meroveus

26.04.2017., srijeda

Ona koja je od užadi


Uz Janis i Amy
baršunasto i hrapavo u isti mah
osluškujem dan u zori
i kose svjetlosti raščešljavam
a sidra su u noći zaglavljena
prošlost se preko ruba posude sada prelijeva
ali ne smeta taj uzaludan uteg
dopunjava se negdje u potpalublju
gdje jedro svoje tvrdo uporište ima
pustit će, otpustit se valu
bješnje od okomice što se ubada
ne brini
i kad obujam kraju dospijeva
krug će se krivulji podati
do novog sadržaja
najmekšom linijom što ćud gvožđa otapa
i sila ne će vlast imati
do samo jednog otkucaja podneva
ne brini
i kad samoća u riječi prijeti
zasićenjem disanja
a sinkope međ' rebrima
kao čiode ranjavanja
utiskuju prorede glasovima
- sve je od nerazmrsivih čvorova
potka ovog tkanja
i sastavljen tako
hrapavo i baršunasto
opor i krilat
iznad svih popisa nestalih
česti svoje zbrajam u poredak
s kojim provom razbijat ću val
i slomit hridi
što udvojene ne daju mi k ženi ptici



Oznake: travanj, kraljevstvo, bez


- 08:57 - Komentari (2) - Isprintaj - #

11.04.2017., utorak

Proporcije



To! – kako je sve složeno:
do pravog krivo, osjećaj umu;
i to! – kako je sve zajedno:
od svoda tlu, glas šumu –

u svem beznačajnom je veličajno
kad gordi se iz dna vrhu,
dok puninom tajanstveno
za se traži svrhu.



Oznake: travanj, kraljevstvo


- 21:02 - Komentari (5) - Isprintaj - #

09.04.2017., nedjelja

Memento vivere



Riječi u prolazima sadašnjeg
slijede razgovjetnost
onoga koji mogao bih biti,
dok iz sviju skica prošlog
promatraju iste oči
i dospijeću konačnom poravnanju hoće.
Posvuda zaimalo se
po šumovima obrisa
snagom što iz središta vuče zrenju,
jer od zova utrobe je sočno voće,
a pup cvijeta tek stazu sprema
budućem vremenu
kamo okusu sav obujam dopast će.

Vječno mlado, dok ne pukne,
žari rastom; izbe su pretijesne
žiću do neznane svrhe:
traži se pogled više,
traga se za razlogom
zbog kog svaka stvar diše
do izdaha vjeridbe sa sobom.

Sokovi stabljike neobuzdano
koru ispucavaju i ljušte,
slomit će se grane, poginuti lišće,
no iz korijenja opet nov se izboj ište,
rodnost iz dubine bića pritišće
ka Suncu,
visini kamo vrhovi joj duha pršte.

Sklad ritma stavaka
simfonija tijela treba,
glazbu s kojom mogu se udomiti
višeglasja
u katedrali gdje stoluje
samo jedne osi struna.

Može li se griješiti u izboru nota
partiturom po kojoj smo sačinjeni,
mogu li krikovi bola do zvučnosti veće
i ako se čini
kako su sada neprimjereni,
odbojni i neodmjereni?

Odgovori bit će
u svim neodhodanim putevima
bilo kuda god se krenulo.
I nije važno kamo se spremamo
očarani nadom
(mada tvrdo znamo),
rast ćemo do glazbe kamo pripadamo,
prestat kad se svoje melodije odreknemo.



Oznake: travanj, kraljevstvo


- 20:51 - Komentari (5) - Isprintaj - #

03.04.2017., ponedjeljak

IX. (Jorgovani)

Stajem pred grozdovima jorgovana
što buknut će
i već vatra tvari sviju sadržana
do ugljevlja usut će
izbojima oblik
blagosti.
Iz sebe bih, k mijeni do njih,
uzdah kao krik
slanosti
pružio ispivši ih.

Al’ narav svih stvari
opnama se dijeli
i buktinja živog žari
kamo ne bi htjeli:
do strane kože
neosunčane,
strancu koji ne zna
kome dat’ se može
kad ostane
u noći bez sna.

I osoba, tako, koju znadoh
sebi bliskom, draga
kojoj u nagosti padoh,
sakri se poput blaga
škrinji
pred očima požude
kad htio sam jače dalje
neg’ u zbilji
stvarno što je,
htjedoh što gorenjem bude.

U ćudi je tvrdo iskovano
gledat više svega,
u svem darovanom
dati svog utega,
dok misao u naumu hitri
nesvitljiva
držeć sebe smisla vrhom
i kad u nečijeg smisla vatri
sagorijeva
tek neznatnim plamom.


Oznake: travanj, kraljevstvo, vatra


- 08:50 - Komentari (4) - Isprintaj - #

26.03.2017., nedjelja

VI. (De Beata Vita)


Trešnja osunčanog cvata
poziva
poput obzora.
Blizini bi daljina.
Misao, već sva
po laticama legla,
u kupci mirisa
vid otkriva.

Biva tren izdužen
kao kap linijom pada,
prost i složen
po krvi i koži
kišom svega,
kad vatri spojen
u njoj se množi
i toplini nada.

I traje
svjetlosna gozba
svih dozvanih svata,
i nudi i daje
i zaborav i sjećanje
do svih prošnja
mislima iz zlata
od kojih je života zdanje.

I opet bit će,
dok vrelog je daha,
tog ushita čar;
opet pružit će se biće
iz običnog praha
do glasa svog šapta –
do izvora bistrog
iz kog je dar.




Oznake: Ožujak, kraljevstvo


- 20:19 - Komentari (5) - Isprintaj - #

08.03.2017., srijeda

II. (Venera)


Ženo
roditeljice bogova
ljudima posudo želje
osvrni se
i plesom sedam velova
otkrij mi tajanstvo svrhe
s kojom prilaziš
nadahni me
i pruži razlog otkucajima
osluškivati kapljice krvi
u glazbi sjaja očiju
ja oskudijevam do Tebe
nemam se
poput rijeke bez mora
poput kiše bez zemlje
ja nestajem bez različitosti
i moje riječi su bez soli
moji čini slomljeni su vrčevi
pred misterijom žeđi
sveudilj ruše se kule bez obzora
Ženo
imenom smisla
pohodi me

Oznake: Ožujak, kraljevstvo


- 10:11 - Komentari (4) - Isprintaj - #

17.09.2016., subota

Mjesečina

Mjesečina se zabola
sjenama cijeloj noći;
dok slažu se fragmenti bola
prizorište um koči:

jasan krug srebrom
natiče mesu prsten jarosti,
a odsjaj rubina redom
na njem žari srž kosti.

Ta veza je skrovište
u čežnji, želji do sna,
al' nervi s njom vrište
iz zdenca osiona.

Jer kad pogled se digne
krugu na posrebrenoj cesti,
grmljavina udaha kad stigne
u plućima svakoj česti -

propadnu sve misli
u dubinu zagluženosti
osjećaja kome smo pošli
bježeć od jave stvarnosti.

Igra u kojoj se gubi
uslijedi gluha i nijema
i sve što svoje se dobi
za izgubit se sprema.

Hajde, već pomiri se
s ulogom kog više nema,
opsjenom ukroti sve
što stoji ti do imena;

i ne budali, pusti
nek' te uzme Mjesečina
od kože do osi kosti
cijelog, do svih uspomena!



