meroveus

25.09.2017., ponedjeljak

Divljini


Ni jedan dan bez misli
živih poput otkucaja svoda,
a toliko praznih riječi
što zastiru ga ...

Par duplja do krajobraza svijeta
zamućene kretnje slijedi,
obrise hotimice gura do linija
i čini se kako volja
sve to ležerno podnosi
dok se ne zasiti,
dok slastica ne zagorči ...

A blizini umilan sjaj ne smeta,
do nečega toplog namjera
osjete htjela bi;
i kad se ima
još bliže njem se strijemi -
do tamo odakle je divljina
što ih privlači.

Otvori prozore
na kojima nisu zavjese riječi,
napusti memlu od koje je zdanje,
dah bi k svježini,
misao nekamo gdje se vere -
oni ne pripadaju svjetini
osjeverene vjere!


Oznake: rujan, kraljevstvo, opsjena, riječi


- 11:04 - Komentari (4) - Isprintaj - #

22.09.2017., petak

Bez bećara

Slavonijo, s jeseni si tužna,
nisi više rodna, nisi zlatna,
do poniknutih pogleda si prazna.
Djedovi nemaju unučad
o koju bi se mogli u šetnjama oslanjati
i lutaju sad gradom promašenim trgovima
poput nikad poslanih razglednica.

Još jedno ugašeno ognjište
prepričava se na sablasnim kružocima;
ulazi se kroz prozore,
kroz pukotine u zidovima
i promatraju se ostavljena tijela u kužnoj bolesti.

Sve će to, dragi moji,
prekriti asfalt, beton i ravnodušnost
i apstrakcija bivanja bit će upotpunjena
u globalnom pomicanju nikamo.

A dalje, sve je naoko isto
prema putokazima na cestama:
prolaze rijeke, teče sok ravnice,
a iza blještavih fasada
neumorno radi mašinerija propasti;
dalje - sve je ostavljeno - isto
do sutra u kojem će se svi odbačeni životi
kao mjehurići od sapunice
u sjećanju rasprsnuti.


Oznake: rujan, sadašnjost, Slavonija, bez


- 16:57 - Komentari (4) - Isprintaj - #

18.09.2017., ponedjeljak

Kad zemlja


Kad zemlja vodom spoji se sa svodom i svod zemlji kad se dozemlji vodenim dodirom stane sve pred sobom kao pred zrcalom i od svega zamućenije jedno je i najoštrije: tako smo sitni i maleni u kapima prorijeđeni i međ’ njima smjerni a od te slabosti jaki u osi od koje je svaki uspravnica svima kao tren eonima kao sjaj oku obzorima Ta os je sastavnica svih nedoumica koliko što je važno i kad nije razložno koliko je vrijedno samo ono jedno k cjelini zajedno i kad se je i kad se nije do nje prisnije.


Oznake: rujan, kraljevstvo, voda, neobilježeno, sense


- 07:18 - Komentari (6) - Isprintaj - #

15.09.2017., petak

Jednom


U pješčaniku
što ga postaviše
misli nekamo propadaju
jedna do druge
u nakupinu
Jesu li svijesti naše
manje kad tako gube
ili se uvećaju
k onom što otpuste
I ovaj zazor usut do osjećaja
otkucajima otkidan
svud po koži prosut
do očiju u čiode sjaja
kamo se stavlja
kad prestane
kamo se pohranjuje
kad nepotreban postane
Žedna posuda
zapreminom prijeti –
jednom ostat će prazna
neminovno do stijenki ječi:
jednom ne ću se znati
i sve što moje bje
već nekamo bit će drugdje
bez mene
jednom propustit ću praskozorje
i sav slijed poslije bit će smanjen
za jedno zrnce odgledanog
za jednu kap sveg svjesnog



Oznake: rujan, rapa nui, kraljevstvo


- 07:39 - Komentari (7) - Isprintaj - #

12.09.2017., utorak

Krijesnica


Ne mogu te pratiti,
Marino Ivanovna;
reljef se uzvojiti
vremenu ovom ravna
i staza zarasla u sujeti
korake tvoje ne pozna,
a k njima htjeti –
namjera bi ova žedna.

Gasnu obzori riječi
kao pred jutro
iskre zvjezdane mliječi
i san što se utro
u svečanoj izbi noći
nestao je – puk’o!,
i nema se kamo poći:
svjetlo je sjajem gluho.

Sivilo ravni dana
uzima hodu naum
i ćutim bez imalo srama
u redovima pust razum,
a on se svija pokorama
kao otajstven šum
patnje u svima nama
dok slijedimo svoj fatum.

