meroveus

12.09.2017., utorak

Krijesnica


Ne mogu te pratiti,
Marino Ivanovna;
reljef se uzvojiti
vremenu ovom ravna
i staza zarasla u sujeti
korake tvoje ne pozna,
a k njima htjeti –
namjera bi ova žedna.

Gasnu obzori riječi
kao pred jutro
iskre zvjezdane mliječi
i san što se utro
u svečanoj izbi noći
nestao je – puk’o!,
i nema se kamo poći:
svjetlo je sjajem gluho.

Sivilo ravni dana
uzima hodu naum
i ćutim bez imalo srama
u redovima pust razum,
a on se svija pokorama
kao otajstven šum
patnje u svima nama
dok slijedimo svoj fatum.

U obmani strasti se traje
bez ruja krvi
i bljedilu glasa se predaje
udah nemoći prvi;
ne će stati, ne prestaje
plima što disanje mrvi
i razgovori su križne postaje
do gozbe što ju imaju crvi.

Sad trebam slanost noći
s trpkim valovima tišine
kad se prospe u oči
i natopi vida širine,
s njom ću se domoći
koraka tvojih blizine –
po toj jedinoj svijetloj omči
usred sveudilj pličine.



Oznake: rujan, Cvjetajeva


- 19:47 - Komentari (7) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se