Oznake: rujan, kraljevstvo, mjesečina


- 21:04 - Komentari (7) - Isprintaj - #

13.09.2016., utorak

do druge strane užurbano

spavam
dok želim uspijevati
jer tromost masivnog života me nosi
jer pomicanje ne prestaje iako se pokušavam probuditi
htio bih se zaustaviti
s druge strane svojih potreba
s druge strane iskupljenja
htio bih olabaviti omču
svojih dugovanja razumijevanju
i upustiti se u razgovor između nijansa jesenje boje
koje otpočinju izraženijim kosinama svjetla
htio bih prohodati u Amherstu
u sobičku čiji prozor gleda prema Concordu
i u toj distanci blagovati uzavrelost
htio bih se svega toga prisjetiti
i ona koja mi sjedi na grudima
ne bi bila presuđujuća
i ona koja mi razbacuje snove jutrom
ne bi me dohvaćala
a užurbana podsvijest
ne bi me posjećivala neugodom
o neispunjenim obvezama
o nedovršenim zamislima
svaki promašen ulog udvostručuje dionicu krivnje
u kružnom ponavljanju
gotovo kao trka do iznemoglosti
ako se prerano probudiš trčeći
umor koji si ponio
tjerat će te dalje k njegovoj ispunjenosti
a većinom govore kako je to adrenalinska doza
čiji rub je sve širi i sve udaljeniji
nešto tako potrebno i zavodljivo
i upitaš se
upitam se: istinu, ili sreću?
jer ne ćeš pronaći istinu u sreći
jedno u drugome nemaju oči s kojima bi se prepoznali
niti dlanove s kojima bi se identični linijama poklapali
a pitamo se
pitam se: zašto trčeći ne mogu se probuditi
odmoren od svih istina?
zanemarujem ih
jer zamjeram im poslušnost koju traže
odanost koju zahtijevaju
poput klanjanja pred žrtvenikom visoko iznad svih
zamjeram im se težinom na grudima
koju jedino ja osjećam stvarnim pritiskom
s posjedom krvi čvrsto zapečaćenog nevjerništva
u koji ni jedna istina ne može ući
a da prije toga nije razmrvljena tvrđom oštricom
samo tako:
pobunom u njoj i blagoslovom s njom
u plodoredu kapilara
kad ništa nije oporba vrlini
već sastavnica u koju uviru sve rijeke vodotocima
kad sve je zamagljen prozor
u sobi zatvorenoj s četiri strane svijeta
neoznačen u svim tlocrtima
a ipak zasićen skladom koji odolijeva smislu
tako spavam









Oznake: rujan, kraljevstvo


- 10:47 - Komentari (9) - Isprintaj - #

07.09.2016., srijeda

do voća singularnosti


... gladan radosti ...
... gnjevom glasan ...
dok prolaze
razbrajam ih
imamo iste odjeke
u odjeljcima sluha
a priče su nam različite
nema vjernih kombinacija riječi
koje bi mogle ispričati pomrčinu
s kojom se dodirujemo
uvodeći se u potpuniju tamu iza nje
tamo se raspršuju pruženi osmjesi
propušta sjaj očiju
i rastavljaju sklopljene ruke
tamo se sluti nutrina osipanja
u dosuđenom lutanju prema neosjeverenim mapama
nema središta svijesti
o koga bismo se zakačili
i njihanjem dohvatili spasonosan vidikovac
uskraćena je mogućnost uzrastanja
i ostaje samo sveudilj položeno plutanje
s pabircima razbacanih snova jutrom
a pravit ćemo se većima
od svih svojih govora
dograđivat ćemo utvrde koje će odolijevati povodnjima horda
i pronalazit ćemo se
napokon
suviše osjetljivi
sa svojim tišinama
u intervalima čudno poslaganih otkucaja

Oznake: rujan, kraljevstvo, tamno


- 17:41 - Komentari (1) - Isprintaj - #

12.08.2016., petak

Jutro od jučer


Jutro od jučer prolazi
poput skliskog daždevnjaka
ostavljajući sve uži trag
u debeloj rosi.

Na što se pazi
kad sluša se škripa kralježaka
dok opkoračuje vlastiti prag
putu po kom smo bosi?

I gipko i savitljivo,
s uspravnošću koja se hoće,
listamo želje i moći
iz korijena od kud je san,

pa budnost pamtimo
u intervalima strogoće
po kojima dan će proći
u svoj dostignuti bezdan.

I tu smo i nismo,
do sutra kroz sebe prožeti
mrežom molekula i strujama –
jedna zvjezdana maglica,

a sve čemu stigosmo
tek će se u daljini nazreti
jednom točkom s obrisima
do kud nam seže granica.

I tako prolazi sve –
sklisko i neuhvatljivo
od praska do utrnuća
svijesti;

i traje – nadasve! –
trajno i mjerljivo
bosoj stopi kao kruta obuća
povijesti.

Oznake: kolovoz, kraljevstvo


- 19:24 - Komentari (6) - Isprintaj - #

05.08.2016., petak

Pomaci


Na prvom pragu
odakle tračnice počinju
pogled je zašiven
poput svoda zemlji
jasno se vidi udubljenje
s usponom k imaginariju
do koga nema oslonca za udove
i masa kao težak privjesak
nevješto se dodiruje svakim udahom
zauvijek spremna držati se cjelinom
upravo na tom mjestu

čini se kako razgovor ohrabruje zaborav na sidrište
i izostaju slike skupljenih jedara
oštrog pramca što zjapi prazan
i sveudilj nepokretnosti svega
tek dvije paralele
nepostojećim vrhovima zbližene daljinom
u perspektivi smrvljenog prostora
rasijecaju tromost strana
i tako čvrsto slijepljene njima
stvaraju hodnik kojim moralo bi se krenuti

o, zabludo hoda
psalmu zatočenosti
tebi ostajem
u pomacima riječi
i svoju opnu veličam
ne stigav si unutarnjosti
a klica postoji
slutim nedomašen cvijetom
u sjeni mirisa perivoja

i ne trebam razmjer
ni dubine ukopane visinama
ni vrijeme stlačeno oblutkom
možda
tek
sav mir
pred dlanovima skovan
prašini što se ne da vjetru rasuti


Oznake: kolovoz, kraljevstvo


- 09:52 - Komentari (3) - Isprintaj - #

26.07.2016., utorak

Inače


Htjelo bi se drugačije
od svega
što opipom naslonjeno je
na oštricu pogleda
do najdobroćudnijeg
jutarnjeg reza
do najprašnjavijeg
tihog noćnog kuta

nije uzalud vidjeti sjaj
u očima
i uzeti ga poput dojenčeta
dlanovima
sve dok iskre svijeta
pršte po vlaknima
u kojima je strast trudnoći obećana

jer
zaređeni smo prihvaćanjem
i kad odbijamo
dugo hodati kišnim predvečerjima
i kad u sjeni
strijepimo pod užarenim podnevima
jer
posvećeni smo drugačijima
od svega
i sve što imamo zbližavanjima
umijećem dodira
sklono je razdjeljivanjima

tek postelja je jedna
jedno uzglavlje nad
ponorom odmora
i jedna razapeta struna
po kojoj žilav napor
stopama osmijeha mjeri
svoj himben slijed

a kamo će
prostrijeti se
krotkim oivičen smisao
i otkriti rozetu
na hladnoj kamenoj podlozi svoda
to ludost
krugova igrom
ne poznaje

Oznake: srpanj, kraljevstvo


- 21:03 - Komentari (3) - Isprintaj - #

06.07.2016., srijeda

cvat


kolika mora biti
plahta dobroga
kako bi prekrila
sav jad
i svu bijedu
pred očima

i ona linija poravnanja
koja bi smirila
jetkost dodira do pogleda
kojem čuvstvu
neopisanom pohlepom
trebala bi prodrijeti

nešto bi se moralo ostaviti
odbaciti prezreti
nešto bi se nijekanjem
moglo imati
možda tada
potvrda imanja
ne bi bila potrebna

ionako vijek živog osjeta
nema stisak
s kojim bi odnosio
sva zamišljena blaga
ionako mu zagrljaj
traje koliko je daha
u sekundi što kaplje u beskraj

nekamo
već početkom istrgnuto je blaženstvu
a vratiti se
znači li ponovo
i ponovo
jediniti se
ishodištu
do kog je punina

i svi napori
i svi proizvodi uma
nisu li spona
do nepokidivog svijeta
što za sve i svima je cjelina

a svaki cvijet
i svaki njegov miris
i svaka izgledom njegova boja
nisu li atomi perivoja
sa svrhom
oduševljenja velebnim cvatom


Oznake: srpanj, kraljevstvo


- 20:31 - Komentari (2) - Isprintaj - #

04.06.2016., subota

Sinegdoha


Dalek je barjak misli
na kopnu predrasuda,
dok pješačenja govorima
vrte se u krug.