U obmani strasti se traje
bez ruja krvi
i bljedilu glasa se predaje
udah nemoći prvi;
ne će stati, ne prestaje
plima što disanje mrvi
i razgovori su križne postaje
do gozbe što ju imaju crvi.

Sad trebam slanost noći
s trpkim valovima tišine
kad se prospe u oči
i natopi vida širine,
s njom ću se domoći
koraka tvojih blizine –
po toj jedinoj svijetloj omči
usred sveudilj pličine.



Oznake: rujan, Cvjetajeva


- 19:47 - Komentari (7) - Isprintaj - #

10.09.2017., nedjelja

Nokturno


Zariješ se u san
kao grmljavina
poslije koje ne znam
tko sam
dok suvislo objašnjavam
sve o prijelomima
i pravdam modricama
Stolica tankoćutno
pomaknuta od stola
čeka
i silueta nečija
uobrazilju popunjava
Zasmeta promaja
smetaju drhtaji zavjesa
smeta tvrdo drvo ormara
kad pucketa plohama
kao udaljena reklama
Ostavljam
zaboravljam
i čistinu do misli vraćam
Svem razbacanom
pružam privid reda
i sastavljam
kao prste na rukama
svaki udah uz rebra
i pogađam
iskričav ton zvona
i kovitlac vjetra
i kakvog je mirisa koža
i sjaj oka
kad svega toga
nema


Oznake: rujan, bez, tamno


- 18:33 - Komentari (4) - Isprintaj - #

07.09.2017., četvrtak

Zdrav bio



Zdrav bio,
rujnom raskvašen, jadu
od tebe ruke svrhom bubre
i buknut će raščlanjenom čvrstinom
poput krošnje duba
već pozinule su zglobovima
čvorove otkucaja sedefa
što plave polja do tvrde ljuske
i zaokružile se rašljaste
u bastion
s kojeg nema odstupa

Zdrav bio,
u rumenom okupan, jadu
među svim riječima
što uljepšane gurnule bi te ugodi
stojiš sav do svakog osloncem
u koji se kićan sjaj udijeva
a nemaš se u njemu
tek plod otkidaš
s klicom iz koje grčem izbit ćeš
pa sad već sit golem si
do onog koji gladan bit će veći

Od strasti si kad nemaš
paperjem rasut u oštar vrh
i zbijaš se od nemanja
poput gorskog potoka
dubeći si put
od strasti si kad trebaš
žilama prkosa opasan
da života slijed lomiš
jer nisi kraja željan
jer nisi početku odan


Oznake: rujan, sadašnjost, bez


- 17:31 - Komentari (5) - Isprintaj - #

04.09.2017., ponedjeljak

Do Damaska


“Savle, Savle!
Zašto me progoniš?”

na dovratku ovog retoričkog pitanja
uklesani su simboli imaginarija
pred kojima se svi sagiblju
nešto je iznad
što mjeri svaku riječ glasom
iz kojeg se drska javlja
i svakome nije svejedno
pred sobom staviti oganj, silu ili boga
i raspravljati o zauzeću tvari

kad smo tako sitni i beznačajni
a drzoviti pred svatima
sablažnjivi u imperativima
a prpošni plesom
jer imamo se od radosti
jer želimo se zaboravljajući
mi pronalazimo zaobilazne puteve do Damaska
i nikada ne saznajemo
jesmo li se tamo zaputili
kako bi ruke kušale svilu
ili sablju

promijeni ime
zamijeni idola koji predstavlja
metaforu nauma s kojim upravljaš
i tko si
s novom odorom
pred očima istih odrastanja
dok se još uvijek dovikuješ u samoćama
s onim sobom
koji se samo jednom imenu odaziva

nitko nas ne može bolnije iznevjeriti
od onoga čije ime uzalud zazivamo
nitko nas ne može vidjeti
kad u tišini prebrojavamo utege
s kojima smo sve lakši na tezulji vremena
a prkosni kakvi smo
pokazivat ćemo se veći
riječju, djelom i propustom

daljinu dvorane Maat u kojoj nam nitko ne će pružiti ruku
ne razumijemo
kao ni finese ceremonije
koja je samo jedna i nepromjenjiva
pa posežemo za ovovjekim misterijama
s mimikrijama i skrivanjima
pa se natječemo s vrhovima tumačenja
dok istine žalcu ne osjetimo oštrinu

i svejedno je s kojim imenom
netko se rve
i svejedno je u čijem ognju sagorijeva
kad sagorjeti mora
kad izgubit će



Oznake: rujan, bez, Istok


- 18:59 - Komentari (7) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se