meroveus

01.04.2017., subota

VIII. (Iz sna snu)


Snovi su poput činije
od majolike
strahujem finijim porculanom
ovih ruku uma
koje ne razumiju mekoću dodira
ne znaju kako bezbolno pronašle bi svoje mjesto
kad sve prsne
i kad prebireš krhotine

njima dugujem vrtnju koja ne prestaje
s njima zahvaćam komadić svijesti
oko kojega sve krhkije postaje
a kao sve je poretkom domišljeno
svaki razlog prethodnike otpozdravlja
prolazima kamo sve je upućeno
i kao svi se poznaju:
glas do glasa ujednačen krugom žrvnja

netko je krčio prašume
tražeći izvor napitku koji se u san cijedi
a na svakom deblu je u razgranatoj krošnji
i sve manje je okusa
sve manje vremena
a sve više pod svodom pusto
dok sluša se gorka škripa svega
ostavljena posvud golom

ne dolaziš mi snu
ni nježnošću rubu usne –
sve bi prslo
u bivšim riječima tražim utjehu
ovoj krhkosti
i nadam se:
mogao bih opet
podat se Svetoj Ludosti


Oznake: travanj, Endimion


- 14:28 - Komentari (3) - Isprintaj - #

22.09.2016., četvrtak

pitanje obzora



možda su sva nastojanja izlišna
u nekom zamišljenom nizu do smisla
možda svaka kretnja
u tom slijedu
osion izbor je slučajnosti
možda smo dio pravilnosti kruga
u oceanu nasumičnosti
i kad dodir se stvori
napučen neobjašnjivim uzgonom
za poletjeti nekamo gore visoko
i povesti sa sobom
svu širinu ozemlja po kojem hodimo
i kad stvori se dodir
zašto odustanemo
o moja stopala zakačeno je tlo rodnosti
na rukama gleda umor stoljeća dočekivanja
tko bi mogao cijelo tijelo spasti
odbacujući ga smjerno
samo osjećajem
samo slikom uma
u prostor odšućene singularnosti
pomislih:
ukrotit ću jesen
zlataste kiše njene
na svakom milimetru kože
i jutra na kojima se porežeš na rosu
do slutnje u kojoj sva užurbanost strijepi
a nakon toga
onamo kamo
proziran ležaj može se prostrijeti
zaspati
kao god završni na obzoru
kojem htio bih krošnjom doprijeti






Oznake: rujan, Endimion


- 20:29 - Komentari (11) - Isprintaj - #

20.06.2015., subota

Ivanjska noć


od previše šutnja
što odsutne se došaptavaju
izmiče dan

Selenu ne će dočekati
u najkraćoj noći
a moglo se kotač zaustaviti
moglo se brižnošću Titana
dohvatiti stalnost do daha

sad prelijeva se preko ruba
pogled ustrajan nekada
i ne tražeći zašto poslije svega
i ne nalazeći kamo prema sutra
slijedu osi se prepušta
a oslonac onaj
nitima budućeg razrašljan
od vrtnje njemu jače
postade nepouzdan

i obzor ove noći
primit će u sebe
sve svjetove koji početi
dovršavat će se negdje
kamo odlaze svi nezapamćeni sni

od njih bude se zorom manji
i uvijek dan je veći
šutnjama svojih pogibelji
od kojih ne ostadoše niti riječi
već samo stjenovita misao
što opire se svakom dlijetu
a sama od sebe preobrazi se
u još neobjašnjiviju sjetu

Oznake: Endimion


- 22:09 - Komentari (1) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se