Jer šamani riječi su otišli
bez traga vještinama;
i gle! – umu posuda
prazna prezriv je duhu dug.

Žeđi pitkosti nedostaje
već na oivičenom rubu
prvog gutljaja
od kog razgovor počinje

i tek što postaje
u vatri iskra plamsaja,
utrne u posluhu
tami koju zaimlje.

Do kad bit će smisao gorčina
odbojna slatkoći mesu,
do kad će okus Ja
kraljevati svim okusima? –

dok uskosti su učitelji vrlina,
a ime atletska disciplina;
sve dok jedan prisvaja
stubu što svak ju ima!


Oznake: lipanj, kraljevstvo


- 20:07 - Komentari (3) - Isprintaj - #

31.05.2016., utorak

Imam

Imam riječi
ali ne smijem ih izreći
i nosim ih u sebi od nemila, od nedraga
do pustina, do pustih šutnja
tamo ih ostavljam
i tamo ću ostati s njima
jer, ne može se drugačije
a morao bih grudi probosti
um rascijepiti
ako ih izreknem
i kako sada s riječima?
neživ sebi do njih
u sebi bez njih polumrtav
kakva im je od poroznog tijela sudbina?
a moje su, meni date, do mene uzete
ni srebra svih govora u plućima
ne mogu ih zamijeniti
ni zlatasti rojevi misli pred očima
ne će ih prevariti
one tako dišu umjesto mene
gledaju umjesto mene
bude me umjesto mene
i što ću s njima bez njih?


Oznake: svibanj, kraljevstvo, riječi


- 20:32 - Komentari (9) - Isprintaj - #

28.05.2016., subota

Majčino


Što ti je budućnost, besjedniče?;
i onaj brižan kutak
ispod majčinih vjeđa pamtiš zagrljajem
s kojim svijet te primio,
a tražiš mu isti odraz
do jezera kojima bi zaronio.

Ne znaš pute stazama k njima
dok treptaji mjere ti daljinu,
ne znaš im raspetljati obzor
u traku svjetla
što pokazala bi ostavinu.

Sve gušći je preostatak htijenja:
koraci im sažeti od žala
za jasnoćom, za bistroćom koja izmiče,
otežali su do odustajanja
svih zrnaca što tijelo obliče.

A svjetlo svijetli svima
prašinom zvijezda istim sjajem
i pogled je dokaz očit očima;
ma koliko rasteš, ili ja rastem,
svjetlom smo uvijek dijete
posađeno životima.


Oznake: svibanj, kraljevstvo


- 11:49 - Komentari (2) - Isprintaj - #

21.05.2016., subota

nonsense


stopalo oskudijeva s bososti
kad štiti ga obuća
i lakše vruć dah
u ruke stavit će mač
izostat će krov iznad ognjišta
izbivat će dodir u ložnici
kad je najpotrebniji
a sve za šaku zemlje
što će se ritualno posipati
glinenom mjestu
iz kog ništa ne će niknuti

misao oskudijeva u svojoj nijemosti
i druželjubiv razgovor
koji bi mogao pređu plesti
zametnut je negdje
na stratištu zapuštenosti

tko bi se trebao zabrinuti
što je dom razoren
i što rodnom pragu
put je uskraćen?
pa ovim očima tuđin gleda
korotom pozlaćenu paradu

Oznake: svibanj, kraljevstvo, sense


- 08:54 - Komentari (2) - Isprintaj - #

20.05.2016., petak

common sense

ponekad
zastane se bez misli
a nakon toga
uslijedi krivnja pred šarmom sablazni
prozivajući povodljivost vinovnikom mamurluka

svi govori o zbiljnosti služenja
prepisani s tijesnih godova
u vremenu nerodica
nemaju više svoju tvrdu koru
i raspucavaju se pod Suncem
opusti krošnja
uskraćujući svoju sjenovitost
i tek tad vidi se
stvarna visina obilja kojeg nedostaje


Oznake: svibanj, kraljevstvo, sense


- 10:30 - Komentari (1) - Isprintaj - #

19.05.2016., četvrtak

sense

sve misli imaju svoju golotinju
i svaki im udah žudi svojoj pupčanoj vrpci
sve drugo je igrokaz
sa scenarijem k imitaciji golosti
sve drugo je prazan hod intruziji

ja dišem svoje gole misli od presječenosti
i svim riječima što se odijevam
svrha je -
odbaciti ih


Oznake: svibanj, kraljevstvo, sense


- 18:19 - Komentari (3) - Isprintaj - #

17.05.2016., utorak

Bez ispovijesti


Odavde do jučer
tamo negdje
zametnuo sam drhtaj osobne sreće
bezbojno sad pokušavam sebe dostići
poput stoljetne kiše bez prestanka
isprana su jutra danu
u kojem se odustaje
i početak koji bi trebao početi
zamiče odgođen nepropusnoj noći

nešto nedostaje u pregršti misli
što se kostriješe smočene
nešto im pobjegne
dok su jedna do druge slijepljene
a tamo je negdje
od kud sutra se sluti
negdje kamo jedan krivi korak vodi
prepun sebe

natapa se čvor neispravljivog
i čvršće zateže
ovaj dah
odavde do jučer
prati mu stisak
bez ispovijesti


Oznake: svibanj, kraljevstvo


- 21:09 - Komentari (6) - Isprintaj - #

07.05.2016., subota

Daimon


Svibanj su moje strahote
ispod uzburkanog svoda;
travnate zore ih krote
utihom do podneva,

a potom stignu grmljavine
s tisućama provalija
i udaraju potmulo iz daljine
šaptima u dnu eksplozija.

U zraku su osmjesi
i brižnost koja ih pamti;
i sve što ih čini i resi
već krijesom usuda plamti.

Prekrasnoj smjesi
kovitlac groze prijeti –
sreća je od kud i grijesi –
početkom samim u kostrijeti;

i svemu taj slijed je kob –
nerazmrsiva klupku svijesti;
i uvijek samo si rob
životnog kruga obijesti:

diviš se, gordiš
strahotnoj slici
i lediš, i goriš
u njinoj ognjici.

Svibanj su moje krasote
okrutno udjenute pogibeljima,
snube me, zavode
azurom plamteć demonima.


Oznake: svibanj, kraljevstvo


- 10:36 - Komentari (2) - Isprintaj - #

15.04.2016., petak

Zar?


U dan kad se zagazi,
odjednom, bez izbora,
k onome koji dolazi
poklonit se mora.

Prva stopa učinjena
već sva je u idućoj,
a ipak je složena
po nekoj prošloj, bivšoj.

Ima nas već od prije
u nekom tko je bio;
mislim – a misao nije,
slutnja većega je dio.

Ne mogu si pomoći.
Nitko to ne može.
I ovaj što će doći,
a gledat će strože,

isto tako će proći:
tuđ od svega stat će
na vrhuncu moći,
padom svojim – svi past će.

Previše očekivanja
skupi se u prošlom,
a ista je putanja
njihova u ovom;

i ne može se izbjeći
kobi uz sav oprez,
ne može se pobjeći
kroz uski želje prorez.

A zašto je tako? –
ponavlja se hotimice.
Zar su bivši olako
odustajali potajice?


Oznake: travanj, kraljevstvo


- 08:03 - Komentari (2) - Isprintaj - #

01.04.2016., petak

Nekoj drugoj


U nekoj drugoj
sad tražim Tebe
iznevjerivši sve početke
na kojima sam se talio
traganjem za razgovjetnim glasom

prerano sam govorio
ne dočekujući riječima stići
smislenoj frazi
što bi diplomatski nagovještavala
obećavala, nudila
svjetlosni komadić sebe do buđenja

sve što se može reći
ne skupi se na rukama riječi
dok spavaju
dok danju spavaju
a noću lutaju
lutaju stepama neprohodnih domašaja

okopnit ću tlo čvršće
zbog nijemosti
po prepriječenim danima bez glasa
dozemljit ću se stopama riječi
svima njima
o nešto se moram osoviti
iz nekog sebe htio bih se probuditi

a nikad ne znam
nikad ne ću znati
u kojoj ću Te pronaći



Oznake: travanj, zemlja, kraljevstvo


- 18:56 - Komentari (9) - Isprintaj - #

03.03.2016., četvrtak

Impetus


Iza stakla gvozdeno drvo
pokazuje pupove
godovima do sutra:
bit će isto – opet neodgledano;
suviše je riječi izgubljeno
nepotrebno.
Zajedno je propušteno.

