom zaspe
sve stvari
u njihovom imenu.


Oznake: lipanj, stvari., riječi


- 20:46 - Komentari (2) - Isprintaj - #

31.05.2016., utorak

Imam

Imam riječi
ali ne smijem ih izreći
i nosim ih u sebi od nemila, od nedraga
do pustina, do pustih šutnja
tamo ih ostavljam
i tamo ću ostati s njima
jer, ne može se drugačije
a morao bih grudi probosti
um rascijepiti
ako ih izreknem
i kako sada s riječima?
neživ sebi do njih
u sebi bez njih polumrtav
kakva im je od poroznog tijela sudbina?
a moje su, meni date, do mene uzete
ni srebra svih govora u plućima
ne mogu ih zamijeniti
ni zlatasti rojevi misli pred očima
ne će ih prevariti
one tako dišu umjesto mene
gledaju umjesto mene
bude me umjesto mene
i što ću s njima bez njih?


Oznake: svibanj, kraljevstvo, riječi


- 20:32 - Komentari (9) - Isprintaj - #

14.09.2015., ponedjeljak

Majolika


Zrela riječ
pitat će usne:
nije li vrijeme?

sokovima tijela ohrabrena
odletjet će u neizvjesnost
ili pasti tlu

rađa se kružnim zamasima
kad žetelac životom mijesi zemlju
poput kruha kog će obično blagovati
a nedjeljom kušat će hostiju
u predstavi uzvišenih načela
dok crvi i dalje raznosit će ljude
tom zemljom, provalijom
a u ovoj pod noktima zaostaloj
osjetit će se njezino komešanje
i nečiji komadići duše
zaostat će u porama kože
simbiotski neuništive u svem vremenu
a uzopćene beskorisnom nervu
– tako se čini

slatko li je okusom se doimati
na nepcu kojeg se ne poznaje?

nije li vrijeme
početi drugačije:
od čovjeka riječ mijesiti
zemljanu
i vrč do majolike peći!?

Oznake: riječi


- 20:19 - Komentari (1) - Isprintaj - #

30.11.2014., nedjelja

Inačica


Tek riječi samo imam
K’o kletvom date,
Da ništa drugo nemam;

I uzmem ih, lude takve,
I bacam u sebe,
U duboke ove ponikve,

I padam, propadam s njima,
I padnem dnu –
U kruge svojim demonima.

Tko smo!? tako zbliženi,
A zajedno
Stvarnošću omraženi?

Tek roj sluđenih misli,
Na zrcalu izmaglica?
Do očiju pogled – jesmo li?

I uma zor taj, prispio odnekuda,
Pratim li poput netopira
Snom u tami sveg posvuda?

Oznake: riječi


- 11:38 - Komentari (9) - Isprintaj - #

06.10.2014., ponedjeljak

Riječi



Nekih riječi plašio sam se
I nisam ih mogao dosegnuti
Bile su mi poput vrata bez ključaonica
Poput bogomolja u koje nikada nisam ušao
Tad bio sam parija pred Šivinim hramom
Kad slavio se Festival svjetla
Pred nekim riječima nakostriješio bih se
Pokušavajući im dostići ograničenja
Pred drugima naježio bih se
U toplini vratne kralježnice
A nedostajanje bi me stlačilo
Do krvavog titraja sekunde

Neke riječi bile su Tvoje
I čipkom osmijeha si ih donosila
Dok alabastrenu bočicu s nardom otvarala si
A ja sam Te zamišljao u radosnom psalmu posutu cimetom
S ovom izmaglicom jutra što se rosi na obrazu
I ćutio praskozorje Orijenta na usnama
Ni stvarnost me ova ne pokolebava
Fantaziju dohvaćati i prizmatične joj fragmente
Uslagivati negdje gdje željom zakivaju se prvi početci misli

A stvarnost ova su hodajuće tuge
Posvuda na avenijama ulaštenih fasada
I lica ova što tuge nose i koja grabe tu stvarnost
Za vrat, za srce, za stomak ju zgrabe
I svatko svoju tugu izmjerava, podebljava
S namjerom, ili u inerciji bez izlaza
Pričajući priče o tugama s kojima će se
Zaraziti cijeli kontinent
A stvarnost ova su hodajuće tužne ljuske posvuda koje su odustale
I umiju samo tugom odživljavati svoje praznine odustanaka
Trajući u tom odživljavanju važnim pričama o svojim samoćama
U koje bi željeli primiti podstanare
O, ne želim takvih priča!
Ne želim priče hodajućih tužnih ljusaka s podstanarima!

Ja želim samo čistu riječ – voljeti!
Kao što kap rose voli zoru na travci
I želim nutrinu svoju preokrenuti do nje
I tada pogledati se u njoj, u svakome
I čuti tu meni nedozvoljivu riječ s usana
Do vaših očiju, na vašim jezicima, vašim šutnjama
I tada znat ću je li to moja riječ koju nisam bio dosegnuo
Tada znat ću smijem li je uzeti, imati ... dati ...



.

Oznake: riječi


- 18:56 - Komentari (1) - Isprintaj - #

10.09.2014., srijeda

Rujanske riječi



Govorio bih riječima što padaju
O visokim letovima ptica
I o snima kojima pripadaju
Dok niču iz svojih klica;

Al’ padnu ipak, teško odlomljene,
Bez krila i slijepim tijelima;
Na tlu sad su glasom zgažene
Lešine – trpeza gladnim psima.

Umjesto sunca i ozarene krvi
Što dale bi uzletu sjaj,
Strah se u njih udjene prvi –
Da početak kobi njihov je kraj;

I osjet pada već je u udahu,
Pa potekne željom poput otrova;
Bez snage u prvom zamahu
Svaki slijedeći put je ponora.

Misao ona što um osluškuje
Zanijemi, obamre – što li?,
Tek prazno u praznom se čuje –
Nestane sve, u ništa se proli.

Ostanu samo od riječi kosti,
Hrpa bez smisla razbacana;
A jedan pas, u jadnoj samilosti,
Jednu po jednu zemljom zatrpava.



S.



Oznake: riječi


- 20:09 - Komentari (0) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se