meroveus

04.09.2017., ponedjeljak

Do Damaska


“Savle, Savle!
Zašto me progoniš?”

na dovratku ovog retoričkog pitanja
uklesani su simboli imaginarija
pred kojima se svi sagiblju
nešto je iznad
što mjeri svaku riječ glasom
iz kojeg se drska javlja
i svakome nije svejedno
pred sobom staviti oganj, silu ili boga
i raspravljati o zauzeću tvari

kad smo tako sitni i beznačajni
a drzoviti pred svatima
sablažnjivi u imperativima
a prpošni plesom
jer imamo se od radosti
jer želimo se zaboravljajući
mi pronalazimo zaobilazne puteve do Damaska
i nikada ne saznajemo
jesmo li se tamo zaputili
kako bi ruke kušale svilu
ili sablju

promijeni ime
zamijeni idola koji predstavlja
metaforu nauma s kojim upravljaš
i tko si
s novom odorom
pred očima istih odrastanja
dok se još uvijek dovikuješ u samoćama
s onim sobom
koji se samo jednom imenu odaziva

nitko nas ne može bolnije iznevjeriti
od onoga čije ime uzalud zazivamo
nitko nas ne može vidjeti
kad u tišini prebrojavamo utege
s kojima smo sve lakši na tezulji vremena
a prkosni kakvi smo
pokazivat ćemo se veći
riječju, djelom i propustom

daljinu dvorane Maat u kojoj nam nitko ne će pružiti ruku
ne razumijemo
kao ni finese ceremonije
koja je samo jedna i nepromjenjiva
pa posežemo za ovovjekim misterijama
s mimikrijama i skrivanjima
pa se natječemo s vrhovima tumačenja
dok istine žalcu ne osjetimo oštrinu

i svejedno je s kojim imenom
netko se rve
i svejedno je u čijem ognju sagorijeva
kad sagorjeti mora
kad izgubit će



Oznake: rujan, bez, Istok


- 18:59 - Komentari (7) - Isprintaj - #

14.04.2017., petak

Prolaz

Blagdani podignuti visoko
poput stjegova armade potrošenih dana
već sjetom bilježe
sve buduće izgubljene bitke
već u njima osiplju se
čvrste ruke što ih drže
videći se kao smjerno položene
i sva ona ugoda dočekivanja
najbližih i najsvetijih
lomi se pred sobom
kad nabujaju neprepoznavanja obećanja
koje si zadasmo

u kolonama za blagom strijepimo
zajednički se držeći za skute idola
mada svaki pohod je ubilački
i ginemo dio po dio u svima
a ono što preostane
razgrabit će se osiono vjetrovima
misli se – blagujemo
no samo nezadovoljni
rame uz rame trajemo
i do povišenog oltara
čeznutljiv pogled trpezi gladni ostavljamo
i nastavljamo
i nastavljamo
preživjeli s naoko živima isti
nepregledno se zanositi
svjetlom što svakome je blagoslov jednak
dok svaka ljudska luč dogorijeva
za još jedan do plama uzmak

i kad se tako skrušeno stupa
i kad se mora, a ne bi se htjelo
i kad blagost je poput kalupa
kojeg odbacujemo
jer s njom gubimo
kome se divimo u visini
dok zemljani život baštinimo
s kojim se nikad ne ćemo uspet viši planini



Oznake: travanj, Vazam, Istok, beskvasno


- 19:52 - Komentari (2) - Isprintaj - #

20.04.2015., ponedjeljak

Lampedusa


ne razmišlja se dalje
od domašaja ruku
i uvijek iznenadi golemo događanje
upućeno iz daljine
nitko nije osjetio
kako su se tisuće zagrljenih ruku
posljednji put pružile

istok kad krene k zapadu u susret
pokazuje mu smrt

glasinu od koje krene val
ne zaustavlja milosrđe razuma
tko bi mogao zaustaviti život
koji nema života?

stišao bi se očaj
i tajila bespomoćnost
no nitko djeci ne može skriti
pogled do njih
do tih opominjujuće praznih domašaja
gdje se svjetovi, vrijeme i zemlja
mrve u praznim očima

i krene krilo istoka k zapadu
srušivši Nimrud
a drugo uvijek od toga bježi
u ledenu humku mora
jer tako mora biti
i ponavljat će se to žešće
sve dok se ne shvati
brid očnjaka u oku

Oznake: Istok


- 11:24 - Komentari (0) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se