Na staklu vrijeme
svoj obris poklanja šutnji očima.
U znaku razdvojenih blizanaca
počinje mimohod dodira
do membrane damara
sluha što izgara
od tog dara.


Oznake: Ožujak, kraljevstvo, novo


- 19:30 - Komentari (3) - Isprintaj - #

15.02.2016., ponedjeljak

Samo jedan


Samo jedan svijet izvan
svima koji pružaju ruke
i pogled samo jedan
što mišlju slijedi mu zvuke.

Nedostaje tako malo
pronaći mjesto česti;
i još kad bi se znalo
kako joj dopasti:

po svijetu izvan složenom
od tvari i vremena,
ili po damaru ovom
svijesti s kojim je stvorena?


Oznake: veljača, kraljevstvo


- 12:32 - Komentari (6) - Isprintaj - #

12.02.2016., petak

Put


U mijeni vremena
stalan je put kojim se njim ide
svima isti u prošnji misli
svima drugačiji kad se krene

samo jedno jedino dostižno
od sveg mogućeg snubi hodača
i sve mijene nikad zaustavit ne će
osjećaj odabran mu do svih otkucaja
s kojim kob on dohvaća

a do nikamo put taj traje
ipak neponovljiv je od cilja uzet
i to mu daje dragocjenost
iako svaki udah protrne
dok slijedi si disanju konačnost

uz put su hrast i breza
i mijena vjetrovi što lomit ih hoće
sad smo u granju prkosno im jaki
sad svijamo se pod njima
al’ uvijek smo isto drveće

korijenje prošlog nama je utvrda
a deblo stvarnosti sigurnost
od njih visini usmjerene
mladice listova grle budućnost

i kad zastaneš na putu
misleć kako je sve uzalud
sjeti se otkucaja
koji su zalog tajne
da veći od života
je njegovom putu utkan mu trud


Oznake: veljača, svijetlo, kraljevstvo


- 13:21 - Komentari (2) - Isprintaj - #

24.01.2016., nedjelja

Od ognja


Od ognja je život bez sjećanja
golem pravac odapet svim smjerovima
negdje na njemu je sidrište
kojem svijest pripada u zastanku kretanja
nemjerljivo sitno središte
iz kojeg se raste do svega
i u kojem sve propada

ovdje smo od mnogih
kruženjem neponovljivih oblika
u raznovrsnosti taći ćemo se odabranošću
ovdje smo od prošlih
bez sjećanja
koračamo njihovim stopama obuveni budućnošću

jer pripadamo mnogima
poput čestica prašine vjetru
dok mnogi u nama ustraju u jednom
što zbijen međ svima
u oštrom dugom kadru
traga za svojim početkom

raspršit će se, rasut
sav napor života
s mislima što osjećaj tvore
i ovaj dah u krvi slan i zgusnut
bit će samo jedna nota
melodije plamena u kojoj svi gore

Oznake: kraljevstvo, tamno


- 12:40 - Komentari (2) - Isprintaj - #

13.01.2016., srijeda

Negdje između prije i poslije


Kad bršljan vremena ovije se
deblom života
od dva su jedno vjernošću
bez postavljenih pitanja
između njih dijeli se sve
na prije i poslije
a rastom srastanja pamćeno se
gradi visina kostima kojih nema

ako sam počeo
sav moj oslonac
u nečijim je očima
njima se predajem uspinjanjem
i s njima odustajem
ravnajući se podnožju neuspjeha
položen poput mahovine na kamenu

ako sam počeo
sve moje vrijeme negdje je između
prije i poslije bezbrižnosti uzimanja
zabrtvljeno nečijim pokretima
i to je oslonac obećanju
a u zjenicama iskra je visa
i od njih sjaj što prstima vid se prima
razgranatom stubištu

zaboravio sam borbe korijenja sa zemljom
nataložene na dlanovima
zaboravio sam budućnost temelja
na kojima ustajem
sad sam negdje između
do obzora poslije od obzora prije
a dijelio bih njihovu izvjesnost
tako postavljen i tako usmjeren
prianjanjem

kako bih mogao drugačije
kad granice poput tekuće vrpce izmiču
mijenjajući sve što je do njih sadržano
i kad svijest pluta na valovima grudi
bezuspješno otimajući se meridijanu
zabodenom u tijelo
iz kojeg sam počeo

Oznake: kraljevstvo, tamno


- 10:46 - Komentari (2) - Isprintaj - #

10.01.2016., nedjelja

Zlatni rez


Staviti kažiprst na očigledno
ne jamči razumljivost pokazanoga
dogodi se otimačina
i pravilnost slijeda ospe se
na vjetrometini tuđih pogleda

zao je trenutak
u kom osobno slomi se
usamljenošću glasa
što mogao bi narušiti sklad partiture
predmnijeva se

jer došli smo slušati
a odlazimo poslušni
nikad ne ustavši
protiv onoga
koji nam je ugađao sluh
zajedničkom

propadaju melodije sfera
pod prstima osionog ravnatelja
i ne primijetismo
tragove s kojima otišli smo
oglušeni sobom

Oznake: kraljevstvo, opsjena


- 11:22 - Komentari (5) - Isprintaj - #

08.01.2016., petak

Ležerno


Hodam betonom i asfaltom
neprotumačene singularnosti
susrećem ljude s predvidljivim pričama
i ne mogu me iznenaditi
podloga nam je ista
a životi od nje vještine slaganja riječi u prozirne govore

neumjesno je reći: zašutimo!
kad koraci odzvanjaju na obrazima
poput pročelja s papilarnim linijama sezonske gradnje
uklapaju se prozori i vrata
u podnosiv red na koji pristasmo
tek pokoja istaka
ispupči se i bljesne
trgne površinu u reljef nedovršenog nauma
što se mora podnijeti kao izuzetak

hodam kriveći vrijeme ustaljenom navadom
bez razgledavanja razmišljanja
naučismo se ne postavljati pitanja
jer visoki
potisnuli smo zemljin sadržaj
duboko ispod stopala

zaustavi!
ne dozvoli proći
i odšetati u obrazac
tamo se prestaje!
nestaje
tamo molekule glasa asfalt čine ljepljivim
a beton pouzdanijim

dok nestaje svjetlost
drugi ljudi hodat će
ležerno po nama

Oznake: kraljevstvo, Interstellar, dylan


- 11:24 - Komentari (2) - Isprintaj - #

04.01.2016., ponedjeljak

Zadivi me umijećem klesanja


Ne dobih kamen
osuditi nekoga
već izbjeći odron
koji će od njega nastati
zar kamen su glas
i sjaj očiju
klupko mesa
i svijest što se u njemu koprca

zadivi me umijećem klesanja
i sve što je dolje
bit će kao gore
i sve što je dno
bit će dodano visu

bit će manje važno
pomaže li nam nepokretnost na obali
dok čeka se nasrt vala
možda
ili čeka se sila
koja hitnut će nas mirnom površinom
stvarajući krugove dodirima

gorkog je okusa
pokušavati osjetiti neosjećeno
jer zbunjuje pompozna krinka
s kojom se izrezujemo od sebe
a na tom mjestu
kojeg napuštamo
ne će se ništa osmjehnuti
i Sunce će tamo propadati
uzalud

zar sadržaj kamena stavljen je
u očne duplje
i zamućen žulja
pred neodgledanim
zadivi me umijećem klesanja
i bistar obzor
bit će bliži
a stajno mjesto uzletište do njega

Oznake: kraljevstvo, krugovi


- 10:29 - Komentari (0) - Isprintaj - #

01.01.2016., petak

Očarani


I.

