meroveus

04.06.2017., nedjelja

Prolazno


Na crjepovima lišaj modrini prkosi
i srebrenozeleno nadijeva monotonoj plohi
otvara rebra
grabi utrobi
razgovor novi zapodijeva
o tome kako se oblik iz sebe ruši
i mada sve se doima isto
posloženo međ’ uzlovima pamćenja
nešto neosjetno javi se
u izmaglici predosjećaja
iskra divlje misli
na tren je uska staza
sažeta prosto od nagovještaja
i već pogled krivi se do poznatog
već razdaljina užom se bliži
i najednom ponestaje razumijevanja
tvrdoukoričena knjiga visoko na polici nedohvatna
ostat će nepročitana
a slova naslova bez sadržaja
postat će krajputaši zaborava
pa djelatna ruka nikad ne zna
u pokretu mišiće i kosti
i ne poznaje struju koja ih goni
po činu se umu glasa
u spregnutoj kožom predodžbi
a sve što ju konačno uzroči od početka
kao odsječeno potrebi se ne pronalazi
ne zaiska se
i kao ne postoji
tek ima se samo po sebi
samodostajuće u vidu varkom svjetlosti
Klizimo po površini
i smetaju nam neravnine
naravne utrobi
a sve što ih podržava vješto krijemo
zaokruženi oko onog što nas drobi
Klizeći se prepoznajemo
po tome kako smo otporni
učiniti nešto drugačije
tako se preklapamo
jednačimo
konačno odobravamo
samo ono koje je svemu isto kao prije
tako i trajemo
do zamora dara
kad utroba nas izda
kad sve čemu hoćemo
najednom prsne iz svog središta
rušeći uspravnu os od svjetlosti što nas stvara


Oznake: lipanj, bez, osjećaj


- 08:20 - Komentari (6) - Isprintaj - #

10.05.2015., nedjelja

Izmještena sjećanja


Ima nas do kože vremena
što našem kucanju se pruža,
ima nas do te međe tijela
koja nas razdvaja
do upornog slušača
i njegovog redoslijeda.

Jesam
- u svemu osjetima,
jesam – podražajima ovijen
i sve me ima.

Nisam
do onoga čeg nema,
nema me tamo
što prošlo je bez odjeka
od mojih zapremina.

A budućim se čujem
kom misao hrli,
već tamo sam smješten
i za njeg odjeven
k njemu se žurim.

Jer mi smo od sada
do sutra dodirnuti,
a oteklo jučer
rijekom bez povratka
odnosi sve one
koji nisu mogli biti.

Oznake: osjećaj


- 07:29 - Komentari (0) - Isprintaj - #

26.11.2014., srijeda

Zaboravih


Zaboravih koliko je osjećaj krhak
kad ga klatno događanja takne

– rasprsne se

hodam sad bos
po njegovim krhotinama
i svaka drugačiju bol ima
u bolima što se podnositi mogu
a sve preko toga je praznina od njih
još teža, još ogromnija
u kojoj stisak uma gnjevom ne popušta
tragajući za novom obmanom si
kako se ne bi čuo u svojoj poraženosti

i nije mu bol od krhotina smetnja
i nije mu hod po njima smjer krivnje
već smeta mu jasnost otpora koji ima
svaka pojedina dok dozivaju se
neprestano za cjelinom koja nedostaje
a uglavljena je negdje
u prepoznavanju bez osobito značajnog razloga
ali toliko značajnijeg
što se ne će i ne želi pomaknuti

i čini se kako je um
iznevjerio svoj nekakav davni zavjet
tko zna kada umetnut
pa se sad sam sebi osvećuje
u nekom kružnom zamahu shvatljivosti
i podsjeća
kako je besprijekornost samoće misli
ram bez slike na praznom zidu


Oznake: studeni, osjećaj


- 11:10 - Komentari (12) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se