Večer je lebdjela
s bjelokosnom Mjesečinom
poput prigodnog svjetla nad jaslama
svečana skladba zemlje na usnama vremena
a nisam čuo dodir
što u predvorju vida
odškrinuo je vrata uznemirenosti
nisam čuo udarac
stopala položen na grudi
uspravan ležim
na otkucajima rasutog paperja
s osi zabodenoj u dah

što bit će
u silueti koja pomalja se iz daljine
ovijena maglom?
tko lice pokazat će
na umivenom sutrašnjem jutru?

ove strune još nisu taknute
tek slutnjom napet do njih
razgovor traga za prstima svirača
rasijecajući poznate kretnje po zglobovima
do šuma odakle počinje glazba

i nestane
padne sve
ustrijeli neimaština osjeta
sad mrtvo tijelo koraca
k bojama semafora
i staje pred strojem stroj

i taj bešuman krug ušuti
u komadiću svoda
nešto značajno s njim
bez glasa nedostaje
dok poraženost
uzima slijedeći korak hoda tamom
k iskupljenju dana


II.

još jedan krug
još jedna ravna linija
koja će se svinuti obodom svijesti

ne dopuštam sudbini odluku
o zapisima ispod ovih prstiju
ne dopuštam joj zabludjelu strast
od koje riječi bile su umiljate stvarnosti
zajedno smo neotkupljivi
budućem vremenu u kojem ćemo sagorjeti

ponovo slijedit ćemo krijesnicu
čiji sjaj nadjačat će sjene
ruševina ovog svijeta
i vid ustrijemiti uspravnicom
stuba zaborava

sve trošno na temeljima je vremena
kojega se ne može dostići objašnjavanjima
stoga, ušutimo
odbacimo prijekore
ustajmo i padajmo sa sekundama
očarani
jer tvari su s njima nepokidivo staljene
u spoj otporan otapanju
a jučer je prečvrsto oblikom
za bilo koji nakovanj budućnosti

slijedimo svoju krijesnicu
i njezin sjaj u nitima svjetlosti
kroz koje ćemo se probijati

Oznake: yuletide, kraljevstvo, kašnjenje


- 20:52 - Komentari (3) - Isprintaj - #

22.12.2015., utorak

Jedinjenje

U mjerama
i s razmjeravanjima
hoda se kroz život
kako se ne bi
glavom udarilo o dovratak
kako bi staza
mogla podnijeti
pogled ispred sebe

ne može se odustajati!
svjetlosni razmjeri
oivičuju sjenama odgledano
u čemu srce tuče
i grade postolje
na koje ćemo stati

jesmo li spremni
rukama obujmiti
sva svoja nastojanja
i ispuniti ih riječima
dostojnima sadržaju
a ne posumnjati u posvojenje
ako se jačim stiskom vremena
goropadno okrene protiv nas?

zaniječemo li se
tad vlastita mjera
bila bi kavez
u kojem bismo režali nezadovoljni
stanjujući se do svoje suprotnosti
iz čijeg naručja
namjeravali smo uteći

netko nam mora
izgladiti nesporazume otkucaja
koje prešućujemo pred sobom
pomiriti nas s njima
ugađajući akorde
sami ne možemo uvijek istim prstohvatom
očekivati drugu melodiju
dok postojeća iscrpljena je
ponavljanjem unedogled



Oznake: prosinac, kraljevstvo, Cvjetajeva


- 08:19 - Komentari (3) - Isprintaj - #

19.12.2015., subota

Isijavanje (Amy)


crno gori baršunom
poput pantere u noći
dobro je
kad ne vidiš
krvoločnost koja će uslijediti
i precizan instinkt
što do nje vodi

izvještačenost i
poslušna uljudnost
tjeraju u tamu
jer ne pripadaju očima
i mučno je
kad laž i istina
pomireni leže u pogledu
ne odvajajući se

i što sad?
pružiti ruku poznanstvu
obrisati s lica nesklad
i prijeći preko svih razumljivih dvojba
i odživjeti tako dugotrajno
bez glasa
koji bi trebao reći:
nemoj!

a moglo se
bar otvoriti usta u slutnji prijetnje
odbijajuće se zaustaviti
i uprijeti prstom
u dan kad pukne
kao grmljavina

umjesto odluke
bira se šutnja
lišena suprotstavljanja
u kojoj se sve samo promatra
s distancom
umrtvljenog izraza ugode

umjesto mjesta
bira se odgoda poraza

daj, udri po životu jače
ionako će se sve otopiti
u neprepoznatljivu slabost
od koje smo svi sačinjeni
i ova prividna bol
rastočena u čašama
koje se moraju ispiti
bit će pitkija

Oznake: prosinac, kraljevstvo, winehouse


- 11:32 - Komentari (2) - Isprintaj - #

16.12.2015., srijeda

Razdvojenje (Marina)


te godine
zima u Jelabugi
došla je s ljetom
tko bi ju mogao podnijeti?
u peći pepeo
dalje – siv bezdan:
na stolu smrznuta ruka
bez mastila
i večer u koju svjetlost propada
svi osmjesi s pribadačama sjećanja
sad utezi su trbuhu
dok plesni koraci
izmiču tlo ispod nogu

pogledaj stih
i misao britku do žaljenja
pogledaj život
bez kruha gladnim ustima
i uže vidi
kovčeg o njemu
i okomicu glazbe
s njima

dnom se vrhu stigne
prekasno
za podmiriti sve dugove
i uzaludno
u sveopćem metežu
u kom lihvari gospodare

no, zanemari sve
što ostane? –

kupka u raspeću mesa
svrdlo što strast usmjerava
i taj vis umetnut svodu
s kojim obzor je oštriji, dublji
kad riječi k njemu pođu

Oznake: prosinac, kraljevstvo, Cvjetajeva


- 07:00 - Komentari (0) - Isprintaj - #

14.12.2015., ponedjeljak

Podvojenje


Prodaje se osjećaj
posvuda
poput robe
poput ruke
zauzvrat
već buduća šupljina
otkida dio po dio temelja
na kojem podignut je ružičnjak
i onaj najvrjedniji poklon
na dražbi bit će puka stvar

a nešto tako ogromno
srelo se
i očima pružilo vid svijesti
tu žaoku um ne prepoznaje dobrostivom
između svih brojeva
čvrsto obujmljenih smičkom spiralne zavojnice
zbraja se i oduzima
tek preslaguje suho bez konačnog rezultata
koji bi mogao osujetiti međe jednine
i spasti se od nedogađanja

nismo se upoznali
najmom vremena spriječen je razgovor
s kojim isplela bi se ograda
uz stazu kojom mogli bismo hodati
pogledi su otekli nekamo dalje i
neuhvaćeni i neuzvraćeni
sad pozivaju na povratak čvrstom tlu
koje je opreznošću stopala zapamćeno
kao mjesto zaštićeno od zabluda
raščešljavali smo namjere
ugađajući se pred slikom u zrcalu
a zapostavljali smo im vatre i vode
u čijim buktinjama i otjecanjima su nastajale
stvorivši tjesnac iz kojeg nikosmo
poput svjetla krijesnici

zavjetujemo se zaboravu sjećanja
i ne slušamo težak govor pogleda
nasuprotnih nas
odlazeći onamo
gdje bi se mogao prodati taj
osjećaj nečije bliske prisutnosti


Oznake: prosinac, kraljevstvo


- 08:22 - Komentari (0) - Isprintaj - #

06.12.2015., nedjelja

razboj vremena


danas se razbrojava
pomicanjem prema sutra
i ukožnjava svoje meko tkivo oblikom
na koji se treba navići

možda prepozna se poneka situacija
što nagovještava odlaske u zaborav
potpomognuta zarom magle
možda prepoznavanje dopunjuje
vid koji nema oslonca u njoj
pa se izgubi mjera koraka
i odjeci stružu sluh neugodom

kamo se okrenuti
kad staza slomi se rastresanjem na podlozi
kamo krenuti
kad stijesne se pješčani otisci prijeđenog puta

a sutra već odbrojava svoj susret
neumoljivim tonom
poput zvuka dalekog zvona
kom se približavamo

požuri li se
možda razgovjetniji bude osjećaj
što sluša pozive
možda naum stostruko pleten
imat će končanicu jednostavnog uzorka
nehajno ostavljenu na prijelomu djetinjstva

povratci tom mjestu
nisu mogući
a ipak željeli bismo ponovo stati
u središte razgranavanja
i obuhvatiti cijelu krošnju
s vrhom joj što pamti korijenje
pa prosuditi nudi li
zaklon mladicama
od prejakog Sunca


Oznake: prosinac, kraljevstvo


- 10:50 - Komentari (0) - Isprintaj - #

03.12.2015., četvrtak

Elementi


Umjesto pitanja
na koja nema odgovora
a prva su svakoj misli
u sjecištima svijesti
stavljat ću poljane čuđenja
zaustavljene razgovorima
i ispražnjene objašnjenjima

jer dani su pritisnuti
izgubljenim vremenom
na podlozi po kojoj je teško hodati
stope su prepune sjećanja na patnje osmijeha
kao da postavljene tako nisko
poprečnicom ugode
moraju birati mekši put
a uvijek pogriješe
i odvode cjelinu nesigurnog vrha
bučnim makadamskim uvjeravanjima
što se izmjenjuju
hirovitošću koja se ne može pratiti
odluke u žurbi tako slažu se
jedne preko drugih
i naziru se obrisima ostavljenih lomača
i paket žigica u džepu
strpljivo čuvan
dobit će svoju suštinsku ulogu
a element koji stvara sve ostale pretvorbama
već snažno odjekuje kretnjom
što usporena dovršit će se
osobnim poravnanjem
kad uspravnost visine
izjednači se s dužinom sjene

na obrazu osmijeh dodiruje stopala
potrebom od koje je sačinjen
i ne može pogriješiti
svi plamovi i izgaranja
njemu su oslonci
i s njima se otkucaji graviraju u oči
neobjašnjivom preciznošću
dok tekućina koja teče vrelinom ispod ljuske
ne izgubi boju i postane
prozirna slana kap

vrijedi stati i osluhnuti
njezinu površinsku napetost
pravilno raspodijeljenu
između ultimativnog očuvanja brižnosti
i zveketa alatki uma
koje neoprezne donose mu propast


Oznake: prosinac, kraljevstvo


- 19:31 - Komentari (0) - Isprintaj - #

27.08.2015., četvrtak

I. (Aporija)


Sve užem mjestu
pred šalicom kave
sjedam

u samo jedan,
do oboda svijeta,
pogled kojeg imam.

Čini se:
svijet je uvijek očit –
mijenama izbrazdan,

a razlog vidu
sve tanji do njega –
nejasan i tajan.

I sutra
stići ću do Sunca,
Mjesečini,

ali nikad
od njih gledan, s njima
u svojoj blizini.

Oznake: k-3, kraljevstvo


- 09:06 - Komentari (2) - Isprintaj - #

07.08.2015., petak

Jedina


Jedina moja,
neispunjena željo
što ispletena mi stvarnošću
sladak otrov života usnama dozivaš,
ispio bih Te do prozirnog dna
bez kraja
i pjan od Tebe
u smrtnom predahu
ugodu cjelivao ne misleći,
a sve misli do Tebe
položeno su snoplje
koje gospodar vremena neumoran niže
ne dajući zastati im u narastanju.
Blagoslovljen disanjem
u njemu oskudijevam brojeći otkose
i jutra do večeri na plećima raznosim
putevima gdje zlatno klasje zri.
Osvrni se!,
sazviježđa su iskovana do zemlje,
vrhove im u plućima nosim radostan,
krvareći stvarnošću
od koje si sačinjena.

Oznake: k-3, kraljevstvo


- 11:28 - Komentari (2) - Isprintaj - #

18.07.2015., subota

Waiata ki te ra


Vrhunac zaimanja zemlje
dnu je žedan
od te okomice
uspravno smo klasje
što iz stopala zlato istiskuje
do visine

jednom početi
s pogledom uperenim iz nas
uzdamo se srcištem
iz kojega cvat se hoće

tko nam žanje plodove
odrastanja?
dok tvrda zbilja oštri obzore
nejasnima nas držeći
mi uzvraćamo odlukama
iz vrućih sokova
što kolaju stabljikom
oskudijevajući
ovim podnevom
koji bi s tisućama podneva
trebao otkucavati ravnomjerno
i griješimo izborom
ne čuvši se u žedi do njega

Oznake: kraljevstvo, rapa nui


- 10:49 - Komentari (1) - Isprintaj - #

16.07.2015., četvrtak

Waiata te ahiahi


od blaga slova
za blagu vijest
linijama smisla
tinja oganj zapada
dan je potpun
predstavom pruženih ruku
do glasova
i voljan sluhu uma
pružiti ugodu

ono što se događa
kad ravnice i mora
slijevaju se visovima planina
nema zvuka
i lišeno je objašnjenja
koja bi prepoznavala čovjeka

tamo zorenje počiva
poput slave luka
što odapet će
nepogrješivo
još jedan dobitan slijed

ushitu osjeta
dovoljan je plam zora
neprotumačen


Oznake: kraljevstvo, rapa nui


- 09:01 - Komentari (0) - Isprintaj - #

14.07.2015., utorak

Kahui

Radosni kruže
što cjelivaš svijest jutrom
povedi me svojom stazom
visoko gore

pogled mi okoštao
od tvrde ilovače
luta međ’ sjene bačen
a nisam znao

sad vrati mi
oku brižnost topline
i ljudske razdaljine
s njom obujmi


Oznake: k-3, kraljevstvo, rapa nui


- 13:04 - Komentari (4) - Isprintaj - #

30.06.2015., utorak

Mea Dona


Zavjetovani smo
od kad progledasmo;
do zašto, čemu, kome? –
još ne stigosmo,
tek užitak ugode grabimo
i uvijek nedostajanjem
vraćamo se onamo
odakle počesmo.

Suviše iznuđenih zagrljaja
na stazi je posrtanja,
a samo jedno neizgovoreno vjerovanje
razlog je ustajanja
i pred njim ničice smo
kao dijete pred majkom.

Magdalenom prozvasmo
sve kule o koje se oslanjamo,
a ona dolazi s lavom
rušeći ih drevnim žezlom
Šineara.

Od golubica su joj vrtovi
u kojima se prvi plač stvara,
na krilima su joj snovi
istokom osvojeni
do prvih koraka s nama.

Nema riječi u zavjetu njoj,
nema svjetova što bi ga otkupili! –
odrasta život jednog imena,
oduvijek dijete od nje
i djetetom zauvijek svoj.

Oznake: k-3, kraljevstvo


- 23:05 - Komentari (1) - Isprintaj - #

23.06.2015., utorak

bez poprečnice


misao od tisuća riječi
zaustavljena zorom
računice života
i pohranjena u urnu razuma
- kome je potrebna
kad nije do živog živa?

a naoko živo opsjeda citadelu
preostalih bjegunaca

Masada će ponovo pasti!

sve će se poravnavati
istom se jednačiti

dopuštam ravnu liniju uma
što plohu stvara od obline oplošja svijeta
dopuštam mislima etiketama biti
prikvačenima na ploču podsjetnika
a one se krive i zaobljuju
same od sebe koreći se
- ne pristajemo si!

sadržaj disanja urla
do visine
od koje se omogućen
na njezinom dnu koprca
pati se od površine
nestaje se kroz ravnine
i poroznost izgriza volumen
kad množine iste
u ponor vuku do istisnine
kamo moguće se zaboravu odlaže

mrtvo ravno živi!
od toga ova dimenzija boli
od pogleda koji se zaustavlja
smjerom kamo um se umovima jednači
i nije više živ
i ne može svojoj okomici
i ne može svojoj poprečnici

Oznake: Mnemozina, kraljevstvo


- 23:08 - Komentari (0) - Isprintaj - #

16.06.2015., utorak

od akada


uzalud pogled visinu snubi
uzalud koncept slobodnog sina
nudi se mislivo majci
udaljenost je nepremostiva
presječenom pupčanom vrpcom
i materija se runi
kako traje to veća daljina

stopala čvrsto su zemlji zakovana
korijenjem svojim
što samo sebe poznaje
a misli ne stižu riječima
nikamo ne vodi
ova slijepa ulica
s domovima trbuhozboraca

zar stati?
pasti do međe o koju misli se lome?
prepustit ubojitost ruke
kajanju
i pepelu od kog sačinjeni su umovi?
sječivo neponovljivo
istupit na kamenu za obijest njegovu?

a tu je!
naličjem slutim
jarčeve noge i rogatost
i uho do glazbe
i dah koji ju puni
još strpljenja malo do smjera
od kud dopiru zvuci

Oznake: kraljevstvo


- 21:37 - Komentari (1) - Isprintaj - #

13.06.2015., subota

bezglasno


riječi su danas bez glasa
u obzoru svjetla bez opipa
bez mirisa bez okusa
nešto je od njih
nešto je u njima
podijeljeno a nije stignuto
u labirintu vremena bez izlaza

odlazim –
rekoh jučer
i sad više nisam
netko sam drugi
u riječi odložen
i gledam iz nje –
sad tuđinac
njoj kojoj pripadam

pod prstima svijesti
sve je isto
istu os struže joj oko
ali sve je drugo
suprotno
sve osi blisko
daljinom krene
u bescjenje

tko sam
u svemu što rekoh
nedostignut?

dok sjena teža od tijela
pada mjestu
neznajućom svrhom
i prašinom otisnuti trag
slijedi

obzor je danas proždrla svjetlost
i plaši ta mjera do pogleda
odlazim
žurim
od jučer
do danas
a htio bih biti tamo
odakle svjetlost od sad do sutra pada

Oznake: kraljevstvo


- 11:01 - Komentari (4) - Isprintaj - #

06.06.2015., subota

kvant


moj dan
moj dom lomova svjetlosti
izgubih
stavši do međa
što me opkoračuju
distanca je bila pogubna
i raspon luka
koji se urušio nepouzdan
zaboravih što sam poželio
i sjecište svijesti izmakne
misli se rasuše
po skliskom podu
i gazim sad po njima
tvrdom ljuskom
nedostaju mi glazba
koju čuh u trzaju krila leptirice
i čestica vala što me dotakla
namjerom koja se ne može predvidjeti
i kao da žalim prostor
u kom domašaj mi propadne
a ne umjeh žaliti
i začudi ta iznenadna briga
i riječ nepovrat ju ubode
i prokrvari do mene na koži
ljepljivo slanu i slatku

to bje moj dan
kog izgubih


Oznake: kraljevstvo


- 12:27 - Komentari (0) - Isprintaj - #

23.05.2015., subota

Rapa Nui

Tražim mjesto stanovanja
iz kog odlazak
ne će značiti otići
i u kom položene stope
ne će pamtiti si lutanje
kog nosile su misli

daleka su mora
valovima zbrinuta do obala
i u njima su želje
izdužene do uskršnjih otoka
šaptači tamo ukopani
od bespuća porodili su glasove
do samoća
i odzvanjaju im jednine
kao slavoluci rođenja

i kad su ljudi kamen
čuju se
odbijajući se od svega što nisu
i tako nepomični
oblijeću svojim ljuskama
dovršavajući se

od sebe odbijen šapat slušam:
zrak kog udišem
već je netko na usnama imao
misao s kojom počet sam
od riječi bila je neke žive duše
istopljene u prašini zvijezde
i svjetlost koju imala je
sad nosim u oku



Oznake: kraljevstvo, rapa nui


- 11:02 - Komentari (0) - Isprintaj - #

19.05.2015., utorak

De profundis


ono što znam
do onog što poznajem
osjećaju nemir daje
kao pred praznom pločom
a zasićenje nepoznavanjem
brani se tvrdom šutnjom
i još tvrđom riječju
koja uvijek do sutra pukne
svojom tvrdoćom

taj nemir dodijeljen osjećaju
nekamo bi
iz te tvorbe kobi
na kojoj se hrani
nekamo bi
kamo govor mu
slijedio bi put naravi

znati poznavati –
ovo zrnce žudi
do opsega kom uči se
pripadati
i osjećati hoće
do istine se sadržajem
s kojim smo joj pridodani

oh, ne zna se i
ne poznaje
i to je početak
gdje počinju udah slutnje
i ushit kog ima uma zamašnjak
kad kraju čvrstog kruga krene

a dalje
a poslije
u nemiru se dodirivati
plamičkom
na kom se osjećaj tali
i osluškivati si nit
do niti kucajuće pređe
s kojom se žarenje dijeli

Oznake: kraljevstvo


- 17:46 - Komentari (1) - Isprintaj - #

07.05.2015., četvrtak

Aleph


Stablo od života
kad bih imao,
izronjeno iz zemlje
i upućeno visini
– radovao bih se.

Crpio bih se od tla
i tiještio svod –
spona svemu bih bio.

Možda ne bih osjećao,
ni mislio,
možda ne bih bio,
samo bih se radovao
kao čempres Mjesečini,
kao hrast Suncu.

Možda bi to netko osjetio
u mojoj hladovini.


Oznake: kraljevstvo


- 22:07 - Komentari (2) - Isprintaj - #

06.05.2015., srijeda

Jarilov dan

I nemam više svjetlosti
kojoj riječi bi krenule,
neobasjan svijet sivi se u sjeni
i već uzima me.

Bljedilo mrsko ovo oporo
napreduje,
nedohvaćanje sadržaj mu je
koji se po svemu izdužuje.

A svibanj je:
zeleno i crveno gore
oštrinama;
svibanj je –
od sjećanja sladak i gorak
grmljavinama.

U bljesku prestati
iznenada
u sekundi tanjoj od oštrice,
s bljeskom se udjenuti
u procijep vremena iglene ušice

i tako mirovati
snom
od svih umora,
tako sanjati, sanjati
unedogled
i kad probuditi se mora!



Oznake: kraljevstvo


- 10:31 - Komentari (1) - Isprintaj - #

27.04.2015., ponedjeljak

Ne znatno


Dan je od Sunca
violina koja se ne čuje
dok svira,
a svaka tvorba od nota je
s čudesnih struna.

I gord i osion
mogu biti slušačem,
i vidom drznik:
tad ne čujem, ne vidim;
tek neznatan i malen
do veličine se slutim.

Od skladnog sve je jedno
po svemu pruženo
i ono posljednje do vrha prvog
isto je i u svemu jednako.

Ista misao do svjetlosti
u svemu živom se lomi,
isti zanos ju oplakuje
imanjem kad se probudi.

Jer nikada ne ćemo stići
tamo kamo bismo htjeli,
a s česticom u kojoj se znamo
sve dalji smo ishodištu
vala koji ju stvori.


Oznake: kraljevstvo


- 11:39 - Komentari (0) - Isprintaj - #

22.04.2015., srijeda

Uzglavlje


Ti si bol
i slatkoća staze
do kraja nje
kad prestaje.

Krug si
iz kog moji kruzi se šire
svrhom
od koje se ne odustaje.

Nisam od jučer,
no ipak ne znam
kamo staza vodi
i otkuda krugovi;

u svemu sam
radoznao igrač
što slijedi glas
koji ga oslovi.

Oznake: k-3, kraljevstvo


- 11:07 - Komentari (0) - Isprintaj - #

16.04.2015., četvrtak

umor


od sunca je umor
golema razdaljina koja zahtijeva
i udara koso
u potpalublje kad jedra su svijena
ima li koga
tko bi prihvatio vesla
a nije okovan
kobilicama bokova bez razloga?
ima li koga
tko bi krenuo za mrvom osionosti
zaboravljajući sav prijeđeni put
nikad se ne osvrnuvši?

... a zrak miriše trudnoćom jorgovana
pričinilo se
kako je između svih izgovorenih riječi
cvao cvijet
kod kojega se moglo zastati
žurba se umotala nepovjerenjem u prolasku
umišljen i gord
hodam travom koja se porađa
i ne osjetim joj radost od boli zemlje što ju spravlja
kao da je prekasno oduprijeti se koracima navika
i uspravljenost ova što se hoće
neprimjetno se sagiba
dok ne iznenadi položena do ravnodušnosti

pa ipak
brak sunca i zraka
čistoća je u proljeće neoskvrnjena
a svibanj kad krene grmljavinama
počet će od sada
kad mogućnost je najtanja
i kad poraženost
u većem krugu nije važna

Oznake: kraljevstvo, k-3


- 21:55 - Komentari (4) - Isprintaj - #

12.04.2015., nedjelja

tišina


u vinu utapljam noć
sve dok se ne istopi
i sve dok joj bridovi ne smekšaju
nitko me ne može dotaći
uvijen sam posteljinom smrznutog uma
samo tišina otkucava razdaljine
samo njeno pucketanje odjekuje
do klatna odakle počinje
i ništa joj nije važno
do dodira s kojima se čuje
i sjetim se vrhova krovova
kad će izbiti sunce
i vidim – u ovdje neprestano sutra stiže
s rukom koja dopisuje nove linije
i čini se – izronit će nova misao
gola od prepoznavanja želje
očiju golih do središta namjere
samo da nije izgubljeno vrijeme
i sram s njim kad se pokaže
samo da nije uzalud bačeno sjeme
tko bi znao
odakle sve počne
jednom kad krene
i tko nam umetne os
do osi mijene
pa sve što do smisla stalno je
svije se i lomi dok ne pukne
i tako svake sekunde

Oznake: k-3, kraljevstvo


- 11:13 - Komentari (2) - Isprintaj - #

19.03.2015., četvrtak

Kada se


Kada se s tijela
skine glamour svjetine
i kada do sebe
čuje se samo vlastito disanje golo,
zar tada život nije
od čarobnog misao – prosto?;

i kada se sljubi s dahom
po naravi svojoj,
nije li čarobnije još
osjećajem pripadati u tom?

A sve raskošne priče
i elegantni razgovori o smislu
nisu li parada maska sa stidom
što ne smijemo biti goli?

Oznake: k-3, kraljevstvo


- 19:47 - Komentari (5) - Isprintaj - #

11.03.2015., srijeda

Kruzi


Tisućita misao
na prvoj se lomi
u njoj pogled unesen krivulji
vrijeme što se pravcem istezalo
sklupča obodom u sekundi

zar svi koraci uma
pragu se vraćaju onom
odakle su krenuli
i disanje svo mjeri se
prema prvom dahu dobivenom?

ipak – vrebam se
do djeteta u sebi
vrutkom svih stvari
položenog mojoj mijeni
i neka grotla
kom se vraćam
i nek’ je svoda
pod kojim padam
ja tim kruzima
neznajuć pripadam

Oznake: k-3, kraljevstvo


- 21:16 - Komentari (6) - Isprintaj - #

07.03.2015., subota

Od Tebe mi


Od Tebe mi
pješčani leptiri
graciozno sviješću lijetaju
od zrnaca su linije
koje se ne smiju taći
oblik je pogled koji nedostaje
zjenica žrvanj što ga mijesi
a čujem šapat zamaha krila
i titraj zraka
probuđen u svjetlosnoj mreži
ovu topivu stvarnost
nagriza privid akvarela
kiše joj blagost otapaju
i sva otiđe zemlji
pa tvrdo gledam
saplićući se o san
i oćut reskog mu brida
pamtim noktima grla
rekao bih glasom
stružući stijenke govora
i sitneći ih do mozaika zrnaca
kojem su pripadale
ja pokušavam
i ruke vida pružam
žeđi koja nema dna dodiru sidra
ja pokušavam
u gromačama uma vezivo im pronaći

Oznake: k-3, kraljevstvo


- 22:33 - Komentari (14) - Isprintaj - #

06.01.2015., utorak

Siječanjsko jednoličje


Zaleđeno stakleno jutro
nepomično se nabire;
netko je izoštrio sve bridove,
netko svjetlost lomi do oka ubodima,
mozaik razbijenog sna priziva.

Hladno se razbrojava škripom koraka,
kristal do kristala odjecima:
– ima se! –
i osmijeh smekša obraz.

Sve dok sluh odzvanja u posudi svijesti,
sve dok vid razlijeva se mislima preko ruba
i silnice svijeta upija,
ove riječi smiju teći
do nečijih očiju bez srama.

Svjetlost je sol mojega okusa
i rana kroz koju gledam;
sveta krv ne da otpočinuti
i pogled ište,
ime s usana;
to je važno!,
i to je vrijedno!,
i ne nestaje, i ne staje do dodira!
A poslije toga,
kad vid i sluh vrhom su dodira,
sve poslije je
– vrijednost – prosto!


Oznake: kraljevstvo


- 11:06 - Komentari (15) - Isprintaj - #

13.12.2014., subota

Darovanje


Bio je to
jednostavan dan
otisnut na novčanici
i stavljen u džep
kao podsjetnik sjećanju.
Vrijedilo je ne zaboraviti
sav njegov luksuz
upakiran u sitnici.

A osmijeh je golem
do osmijeha uz –
tad galaktika se nabire
poput plišane igračke
pod jastukom –
to se ne zaboravlja
i kad se odrasta,
to se ne briše umom,
a može se žmireći
stazom mliječne šume teći
od sebe nekom davnom
zagrljaju djetinjeg Sunca
i tako se vinuti
mišlju po osi tog fetalnog dodira.

Malenost si ne priječi
dotaknuti tu sablazan
raspakiranog osjećaja vida
i slutnju premetati
poput vruće žerave
međ’ prstima grudi;
tad, baš tad – sjaj se utisne u oči,
a to vrijedi savjesti sveg svijeta
i kad nema se pomoći,
i kad dijete do djeteta
u ravnovjesju straha
naoružava se hladnoći.

Oznake: kraljevstvo


- 11:24 - Komentari (7) - Isprintaj - #

06.12.2014., subota

Poprečnicom sna


Nije jednostavno iz sebe istrgnuti san
kad nemaš sna – umreš
udrveniš, postaneš kamen plovućac – što li?
zato se san treba težim, tvrđim se želi

a otkuda je? – pitaš
– o, to ne znam
ima ga posvuda u meni
ali kad počne se otkidati
sve žilice njegove mrežom u cjelini
uzbune se, grizu kao tati
a krv se uzvreli, proključa
svaki stijenj što gori zatreperi
želja žudnju osiono gura
u košmar, vrtlogu gdje drobe se glečeri
pa preživi, ostaj miran
ako možeš
a misao nemaš – ne čuje te
i čemu će u toj grozi
kad u otporu je
samoj sebi
i sve što uzmeš vrati ti je
izranjenu s jetkom boli

– tad posustaje san
i morao bi se istrgnuti

ali, nisam toliko odvažan
nisam željan biti lažan
i živjeti –
a u sebi umrijeti


Oznake: kraljevstvo


- 23:11 - Komentari (20) - Isprintaj - #

04.12.2014., četvrtak

Poprečnicom slutnje



Penjući se po svojim slučajnostima
Jer – eto – uže je to uspravljeno, negdje zakačeno
Tlo je sve dalje i dalje
A ondje su okusi, gore – sjećanja do njih
Ili je sve obrnuto postavljeno
Pa veranjem trebali bismo dostići sebi onog
Koji počet je okusom misli

Kažu: to su visine! I samo jedno uže do njih
A možda neprekidno silazim
Misleći kako se uspinjem
Jer, možda je sve obrnuto postavljeno
Pa se s kraja sjećanja
Izvoru okusa misli spuštam jednostavno
Slučajnostima, koje to više ne mogu biti

Oznake: kraljevstvo


- 11:05 - Komentari (9) - Isprintaj - #

24.11.2014., ponedjeljak

Važnost



Nije važno što prođe,
vrijeme je gluho
i sve će uzeti;

možda je važno što se može
i kad vrijeme je nijemo
u svakoj namjeri.

Odavde do važnosti
misao korača
poput djeteta,

da nema čiode svijesti
hodu staza
bila bi slijepa.

Oznake: studeni, kraljevstvo


- 18:22 - Komentari (9) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se